O modernizaciji Crkve


Andrej Rublev, Sveto Trojstvo (Anđeli kod Mamre), oko 1420., moskovska škola.

Svi kršćani imaju samo jednu vjeru, klanjanju se samo jednom Bogu, nadaju se istom blaženstvu u Nebu. Svi priznaju samo jednog Posrednika, Isusa Krista. Svi moraju nasljedovati ovaj božanski primjer i zato trebaju razmatrati otajstva njegova života, njegove kreposti, i njegovu slavu.
Pogrešno je vjerovati da je razmišljanje o istinama vjere i o otajstvima Isusovog života samo za svećenike, redovnike i one koji su se povukli iz ovoga svijeta.
Ako redovnici i svećenicu imaju obvezu razmatranja o velikim istinama naše svete vjere da bi dostojno odgovorili na svoj poziv, laici su isto toliko dužni to činiti barem zbog opasnosti u kojima se nalaze svaki dan da se izgube.
Trebaju se zato naoružati ustrajnim prisjećanjem na život, kreposti i muku Spasitelja, koje predstavlja petnaest otajstava svete krunice. (Sv. Ljudevit Montforski)

Potaknut člankom o modernizmu i progresivizmu u katoličkoj Crkvi sa web stranice katolik.hr
Obilježja i posljedice teološkog modernizma / liberalizma / progresivizma došlo mi je da napišem nešto o prilagođavanju Crkve svijetu.

Svijet ovakav kakav je danas ne trpi udaranje na savjest, niti želi da mu se govori kako se neke stvari ne smiju raditi i da su u svojoj biti grešne, krive i zle. Stoga se želi uvesti neka nova prava i zakoni koja se kriju pod okriljem čovjekoljublja, ali zapravo vode ka destrukciji onog što čovjek zapravo jest, a čovjek je Dijete Božje, stvoren na sliku Trojedinog Boga, nosi njegov pečat i svu ljubav s kojom je stvoren. Ti novi zakoni i prava nam žele upriličiti neke jednakosti između čovjeka i biljke, čovjeka i životinje, čovjeka i zemlje, bez onoga što ga čini višim od svega, a to jest duša. Politika je takva da nas se nanovo uči da smo mi samo društveno uvjetovani i zapravo da je moja muškost uvjetovanja društvenim vrijednosti, jer ja sam mogao biti i žensko s muškim spolnim organom (to je nova GENDER IDEOLOGIJA)

Nadam se da ste me shvatili što želim reći. No, sada se očekuje i od Crkve da se prilagodi novim zakonima i da poklekne ovome svijetu, da bi taj svijet mogao nesmetano činiti što ga je volja bez ikakvog parazita koji će udarati na savjest. Što je žalosno, većina katolika to i podržava i očekuje od Crkve da se prilagodi svijetu jer nova su vremena. Može nas stid i sram biti. To je svojevrsno izdavanje Isusa i Evanđelja. To se prilagođavanje odnosi na svim razinama u Crkvi i svim vrijednostima, čak i u Liturgiji.

Recimo jedan primjer: kršćanik katolik zna često reći da su sve religije iste i svi su to putovi do Boga i nema razlike, ali eto on se rodio u Crkvi kao katolik, pa će to obdržavati. Krivo! Takvi očekuju isto od Crkve na svim razinama.

A što Crkva uči? Jedan je Spasitelj svijeta i nema drugog imena po kojemu se možemo spasiti, osim imena Isusa. Dakle, sve ostale religije imaju svoje vrijednosti, ali su za nas krive i mi možemo i moramo poštivati to što drugi vjeruju, ali su oni praktički za nas „pogani“ koji nisu čuli Riječ Kristovu. Tvrda izjava, ali istinita. Ne možemo se sada izjednačavati s drugima, to učinimo li , Isusa degradiramo na razinu nekog običnog proroka ili učitelja, mudraca koji je eto živio i umro tragičnom smrću, odbacujemo Uskrsnuće i Duha Svetoga i Njegovo Otkupljenje za naše Grijehe. I onda kakva na je to konfesija koja sebe smatra kao i ostale jednim od puteve? Isus je rekao:“Ja sam Put, Istina i Život!“ nema drugog, sve je ostalo laž.
Time zadiremo u panteizam, kao isusovac Antony de Mello pobrkao je lončiće s hinduizmon i zašao u New Age, njegove knjige se kose s Učenjima Crkve, a tu su još i mnogi drugi. Molimo za njihova obraćenja.
Ako izjednačimo kršćanstvo s drugim religijama, u opasnosti smo da dopustimo ulazak tuđih obreda, praksi i načina molitve i meditacije, čime iskrvljivamo sve kršćansko. Isto izjednačimo li katolicizam s drugim kršćanskim vjeroispovjestima isto ćemo izgubiti svoju tradiciju i duh katoličanstva, a danas imamo mnoge uplive protestantizma osobito Pentekostalaca, Adventista i Evangelista. Da li je to uredu?

Možda će se nekome učiniti da je ovo diskriminacija, ali ne, ovo jednostavno vjera u ispravnost katoličke Crkve i ne mogu prihvaćati drugačije niti želim jer moj život mi je istinski dokaz prisutnosti Boga u Crkvi kojoj je Krsti Glava, Duh Božji snaga, Marija Mati, a mi smo tijelo skupa sa našim pastirima. Ne smijemo biti u opasnosti da odbacimo 2000 godina duhovnosti i duhovnog bogatstva koje su nam predali naši duhovni Oci, sveci i svetice.

Stoga, dragi blogeri katolici, razmislite o modernizacije Crkve, da li je se potrebno sada prilagođavati da bi se privukli ljudi u Crkvu? Da li nam je potrebna protestanska liturgija ili istočnjaki način meditacije (koji je grijeh) u našim crkvama kad imamo svoju? Da li su nam potrebni elementi svijeta na Misama recimo moderna glazba (električna gitara, bubnjevi, razglas)? Pa pravimo od naših Misa rock koncerte, izgubila se svetost i dostojanstvo Mise, onaj mir i tišina (na sreću neki još njeguju Tradiciju). Pomalo mičemo klecala jer ljudima teško kleknuti, mičemo Svetohraništa sa strane jer Bog odvraća pažnju i to vodi ka jednom istjerivanju Boga iz naših srca i više ga ne poštujemo, nije čudo što imamo toliko upliva jer samo tražimo zadovoljstvo, zadovoljavanje svoga ega i umirivanja savjesti.. Uz sve što nas ovaj svijet tlači još sebe sami potkopavamo.

No, uočavam jednu promjenu, sve je manje vjernika, ali sve je više vjernih!

Bogu hvala i slava na ovome našem Papi Benediktu, molimo za njega i za to da Gospodin učvrsti Crkvu u korijenima preko njega, da ne zaboravimo našu prošlost, jedinstvenost i istinitost. Amen. Hvaljen Isus i Marija! ;)

PS. Da budemo jasni, svatko ima svoju slobodu i izbor, ovo je moja sloboda, prihvatio sam Isusa Krista za svog Spasitelja. Ne mogu prihvaćati ništa drugo, stoga ako se netko nađe uvrijeđen, tko mu je kriv. Čudno je to, kada Crkva brani svoje interese i učenja, moralna i vjerska, to je diskriminacija, a kada svi ostale to čine to je demokracija.



19.06.2010. u 23:04 · Ostavi komentar (23) · Isprintaj · #