drago boric

petak, 29.02.2008.

Jean La Bruyere,francuski esejist PRAVA JE MUKA KADA COVJEK NEMA DOVOLJNO DUHA DA BI GOVORIO,A NI DOVOLJNO PAMETI DA BI SUTIO.

Meho Barakovic-ZAMISLI MOJ DRAGI IZETE SARAJLICU U ovim svedskim Prostranstvima u ovim svedskim Hladnocama polahko postajem Niko i Nista i bojim se da ovo ne potraje Na Povrsini kao i u Unutrasnjosti sve je svejedno na Mjeru Gledacemo Mozda bi se moglo nesto Uciniti Trebas istrajati u svojim Namjerama A pomoci niotkuda Dok Snijeg pada i Znak prepoznavanja u zaborav PADA Sta mi je Ostalo sta mi je moglo Ostati nego da i ja pisem"Knjigu oprostaja"

Mustafa Cico Arnautovic-PRIJE NEGO STO PRISTANES NA SJECANJE Prije nego sto pristanes na sjecanje Kao na raspece Naviknes se na novu smrt Prilagodjavas se njenom sljepilu Gdje je zemlja u kojoj si iskrvario U kojoj si iscezao Ovdje noc se pruza visoko Nad tobom samotnim Nad vrelim pepelom tvojih stopala Izbjeglistvo i nije drugo nista Do putovanje od gubilista do gubilista A put je maglen Ni na krilu ptice ni podno brda U oku ispruzen preko planina vremena Preko mnogobrojnih vatri Uspavane civilizacije

Abdulah Sidran Reziser Ademir Kenovic snimace dugometrazni dokumentarno-igrani film"PLANETA SIDRAN" o zivotu i radu knjizevnika i scenariste Abdulaha Sidrana.Pripreme za pocetak snimanja vec su u toku,a produkciju potpisuje kuca"Refresh",na cijem se celu nalazi Kenovic.U filmu ce ucestvovati veliki broj ljudi koji su privatno ili poslovno u vezi s uglednim knjizevnikom.

Enes Kisevic-PROBUDJENA HARFA Svaki put kad mi se dogodi ljepota, iz mene same odjeknu rijeci: To je zivot! I zivot ovaj moj ucini mi se nacas probudjenim strunama harfe. Te rijeci mi se obicno jave u krilu prirode; u planini,uz izvor sumski, ili pustu obalu mora. Ne pamtim da ih ikad izgovorih u gradu, brojeci novce, citajuci neku knjigu, ili gledajuci kroz zeljezne resetke raskosne dvore bogatasa. Ne pamtim da ih uzduhnuh i jednom zivom stvorenju. Prvi put ih, danas uz Tebe, ma koliko stiskao usta, svim strunama tijela u cistom tonu cutim- sretan sto mi srce ne razlikuje jeku od glasa.

četvrtak, 28.02.2008.

Kardinal Alojzije Stepinac,"BLAZENIK" ...NEZAVISNA DRZAVA HRVATSKA JE OSTVARENJE VISE,BOZJE VOLJE!... (1941.)

USTASOLAND-5 TIHA NOC U LISTOPADU-2 ...Nakon Levarove smrti,zlocine u Gospicu vise nije bilo moguce sakriti.Za manje od mjesec dana izdan je nalog za hapsenje pet osumnjicenika i na rijeckom je sudu povedena istraga.Tihomir Oreskovic bio je jedan od osumnjicenih. Ali dogodilo se nesto posve neocekivano.Pocetak istrage pokrenuo je niz prosvjeda.Vlada je bila svjesna da se javno mnjenje protivi izrucenju osumnjicenih za ratne zlocine Haaskom tribunalu,ali sada se usprotivilo i sudjenju u Hrvatskoj! Prosvjede su organizirala udruzenja ratnih veterana.Bivsi vojnici su hapsenje"gospicke skupine"i potjernice Haaskog tribunala smatrali ogromnom nepravdom.Glasno su prosvjedovali protiv optuzbi da su ratni heroji pocinili zlocine. Nazvali su to"sramotnom kriminalizacijom Domovinskog rata".Takodjer su predlozili da vlada odrzi referendum o pitanju izrucivanja-sto je,naravno,bilo nemoguce buduci da je vlada zakonom obavezana na suradnju s Haagom. Stovise,pozivali su na puc protiv vlade.Organizatori ulicnih prosvjeda tvrdili su da je sudjenje ratnom heroju Mirku Norcu ponizavajuce i da je to sudjenje Domovinskom ratu i citavom hrvatskom narodu.Sudjenje u Rijeci su nazivali izdajom nacionalnih interesa i zatrazili amnestiju za sve osumnjicene za ratne zlocine.Nakon sto su zadobili postovanje kao branitelji protiv srpske agresije-u njih se odjednom sumnja kako su pocinili ratne zlocine!A NITKO IM DO TADA NIJE REKAO DA JE UPRAVO ONO STO SU NEKI OD NJIH U RATU CINILI-UBIJALI SRPSKE CIVILE,NA PRIMJER-RATNI ZLOCIN.NAPROTIV,TUDJMANOVA VLAST NAGRADILA IH JE ODLIKOVANJIMA, STANOVIMA,PENZIJAMA I OSTALIM PRIVILEGIJAMA. Deset godina kasnije,vlast se promijenila i ono sto je ranije presutno odobravano,sada se pocelo istrazivati.Ratni veterani uplasili su se da bi istraga mogla dovesti i do njih.Vlada je bila i te kako svjesna da su u mnogim slucajevima ratni heroji bili zapravo ratni zlocinci.Ali kako to objasniti narodu koji je uvjeren da su takve optuzbe nepravedne i nemoguce? NAKON RATA,UDRUGE RATNIH VETERANA POSTALE SU MOCAN POLITICKI INSTRUMENT POD KONTROLOM HDZ-a.Ali koliko su zaista mocne vidjelo se kada su organizirale prosvjed u Splitu.Toga su se dana deseci tisuca ljudi-novinski izvjestaji variraju od 25 do 100 tisuca-okupili na skupu podrske generalu Mirku Norcu koji se trebao pridruziti Tihomiru Oreskovicu u rijeckom zatvoru.Ali umjesto da se preda,Norac se dao u bijeg. Kako je doslo do toliko buke oko Norca?Zasto su se ljudi u Hrvatskoj toliko uzbudili oko sudjenja ratnim veteranima kod kuce,a pogotovo oko izrucenja osumnjicenih Haaskom sudu?Zasto Hrvatima tesko pada suditi ili izruciti ratne zlocince?Sve do 2002.Hrvatska nije izrucila niti jednog Hrvata sa teritorija RH.Optuzenici u Haagu,Dario Kordic, Tihomir Blaskic,braca Kupreskic,Mladen Naletilic i Vinko Martinovic-svi su Hrvati iz Bosne i Hercegovine.Oni ocito spadaju u neku drugu kategoriju hrvatskih gradjana,jer kako inace objasniti da ih je Tudjman izrucio Haaskom sudu bez velikog otpora veterana? Nova vlast nije ni sama puno energicnija u istrazivanju ratnih zlocina od prethodne,Tudjmanove.A i ne zuri izruciti osumnjicene Tribunalu.Nakon svih tih godina tudjmanovske propagande u Hrvatskoj je postalo tesko i potencijalno opasno priznati istinu da su hrvatski vojnici ne samo mogli pociniti ratne zlocine,vec da su ih i pocinili.DESET SU GODINA HRVATSKI GRADJANI BILI IZLOZENI TUDJMANOVOJ PROPAGANDNOJ MASINERIJI KOJA JE TVRDILA DA HRVATSKI VOJNICI NISU MOGLI POCINITI RATNE ZLOCINE U OBRANI DOMOVINE.TO JE BILA SLUZBENA DOKTRINA I SVI SU JE PRIHVACALI.AKO JE I BILO ISTRAGE,OPTUZENICI SU PUSTANI ZBOG NEDOSTATKA DOKAZA ILI POGRESKE U VODJENJU ISTRAGE(KAO U SLUCAJU UBOJSTVA PORODICE ZEC).NOVA JE VLAST DODUSE IZRUCILA RAHIMA ADEMIJA,HRVATSKOG DRZAVLJANINA ALBANSKE NACIONALNOSTI,ALI KAKO JE I ON OCITO HRVATSKI GRADJANIN DRUGE KLASE,JAVNIH PROTESTA NIJE BILO.NIJE BILO NIKAKVE REAKCIJE OD STRANE UDRUGA RATNIH VETERANA.ALI ZATO,KADA JE STIGAO NALOG ZA IZRUCENJE GENERALA ANTE GOTOVINE,VETERANI SU SE OPET DIGLI NA NOGE.UZ POMOC SVOJIH VEZA U POLICIJI,GOTOVINA JE POBJEGAO... (Slavenka Drakulic-"ONI NE BI NI MRAVA ZGAZILI")

