O malim ljudima

Umijeće i rad

U dokolici je mudrost
zakonoznanca,
i tko je od poslova slobodan
postaje mudar.
Kako će omudriti onaj tko upravlja
plugom
i komu je sva slava u šiljku ostana,
tko tjera volove i bavi se radom
oko njih
i koji govori samo o teladi:
um je njegov obuzet brazdama
koje slijedi,
a bdijenja mu prolaze u tovu
junadi.

Image Hosted by ImageShack.us

Tako i svi radnici i rukotvorci
koji rade i dan i noć:
oni koji rezbare pečatnjake
i trude se neprestano oko novih
šara
svesrdno teže za što većom sličnošću
uzoru
i bde noću da usavrše svoje djelo.

Image Hosted by ImageShack.us


Tako i kovač koji sjedi pokraj
nakovnja
i promatra sirovo željezo:
dah ognja peče mu kožu,
a on se oko vrela ognjišta napreže;
zvuk čekića zaglušuje uho njegovo,
oči upire u uzorak pred sobom;
srcem misli na svršetak posla svog
i noću bdi da ga usavrši.

Image Hosted by ImageShack.us


Tako i lončar koji sjedi kod posla
svog
i okreće točak nogama:
uvijek je u brizi za djelo svoje
i sve su mu kretnje odbrojane.
Rukom daje oblik glini,
a nogama je gnječi;
srcem misli na laštenja
i bdi noću da peć očisti.

Image Hosted by ImageShack.us

Svi se oni u ruke uzdaju,
i svaki je vičan svome poslu.
Bez njih se nijedan grad ne može
sagraditi,
a nema ni naselja ni putovanja.
Ali njih ne pitaju u vijeću narodnom
i ne ističu se u općini.
Ne sjede na stolici sudačkoj
i ne shvaćaju Zakona zavjetnoga.
Ne ističu se naobrazbom ni zdravom
rasudbom
i nema ih među tvorcima mudrih
izreka.
Ali oni održavaju stvoreni svijet
i molitva im je na djelo usmjerena
.


Činilo mi se jako prikladno, objaviti ovaj tekst iz Knjiige Sirahove u vrijeme ovih smiješnih plakata sa parolama bez imalo dosjetljivosti i američkim osmjesima i ovu fasru obećanja koju zapravo ni jedan od karikatura ne može ispuniti jer zapravo nemaju nikakve ovlasti doli da poziraju i putuju na račun svojih građana. Tekst koji govori jednu veliku istinu da mali ljudi zapravo drže sve u svojim rukama. A ništa ih se ne pita i što je najgore kod sviju vlada ista pasivna narav, koja zapravo ni nema nade u bolje sutra niti vjeru da se može išta promijeniti, a može.

Jači tlači - tako je moj cimer nazvao kapitalizam. I svu ovu radnu snagu koja je prije bila jako zastupljena zamijenili su roboti i sve je manje radnih mjesta. Prije je poljoprivreda bila glavni izvor prihoda, danas nam je sve umjetno, a što je ovdje u RH tragedija uvoze se prošlodišnje voće iz Španjolske dok ovogodišnje nertvansko propadaja. Kupujmo hrvatsko? Sami sebi jamu kopamo. I sada nam neki obećavaju ispraznosti. Ma bježite mi s očiju.

Čisto zdrava pretpostavka, što bi se desilo da smetlari štrajkaju? Ajme situacija, no i taj problem će biti uskoro riješen robotizacijom, što je tragedija, ja ću najvjerojatnije na tome raditi.

30.11.2009. u 11:27 · Ostavi komentar (8) · Isprintaj · #

Laži, laži, laži me...

Image Hosted by ImageShack.us


Psalam 12

U pomoć, GOSPODE! Nema više vjernika;
sva čestitost nestala je između ljudi;
između sebe oni govore o zlu,
laskavim usnama, dvoličnim srcem.
Nek' GOSPOD odsiječe sve laskave usne
i nadmeni jezik
onima koji kažu: ” Svojim jezikom mi ćemo pobijediti;
naše su usne s nama; tko će biti naš gospodarđ“
- ” Pred tlačenjem poniznih i žalbom sirotih,
ja se sada dižem, reče GOSPOD,
ja stavljam na sigurno mjesto onoga na koga se pljuje3.“
Riječi GOSPODOVE su jasne riječi,
od srebra profinjenog u jednoj talionici od zemlje4,
i sedam puta pročišćenog.
Ti, GOSPODE, ti držiš riječ.
Ti ćeš nas uvijek štititi od te bagre tamo.
Posvuda se skiću bezbožnici,
i porok pobjeđuje među ljudima.

