Umijeće i rad
U dokolici je mudrost
zakonoznanca,
i tko je od poslova slobodan
postaje mudar.
Kako će omudriti onaj tko upravlja
plugom
i komu je sva slava u šiljku ostana,
tko tjera volove i bavi se radom
oko njih
i koji govori samo o teladi:
um je njegov obuzet brazdama
koje slijedi,
a bdijenja mu prolaze u tovu
junadi.
Tako i svi radnici i rukotvorci
koji rade i dan i noć:
oni koji rezbare pečatnjake
i trude se neprestano oko novih
šara
svesrdno teže za što većom sličnošću
uzoru
i bde noću da usavrše svoje djelo.
Tako i kovač koji sjedi pokraj
nakovnja
i promatra sirovo željezo:
dah ognja peče mu kožu,
a on se oko vrela ognjišta napreže;
zvuk čekića zaglušuje uho njegovo,
oči upire u uzorak pred sobom;
srcem misli na svršetak posla svog
i noću bdi da ga usavrši.
Tako i lončar koji sjedi kod posla
svog
i okreće točak nogama:
uvijek je u brizi za djelo svoje
i sve su mu kretnje odbrojane.
Rukom daje oblik glini,
a nogama je gnječi;
srcem misli na laštenja
i bdi noću da peć očisti.
Svi se oni u ruke uzdaju,
i svaki je vičan svome poslu.
Bez njih se nijedan grad ne može
sagraditi,
a nema ni naselja ni putovanja.
Ali njih ne pitaju u vijeću narodnom
i ne ističu se u općini.
Ne sjede na stolici sudačkoj
i ne shvaćaju Zakona zavjetnoga.
Ne ističu se naobrazbom ni zdravom
rasudbom
i nema ih među tvorcima mudrih
izreka.
Ali oni održavaju stvoreni svijet
i molitva im je na djelo usmjerena.