Ahmed Buric-SVI NA PROTEST! Da,uvijek je nekako tako.Nikad se ne zna ko je organizator protesta,protesti se uvijek dese,i poslije njih treba snositi konzekvence.Tako je bilo u Beogradu zbog nezavisnosti Kosova.Redali su se govornici u esalonu od Vojislava Kostunice DO NJEGOVOG NAJBOLJEG PRIJATELJA EMIRA KUSTURICE(USPUT,SVOJEDOBNO SU ZA OVOG PRVOG GLASALI SRBIJANSKI ROMI KOMENTARISUCI U KAMERU:DOBAR JE COVEK,SNIMIO JE NEKE LEPE FILMOVE O NAMA).I nisu rekli nista,osim da mrze nezavisnost Kosova,PODMECUCI PRITOM NAJBOLJE STO SU MOGLI RECI:NAJGORE STO SE MOGLO DOGODITI DOGODILO SE KUSTURICI-POLA LJUDI OKUPLJENIH NA TAMOSNJEM SKUPU MU JE IZ SRCA ZVIZDALO,A POLA JE IZ SRCA KLIKTALO-EMIRE ,SRBINE! Tako zavrsavaju lazni snovi:niko ko je kupio Srbiju nije bio na"derneku".Ni Velimir Ilic-"Velja kapitalac",ni Miroslav Miskovic-"Delta Misko",cak ni predsjednik Srbije Boris Tadic,koji je zbog"neodloznih poslova"morao otici u Rumuniju.Tamo se,naime,odvija sljedeci krug pregovora za ulazak u NATO,i tamo ce se dogoditi i priznanje Kosova,za koji dan.Sve ostalo,bice istorija. Niko nece znati ko je organizirao te proteste,i oni ce se zavrsiti malom stetom u odnosu kakvu je stetu proizvela masinerija koja je cijelu stvar i pokrenula. MASINERIJA MITOMANIJE,LAZNE MISLI SRPSKE VELICINE O SEBI,KOJU JE ZA HONORAR PREDVODIO MOZDA I NAJBOLJI SRPSKI GLUMAC U OVOM TRENUTKU NENAD JEZDIC.ALI,NE BRINITE.ZA HONORAR, SAMO ZA HONORAR.KAO,UOSTALOM,I KUSTURICA,I GLUMICA IVANA ZIGON,I TOMISLAV NIKOLIC, KOJI JE NA CJELOKUPNIM PROTESTIMA BIO NAJRADIKALNIJI.Ne brinite za mir u regiji,koji je NATO zagarantirao,imajuci ozbiljnije poslove u ovom trenutku,a pritom sagradivsi ozbiljnu bazu u Urosevcu ili Ferizaju,kako vam drago. Nesto slicno,ali nesto drugacije,moglo bi se dogoditi i danas,na prosvjedima protiv opasnog zivljenja u Sarajevu.Niko ne zna organizatore prosvjeda,niko ne zna sto bi se tamo moglo dogoditi,ali prije svega,i nakon toga,ostaje nekakav gorak okus,i emocija,skoro znanje,da se sve to,i demonstracije u Beogradu,a i civilni protest u Sarajevu mogao dogoditi davno prije.Gdje smo bili 1989.kad je SFRJ pod predsjedavanjem Janeza Dnovseka bila kandidat za prijem u tadasnju Evropsku ekonomsku zajednicu,kada nas je samo jedan mali Milosevic dijelio od sigurne evropske buducnosti u kojoj bismo,nadmeni u svojoj velicini,i danas komentarisali lose madjarske sokove,jeftino cesko pivo i iskreno zalili za sudbinom zemlje kosarkaskog giganta Arvidasa Sabonisa. Onon sto se Srbija u ovom trenutku mora zapitati je-kada smo izgubili Kosovo?Osobno,mislim da se to dogodilo negdje 1983.kad su zdruzene policijske snage SFRJ u kojima su ucestvovali heroji odbrane BiH,od Nasera Orica do Dragan Vikica,"cuvali red"u pokrajini koja je bila sve,ali nije bila"nasa". Segregacija je pocela davno.Kosovo pocinje zivjeti svoj zivot,s Nemanjom i nemanjicima,ili bez njega.U tom smislu se specijalna jedinica policije RS-a pokazala dosta efikasnom.Razbijanje izloga u Banja Luci i fizicka mogucnost postavljanja paralela izmedju Kosova i Republike Srpske je sprijecena legalnim sredstvima drzave.To je u ovom trenutku sasvim dovoljno-rezolucija iz Narodne skupstine RS-a ioanko je mrtvorodjence velikosrpske ideologije, odnosno jos jedna njegova zrtva. Ono sto nas u ovom trenutku treba zanimati nije kontrarevolucija,nego revolucija.Sutra na prosvjedima necete znati organizatora,ali necete vidjeti nikoga ko je kriv za ovu situaciju:ni Premijera,niti ikoga od ministara,niti bilo kakvu "civiju"koja je spremna reci-"da,pogrijesili smo,dacemo ostavke". Sve dok se u ovoj zemlji bude sutjelo o cinjenicama-prodaje vode,struje,telefona,cestovne gradnje-imacemo,bas kao i Srbija,prosvjede koji nece donijeti nista osim setnji u kojima ce stradati izlog,buregdzinice ili ambasade, sasvim svejedno.Prosvjede ne treba dijeliti na vjernicke i munaficke,jer sveti tekstovi o tome kazu:"NAJVECI CIN VJERNIKA JE RECI LOSOJ VLASTI DA JE LOSA!"U tom smislu,nasi prosvjedi su i nasa gradjanska duznost.Jer,oni znaju kakvi su,ali znamo li mi?Skinimo,konacno,lazne maske i recimo:Ostavke! Bez obzira na to sto ne znamo ko je organizator,a znamo ko ce od svega konacno profitirati.Oni koji znaju poslovati. ("Oslobodjenje")

Agatha Christie KADA IZ VLASTITOG ISKUSTVA SAZNATE STO ZNACI UZAS,IZVRSNO STE NAORUZANI PROTIV SVEGA U ZIVOTU.

Josip Vricko-SVE NAS SMIJE IZNENADITI:BOSNA PRESPAVALA KOSOVO Umjesto da je pocetkom tjedna,odmah nakon sto je ratificirana politicka cinjenica-neovisno Kosovo,troglavo bh.predsjednistvo na poklonjenje primilo srbijanskog veleposlanika Grujicu Spasovica,nas se drzavni vrh poklonio diplomatu cija je drzava samo tri dana kasnije palila,rusila i razbijala ambasade neprijateljskih zemalja Amerike, Hrvatske,Bosne i Hercegovine...Kao da su prespavali sve ove mjesece,pa i godine nasi su politicki odlicnici Kostunicinom Grujici priopcili kako oni misle(?!)da je status Kosova unutarnje pitanje Spasoviceve domovine,te ga,dakle,treba rjesavati na relaciji Beograd-Pristina.Jasno,dani sto su uslijedili nakon sto je bh.celnistvo visokome gostu prisegnulo da nece zuriti s priznanjem,samo su potvrdili kako je sluzbeni stav ove drzave apsolutno deplasiran.Slijedom cega se doista moze ocekivati da Kosovo prije prizna Srbija nego Bosna i Hercegovina.Cime se ovdje neki duznosnici,inace,vec busaju u junacka prsa?! SPAVAJ,SPAVAJ,ZLATO MOJE! Gotovo je na razini rariteta to da je bivsi sef bh.diplomatije Mladen Ivanic tocnije i politicki zrelije detektirao trenutacnu politicku situaciju,u kojoj je,iz ovdasnje perspektive,najznacajnije sto Bosni znaci etabliranje nove drzave.Kosovo nece utjecati na BiH,kaze Ivanic,ukoliko unutrasnje stanje bude uredjeno.Na tragu razmisljanja toga eresovskoga(povremeno)opozicijskog prvaka nije tesko doci do nepobitne cinjenice kako je za sredjivanje drzave na raspolaganju bilo najmanje 13 godina.Od Daytona,dakle.Ovako,a sto je bjelodano i nakon sto je veleposlanik Spasovic prosloga ponedjeljka grunuo u nase Predsjednistvo,(nezavisno)Kosovo je iznenadilo BiH.Predsjednicki,bosnjacko-hrvatski dvojac Silajdzic-Komsic najradije bi dane sto dolaze prespavao;ne budite nas,kao da porucuju svojim izjavama,dok Tadic ne potpise priznanje.Istovremeno u Banja Luci gore bosanskohercegovacke zastave,klice se Ratku Mladicu-a cimer rukovodecega nam tandema Nebojsa Radmanovic usaglasava skupstinsku prijetnju referendumom. Svakomu tko(jos)vjeruje u perspektivu ove podijeljene i potpuno politicki raspamecene drzave indikativne su-ali istovremeno i potresne-rijeci vodecega bruxelleskog strucnjaka za Balkan Nicholasa Whytea.Taj Irac,naime,ovih dana,u ozracju"slucaja Kosovo",kaze kako je razlika izmedju Kosova i BiH u cinjenici da nase politicke elite nikako nisu htjele preuzeti odgovornost za vladanje i konacno poceti vladati zemljom.Na Kosovu,drzi Whyte,to nece biti problem.Iz aktualne bh.politicke situacije Evropskoj se uniji,eto,cak i drzava stara nekoliko dana cini perspektivnijom negoli sedamnaestogodisnja,gotovo punoljetna Bosna i Hercegovina?!"Slucaj Spasovic"moze se,u biti,uzeti kao bjelodana ilustracija kako ovdje nije rijec(samo)o politickoj krizi,vec naprosto o krizi politike. RACUN IZ WASHINGTONA Dok pisem ove redove jos nisu vidljive konzekvence koje ce snositi sluzbeni Beograd nakon sto je razularena horda,narajcana od Kostunice,Nikolica i ostalih kusturica i dodika udarila na,prije svega,americko veleposlanstvo. No,vec je sada jasno kako se State Department nije izvanredno sastao,u trenutku dok su raspameceni Srbi u Beogradu divljali po americkoj teritoriji,da velica neustrasivu srpsku mladez.Bez obzira,medjutim,kakav ce i koliki racun biti ispostavljen beogradskome rezimu zbog nezapamcenog skandala,SRBIJA TRENUTACNO NE SAMO DA JE NIKAD MANJA,NEGO JE I NIKAD SLABIJA.Ovdasnji politicari,a i vremesni analiticari koji nemocni da se oslobode ranoga postbrozovskog koda o"albanskoj iredenti i separatizmu",nikako da prihvate notornu cinjenicu da je kosovska drzavnost oznacila kraj dugog procesa dezintegracije nekadasnje jugoslavenske federacije.Cime neizravno sugeriraju da taj proces jos nije okoncan.Sto je direktan vjetar u ledja Miloradu Dodiku,koji,zanimljivo,ali znakovito, trenutacno najmanje u RS priziva referendum.Tom je eresovskom vozdu i neupitno najjacem politicaru s obje strane Drine,u biti,stara navada da ucvrsti svoj entitet.Beogradska mitingaska poruka kako on i njegovi precani vole Srbiju i vise negoli to Srbija moze shvatiti,samo je trenutku primjerena patetika.Koja sa stvarnim i pragmaticnim Dodikom nema veze.A realni je Dodik onaj koji porucuje-ne dirajte RS,pa mi necemo preko rijeke! EUROPA,TAMO DALEKO Gore spomenute rijeci Nicholasa Whytea,mada i taj analiticar,nudeci malo utjehe,honorira ovdasnji neveliki domasaj u reformi policije,jasno pozicioniraju Bosnu i Hercegovinu na politickoj karti Europe.Perspektiva je,blago kazano, neizvjesna.Unatoc tomu bh.politicki establisment ne razumije da ima obvezu prema euroatlantskim partnerima, politickim i inim donatorima ove zemlje koja polako postaje usamljeni bolesnik slavljenicka,tonu i pol teska,torta,ako odmah za njom krenu i vodece europske zemlje,djeliteljice europskih atesta...onda i sluzbeno Sarajevo mora pokazati slijedi li ovaj put,ili ce se i ovdje-kao u Beogradu-klicati nas i Rusa(i Rumunja)200-300 milijuna.Vrijeme curi;kad iducega tjedna Slovenija sigurno,Hrvatska najvjerojatnije,a moguce i Makedonija-priznaju Kosovo, BiH ce biti istjerana iz misje rupe.Tada ce se morati odluciti uz koga cemo-uz pobjednike,jer koalicija SAD-EU kosovsku neovisnost drzi svojom pobjedom,ili,pak,porazene,kojima se bas kao i zlokobne 1989.opet dogadja narod.Tko to ne razumije-politicki je diletant. ("Oslobodjenje")