Otvorih jučer stranicu Jutarnjeg lista, kao i obično, kad nu, anticrkveni članak, kao i uvijek na naslovnoj stranici. Majko drago, lik se želi izopćit iz Crkve i veli da mu ne daju.. Brajo moj, ne znam jesi li znao, ali grijehom se sam udaljavaš od Boga,ako ti se ne da biti katolikom, nemoj, nitko ti ne smeta...

Image Hosted by ImageShack.us

Druga vijest, blagopokojni Papa se bičevao. I? I tisuće svetaca prije njega... ništa novo, trapio se i pružao zadovoljštinu za svoje grijehe. A to je prikazano kao ajme, uuuu, jel on normalan itd.. i tako se stvara kriva slika o Papi Ivanu Pavlu drugom.

Ovo će mi poslužiti kao lijep uvod u ono što su iluministi (prosvjetitelji) encilopedisti tzv. grupa naprednih mislilaca na čelu s Roussaeum, Volaiteirom i ekipom učinili sa svojom enciklopedijom.

Enciklopedistima nazivamo grupu naprednih mislilaca, francuskih prosvetitelja 18. stoljeća, koji su radili na Encyclopédie ou Dictionaire raisonné des sciences, des arts et des métiers što su je u Francuskoj u periodu od 1751. - 1780. izdavali Denis Diderot i D'Alembert. (WIKIPEDIA)

Nedavno sam naišao na podatak o stvarnoj smrti Galilea Galileia. Naši gore prosvjetitelji pošto su osnovali prvu enciklopediju mogli su lijepo uštimavati povijest kako su htjeli i malo manipulirati podacima što je nužno potrebno kada trebaš dovesti na čelo svoje stavove i nova načela morala. Dramatična smrt Galilea na lomači gdje govori:"Ipak se kreće!" u inat njegovih inkvizitora koji ga su zbog svoje zatupljenosti osudili jer se usudio drugačije razmišljati koju su oni opisali je stvarno simpatična, ali nažalost nije istinita.

Image Hosted by ImageShack.us

Pročitajte što kaže svjetski poznati hrvatski znanestvenik akademik Vladimir Paar:

Akademik Paar: U Crkvi je u to doba bilo mnogo teologa i astronoma koji su smatrali da se Zemlja kreće, kao što ih jednako puno bilo koji su smatrali suprotno, da se ne kreće. Iznad svih njih je bio kardinal Robert Bellarmine, koji je poznat po tome što je vodio prvi proces protiv Galileija, ali koji je u raspravama tražio znanstvene dokaze. Prema tome, potpuno je kriva predodžba o njemu kao nekakvome zatucanom fanatiku jer je i sam bio astronom a, što je manje poznato, studirao je astronomiju na istome fakultetu kao i Galileo Galilei. On je, prema dostupnim dokumentima o cijelome slučaju koje sam proučio, Galileiju rekao da će Crkva prihvatiti tumačenje da se Zemlja okreće, ali pod uvjetom da za tu tvrdnju predoči znanstveni dokaz. Galileo nije imao znanstvenog dokaza, i u tome je cijela priča, nego je pribjegao teološkim dokazima, jer, mora se reći da je bio i vrlo jak teolog. Tu se, naravno, upleo u različite teološke svađe, u međuvremenu umiješali su se i protestanti koji su napadali crkveno učiteljstvo zbog revizionizma, i razni drugi čimbenici koji sa znanošću nisu imali puno veze. Osim toga, malo je poznato da je Galileo bio osobni prijatelj ondašnjega pape Pavla V, kojemu je često dolazio, s kojim je cijela poslijepodneva šetao u vrtu i dugo raspravljao s njime, jer su papu također jako zanimala znanstvena pitanja. Prema tome, sve što je o »slučaju Galilei« u svijesti prosječnih ljudi, što se godinama o tome pisalo po knjigama i učilo iz udžbenika, to je povijesni falsifikat. Galilei je djelovao isključivo kao čovjek Crkve, ali je htio da Crkva promijeni teološke stavove, što je bit cijeloga »slučaja«. U tom je duhu i pokojni papa Ivan Pavao II. nastupio g. 1992. rehabilitirajući Galileija, istaknuvši kako je krivnja Crkve što je išla primjenjivati sudsku vlast, ali je činjenica da je bila u pravu o nepostojanju Galelileijeva znanstvenog dokaza. Isto tako Crkva danas priznaje da je Galilei bio u pravu što se nije držao doslovne teološke interpretacije. Dakle, bio je to jedan od najegzotičnijih sukoba dvaju mislilaca u povijesti, Galileija i Bellarmina, i danas se gotovo sve novije znanstvene studije u svijetu slažu da je Bellarmine bio u pravu što se tiče znanstvenog argumenta, koji Galileo nije imao, a da je Galileo bio u pravu što se tiče teološke interpretacije.

