petak, 04.06.2021.
Lito ide, mala...
Petak je i većina mojih kolega spojila je blagdan Tijelova s današnjim danom i tako dobila produženi vikend. Za ne povjerovati, ali ja to ovaj put nisam učinila. Nije mi se isplatilo potrošiti jedan dan GO jer ionako nemam ništa za obavljati ili ići negdje. Kuća mi je čista, a , po meni, još uvijek nije vrime za kupanje. Tako da sam došla u moju Firmicu i nakon popijene kave,odmah sam se uhvatila posla. Što prije završim s računima, prije ću i na unaprijed dogovorenu kavu. Dodatna olakotna okolnost je ta što šefice nema. A kad mačke nema, miševi kolo vode. Ovaj miš je sam odlučio pošto za njega nema produženog vikenda, za njega će biti produžena marenda.
S prijateljicom sam se našla u točno dogovoreno vrijeme „ispod sata“. Naravno, našle smo se na glavnom trgu Grada i ugodno sam bila iznenađena kako je Grad pun svita. Primjećujem da ima i dosta turista. Svi, i domaći i furešti su u ljetnoj odjeći za razliku od mene koja još misli da je zima. I tako se guramo Jela i ja kroz sav taj svit na Kalelargi i svakih 10 metara zastanemo kako bi pozdravila poznanike. A ' ko Šušu ne zna, od škovacina preko doktora pa do velikih Gradskih Faca. Iskreno, draži su mi škovacini.
I nakon tog silnog pozdravljanja, zaustavimo se na Forumu. Na prvi pogled, nema mista,sve puno ljudi ali ipak nađemo jedan slobodan stol i to na suncu. Naravno, nabila sam cvike da mogu odmjeravati prolaznike, osobito ženske. Ne, nemam nikakvih homo sklonosti nego da vidim što su obukle. Skoro da Jelu niti ne slušam, a ona se navila pa melje li ga melje. Nismo izdržale ni po' ure na ovoj žegi i krenule smo dalje do treće prijateljice koja radi. Vraga radi, jer uhvatile smo je di kunja, neću reći da spava na poslu, a to znači da ja nisam najgora.
Nakon nje, krenuli smo preko pijace na kojoj nisam bila sto godina. Ka malo dite gledala sam to šarenilo na štandovima. Nema čega nema,gotovo ka na Benkovačkom sajmu. Sve mi je lipo. Kupim sebi samo šlape za plažu i produžimo do Trga koji je bio još puniji i veseliji nego kad smo se našle. Ne mogu ne primijetiti da isti ljudi već godinama sviraju iste pisme. Mogli su ovu godinu bar još jednu novu naučiti, ali uhu je ugodno i lipo i ovo. Isto dobar štimung naprave, osobito za turiste.
Pozdravim se s Jelom i ona krene u pravcu mosta, dakle doma, a ja nastavim do Pet bunara i sama sidnem na kavu kako bi se malo odmorila. Tek sad shvaćam koliko volim biti sama. Krajičkom oka primijetih čaču u obližnjem kafiću. Pravim se da ga ne vidim, a bome, i on se pravi. A kako i ne bi kad on navodno kuha, a ja se ubijam na poslu.
p.s. zaboravila sam na savjet Teatralnog da slikam vodoravno... blog mi sam izvrće sliku...
- 12:43 -