Meho Barakovic-ZAMISLI ME U KNJIZEVNOM PROGONSTVU Na sjeveru Evrope U nekim skandinavskim tugama i Hladnocama sada mi je Dom Covjek u progonstvu Knjizevnik u progonstvu i knjizevnikovo Srce u progonstvu Neskladom se tijelo rastvara Kao nekada Nista vise nije sada na strani ljubicaste izmaglice prostor je suzen na psovku i na umiranje Ja necu da umrem sa Metaforom od gorke soli i u knjizevnom progonstvu

Selim Arnaut-SUTRA Trebat ce mi stokrila oluja za ovo malo prasine na srcu. I za ovo srce. Vecernje raspirivanje vatre klececi. Duboki skokovi sa prozorske daske u dvoriste. Vjera u cudo. Vjera u cudjenje. U oca, kad izlazi iz nuznika, za jednu rupicu na opasacu blizi Kristu.

Hadzem Hajdarevic-LJUDSKI PRAH Malo sta mirise kao zemlja u ratu.Udisemo je u ezanima i zvonima:kad tezaju noge a nikog da se odazove. Medj prstima je kao olupinu s vlastite koze mrvimo. Tad orao vjecnik siri svoj vidik i skoro u njegovu smo hladu.A zemlja zamirise jos jace-u zakucima straha i prvih stecenih rana.

srijeda, 27.02.2008.

USTASOLAND-4 TIHA NOC U LISTOPADU-1 Bila je vec kasna vecer kada se vojni kamion zaustavio u blizini Gospica,nedaleko podrucja zvanog Pazariste.Vojni je policajac podigao ceradu na straznjem dijelu kamiona i nekih je dvanaest zatocenika,uglavnom zena,krocilo na vlaznu zemlju.Dok su izlazili,vidjeli su obrise naoruzanih ljudi koji su nedaleko stajali i cekali na njih.Culi su kamion kako odlazi,zatvaranje vrata automobila,prigusene glasove i zveket oruzja,a zatim je zavladala neprirodna tisina. Netko je nervozno pokusavao upaliti cigaretu, ali je psujuci odustao. Iznenada je mrak zaparao kratak zenski vrisak.Zacuo se pucanj i muski glas:"PUCAJ,STA CEKAS?!TKO JOS NIJE PUCAO?"Mala je grupa naoruzanih sjena pocela pucati.Svi su pucali,vojnici iz strojnica,civili iz pistolja.BILO JE OPASNO NE PUCATI,JER JE JEDAN IZ GRUPE ISAO OD COVJEKA DO COVJEKA PROVJERAVAJUCI JESU LI STVARNIO OPALILI IZ SVOG ORUZJA.Nekoliko minuta kasnije,svi su ljudi iz kamiona bili mrtvi.Naoruzani su ljudi uskocili u automobile i uzurbano se odvezli.Tijela mrtvih zauvijek je progutala jesenska noc. Ovo se dogodilo 16.listopada 1991,nakon sastanka u Operativnom stabu u Gospicu.SASTANKOM JE PREDSJEDAO TIHOMIR ORESKOVIC-UPRAVO ONAJ KOJI JE,PREMA ISKAZIMA SVJEDOKA,NAKON STRIJELJANJA PROVJERAVAO ORUZJE.GLAS IZ MRAKA KOJI JE NAREDIO PUCANJE U SRPKINJU,PRIPADAO JE MIRKU NORCU,VOJNOM KOMANDANTU GOSPICA. NOC 16.LISTOPADA BILA JE TEK POCETAK MASOVNIH SMAKNUCA U GOSPICU...NEKOLIKO SLJEDECIH GODINA,ZIVOT SRBINA U GOSPICU,ILI PAK HRVATA KOJI SE NIJE SLAGAO S LOKALNIM SEFOVIMA ORESKOVICEM I NORCEM,VRIJEDIO JE MANJE OD ZIVOTA PSA SKITNICE.JEDAN POLICIJSKI IZVJESTAJ NAVODI DA JE TOKOM SAMO JEDNE NOCI U LISTOPADU 1991.NEKIH 150 LJUDI NESTALO U MASOVNIM GROBNICAMA OKO GOSPICA. Istina,Mirka Norca je tesko zamisliti kako izvikuje zapovijed za strijeljanje jer mi ne izgleda kao vojnik,jos manje kao odlucni vojni zapovjednik.Cak ni generalska uniforma ne cini ga muzevnijim i sposobnijim za taj posao.Debeljuskast i obican mladi covjek sramezljivog osmijeha s podbratkom djeluje prije blago nego opasno.ONI KOJI GA POZNAJU KAZU DA JE NJEGOVA NAJVAZNIJA OSOBINA ODANOST TUDJMANOVOJ VLASTI,STO BI MOGAO BITI RAZLOG ZASTO SE TAKO BRZO POPEO DO POLOZAJA GENERALA. Norac izgleda kao ono sto zapravo i jest-konobar.Lakse ga je zamisliti u kaficu u Sinju kako sluzi kavu i pivo lokalcima i s njima analizira rezultate nedjeljne utakmice.Ali nije proveo puno vremena radeci kao konobar,buduci da nije bio bas lud za poslom,barem ne dok je otac kuci slao dovoljno novca s"baustela"u Njemackoj.Nije bio lud ni za skolom. Jedva je zavrsio dva razreda srednje konobarske.Nikada,naime,nije bio poznat kao posebno bistar ili poduzetan. U njegovom selu Otok kraj Sinja tradicija je zarediti se.Otok je poznat po tome sto su tridesetpetorica muskaraca postali svecenici,a stotinu i sedam zena casne sestre.Norcevi ujak i necak su takodjer svecenici,a on sam je bio ministrant.Nema tu velike tajne,stanovnici Otoka nisu veci katolici od drugih-odgovor lezi u krajnjem siromastvu toga kraja.Ljudi tamo imaju vrlo malo mogucnosti:muskarac moze postati svecenik,policajac ili vojnik. Norac je mogao postati svecenik,ali je umjesto toga postao vojnik.Sudbina mu je u tome pomogla-s dvadeset i tri godine,bez posla i ne znajuci sto da ucini sa sobom,u kolovozu 1991,Norac se pridruzio prvoj grupi dragovoljaca i zavrsio u specijalnim jedinicama kraj Zagreba. Nekoliko mjeseci kasnije,te iste jeseni,zajedno s tri prijatelja otisao je u Gospic s namjerom da organizira obranu grada.Ni danas nije sasvim jasno je li ih tamo poslao tadasnji ministar obrane Gojko Susak ili su u Gospic dospjeli vlastitom inicijativom i vezama.Podaci o tome su kontradiktorni-bilo je to kaoticno razdoblje i svako novo sudjenje na Tribunalu u Haagu ukazuje na postojanje paralelnog zapovjednistva-onog sluzbenog i onog nesluzbenog-HDZ-ovskog.Po sluzbenoj je verziji Norac organizirao obranu pod vlastitim zapovjednistvom,a Hrvatska je vojska stabilizirala prvu crtu bojisnice.Medjutim,postoje svjedoci koji to osporavaju. Prije rata 30% stanovnistva Gospica bilo je srpskog podrijetla.Vecina je Srba medjutim rano otisla iz Gospica,vec na pocetku rata.Je li naredba za"ciscenje" Srba dosla sa samog vrha,od ministra obrane Gojka Suska ili cak od predsjednika Tudjmana?Mozda nije ni bilo potrebe za izdavanjem takve naredbe.Tudjmanove su politicke poruke bile dovoljno jasne,a Norac i Oreskovic su shvacali kako je obrana jedna stvar,a Tudjmanov dugorocni cilj rata u Hrvatskoj posve druga.Osim toga,obojica su bili clanovi ustaske emigrantske stranke-HDP-a,Hrvatskog drzavotvornog pokreta. Nakon Gospica,Norac je sudjelovao u akciji"Medacki dzep"i u"Oluji".Postao je zapovjednik zbornog podrucja Knin i najmladji general Hrvatske vojske.Rat je zavrsio.Norac je mirno zivio i uzivao sve pogodnosti svoga cina i statusa ratnog veterana i heroja.Imao je lijep stan,dobar auto i dosta novaca.Nekadasnji konobar iz Otoka svemu tome se nije mogao niti nadati. GODINE SU PROLAZILE,DOK JEDNOGA DANA U KOLOVOZU 2000.NIJE EKSPLODIRALA BOMBA U JEDNOM GOSPICKOM DVORISTU.TA JE BOMBA UBILA MILANA LEVARA,COVJEKA KOJI JE TVRDIO DA UBOJSTVA U GOSPICU NISU BILA SLUCAJNA,VEC DIO AKCIJE"ETNICKOG CISCENJA"-STRATEGIJE TUDJMANOVE VLADE... (Slavenka Drakulic-"ONI NE BI NI MRAVA ZGAZILI")