Ovdje vam je link na cijeli intervju... http://www.glas-koncila.hr/rubrike_i...8264060b377ee8

Galileo je imao i kćerku redovnicu. No, koga to zanima, bitno da je on gorio. Laži, laži, puste laži. Inače Galileo je umro prirodnom smrću, pokopan u crkvi gdje mu je na grobu dignut spomenik.

Znate li možda da je naš najpoznatiji znanstvenik iza Tesle, Ruđer Bošković bio svećenik, isusovac? Ili da je Gregor Mendel, poznati genetičar, bio redovnik augustinac? Isaac Newton teolog? Mnogi su bili vjernici, predani Bogu i svome radu - Maxwell, Einstein (dobio potvrdu o Bogu u svojoj teoriji relativnosti), čak je i Darwin bio teolog, a toliko ga stavljaju protiv Crkve. A zašto se to ne spominje?

Image Hosted by ImageShack.us

Bog nam je preko ovih ljudi polako otkrivao svoj način stvaranja ovoga svijeta i dao nam uvid u mnoge stvari koji bi nam trebale biti od koristi, ali sve smo okrenuli naopako, svako dobro djelo oskrvnuli i iskoristili za svoje pohlepne ciljeve. Sotona svoj posao dobro radi i Božje dijelo i naum pada u drugi plan.

Provlačenjem lažnih tvrdnji žele se opravdati zakoni koji nisu uskladu s Božjim. Jednu koju sam čuo je ta je Michelangelo bio gay, no onaj koga zanima Michelangelo i poznaje njegov rad i poeziju, vidjet će da je taj momak bio predan vjernik, kršćanin i imao je intezivan duhovan život, što se može iščitati iz njegovih pjesama i iz kipova i slika. To što li imao naga tijela u svojim djelima, to ga ne čini gayosobom, tada je još nago tijelo bilo izraz nježnosti.

Image Hosted by ImageShack.us


Nismo ni svjesni koliko nam jedna misao koja se promovira (npr. Just do it od Nike) utječe na naša razmišljanja, kao reklame nas potiču na svašta i kako inače reagiramo na razno razne poticaje okoliša i što je najčudnije najviše reagiramo na negativne i one nebitne i nevažne, tako da nam se one iskrene i temeljne ljudske vrijednosti miču pred očima. Stvorila se kriva slika o ljubavi, istini, dobroti i danas je sve kapital...

Image Hosted by ImageShack.us


E, moji dragi blogeri, pazite što čitate i slušate, jer nije sve istina... :)

Off the record.. da se ne bi slučajno netko osjetio diskriminiran pa se pozvao na Zakon o diskriminaciji, ove konstantacije o Michelangelu nisu izljevi mržnje protiv populacije ine seksualne orijentacije, nego pravedni gnjev na laži s kojima se koristi dotična populacija da bi opravdala svoje opredjeljenje i istakla ga kao pozitivnije nego ostala. Ako jesi onda jesi nema tu cimbuli minbuli..

24.11.2009. u 16:43 · Ostavi komentar (16) · Isprintaj · #

2. Blogorođendan!

Sretan rođendan defton.blog.hr!

Image Hosted by ImageShack.us


Na današnji dan nastade ovo malo čudo što čitate, prije dvije godine, kao protuteža malograđanštvini i ocrnjivanju svega živoga iz moje sredine. No, vidjeviši kako to ne ide, okrenuo sam se starom hobiju pisanju pjesmica, crni i neboluznih, inspiriran Charles Baudelairom, Kamovom i sličnom ekipicom, s dozom Dostojevskog i njegovog realizma.

