ponedjeljak, 28.06.2021.
Sunce moje malo
Ima već dugo vremena da sam shvatila da smo Sunce i ja povezani nekom čvrstom i neraskidivom vezom. Kao da smo stvorili nekakav pakt prijateljstva. Točnije kao neki ugovor o doživotnom uzdržavanju gdje Sunce daje meni puno više nego li mu ja uzvraćam. Ali često to tako biva u životu da jedna ugovorna strana dobiva više od druge. U ovom slučaju sam ja ta strana koja više profitira.
I zimi i ljeti, miluje me i grije baš onoliko koliko treba, a meni nikad dosta. Ja bi još više i više Sunca, i više i više……
Rođena sam u Gradu u kojem je jedna od najvažnijih turističkih atrakcija instalacija poznatog zadarskog arhitekta Nikole Bašića naziva Pozdrav Suncu. Ovo čudesno djelo sastoji se od više stotina staklenih ploča koje danju upijaju sunčevu svijetlost , a noću „ispuštaju" istu i tako tvore u raznim bojama čarobnu igru rasvjete. Na rubovima Pozdrava Suncu prikazani su i planeti Sunčevog sustava , a i utisnuta su i imena zadarskih svetaca i datumi njihovih blagdana te oni malo bolje upućeni u meridijane, deklinacije, i ja ne bi znala čega već, mogu odrediti koliko dan na određeni blagdan traje. S obzirom na moju zemljopisnu nepismenost, ja ću se ipak poslužiti mojim prijateljem Guglom da bi odredila tako nešto. Ali ovu atrakciju svakako vrijedi vidjeti, a u isto vrijeme i čuti i zvuk još jedne posebitosti Zadra Morskih orgulja koje su tik do Pozdrava Suncu.
Ono što me još i više fascinira u Zadru od samog Pozdrava Suncu (umjetna instalacija) je zalazak Sunca (dakle pravog sunca) koji je prema Hitchoku kada je davne 1964. godine posjetio moj Grad rekao da je ovaj zalazak najljepši zalazak Sunca na svijetu. Ja uistinu ne znam jeli to tako, ali vjerujem mu i slažem se s njim. Ipak je to Zadar, a „svaki cigo svoga konja fali“.
Već kad sam kod cigana (ne mislim ništa uvredljivo) samo da spomenem da bi se svako ljeto slobodno mogla prodati pod pravu pravcatu ciganku. I to opet zahvaljujući suncu koje me toliko miluje i mazi da me na kraju doslovno oboji u boju čokolade. A tome i pridonosi i moja duga tamno smeđa, rijetko kada očešljana i uvijek raspuštena kosa.
A posebnu važnost za mene ima sam riječ sunce jer kad se nekom obraćam sa Sunce ili ga dozivam tako, to je vrh- nema više , nema dalje!
U mom životu ima nekoliko Sunaca i nitko od njih mi nije ni više ni manje važan. Sve ih volim i sve ih čuvam. I baš kao i pravo Sunce, oni meni daju puno više nego ja njima. Možda im nikad nisam rekla da ih volim, ali oni to znaju. Nisam laka na izražavanju emocija niti ja to znam, ali svakom od vas kažem;
„Sunce moje, volim te!!!!“
Tata, Gorana, Anita, Marina, Anita, Božica, Senka, Tanja, Keti, Nataša, Jelena, Mihaela, Ines, Dijana, Zdravka, Sanja, Roza, Nina, Davorka, Tanja, Maja,….. Morska, Konobarice, Galaksijo, Kockavice, Lastavice, Luki, Literula, Pozitivka, Zvijezdo, Annaboni, Teuta, Shadov, Čarapa, Dinaja, Agava,.................... mali krug velikih ljudi. Živili!!!!
Nema muških imena jer kad muškom kažeš „Sunce moje“- ne završi dobro!!!!!
- 19:43 -
Komentari (23) - Isprintaj - #
