srijeda, 19.01.2022.
Ljubav preko Mreže
Dobila sam Zahtjev za prijateljstvo na Fejsu. Ime i prezime pošiljatelja su mi bili potpuna nepoznanica, ali vidim da je osoba iz Zadra pa za svaki slučaj pošaljem upit na Messinger:
- Poznajemo li se mi?
- Ne, ali mogli bi se upoznati.
- Sorry, ali ne primam nepoznate....
- Pa mogla bi početi sa mnom.
- ...... (ne odgovaram)
- A u biti ja tebe znam iz viđenja.
- ... ( i dalje ne odgovaram)
- Ti si išla u Ekonomsku na Borik?!!
- ....(ne odgovaram)
- Tebe je mama vodila u školu!
I kad sam pročitala tu zlatnu riječ MAMA koja me je stvarno vodila u školu sva sam se rastopila i raznježila. Samo sam kratko odgovorila sa DA i to je bilo sasvim dovoljno da nastavimo razgovor. U početku smo izmjenjivali sasvim normalne poruke Po kojima sam vidjela da je čovjek uistinu zabrinut za moje zdravlje. Brižan neki lik. A onda su počela pitanja;
- Jesi solo? -S kim živiš?-Mogli bi na kavu? Ali kod tebe jer ja stvarno ne podnosim kafiće.
Em je zadimljeno, em korona, em je čovjek puno izlazio dok je bio mlad pa ga sad prošlo. I tako zaključim ja da je to neki čak ekološki svjestan čovjek jako zabrinut za zdravlje, ne toliko za sebe koliko za mene. Čovjek misli na druge, bravo!
- Ali žao mi je, ne živim sama. Živim s tatom! (lažem i ja malo)
- Ali kad njega ne bude:
- On je uvijek doma.
- A onda ću ti doći napraviti ponudu za PVC stolariju (inače se time bavi).
I pošto je bila dosadna večer nastavila sam se s njim dopisivati dugo u noć (.. u zimsku bijelu noć, moja.... malo me zanijelo). A i čovjek je solo pa zašto ne bi.
I sutradan mi je lik odmah u rano jutro zaželio dobro jutro. Pa kasnije „Ugodan dan“ sve do „Dobre večeri“ i nekih intimnijih pitanja.
Slijedeće jutro utipkam njegovo ime u Gugl i Barba mi izbaci njegovu adresu. Nasmijala sam se jer je to najčudnije ime ulice u mom gradu za koje ja ne bi ni znala da postoji da u njoj ne živi moja prijateljica. I kako kod mene nema nikakvih tajni ni tabua, upitam ja priju kako se ono zove njena ulica. Ona mi po stoti put ponovi ime njene ulice, a meni oči zaiskre. Odmah sam joj gurnula pod nos mobitel i upitam ju pozna li ovog tipa.
- Kako ne?!!! To ti je moj susjed B.
Nisam mogla vjerovati, to je lik o kojem je ona meni svakodnevno pričala jer je on bio predstavnik stanara i bio je pun svojih „ pametnih“ ideja, a meni i njoj je bio dobar izvor smijeha.
Zamalo nisam pala sa stolice i samo sam upitala;
- Koliko ono B. ima dice?
- Dvoje.
- A di mu ono žena radi?
I dalje neću pričati. Muka mi je. Ustvari, nije mi muka. Jer , nažalost ova priča se ponavlja. Nije mi prvi put da me lažu. Smišno mi je više postalo. I ne znam kako ti ljudi nemaju srama.
I nisu to neki imaginarni ljudi. To su ljudi koji žive među nama; u mom kvartu, u mojoj firmi,... ljudi sa titulama i poznatim imenima i prezimenima. Ali što im to triba???? Kako se ne boje žena. Ili se one ne znaju služiti netom jer su malo glupave, a i dici danas uopće nije dostupan Internet. Moš misliti!!!
I stvarno se onda dobro kaže da je to ljubav preko mreže- paukove mreže i mreže zamki u koju je lako upasti. I svi imaju istu priču koja kod mene ne pali. Davno sam ja padala na te spike i vjerovala u sve ono što suprotna strana kaže.
- A jesam li se makla s društvenih mreža i takvih stranica za upoznavanje?
- Nisam i neću.
Ima jako puno negativnih priča o upoznavanju preko neta, lažova i muljatora, ali ima i onih normalnih i divnih ljudi od kojih možeš puno i naučiti i koji su mi postali pravi prijatelji.
Zbog njih sam tu gdje jesam.
- 12:59 -
Komentari (17) - Isprintaj - #