U nadi da napišem nešto kvalitetno, proizašlo je svakakvi pjesmica, razmišljanja i gluposti, bio je tu i veliki projekt Pjesme nad pjesmama koja je čak bila na naslovnici, cijela je blogosfera pisala jednu pjesmu sedam dana, imate link. Iskreno, nisam je pročitao, preduga je, nemam toliko vremena. To je jedini put kada sam uspio završiti na naslovnici, no ne patim za tim. Imam svoje standarno čitateljstvo, koje se s vremenom filtrira, u početka su tu bili sa mnom Poezija duše, Pametni zub, NF, dražeN :) i svi drugi sada aktivni blogere, bio sam čak i jednom žrtva blog-ljubavne afere, zbog koje su mi neki blogeri zabranili pristup, jer sam hvalio jednog blogera, a nisam smio, pa su se ovi naljutili i počeli psovat i blabla...zijev

No, u međuvremenu kako sam ja doživio obraćenje, okrenuo se katoličanstvu i duhovnosti,životu bez pustih ispraznosti, tako je i ovaj blog se počeo mijenjati, profiltriralo se i čitateljstvo, više nisam pasao sa duhovno-moralnim tezama i temama, a pogotovo što su ta nadahuća bila iz Crkve (a da je bilo bilo šta drugo ostao bi im zanimljiv rolleyes). Malo po malo, rodio se to veliki broj pjesama, koje imate sa strane. Neke su dosegnule veliki broj komentara i kritika čak sam bio od NF svrstan u nadobudne pjesnike (ovo je bilo prije obraćenja sretan), što mi je laskalo.cerek

Uz pjesme sam imao svoje propovijedi koje mi je u početku zbog štura riječnika pomagao napisati jedan prijatelj, no kasnije sam se odvažio i počeo sam sam dirati u dublje stvarčice. naughty

Uvijek sam opisivao stanja duša, pogotovo svoje. Nije bilo po volji svima, kako god, uvijek se za nekog ponešto i nađe. njami

Sada me prate Neverin, Semiramida i dalje dražeN :), Nadripjesnik, Dejmon, Ema i još par duhovnjaka po blogsferi, sasvim dovoljno! Mogu s njima diskutirati, raspravljat, svađati, inspiriraju me svi, a ima još tu i onih koji ne ostavljaju komentare, moji jarani iz Crkve i ostala ekipa, koju ovom prilikom pozdravljam. mah

Blog je postao dio mene, neke vrst dnevnika, skladišta i ispušnog ventila. Drago mi je da mogu nekoga inspirirati i sam.

Ime sam preuzeo od benda Deftons (nikad ih nisam slušao), lijepo ime za pjesnika, gluhi ton, što god značilo, i tako je ostalo, htio sam mjenati ime, ali ne. namcor

Uzdravlje svima! party

Ovo je prvi put da koristim ove smajliće fino

Božji blagoslov svima! :)

22.11.2009. u 08:00 · Ostavi komentar (10) · Isprintaj · #

Samoća

Image Hosted by ImageShack.us


Prazna soba,
Osjeća se samoća, prijateljica,
ta stara poznanica iz davnina tužnog
života obilježenog patnjom,
opet se prišuljala, u tvoj sada novi život

Tiho pod svijetlom stolne svjetiljke
Koja nasumično mijenja snagu svijetla
Oči su ti se umorile od knjige koja ti je probudila
Stare osjećaje i prepoznao si se u svakom liku,
prestaješ čitati jer treba stati kad je najbolje

No, tvoj pogled pada u kut sobe,
Slabo osvjetljen jer vidiš svjetiljka je opet popustila
Vidiš samo samoću, opet progovara, ali ovaj put
nepoznatim jezikom, jezikom koji si zaboravio,
Samo znaš da je to jezik mnogih danas, osjećaš ga i
prepoznaješ, jer i ti si nekad njime pričao..

Samoća često želi zauzeti prazninu u tvom srcu,
Prije je to činila bez ikakovoga otpora, sada samo vreba,
Čeka nećeš li popustiti i napustiti ono što sada živiš,
Na tren zaboraviti da postoji Netko tko je uvijek tu..

O, samoćo, prijateljice stara, dobro došla mi opet,
Dopusti da te počastim i upoznam s ...


Budi u prisutnosti Božjoj i imat ćeš vrhunaravan život.
Jose Maria Escriva

17.11.2009. u 12:22 · Ostavi komentar (7) · Isprintaj · #

Razmišljanja

Evo za promijenu malo spontanog razmišljanja. Mislim, čitajući novine današnje i jučerašnje, ne znam što bih radio, plako il se smijao.Povraća mi se kada čitam besramne novinare kako uzdižu debilizama i zaglupljivanje naroda, pretjerano i neopravdano pljuvanje po svima i svemu, ali za nefaliti u zadnjih nekoliko dana glavna tema je Crkva i sve što ima veze s kršćanastvom jer je velebni predsjednik RH došao kod Svetog Oca. Pitam se, što li taj čovjek tamo traži? Novine prenose da se žalio na križeve, ajme. Pa ništa novo, s obzirom na čovjeka koji nema duhovni život. Možda čak i ne poznaje povijest svoga naroda, no sve u svemu, mogao je zatražiti barem blagoslov za sebe i za svoju zemlju, nadam se da jest.