Imre Kertesz-ZAPISNIK ...Vlak klizi ujednaceno,gotovo besumno.Tiho je.Gospodin drijema,a gospodja cita.Engleski roman,vidim po ovitku. Sjedim nepomicno.Pogled mi juri negdje iznad jednolicnoga krajolika,tik do neba,usporedno s vlakom;pogledam kroz prozor,no nista ne vidim,ne zelim vidjeti.Polako,sasvim polako preplavljuje me sram;krece od noznog palca, preko zeluca u grlo,prodire prema mozgu.Dobro znam da mi sad predstoje dani,tjedni,mozda cak i mjeseci depresije.Zasto sam uopce povjerovao da mogu otputovati u Bec?Zasto sam vjerovao da mogu uraditi nesto drugo nego sto sam do sada radio?Dosad sam zivio poput uznika,skrivajuci svoje misli,darovitost i stvarno bice zato sto sam vrlo dobro znao da tu gdje zivim mogu biti slobodan jedino kao rob.Dobro sam znao da je ta sloboda bila sloboda robova,odnosno bila je iluzija;medjutim,vjerovao sam,bila je to postena iluzija,najpostenija,da uznicki zivim u iluziji slobode.Dobro sam poznavao opasnosti takvoga zivota,da ce te robovski zivot u konacnici pretvoriti u roba,da sam prisiljen zivjeti duboko ispod kulturne razine stoljeca,da mi se suzava vidokrug,da ce se na kraju samljeti i moja darovitost.Unatoc svemu,tu sam zelio zivjeti,uvjeren da je i ovaj tu ipak nekakav zivot,onaj koji ce netko,mozda bas ja,jednoga dana morati opisom odrediti.Pa zasto sam onda zelio bjezati ili u najmanju ruku otici odavde na kratak dopust?Zasto sam vjerovao da mogu nesto izmijeniti u ovome zivotu za koji vec dugo,dugo mislim,prema kojemu se vec odavna odnosim kao da nije samo moj vec mi je dodijeljen strogo kao zadaca,kao predmet ispitivanja?Medjutim,ja prema njemu cuvam jos jednu povlasticu ili,ako vam se tako vise svidja,slobodu da ga,ukoliko mi se nepovratno ogadi,mogu okoncati s dvije kutije tableta za spavanje i s pola boce loseg albanskog konjaka... I tu se prenem.Opet smo stigli u Tatabanyu.U medjuvremenu sam i ja prosao svoj put,i gle,shvatio svoj zivot. Agresiju koja se usmjerila protiv mene sada cu,jer ne mogu drukcije,kao i uvijek,prozdrljivo zgrabiti i poput bodeza,ostricu joj okrenuti protiv sebe.Medjutim,zestina i gorki uzitak s kojim su mi vlastite misli digle ruku na mene svojom me iskrenom divljinom gotovo prestravljuju.SVE,SVE,/SVE RAZUMIJEM,/SVE SAM VEC PROZREO!/CUJEM LEPET TVOJIH GAVRANOVIH KRILA...Da,casa je puna,vise rana,cini se,ne mogu otrpjeti. Sest desetljeca razlicitih,premda u stvari monotonih diktatura i taj njihov jos bezimeni diktatorski talog rastocili su moj imunitet koji se bio hranio strpljenjem,bezrazloznim strpljenjem.Na mojemu uzduz i poprijeko izbodenome,do kraja izranjavanome tijelu,ovjesenom o niti u zivcanoj mrezi,nije vise ostalo mjesta niti za injekcijsku iglu,a kamoli za vrsak koplja.Izgubio sam sposobnost trpljenja,nisam vise ranjiv.Izgubio sam.Naizgled putujem vlakom,no vlak vozi tek jedno truplo.Mrtav sam(DO POTPUNOGA IZVRSENJA,A KAKO BIH SE MANJE OSJECAO NAPUSTENIM,JEDINO JOS MORAM POZELJETI,da na moj grob ili na moju urnu ili na bilo sto moje,na ono sto je jos ostalo od mene,ako vec ne u znak rehabilitacije,a onda barem kao oprost,jedan carinik polozi jedan jedini cvijetak...)

Peter Esterhazy-ZIVOT I KNJIZEVNOST(Imri Kerteszu) ...Putovao sam s nekim Talijanima,oni nisu marili za mene.Talijani ne mare za griznju savjesti.Kriv sam,tu nema dvojbe.Ipak,zasto me ne pita Bog,nego uniforma?Bog moze sutjeti,a carinik ne.Dakle,zakon bi bio taj da ja kazem jedan broj,na sto ce on isto reci jedan broj,onda ce ta dva broja usporediti,sto se naravno moze,i ukoliko je moj veci,tada ce...I to je zakon?A>B,i to bi bio zakon?Cas sam mislio na zakon,cas na Imru Kertesza.Nisam se zelio pomiriti sa zakonima,za svoju sam okrivljenost zahtijevao i pravu pravcatu krivnju.Padalo mi je na pamet da cu osloviti carinika kao da s njim moram govoriti o stvarima osobne naravi,i sto bi bilo kada bih mu sve to ispricao,sve o tome i-tako-dalje,o Imri,o noveli,o slobodi,o ropstvu;da,mogao bih s njim napraviti DUBINSKI INTERVJU,tako bih nekako mogao rasprostrti sramotu,kao vrtlar gnojivo(Vrtlar je na madjarskom jeziku:kertesz). Recimo:kada sam postao sumnjiv,ha-ha,da,i ja sam osjetio kako se polako crvenim,dakle,dakako,iskustvo i...Polako,sasvim polako preplavljuje me sram;krece od noznoga palca,preko zeluca u grlo,prodire prema mozgu. Smiri se!Pomiri se s time!I-tako-dalje! Nastavak je bio daleko suroviji. Bez volje sam opet uronio u knjigu.Kad sam opet,posve neoprezno,digao pogled,ugledao sam svoga covjeka kako gotovo trci po hodniku.I tada mi je zamalo stalo srce,tako sam se bio prestravio,cak sam se morao za nj primiti i malo ga protrljati.Bio sam se isto toliko prestravio kao i nekoc,a i sada,uvijek iznova,od Dunava. Bio je to trenutak kada sam u sebi neopozivo otkrio strah.Kako u meni postoji,da,u meni ipak ima straha.Kao sto imam pluca,jetra,mozak.Strahovati se ne moze prigodno,strahovati se moze jedino stalno.A tako ce i biti. Da,casa jos nije puna i trpjet cu sve vise i vise rana.I nisam izgubio sposobnost trpljenja,jos sam ranjiv.Nisam se izgubio,no izgubiti se mogu svakoga trenutka.Putujem vlakom.I nisam mrtav.Nego se,poput divlje zvijeri,vrebajuci ogledavam.

utorak, 26.02.2008.

