ponedjeljak, 07.06.2021.
Dišpetoža
Evo po ko zna koji put ovu godinu mene je pos*a galeb. Kažu sriča.
Na momente mislim i da me život pos*a, a onda samu sebe ukorim; „Nezahvalnice jedna!“.
Od života sam izvukla sve najbolje što sam mogla i za razliku od mnogo mojih prijateljica osoba s invaliditetom, ja se nisam prepustila. Toga sam svjesna i neću biti lažno skromna i glumiti neku patnicu.
Imam jednu veliku falingu, a to je da se ne mogu suzdržati da ne zaplačem. Plačem i kad sam tužna i kad sam sretna. Znam, to mnoge oko mene nervira i odbija ih od mene, ali znam da su oni najjači izdržali i da su uz mene.
Druga falinga je to što sam za istinu i pravdu spremna umrijeti. Dovoljan dokaz je to što sam nakon kratkog vremena predsjedavanja Udrugom, dala otkaz na mjesto Predsjednice kad sam vidjela da se tu svašta radi samo ne na korist osoba s invaliditetom i da bi ja tu trebala biti marioneta koja će drugima potpisivati njihove prohtjeve .
Ali očito su se malo preračunali što se tiće Šuše.
A koja sam tek ludača bila kad sam Direktoru sasula u facu sve što ga ide. I to kad su me gluplji od mene tili zatupiti i ne priznati mi moje pravo na veći koeficijent s VSS i to sve zato što sam se zamjerila jednoj debeloj i bahatoj prasici. I tu sam se izborila za sebe. I onda te tako zaglupe u Firmici (i proglase ludom), ali ti i dalje tjeraš po svome i svakoga možeš čiste savjesti pogledati u oči.. Bog je uz mene i jednostavno se ne mogu izgubiti.
Nažalost, imam gnjile gene u sebi i ne mogu baš puno utjecati na zdravlje osim zdravom prehranom, umjerenom tjelovježbom i izbjegavanjem stresa (najviše glupih i zločestih ljudi). Ali iskreno, meni žao ne bi bilo sutra da odem jer proživjela sam život intenzivno; i u sreći i u tuzi.
Imam još samo jednu želju moj živote ludi, a ta je da mi na put staviš osobe i posebno djecu kojima ja mogu pomoći što više. Ne znam kako ni što, niti imam ideju,ali znam da će se i to dogoditi. U našem mentalitetu vlada uvriježeno mišljenje da su osobe s invaliditetom slabe, nemoćne i ne mogu pomoći ni sebi, a kamoli drugome. Ali rođo moj, zaeba si se! I to ne samo u mom slučaju nego su tu brojne osobe s invaliditetom kojima se divim.
I zato se vraćam na ono sranje s početka priče koje stvarno znači srića jer ja to uistinu i jesam. Blagoslovljena sam mnogim darovima .
A to što sam grintava i pomalo neuračunljiva; malo plačem, a onda za minut se nekontrolirano smijem, to sam ja. I nikad se neću minjat.
I zato je bolje da galeb kenja po meni nego da to dopuštam životu i drugima.
- 15:57 -
Komentari (11) - Isprintaj - #