Svinjska gripa hara, broj žrtava raste, a evo čini mi se da ću je i sam fasovat, i moram nekoga okriviti. Ovaj put će to biti medicinska i farmaceutska mafija, koji zbog novca i trgovine morala plasirati novu bolest za koju još nema lijeka ni cijepiva, jer kako popraviti monetarno stanje, nego time što ćemo uzrokavati katastrofu, par žrtava gore-dolje, nikome ne smeta.
I na to bih se nadovezao na HIV virus. Kao da nisu otkrili cijepivo u ovih 30 godina i više AIDS-a, da nakon te silne tehnologije i metoda izdvajanja najsitnije dijela čestice. Uglavnom, netko drži svoju sjekiru u medu već duže vremena.

A što neki svećenici govore o mikročipu, možda su u pravu jer se ne vidi ljudskim okom. Ali ipak to je pretjerano, moram priznati, ipak razum je isto ključan u cijeloj duhovnosti.

Izbori za predsjednika. Država je navodno u krizi, nema se i kuka se, a kampanje troše milijarde kuna. Ok, tko je sad tu lud? I sada te izjave, SDP voli Hrvate iz BIH, Primorac i Bandić vjernici katolici, Alka Vuica, Vesna Pusić znaju što treba za RH. Aha, definitivno. I opet će 20 posto građana izaći na izbore u RH.. A gdje ta silni novac ode i odakle ga uopće?

I dalje, akcija prodajmo Hrvatsku! O tome neću govoriti, jer je to sramotno. Sudjelujte u incijativi More je kopno!

Europa će vas pojest i mene skupa s vama, braćo Hrvati, jer već vas je pola kupila, neće joj trebat puno da vas kupi cijele. Uništit će hrvatski narod, asimilirati i za nekoliko desetljeća od Hrvatske će kao i od Bugarske i Rumunjske, ostati samo sjećanje, još ako netko bude sačuvao kartu iz ovog doba, može se čuditi kako je to sve izgledalo. Europa jede na sve što naiđe. No neće dugo, sve što ruši svoje temelje, propast će...

No, ionako na nam je kraj 21.12.2012. pa koga briga.

Pjesma za kraj



jer svi ćemo pojest budjav lebac... :)

Božji blagoslov svima vama! :)

13.11.2009. u 12:50 · Ostavi komentar (7) · Isprintaj · #

Bolesničko hodočašće u Lurd

Nakon dugo nećkanja, premišljanja i malo molitve na nakanu da mi Bog providi ovo putovanje odnosno molitve za Njegovu Volju, uspio sam i ja ukrcati u avion u Lurd. Kada me je M. pozvala, bio sam iznenađen i bilo me je „zrno“ strah jer takvo iskustvo sam priželjkivao ali kada je došlo, malo sam čudno reagirao. Sve u svemu, Bog je htio da budem dio toga i na tome sam mu veoma zahvalan.



Kako je ovo bilo bolesničko hodočašće, ja sam pozvan kao mlađi volonter. Nisam znao što me čeka, iako su nas organizatori uveli riječima u bit svega toga, nista nije bilo ni približno kako sam zamišljao, a ono u čemu su bili sto posto u pravu jest da ćemo mi puno više primiti nego što ćemo dati. I da, puno sam gori primio.








Vidjevši sve te mlade i odrasle ljude na aerodromu, koji su na neki način drugačiji od mene, ali ipak puno posebniji, u srcu mi se javila neobična radost koja će me pratiti ostatak cijelog hodočašća. Znao sam da moram biti ovdje.
Starija ekipa volontera nam je odmah udijelila poslove i tako je bilo cijelo vrijeme. Mi mlađi bili smo pod ophodnjom tri Marije, G.A.S., koje su svoj posao uredno obavile. Nakon podijele majica,marama i akreditacija i čekiranja, krenuli smo u avion, koji je kasnio, pa nam je to u Lurd uzrokovalo sitne probleme, no Bogu hvala. U Lurd nas je dočekalo kišovito i oblačno vrijeme i pratilo nas je do kraja, no imali smo i sunčanih trenutaka u kojima smo mogli vidjeti svetište u punim bojama i ljepoti. I nakon što smo se smjetili odmah smo se spustili (jer mi smo bili smješteni u Citeu, u brdu iznad svetišta) u svetište, ona radost s početka se uvećala i Majčina ljubav se mogla osjetiti u zraku, u plućima, u srcu. Dobio sam potvrdu, Ona jest ovdje, prisutna i brine se za sve nas tu na poseban način. Taj me osjećaj pratio cijelo vrijeme, davao mi je snagu i inspiraciju za svakojake ludorije, a pravi umor se osjećao sam na kraju dana.