USTASOLAND-3 SAMOUBILACKI SCENARIJ-3 ...Do 1996."slucaj Gospic"bio je obavijen velom sutnje,sve dok Tihomir Oreskovic nije pokusao konacno utvrditi svoju vlast u Lici kandidiravsi se za gradonacelnika Perusica.Jos je jednom Levar izasao u javnost,ponovo u FERAL TRIBUNEU.Ovoga je puta privukao vise paznje,pa su cak i strane novine pisale o"slucaju Gospic".Medjutim,ni sada nije postigao ono cemu se nadao:iako je Oreskovic povukao kandidaturu,sluzbena istraga jos uvijek nije bila pokrenuta. Ali Levarovi javni istupi nisu proizveli pritisak javnosti na vlast,cemu se on nadao.Cak se cinilo da njegova prica javnosti nije zanimljiva,bas kao da su svi,ne samo u Gospicu,nego i u cijeloj Hrvatskoj-slijepi i gluhi.Mozda su ljudi bili zaslijepljeni"nacionalnim interesom",ali je jednako tako moguce da su u pitanju bili i neki puno osobniji razlozi. Medjutim,posljedica svega bila je da su ovoga puta i Levaru i Bandi javno prijetili.U kuci Levarove majke pronadjen je eksploziv,bas kao i na Bandinoj vikendici.Poruka je bila jasna i glasna:prestanite govoriti ili... Ogorcen i razocaran,Levar nije mogao nista drugo nego se obratiti Medjunarodnom kaznenom sudu za bivsu Jugoslaviju(ICTY)sa sjedistem u Haagu.Sve je drugo vec pokusao,od toga da je nudio svoju izjavu vladinim institucijama u Hrvatskoj do iznosenja cijelog slucaja javnosti putem novina,ali nista nije pomoglo.Na Haaskom je tribunalu svjedocio 1997.i 1998.godine.Vjerovao je da ce tako konacno prisiliti nadlezne da zapocnu istragu oko"slucaja Gospic". Ljudi zaposleni na Tribunalu dobro su znali sto Levarovo svjedocenje znaci i koliko je ono za njega bilo opasno. Takodjer su znali da za Levara vise ne moze biti mjesta u Gospicu,nakon sto je proglasen"izdajicom".Ponudili su mu da cijelu obitelj presele u inozemstvo i svima daju novi identitet.Ali Levar je odbio ponudu da postane zasticeni svjedok,vjerujuci da ce mu nastup u javnosti pruziti dovoljnu zastitu.Kao jedan od razloga sto ne zeli napustiti Hrvatsku,naveo je kako ce njegova prisutnost mozda podstaknuti i druge ljude na svjedocenje.Nije ih mogao iznevjeriti svojim odlaskom.LEVAR JE BIO NAIVAN,KAO DA JE ZABORAVIO DA IMA POSLA S UBOJICAMA.Osim toga,imao je previse povjerenja u hrvatski pravni sustav.Druga dvojica svjedoka Zdenko Bando i Zdenko Ropac nisu imali nikakvih dvojbi i preselili su u Njemacku. Tribunal je svejedno pokusavao pomoci Levaru i zatrazio je od hrvatske vlade da ga zastiti.JE LI TAJ ZAHTJEV IKAD PROSLIJEDJEN LOKALNOJ POLICIJI U GOSPICU?SVE I DA JEST,POLICIJA U GOSPICU TESKO BI STITILA COVJEKA KOJI JE BIO SPREMAN SVJEDOCITI O ZLOCINIMA VOJNE POLICIJE U SURADNJI S CIVILNOM.OSIM TOGA,POSLIJE RATA U GOSPICU NIJE SE PUNO TOGA PROMIJENILO:TAMO SU I DALJE ZIVJELI ISTI LJUDI KOJI SU UBIJALI I PLJACKALI.Za njih je Levar bio covjek koji je previse znao i previse pricao. Nekoliko puta bio je upozoren i ocekivali su da shvati poruku.Mora da se Levar nasao pred ozbiljnom dilemom,no to ga ipak nije zaustavilo. Izbori i smjena vlasti u sijecnju 2000.sigurno su u Levaru probudili nadu,ali ne zadugo.Mjeseci su prolazili,ali do istrage o"slucaju Gospic"ili kojem drugom ratnom zlocinu jos uvijek nije doslo.Morao je biti strasno razocaran jer je poceo razmisljati o odlasku iz zemlje."U zadnje se vrijeme Milan predomislio i zelio je napustiti Hrvatsku", prisjeca se Vesna kroz plac."Nikada si necu oprostiti sto sam bila protiv toga." Sedam mjeseci nakon izbora,28.kolovoza poslijepodne,Milan Levar je poginuo od eksplozije u dvoristu kuce svoje majke.Bomba je bila sakrivena u rezervnoj gumi njegova automobila.S njim je bio i sin Leon.Pokusao je pomoci ocu,htio ga je okrenuti na ledja,ali bilo je prekasno."Pozvao me na mobilni telefon,ali nista nije mogao reci.Samo je vristao",prica Vesna.U Gospicu nitko nije bio iznenadjen Levarovom smrcu.GOSPIC JE PREMALEN DA BI U NJEMU MOGAO ZIVJETI COVJEK PROGLASEN IZDAJICOM.TAMO NEMA MJESTA ZA SKRIVANJE.BITI SVJEDOKOM U GOSPICU,ZIVJETI MEDJU SEST TISUCA LJUDI,DALEKO JE OPASNIJE NEGO U ZAGREBU.LEVARA JE UBILA BOMBA,ALI SVE TE GODINE UBIJALA GA JE SUTNJA.SUTNJA SUSJEDA,PRIJATELJA,PROVINCIJE,JAVNOG MNJENJA,KAO I ZATASKAVANJE OD STRANE VLADE U ZAGREBU. Sve se to trebalo promijeniti kada je sa svjedocenjem o zlocinima izasao u javnost.Levar se nadao da ce,kada ratni zlocini konacno postanu javni,duh izaci iz boce i da nece biti povratka u laznu nezainteresiranost. Ali sto uciniti kada covjek otkrije zlocin a ne dogodi se bas nista?Nema reakcije.Nema pritiska.Samo sutnja teska poput pokrova,teza od one u Gospicu u vrijeme zlocina.Nije mogao shvatiti apatiju ljudi u Hrvatskoj koji ga naprosto nisu htjeli slusati i koji su namjerno izbjegavali sagledati cinjenice,cak i kada su im stavljene pred nos.Levar se opet prevario u procjeni i sigurno se pitao zasto. MEDJUTIM,ONO STO SE DOGODILO U GOSPICU,DOGODILO SE I NA RAZINI CITAVE HRVATSKE.PREVISE JE LJUDI BILO UVUCENO U"ETNICKO CISCENJE"NA OVAJ ILI ONAJ NACIN,PREVISE JE LJUDI OD TOGA PROFITIRALO.A ONI KOJI NISU PROFITIRALI,ZANIJEMILI SU OD STRAHA.DODUSE,BILO JE LJUDI KOJI SU LEVARA PODRZAVALI I BILI SPREMNI CUTI ISTINU,ALI NJIH JE BILO PREMALO DA BI ISTA PROMIJENILI. Uzburkati javno mnjenje bila je njegova jedina sansa da prezivi.Ali taj je pokusaj nazalost potpuno propao i zato je Levar danas mrtav.Medjutim,javno mnjenje nije nikakva apstrakcija.To smo mi,hrvatski gradjani.Cinjenica je da nismo reagirali i da za to ne mozemo kriviti nikoga osim sebe.Strah,sitne kradje i cvrsto zapusena usta utrli su put eksploziji bombe koja je toga popodneva ubila Milana Levara. Na njegov sprovod nije doslo mnogo ljudi.Umjesto da se pretvori u masovni protest u znak podrske principima zbog kojih je Levar ubijen,njegov je pogreb bio samo jos jedan u nizu izdaja.Neki su se bojali,dok druge uopce nije bilo briga.NA SPROVODU NIJE BILO PREDSTAVNIKA VOJSKE I SVECENSTVA,TEK GDJEKOJI PREDSTAVNIK UDRUZENJA ZA ZASTITU LJUDSKIH PRAVA,PONEKI NOVINAR I MALO TKO IZ POLITIKE.ODSUSTVO HRVATSKE JAVNOSTI BILO JE IZRAZENIJE OD NJEZINA PRISUSTVA. Nakon sto je Levar ubijen,tuzilastvo nije imalo drugoga izbora nego da pokrene istragu,ne samo o Levarovom ubojstvu,vec i o samom"slucaju Gospic".Uskoro su uhapseni Tihomir Oreskovic,Stjepan Grandic,Ivica Rozic i Milan Canic.Nakon spektakularnog bijega,u zatvoru je zavrsio i Mirko Norac. Vise od deset godina nakon sto su zlocini u Gospicu pocinjeni,strah od otkrivanja istine jos uvijek je velik.U istrazivanju ratnih zlocina hrvatska je vlast jos uvijek neodlucna,a javno mnjenje je,uz casne iznimke,i dalje nijemo... (Slavenka Drakulic-"ONI NE BI NI MRAVA ZGAZILI")

