srijeda, 03.06.2020.
Ljubav u doba Korone
Ovo je samo Lastavici za ljubav. Čisto da ne kaže da sam linčina i ne daj Bože , da sam zaboravila nju i moje drage blogere. Eto, vidiš kakva sam ja; bez obzira što sam rekla da se neću više vezivati za nikoga, ja se preko bloga vezala za po' Hrvatske i dalje. Lasta je stacionirana u BG, ali njena krila prelete cijelu Europu, a često posjete i moju Dalmaciju. Ne znam zašto, ali ona je baš pridobila moje poštovanje. Ma ima tu i drugih blogera, ali danas mi je Lasta baš faca.
Dakle, nije me bilo par mjeseci. Bilo je to doba Korone. Žao mi je ljudi što su se razboljeli, a posebno onih koji su umrli, ali ja ću ovo razdoblje pamtiti kao jedno od ljepših razdoblja u mom životu. Ići ću toliko daleko pa ću reći da sam si umislila da se Korona dogodila baš zbog mene. Da objasnim, nisam pukla.
Umislila sam da se cili svit vrti oko mene. Baš sam skromna. Baš tako, tik pred samu Koronu u RH, ja sam bila na izmaku snaga. Baterije su mi bile low, low.... Nisam imala snage za ništa, ali ništa. Razmišljala sam o odlasku u invalidsku mirovinu. A onda se pojavila šefica na vratima moje kancelarije i sasvim ozbiljnog glasa mi priopćila da idem neko vrijeme kući jer situacija s virusom je jako ozbiljna i bla bla bla.... Meni je bilo smišno. Ebeš Koronu. Moj cili život je jedna velika Korona. Ali pomisao da ću biti kući me razveselila . I tako sam ja mislila da ću doma ostati najviše dva tjedna, ali onda se pokazalo da su slijedeća dva tjedna ključna i dva po dva tjedna, doma sam ostala dva mjeseca.
Bila su to dva mjeseca mira i spokoja. No, sikiriki za ništa. Jedina obveza mi je bila što ću jesti. Ustvari lažem, to je ćaćina obveza bila kuhati, a moja da smislim koji ću kolač napraviti.
Ubila sam se od spavanja i gledanja tv-a do kasno u noć.
Vježbala sam i baš sam bila disciplinirana.
Kave se nisam odrekla, te bi svako popodne uzela coffee to go i sjela na klupicu pokraj mora.
Upoznala sam neke divne nove ljude. Naglašavam dečke.
Išla sam od klupice do klupice i tako sam obišla sve klupice u Gradu.
Dakle, izolaciju sam prekršila na sve moguće načine. Ovdje uključite maštu jer ja vam neću reći.
Masku nisam nosila i tek sam ju nabavila nedavno kad su me pozvali s Poliklinike na pregled Štitnjače. Masku mi je donijela Nita s posla. Na dezificijense nisam potrošila ni kune; ruke sam prala kao i obično. I što je najbolje od svega, svi nalazi su mi idealni da ne mogu biti bolji..
I eto me sad opet u ovoj ludari od firme. Ali neka, dobro je. Plaća ide....
Ovo razdoblje Korone mi je puno toga pokazalo i naučilo me. Shvatila sam da smo tata i ja sami...ali baš sami. Ali shvatila sam i da smo neizmjerno jaki.
Neugodno me iznenadilo kad sam vidjela koliko se ljudi boje za svoje guzice. Jbt-e kada će živjeti vječno. Njima se bolest ne može dogoditi. Istina, da se trebalo pripaziti i učiniti sve da se ne zaraziš, ali kako su mnogi pokazali svoje pravo lice, pamtit ću dovijeka. Ali opraštam i zaboravljam sve ružno i samo ću pamtiti onaj mir i zadovoljstvo u srcu. Pamtit ću ljubav.
I da, bit ću bolja.... još bolja.... ma najbolja i nitko mi ništa ne može.
Mnogima sam u Koroni rekla da ću kad sve ovo prođe biti najveća kučka ma što to značilo.
Ne, neću se kurvati niti ću krasti, ali nikome neću dati na sebe i nitko, ali baš nitko mi neće skinuti osmijeh s lica.
Živili vi meni moji blogeri!
MOSA BAVLJU
- 11:14 -
Komentari (25) - Isprintaj - #
