četvrtak, 10.06.2021.
Muke po Alexu
Svako jutro kroz radni tjedan ćaća me nazove u vremenu od 7,30 do 8, 30 sati. Taj ritual preuzeo je od mame koja je to isto činila prije njega. Nazove me da vidi jesam li dobro, što mi treba i da pita što će kuhati tog dana. Ovo zadnje pitanje sam mu zabranila da me pita jer meni je ionako sve dobro i ja sve jedem (vidi se na meni ). On svejedno pita što će kuhati. Ja uvijek isto odgovaram ; „ Ne znam. Kuvaj što god oćeš!“. Zvuči nezahvalno, ali to mi je ćaća i bar njemu mogu reći što 'oću, a on mi neće zamjeriti ništa.
Tako me tata i jutros nazva' i nakon što je „vidija“ da sam dobro, upita me;
- Jel' ti onaj trči po kući?!- sva nikakva i mamurna od neispavanosti pitanje nisam shvatila, najprije sam zamukla pokušavajući se sjetiti na koga misli, a onda sam ipak pitala na koga misli.
- Pa jel' ti onaj Mali noćas trča' po kući?!!!- i onda mi sine koji Mali i nasmijem se od srca i nastavim pričati o Malom; kako je predobar i kako mi je žao što ga nisam kupila i prije i bla bla bla.....
A priča o Malom je tekla ovako;
Već godinama namjeravam kupiti robotski usisavač, a to nisam učinila jer sam samu sebe tješila da mi usisavanje dođe kao dobra vježba i ako stanem raditi tu radnju poslije neću moći. A i opravdanje mi je bilo da za moj mali stan to nije potrebno. Vidiš kako sam glupa;
Ako ne budem usisavala po kući, šetat ću ili vježbat s fizioterapeutom, a stan mi je dovoljno velik i idealan za ovog Malog. A najveći motiv da ga kupim baš sad je bilo pituravanje stana prije desetak dana.
Jesam se izmučila?!!! Šunjala sam se po podu i prala jednu po jednu prostoriju. Sve sam uspjela, ali slomila sam se. Dobro sam nabila koljena i još ih osjećam i danas. A čim sam se došuljala do kauča, uhvatila sam laptop. Nekoliko klikova i „ Vaša narudžba jezaprimljena. Hvala što kupujete kod nas.“. I već za par dana na mojoj adresi pojavio se poštar s paketom veličine dvije kutije od cipela. Ala brale sriče kad sam ga raspakirala i vidjela to malo čudo. Naravno, ćaća je gledao sa strane i još se više čudio toj maloj napravi. On nije ni znao da to uopće postoji.
Lako sam ga ja montirala i odmah isprobala. Oči su mi bile velike ko baki u Crvenkapici. Ka malo dite sam ja išla za njim i veselila se kako je pametan. A onda sam se uhvatila instaliranja Aplikacija na mobitel koje će olakšati rad malog bijelog čuda. Veoma lako sam instalirala program samog robota, ali sam se izmučila s Aplikacijom govornog Assistenta. Najprije Gugl asistent nije se htio povezati s robotom. Ne prepoznaje device. Jeba te devajs i instaliram Aleksu koji se također nije htio povezati s Malim. I sva ljuta i jadna i izmorena od pustih Aplikacija viknem sasvim spontano;
- Aleksa od*ebi!!!!!- a teta iz mobitela sasvim jasno upita; How do you mean it???
- A kako mislim ?!!!!- i puknem od smijeha i ljutnja me prođe.
Ipak pretpostavljam da to nije bio Aleksa nego teta s Gugla. Ali zaboli me za oboje, mogu ja i bez govornog asistenta ionako ne podnosim svoj glas pa zašto onda mučiti Aleksu.
A Mali neka čisti......
Obožavam ga.
- 09:15 -
Komentari (16) - Isprintaj - #