Imre Kertesz-ZAPISNIK ...Kazem mu,dakle,da ja zapisnik u ovome obliku ne potpisujem.Zasto?Jer ne odgovara istini kako me je prije upozorenja upoznao sa zakonom.Kako nije,on osobno me bio upoznao.Dobro,rekoh,potpisat cu,ukoliko ga mogu dopuniti vlastitom opaskom.A sto bih ja zelio opaziti?To da mi uoci upozorenja nije dao ni najmanju priliku za razmisljanje,za prosudjivanje,kako bih prvotne osjecaje nadvladao trezvenim umom.Ili cu potpisati ovaj zapisnik ili ga ne potpisujem,glasi odgovor.Na to cu ja,onda necu.Lagano,premda srdito slijeganje ramenima.Jedan plavobrki podcarinik ucas izjavi sljedece:"Svjedocim da sam bio nazocan kada si ga upoznavao sa zakonom."Njegova me izjava nimalo ne iznenadjuje,no sada vec vrlo jako susprezem bljuvanje.Onako usput primjecujem da se svjedoka nadje za sve i za svaki proces,od najdrevnijih vremena do najmodernijih.I dok mi vracaju putovnicu zajedno s potvrdom o zapljeni 4000(mojih)schillinga,dometnem kako ce biti vraski tesko ovu zemlju uvjeriti u njezinu slobodu.Sto odmah i pozalim,jer sam bio izrekao recenicu koja je nerazumljiva onkoloski koliko i semanticki,a i glede svoje najuze iskustvenosti.Mogao bih reci da me daleko vise zaokupljao osjecaj zrnca zadovoljstva,jer je sve sto se dogadjalo ili sto se dogadja zapravo plod moje najvlastitije maste,a i zato sto se sve to odvijalo i odvija prema zakonitostima moje najosobnije fantazije.Opet bih se pozvao na najmanje jednoga jedinoga"vjernog citatelja"a koji sam mozda ja sam;taj se prizor,uostalom,moze slijediti od rijeci do rijeci vec u mojemu prorocanskomu romanu.Isto drzanje,isti postupak,isto mucno provodjenje zakona dok te peljese od glave do pete,a zatim te osramocenoga i mutnim prijetnjama okaljanoga izbacuju pod nepoznato nebo.Poput Kövesa,mojeg alter ega u romanu,i ja sam krenuo u neki siri i veci svijet kako bih se iznenada nasao na nekom prljavom granicnom kolodvoru gdje sam i dalje kod kuce,bijedno,kobno,smrtno doma.Gle,zivot oponasa umjetnost,odnosno zakon.Nema tu slucajnosti,sve se dogadja putem i zbog mene,i prodjem li svoj put,napokon cu razumjeti i svoj zivot. Izadjem iz zgrade,napolju sja sunce.Pada mi na pamet telefonirati kuci.Djelomice zato da napustim ovu hrapavu, suhu i skripecu sferu i ponovno cujem ljudski glas pun ljubavi,a djelomice i zato sto moram najaviti,da cu usprkos planiranom programu danas rucati kod kuce.Nigdje telefona.Zavirim u cekaonicu,na blagajnu,nema ga nigdje.Iz bifea neopisivoga vonja i izgleda hlapne nabubrjeli stari gospodin mjedenih obraza i sretan od pijanstva; pitam ga gdje je telefon,on ne zna,veli i udaljava se raspolozen,crvenih ociju,sa siltericom na glavi,blazenoga izraza.Pipnicarka mi savjetuje da izidjem iz kolodvora pa nakon rampe skrenem desno(ili lijevo,ne sjecam se vise)i nakon nekih tristo metara naici cu na zutu zgradu,to je posta,a tamo ce zasigurno biti i telefon.Krenem s kolodvora pa kada pogledam u prasnjavu cestu,u prasnjavo nebo,u prasnjave kuce i na tristo metara koji zijevnu preda mnom,shvatim da necu telefonirati.Nazad u dvoranu s blagajnom,radi provjere kako najbrze do Budimpeste.Pitam blagajnicu,postoji li onaj vlak u deset i pedeset i jedan koji citam s voznog reda.Postoji,rece,no on je medjunarodni.Upravo to i trebam,kazem,i vise zakljucujem nego sto pitam:Za njega vrijedi,zar ne,moja povratna karta za Bec?Da,kaze blagajnica,no upravo je maloprije bila pripomenula,da je vlak medjunarodni.A sto to znaci?,uskrsne u meni nagla sumnja.To,cuje se pojasnjenje,da je zabranjeno ukrcavati se u njega.Spominjem joj da sam za dvije i pol tisuce forinti bio kupio medjunarodnu voznu kartu koje prvu polovicu nisam iskoristio u cijelosti,a drugu jos nisam ni taknuo.Uocavam da mi argumenti ne proizvode neki osobit dojam;ako se ne varam, sljedeci je vlak putnicki,polazi iza podneva i vuce se do Peste vise od pet sati;napokon od blagajnice dobivam dobar savjet da trebam zamoliti dopustenje carinika za ukrcaj u onaj vlak za koji sam bio pribavio tu svoju kartu. Dakle,natrag u carinarnicu.Svi su iznimno susretljivi.A moj ce covjek:kako to da nisam ipak otputovao za Bec?, raspituje se.Ne razumijem pitanje,humorizirati ili intimizirati nemam volje;pitam ga,hoce li poduprijeti da se sa svojom valjanom voznom kartom ukrcam u medjunarodni ekspresni vlak;s njegove strane nema prepreke,rece carinik.Medjutim,njegov pristanak ni izdaleka nije dostatan,morat cu istu dozvolu zatraziti i od granicne straze. Opazih nekolicinu tumarajucih vojnika,jednome od njih na bijelom remenu oko vrata visi nesto poput omanje police nocnog ormarica.Izlozim mu svoju molbu.A prazna lica sute.Polako gubim hrabrost,preplavljuje me osjecaj da sam mozda pricao na japanskome ili na nekom drugom,meni,a pogotovo ovim vojnicima,nepoznatome jeziku.Napokon netko rece da se mora pricekati zapovjednika.Za nekih dobrih cetvrt sata ugledam suhonjava, postarijega casnika s naocalama i crtama lica djelatnika javne uprave kako kaska uz tracnice u drustvu skupine nizerangiranih odora.Oslovim ga i iznesem mu svoju molbu.Osjecam kako zdvojnost izbija iz cijelog mene.No cini se da casnik razumije ono sto mu govorim."Morali ste sici s vlaka za Bec,zar ne?",pita me diplomatski,a strogo. Tako je,morao sam sici.U redu je,rece,dopusta;kratko me odmjeri objektivistickim prijezirom od glave do pete, zatim krene dalje.Unatoc tome,sasvim sam jasno osjetio da u tom casniku ima ljubavi.U tamnicama,u logorima i na slicnim se mjestima uvijek nadje neki casnik ili docasnik koji ce covjeku vratiti vjeru u zivot.Takvim casnicima vjerujemo kada nas saslusavaju,njima necemo lagati,zudimo za njihovom utjesnom pojavom,i budu li nas cak i strijeljali,znat cemo da to ne cine iz zadovoljstva vec zato sto nisu mogli drukcije. Evo vlaka.Ulazim.U jednom nepusackom kupeu drugoga razreda zapitam mogu li uci.Oni koji sjede u njemu, muskarac i zena koji ocigledno ne pripadaju jedno drugome,ne govore madjarski,sto u ovom trenutku dozivljavam kao vrlo povoljnu okolnost.Stize kondukter.Na kartu,kaze,moram doplatiti.Koliko?,pitam,vrlo skromno,vrlo uljudno. Zato sto,pocinje objasnjavati,jer...Ne pitam vas,prekidam ga,vrlo skromno i vrlo uljudno,zasto,nego koliko,jer mozda nemam kod sebe dovoljno novca.Petstotinacetrdeset forinti,cuje se odgovor.Umirujuce.Placam. Medjutim,kondukter mi ipak podastire objasnjenje;uzalud to cini,saslusam ga do kraja vrlo skromno i vrlo uljudno, no nista ne razumijem,niti ne zanima.Glavno je da vise ne moram silaziti...