Kada smo došli do prihvatilišta, ti divni ljudi su nas čekali dolje u trokolicama, koje smo vukli po cijelom svetištu. Zavolio sam ta kolica, pružila su mi neke nove spoznaje o samo sebi, a i o mladima i starima koje sam vozio u njima. Neki su se čak utrkivali s njima u čemu su vozači i njihovi suvozači uživali. Išli smo na sv.Misu u podzemnu crkvu sv. Josipa.
Isti dan smo posjetili Spilju. Tu je, kao da joj se približavama i hrlim u Njen zagrljaj i polako se čistim od svega, sve polako nestaje, ono nevažno, isprazno, a Ona to svojom majčinskom ljubavi nadopunjuje. Prošli smo tiho. Milost.











I tako je bilo kroz sva 4 dana, spuštali se iz Citea do prihvatilišta, vukli smo i gurali kolica, posluživanju ručkova i večera, družili se s tim predivnim ljudima, koji su me sa svojom vedrinom, razigranošću, nasmijanošću i ljepotom iznenadili. Oni su nama davali snagu i nama samima pomogli da bolje upoznamo sami sebe. Tu je bio radosni Ivan, jer kada je on bio radost svi smo mi osjećali njegovu radost, Ivan imoćanin, kraljica Marina koje je sve nas okupila oko sebe, plesačica Kata čiji je ples postao naš zaštitni znak, Stela liječnica, mala princeza Andrea koje tražila svoga princa, pjesnik Miroslav sa čvrstim stiskom, uvijek nasmijana Slavica, Mate, Josip, Denis, baka iz Janjeva koja je cijelim putem molila krunica, mali gitarist Lovre i svi ostali, svi su bili posebni. Bilo mi je zadovoljstvo i čast biti volonter tim ljudima. Bog nas je zaista preko njih naučio mnogo tome, a najviše jednostavnosti života.
























Mi Hrvati uvijek dolazimo do izražaja gdje god dođemo, tako smo u vrijeme procesije i klanjanja Presvetom Oltarskom Sakrametnu u ogromoj crkvi svetog Pia X. mi nosili baklje i ministrirali, a don Jozo je predvodio klanjanje. Iskustvo zbunjenosti koje je ispalo savršeno mislim da neki neće zaboraviti. Također smo uvijek bili prvi u procesijama, naši su molili krunicu i pjevali, ma predivno.













Ono što ja nikako neću zaboraviti jest kupanje bazenu. To je nešto najljepše što sam u svom životu iskusio, opisao bih to kao ponovno rađanje i prebivanja u plodnoj vodi u Majčinoj utrobi, po zaštitom njenog srca. Nešto što je teško dočarati, to se jednostavno treba doživjeti.

Bilo je tu još mnogo sadržaja, kao intenacionalna Misa, jubilarni hod (posjećivanje mjesta u Lurd značajnih u životu Bernardice), križni put, procesije... i naravno puno vode jer apsurd je Lurd biti žedan, ali sve to bih prepustio nekome drugom da u detalje opiše sva događanja.






Istina, bili smo crknuti, mrtvi umorni, ali radost koju smo zajednom podjelili u Lurdu je nezamjenjiva. Jedna prijateljica koja nas je dočekala na aerodromu u Splitu mi je rekla da se na našim licima vidjela ispunjenost, mir i radost bez obzira na iscrpljenost.

Image Hosted by ImageShack.us


Završio bih s rečenicom što mi je jedan od naših prijatelja poslije bazena rekao:“Daje snagu za naprijed!“.

Bogu hvala i Majci na svemu.

:)

Pročitajte iskustva ostalih volontera i pogledajte njihove slike:

Prostor Duha - Kramerica
Mariela - Očima vjere
Drina - hermana teacher

02.11.2009. u 10:20 · Ostavi komentar (16) · Isprintaj · #