Čitanja današnje 26. Nedjelje kroz crkvenu godinu jesu u znaku obraćanje, prihvaćanja drugačijeg načina života, vršenja Božje volje i prihvaćanja svjedočanstva drugih radi našega spasenja. Dobio sam dojam kao da se Isus obraća svima, ali ponajprije onima kojima je znanje, znanost i intelekt izgovor da ne povjeruju.
Mt 21,28-32: Prispodoba o dva sina
"A što vam se čini? Čovjek neki imao dva sina. Priđe prvomu i reče: 'Sinko, hajde danas na posao u vinograd!' On odgovori: 'Neću!' No poslije se predomisli i ode. Priđe i drugomu pa mu reče isto tako. A on odgovori: 'Evo me, gospodaru!' i ne ode. Koji od te dvojice izvrši volju očevu?" Kažu: "Onaj prvi." Nato će im Isus: "Zaista, kažem vam, carinici i bludnice pretekoše vas u kraljevstvo Božje! Doista, Ivan dođe k vama putom pravednosti i vi mu ne povjerovaste, a carinici mu i bludnice povjerovaše. Vi pak, makar to vidjeste, ni kasnije se ne predomisliste da mu povjerujete."
Iz letimičnog čitanja vidimo da se radi o dva sina, jedan odbija izvršiti očev nalog, ali se predomišlja i ide u vinograd, a drugi koji se odaziva na očev poziv, ne izvršava ga i time izdaje oca.
Ovjde su Isusovi slušatelji farizeji, svećenici, starješine i pismoznanci, no i obični puk, a među njima i oni niže ranga (Isus navodi carinike - izdajnike države koje rade za Rim i bludnice - po rangu odmah do carinika).
Dobio sam dojam kako da Isus hoće reći da iako se odupiremo njegovom učenju, Istini koju propovijeda o sebi, o Bogu i vječnosti, onda kada to prihvatimo bivamo dionici njegovog Kraljevstva i vršimo volju Očevu. Često kažemo Bogu i često ga negiramo, odbacujemo i čak ga nastojim pogaziti, ali onda kada se vratimo k Njemu, kada protiveći se cijeli svoj dosadašnji život, donesemo odluku da ćemo izvršiti ono što nam On govori i naučava, naš život se mijenja. To se može vidjeti na carinicima, a pogotovo na Mateju cariniku čiji smo blagdan slavili prošli tjedan. Isus mu je rekao:"Pođi za mnom!" i Matej se odazvao. Tako imamo primjer Zakeja nadcarinika (u prijevodu - još većeg izdajnika) kojemu se život mijenja, odbacuje svoje grijehe i sve što nepošteno stekao vraća i dobiva novi život. Tako i ona bludnica koju su htjeli kamenovati zbog bluda, Isus ju je izvukao od sigurne smrti, ali ona nije nastavila biti grešnica i bludnica, nego je postala njegova sljedbenica i vjerojatno je bila svetica. Imamo mnoštvo primjera. Glavna crta je da su oni odbacili svoj grešni način života, stari život, staroga čovjeka i obukli novoga, iako su se do tada tome protivili, svjesno ili nesvjesno.
O ovome govori i prvo čitanje iz knjige Proroka Ezekiela:
Ez 18,25-28: A vi velite: 'Put Jahvin nije pravedan!' Čuj, dome Izraelov: Moj put da nije pravedan? Nisu li vaši putovi nepravedni? Ako li se pravednik odvrati od svoje pravednosti i stane činiti nepravdu, pa zbog toga umre, umrijet će zbog nepravde što je počini. A ako se bezbožnik odvrati od svoje bezbožnosti što je bijaše činio, pa stane vršiti moj zakon i pravdu, živjet će i neće umrijeti. Jer je uvidio i odvratio se od svojih nedjela što ih bijaše počinio, živjet će i neće umrijeti.
Drugi sin mi se doima kao onaj koji se koristi onim što posjeduje i privilegijama koje ima i znanjem koje zna o svemu, o radu u ovome slučaju. Kada treba djelovati on zakazuje, gleda svoj komfort i lako zapostavlja svoga oca. Odlučio je da više neće služiti ocu, ali kako je do tada bio pravedan, morao je reći da hoće da ne bi ispao lošiji. Licemjerje.
I kaže Isus: "Carinici i bludnici vas pretekoše..". Ako se opet vratimo na slušateljstvo koje je tu ispred Isusa, vidjet ćemo da su tu ispred njega učeni ljudi, mudraci, starješine, pismoznanci i svećenici, današnjim rječnikom znanstvenici, filozofi, povjesničari, teolozi i svi ostali ljudi velike pameti, bilo ateisti, agnostici, antiteisti, vjernici i slično... Svi su oni Isusovi slušatelji i danas. Ali ono što im Isus zamjera i to svima, kako se nisu na obraćenje grešnika i oni obratili, kako to da su ostali hladni na čudesa koja se događaju oko njih? Možemo to približiti ovako: na seminarima vlč. Sudca dešavaju se doslovno čudesa, ljudi ozdravljaju, opsjednuti progovaraju, obraćenja tolika od najveći grešnika, ubojica, što ja zna čega, životi se mijenjaju. Zatim, Tabor fra Zvjezdana Linića u Samoboru, tolika obraćenja u Međugorju, i to po sakramentu Ispovijedi. Vidio sam kako se dolje ljudima životi mijenjaju iz sata u sat. Iz ispovjedaonica izlaze novi ljudi. A da ne govorim o Lurdu, Fatimi i ostalim mjestima... Obraćenja se događaju svugdje oko nas i to sam očiti znaci Božjeg djelovanja, obraćenja bludnika, carinika, bezbožaca, ubojica, ma najgori grešnika. I pitam se, kako na to ostajemo hladni? Kako nas to ne dira?
A najgore od svega što neki od nas traže u tome znanstveno objašnjenje, pa se koriste psihologijom, socilogijom, povijesti pa čak i fizikom, gutaju sve moguće antikršćanske sadržaje, ako to ne pali, onda se koriste drugim religijama, pa prizivlju Budu, Shivu, Hare Krišnu. Samo da sebe uvjere da Crkva nije u pravu, da laže, da Krist ne govori Istinu, da Bog nije Ljubav. A toliko svjedoka, svjedočanstava na pretek.
Vi pak, makar to vidjeste, ni kasnije se ne predomisliste da mu povjerujete.
A isto tako, većina vjernika osuđuje obraćenike zbog njihova prošlog života, ostajući hladnokrvnima na njihovu novu žarku vjeru. Umjesto da ih ispuni radost zbog obraćenja, oni poput farizeja im sve zamjeraju, "zar može iz Galileje išta dobro doći?"
Pavao govori o tome kako će se Isusu SVAKO koljeno prignuti. Hoće li na ovom svijetu ne znam, ali svi imaju priliku, svi imaju od Boga onaj milosni trenutak za promijeni onoga NEĆU u vršenje Božje volje.
Neka nam Majka Marija bude uzor vjernosti i dosljednosti u vršenju i prihvaćanju Božje Volje.
Bog vas blagoslovio.
Defton.
Post je objavljen 25.09.2011. u 13:06 sati.