Peter Esterhazy-ZIVOT I KNJIZEVNOST(Imri Kerteszu) ...Kakav sin koje slobodne zemlje?Kao sto pahulju otpuhne uzvitlan vjetar,tako odleti i slika o sebi. Vjerovao sam da mi u slobodama stoji pravo na sjedenje u kupeu nekakvoga vlaka.Da si mogu dopustiti blesasto i nepripremljeno blejati u onoga tko me pita.Zapao sam u grijeh neobuzdanih,jer sam vjerovao kako je okoncana ta skrojena,kurvinska epoha stalne discipliniranosti.Nesto je okoncano,ali ovome tu nije kraj.Pogrijesio sam,a oni me zaskocise.Ne,nije mi se zeludac REDOVITO grcio.I tu sada dolazi:Svi mi,a to sam mogao vjerovati jedino iz neustrasiva nadanja,imamo moc napustanja vlastite utrobe.Deset tisuca dusa ima,pise Ottlik(Geza Ottlik(1912-1991),umjetnik iznimno siroke naobrazbe,humanist koji je pisao o osobnome,jos za zivota je postao klasikom unatoc nevelikom knjizevnom opusu.Glavno mu je djelo roman SKOLA NA GRANICI(ISKOLA A HATARON,1957)),a ja imam isto toliko zeludaca,mislim ja. Gle,zivot oponasa umjetnost,medjutim,jedino onu umjetnost koja podrazava zivot,odnosno zakon.Nema tu slucajnosti,sve se dogadja putem i zbog mene,i prodjem li svoj put,napokon cu razumjeti i svoj zivot. Pokretom madjionicara,primoranoga nastupiti u stanju krajnje indisponiranosti,prekapam po torbi.Nemojte barem da vidim!,drekne carinik uvrijedjeno.Kao da u njemu sada ipak ima ljubavi dok s negodovanjem upozorava madjionicara;jer ZA TE novce zasluzuje vise,vise ocekuje.Medjutim,ta me srdita razigranost carinskog sluzbenika trenutacno vraca pameti,k sebi,vlastitom samozavaravanju,prene me iz Kerteszove novele i pretvorivsi se u vlastito i-tako-dalje,dreknem mu onda i ja:Neka padne pasja Srbija!(Uzvik u Madjarskoj nakon Sarajevskog atentata i tijekom Prvog svjetskog rata.),Zivjela istina!koja je jedna jedina i nedjeljiva,a o tome datom slucaju zato imam vise forinti od dopustenoga jer sam posve neocekivano dio za kartu prvoga razreda morao platiti u schillinzima,sto unaprijed nisam mogao znati i,ukoliko smatra shodnim,neka me dade rascereciti.Eto,a imam cak i tisucicu!beee!-tako je samoga sebe podjarivao sve slobodniji sin jedne sve slobodnije zemlje,kupajuci se u vlastitu drzanju i dostojanstvu kada je carinik dosapnuo odsutno,ili mozda vise umorno?,klonuto:I-tako-dalje. Nastade velika tisina.Doista.I-tako-dalje,to je doista obicno i-tako-dalje.Postoji samo jedno i-tako-dalje.Jos ce njezno,kako se u tome urotnistvu ne bismo morali i zbliziti,pregledati moju torbu koja je vjerojatno ostavljala dojam neduznoga CIVILA;komadic sa zala,ulozak kemijske,sitan novac,kljuc.Bila je to jedna nepreparirana aktovka intelektualca istrgnuta iz madjarske svakodnevice.Neka drugi put pripazim i na apoene.Da,odgovaram na mah, blistajuci poput eminencije,i nemojte se srditi.Da,upravo tako:ispricajte me,molim vas,i nemojte se srditi...

ponedjeljak, 25.02.2008.

Imre Kertesz-ZAPISNIK ...Iznova uranjam u Dalijev dnevnik.Uzrujava me njegova naklonjenost Nietzscheu.Vec sam odavna uocio osjetljivost Spanjolaca na Germane.I Ortega je bio Nietzscheov ucenik;a Unamuno bio mogao izravno osvojiti naslov najdosadnijega Nietzscheova sljedbenika:"Nietzsche je toliko bedast tip,da je na kraju poludio od vlastite nesposobnosti za zivot,premda na ovome svijetu samo jdena jedina stvar istinski vrijedi:ostati normalan!"Ova me Dalijeva recenica duboko razgnjevi.Zar taj covjek ne razumije da je najpostenije i najdosljednije Nietzscheovo djelo bilo upravo njegovo ludilo?I da ni analna zlatna dijareja ne bi pljustala u tolikom nezaustavljivom obilju u njegovu lisnicu da je Nietzsche ostao onako"normalan",odnosno trezven i proracunat kakav je on,Dali?Uostalom,netko se u ime cudoredja mora i razapeti na krizu kako bi isto to neki drugi mogli za lijepe novce rasprodavati... Ne mogu dalje razmisljati o tome,jer me pozivaju."Zurno je poskocio kako bi carinika slijedio u njegov ured."Tamo su sjedili svi sivi ljudi."Jedan je pusio,drugi je listao neke biljeske,treci ga je promatrao-maglovit mu se pogled bio toliko slio da ih je Köves na kraju vidio kao jedan jedini stroj s tri glave i sest ruku";to su moje vlastite,prorocanske rijeci iz romana PORAZ.Moj covjek,carinski nacelnik,stane slagati papire ispred mene:neka ih procitam i potpisem. Sto je ovo?Zapisnik,rece.Pocinjem citati.Kod prve recenice,koja iznosi gotovo tri retka,zastane mi dah.U trenutku me opsjedne,preplavi i obuzme jasnoca spoznaje.U trenutku konacno posve tocno saznajem sto mi se dogodilo. Najradije bih uzviknuo:HEUREKA!SVE,SVE/SVE RAZUMIJEM/SVE SAM VEC PROZREO/CUJEM LEPET TVOJIH GAVRANOVIH KRILA...Sadrzaj tih triju redova u biti je taj:da me dana 16.travnja 1991,i tako dalje,on,osoba od carinskih vlasti,upoznao s odnosnim i valutnim deviznim propisima,s gornjom granicom svote koja se moze iznijeti,te o potrebi dozvole za iznose koji to prelaze,upozorio me,i tako dalje.Pa taj me covjek ni sam cim nije bio upoznao.Bio me upozorio,istina,upozorio,no to ni po cemu nije bilo korektno i zakonito upozorenje,nego je on to bio izveo u obliku iznenadnoga i unakrsnoga pitanja.A time je pitanje rijeseno te je pokrenut stanovit mehanizam.Najmanje je pedeset godina tome da je moja zemlja krenula u rat protiv kulturnoga svijeta,a ponajvise protiv same sebe,i odonda su u toj drzavi,recimo s tri godine prekida,svi zakoni uvijek bili protuzakoniti.U pozadini himbenoga pitanja te carinske osobe,koje unaprijed predmnijeva krivca,u mojim je usima zagrmio bat cizama,tutnjava revolucionarnih pjesama,odzvanjali su krikovi zvonaca u ranu zoru, pred mojim su ocima strsile zatvorske resetke i ograde od bodljikave zice.Onaj tko je odgovorio nisam bio ja vec gradjanin:desetljecima mucen,dresiran,u svijesti,u osobnosti,u zivcima vrijedjan,ako ne i nasmrt ranjen,mozda vise uznik nego gradjanin.Jos me i sada,i tu,jos i u ovome djelicu sekunde zaprepascuje i u meni uzvitla samosazaljenje spoznaja da sam svoj zivot prozivio tu i onako kako sam ga prozivio,te da je taj nedostojni i ubojiti zivot svoje opako znakovlje toliko duboko urezao u moje instinkte.Taj je covjek,pretpostavljam,a da toga ni sam nije svjestan,svojim drzanjem i nacinom naprosto silio na laganje.PRESUDA NE DOLAZI ODJEDANPUT, PROCES POLAKO,SAM PO SEBI POSTAJE PRESUDOM(Franz Kafka:PROCES)Gotovo zalim sto u proces vlastitoga osvjestenja ne uplicem i svojega covjeka-carinika,sto nasu ocitu pravdu ne mogu podijeliti s njim. Konacno i on je samo covjek,i on ima svoje nagone.A desetljeca su i u njegove instinkte urezale isto ono sto i u moje,samo sa suprotnim predznakom.Medjutim,kako je nas odnos takav kakav jest,eufemisticki receno sluzben,odnosno stopostotno otudjen,ja mu to nikada ne bih mogao objasniti,cak ni onda kada bi on to i savrseno razumio,u sto bas i nisam cvrsto uvjeren...

