nedjelja, 03.10.2021.

Molim savjet

Blogeri moji dragi,
većina vas koji me pratite zna moju životnu priču i neću se ponavljati. Samo ću reći da sam ostala sama na ovome svijetu. Dobro, imam prijatelje i rodbinu. Ali nemam nikog svog. Kužite što hoću reći. No, postoji nešto što mi daje snagu i volju za dalje. A to je moj mali Điđi.
Điđi je psić od nepuna tri mjeseca koji je težak nešto više od kile. Izuzetno je umiljat i drag. Pravi je predstavnik Yorksire terrijera koji je kako Google kaže bio prvi terapijski pas. Neizmjerno smo se vezali jedno za drugo. Ali sad tu dolazi moj problem:
kad tad ću se morati vratiti na posao i to bi već bila učinila da mogu svog Điđija voditi na posao. Jednostavno nemam ga kome ostaviti, a ne mogu ga devet sati pustiti samog u kući.
Moja šefica i kolege su mi dopustili da Điđi bude sa mnom u kancelariji. Ionako sam sama ka ćuk u tom uredu. Ne radim sa strankama. Pas ne laje i naućen je vršiti nuždu na pelenu. I sve bi bi bilo idealno da moj Direktor nije rekao NE! Nije odobrio psa u "mojoj rupi". Navodno, mi smo javna firma i "životinja je životinja". I bla bla bla..

Moj je zaključak da Direktor nema srca. I znam da je takav Zakon, ali uvijek postoje iznimke.
Što je sa terapijskim i rehabilitacijskim psima?!
Ma Direktor jednostavno ne želi pronaći tu rupu u Zakonu. I nisam od njega ni očekivala išta drugo. Ali isto sam pokušala.
I sad trebam vašu pomoć , dragi blogeri, blogi i ostala kompanijo. Treba mi vaš savjet. Osobito ako ovdje ima koji psiholog ili psihijatar ili možda pravnik., a možda i netko iz Uprave HEP-a tko će utjecati da i HEP postane "pet frendly" firma ili da bar sagleda cijeli slučaj i napravi iznimku i promijeni taj Zakon. Što da radim? Jedino što imam u životu su posao i pas, a očito to dvoje ne idu zajedno za neke ljude kamena srca.
Zna li itko od Vas može li u Hrvatskoj kao u SAD-u psiholog ili doktor dati mi "papir" da je moj ĐIĐI terapijski pas? Ovaj pas mi je SVE i zato vas molim za pomoć. Svaki savjet je dobro došao.
Unaprijed hvala,
vole vas Šuša i Điđi


- 20:26 -

Komentari (47) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Bez prerada.

Opis bloga

Vesele i manje vesele priče jedne Šuše.

Skitnica srca

Oduvijek me privlačilo ono nepoznato i na oko nedostižno.
I onda kad to postignem prestaje mi biti zanimljivo.
To sam ja .
Vječito u traženju.
Vječito u lutanju.
Gladna znanja.
Gladna dobrote.
Gladna ljubavi.
Najviše ljubavi.
Ljubavi koju sam upoznala u stihovima nepoznatih pjesnika.
Ljubavi koju sam vidjela kod slučajnih prolaznika.
Ljubavi koju sam skoro dotakla, ali onda je izabrala nekog drugog.
I uvijek to tako meni biva. Ali ne ljutim se. Jer i Ljubav zna da ću je ja čekati.
I u žudnji i u čežnji da ću je poželjeti još više. I još jače. I uhvatit ću je.
A onda pustiti. I opet strepiti za novim prilikama. Jer to sam ja;
Vječna lutalica koja uvijek traži nešto više.
Strastveni kolekcionar lijepih riječi i gospodskih manira.
Riznica tajni i neispričanih priča.
To sam samo ja.

JEDNA MALA ŠUŠA

Linkovi

......moj prvi post

Važno je.....ne sekirati se!!!









Flag Counter

Od 25.07.2021.