Peter Esterhazy-ZIVOT I KNJIZEVNOST(Imri Kerteszu) ...Pridje mi jedan od njih,crnomanjast,hitrih pokreta.Madjarska carina,kaze.Zamoli moju putovnicu glasom bez tezine,skromno,poput nekoga tko ne pridaje sebi ama bas nikakvu vaznost.Medjutim,dok mu jedva pridizuci pogled s knjige dodajem svoju putovnicu-Dubin je bio upravo zapao u nevolje i ne osjeca ritam svojih recenica-posve neobjasnjivo i bez obrazlozenja kao sto i samo sunce sja,prostruji me misao da u tom covjeku nema ljubavi.Mozda je i on pisac?Valjda jos pod dojmom Malamudove knjige javlja se predosjecaj moje djetinje i umjetnicke duse, iznenada nezasticene i prijemljive,narcisoidne i neprestano zedne ljubavi.U medjuvremenu je moj covjek ocigledno zavrsio s poslom.Zaklapa putovnicu i vraca mi je;no istim bestezinskim glasom od maloprije,nekako naglo-a iz cega je moj,upravo na Bernardu Malamudu brusen sluh cuo nijansu podmukloga-zapita koliko strane valute(ili deviza: vjerojatno nikada necu nauciti po cemu se one razlikuju),kako se to vec kaze,"iznosim"iz zemlje. Ne.Koliko madjarskog novca imam kod sebe,to me je prvo pitao meko.Izronio sam iz knjige i veselo,zericu bedasto iskesio prema cariniku,onako,sto-bi-htio-kad-bi-bilo.Slobodan,mrvicu trknut sin slobodne zemlje.A koliko bih imao?, mozgam srdacno.Zapravo,zasto bih to trebao znati napamet,imam koliko imam,i ja cu o tome ionako spremno i smjesta izvijestiti.Muskarac moje dobi umornim je pokretom ruke pomilovao svoju kosu i tiho puknuo recenicu;on bi me,naime,sada kao upoznao s odnosnim valutnim i deviznim propisima,s gornjom granicom svote koja se moze iznijeti,te o potrebi dozvole za iznose koji to prelaze. Brzo sklopih oci kako bih se nasao na kraju svijeta;draga moja mamice,pomozi,posljednji mi put jos pomozi,draga moja mamice.Jer od ove recenice,poput krvava prividjenja,navire mi prokleta knjizevnost,ZAPISNIK IMRE KERTESZA,tekst koji pod bas tim naslovom donosi(vise gura,izbacuje)upravo takovu dogodovstinu s carinicima i podize je na razinu interpretacije smisla zivota.O valuti preko dozvoljenoga,skidanje kod Hegyeshaloma,i-tako-dalje. Iza sklopljenih kapaka ne javlja se slika moje drage majke,vec Imre Kertesza,sto je daleko beznadnije.Vidio sam njega,njegov dugacak,pognut,tezak lik,poput kakva anti-Mihalya Kolhasza(Mihaly Kolhasz je glavni lik u drami CVJETNICA JEDNOG TIMARITELJA KONJA(EGY LOCSISZAR VIRAGVASARNAPJA)najznacajnijega madjarskog knjizevnika u Rumunjskoj Andrasa Sutöa(1927))koji ne trazi svoju istinu,jer ga je njegova istina vec bila nasla,i vidio sam njegove recenice,jednu po jednu,te spore,pogurene,teske recenice koje se nezaustavljivo njisu prema konacnoj i pustoj spoznaji,a kolega pritom prodje svoj put te napokon razumije i svoj zivot.Agresiju koja ga je zadesila,on ce,jer ne moze drukcije,kao i uvijek,prozdrljivo zgrabiti i ostricu joj,poput bodeza,okrenuti protiv sebe. Medjutim,zestina i gorki uzitak,s kojim su mu vlastite misli digle ruku na njega,svojom su ga iskrenom divljinom gotovo prestravile.SVE,SVE,/SVE RAZUMIJEM,/SVE SAM VEC PROZREO!/CUJEM LEPET TVOJIH GAVRANOVIH KRILA...Da,casa je puna,vise rana,cini se,ne moze otrpjeti.Sest desetljeca razlicitih,premda u stvari monotonih diktatura i taj njihov jos bezimeni diktatorski talog rastocili su mu imunitet koji se bio hranio strpljenjem,bezrazloznim strpljenjem.Na njegovom uzduz i poprijeko izbodenome,do kraja izranjavanome tijelu,ovjesenome o niti u zivcanoj mrezi,nije vise ostalo mjesta ni za injekcijsku iglu,a kamoli za vrsak koplja.Izgubio je sposobnost trpljenja,nije vise ranjiv.Izgubio sam,pise.Naizgled putujem vlakom,no vlak vozi tek jedno truplo.Mrtav sam. Otvorim oci,bolno zalim,nisam mrtav.Da?!,pitao je i tvrdio carinik u isti mah,a ja sam se u trenutku zacrvenio.Pa da, ono sto mi je vraceno,to je kod mene,brbljam.A hocu li mu to i pokazati.Jaoj.Ne bih vise rekao da,tisucu puta rado, gospodine kapetane,samo marljivo kimam kako bih iskamcio nesto dobrohotnosti,pa makar i sa zakasnjenjem.Ja ne tvrdim da je u pozadini himbenoga pitanja te carinske osobe,koje unaprijed predmnijeva krivca,u mojim usima zagrmio bat cizama,tutnjava revolucionarnih pjesama,da su odzvanjali krikovi zvonaca u ranu zoru,ne,pred mojim ocima nisu strsile ni zatvorske resetke,ni ograde od bodljikave zice.Onaj tko je odgovorio na pitanje bio sam ja, naprosto ja,a ne gradjanin koji je desetljecima mucen,dresiran,u svijesti,u osobnosti,u zivcima vrijedjan,ako ne i nasmrt ranjen,mozda vise uznik nego gradjanin.Bio sam to ja koji sam u spomenutoj noveli procitao da onaj tko je odgovorio da(ono)pitanje nije bio pripovjedacevo(Imrino)ja vec netko tko je desetljecima mucen,dresiran itd.,netko tko je to procitao i trenutacno duboko i zestoko shvatio,razumio,pa je u tom trenutacnom,dubokom i zestokom razumijevanju i on postao i-tako-dalje,desetljecima mucen,dresiran,u svijesti,u osobnosti vrijedjan,ako ne i nasmrt ranjen i-tako-dalje...

Konfucije,kineski mislilac BITI DOBAR ZNACI BITI SLOBODAN DUSOM.LJUDI KOJI SE STALNO TUZE NA NEKOGA,KOJI SE NEPRESTANO BOJE NECEGA,NE MOGU BITI SLOBODNI DUSOM;ONI GLEDAJU,A NE VIDE,SLUSAJU,A NE CUJU,JEDU,A NE OSJECAJU NIKAKAV OKUS.

USTASOLAND-2 SAMOUBILACKI SCENARIJ-2 ...Ujesen 1991.Tihomir Oreskovic i Mirko Norac stali su na celo obrane Gospica.Vremena su bila takva da nije sasvim jasno tko ih je postavio i da li ih je uopce netko postavio.Mozda su tamo dospjeli i sami.Tihomir Oreskovic postao je tajnik Operativnog staba za Liku,a Mirko Norac zapovjednik obrane.Uspjesno su branili grad,iako neki tvrde da su stigli kada je bitka oko Gospica vec bila gotova.Ali Oreskovic i Norac imali su jos jedan zadatak-"ocistiti"Gospic od nepozeljnih Srba.U usijanoj ratnoj atmosferi bilo je lako nekoga proglasiti sumnjivim ili optuziti za suradnju s neprijateljem.Dokazi nisu bili nuzni.Sastavili su popis srpskih civila koji su tada jos zivjeli u gradu.U tri dana,izmedju 16.i 18.listopada,nestalo je oko 120 Srba i 40 Hrvata.Ne samo prema Levarovom svjedocenju,vec i prema izjavama drugih ocevidaca.Srpski su civili kamionima odvezeni na Pazariste i Lipovu Glavicu,da bi tamo,prema Norcevom naredjenju,na njih pucao streljacki odred.Zatim su sahranjeni u masovnim grobnicama. Uslijedilo je pljackanje napustenih kuca i stanova ne samo ubijenih Srba,vec i ljudi koji su ranije pobjegli iz grada. Opljackane kuce su spaljene.Vrlo malo Gospicana koji su se zatekli u gradu te jeseni u svemu tome nije sudjelovalo.Bio je to pocetak strahovlade na celu s malom grupom oko Oreskovica i Norca.Cinili su sto bi im se prohtjelo,odlucivali o zivotu i smrti i bogatili se na najsumnjivije nacine.Buduci da je u Gospicu malo tko bio nevin u vezi s dogadjajima iz listopada 1991,svi su sutjeli.A ako je i bilo nevinih,zacijelo se nisu usudili oglasiti. Lako je vladati u mjestu gdje se svi moraju prilagoditi toj sutnji-naravno,ako tamo zele prezivjeti. U ovom su napustenom gradu na prvoj liniji obrane Oreskovic i Norac prigrabili svu vlast i nitko im se nije suprotstavio."U to je vrijeme u atmosferi ratne euforije bilo lako upravljati ocajnim narodom.Toliko je bilo praznih kuca iz kojih si mogao uzimati sto si htio.S ono malo preostalih ljudi mogao si raditi sto si zelio,jer su i Hrvati i Srbi pobjegli,barem oni koji su mogli",rekao je kasnije Levar. Milan Levar bio je zgranut time da niti vojska niti policija niti itko u vladi nije pokusao zaustaviti strahovladu Oreskovica i Norca.Zajedno s dvojicom kolega iz policije,Zdenkom Ropcem i Zdenkom Bandom(koji se kriju u Njemackoj),Levar je kontaktirao s nekim vaznijim ljudima u vladi i obavijestio ih o prilikama u Gospicu.ZNAO JE O CEMU GOVORI JER GA JE SAM ORESKOVIC PISTOLJEM PRISILIO DA GLEDA DOK SU JEDNOG SRPSKOG CIVILA DAVILI TELEFONSKOM ZICOM. Medjutim,toliko ljudi nije moglo nestati bez traga.Vlasti u Zagrebu su gotovo istog trenutka znale o cemu se radi jer su rodjaci onih koji su nestali dosli u dodir s nekim ljudima u vladi.Vlada je bila prisiljena potaknuti istragu.Ante Karic,predsjednik Kriznog staba,poslan je u Gospic iz Zagreba pocetkom studenog 1991.i vratio se s detaljnim izvjestajem o tome tko je i kako u Gospicu prigrabio vlast.Izvjestaj je najprije poslao predsjedniku Franji Tudjmanu i nacelniku tajne policije Josipu Manolicu.Nesto kasnije Rikard Pavelic napisao je izvjestaj gdje opisuje atmosferu straha,sumnjive nestanke ljudi,svakodnevno pronalazenje novih leseva,pljackanje i kradju,a svi ti dogadjaji povezani su s vojnom policijom:"Za vecinu ubijenih postoje svjedoci da ih je vojna policija odvela u Perusic i druga mjesta,gdje im se zameo svaki trag.Svakoga dana odvode ljude i novi lesevi stalno izlaze na vidjelo."Nacelnik policije u Gospicu,Ivan Dasovic,iz prve je ruke opisao likvidacije,jer je bio tamo kad je ubijena velika grupa srpskih civila.Ne samo da je nabrojao ljude koji su sudjelovali u odluci,vec je i sam pucao.ZAPOVJEDNIK NORAC BIO JE TAJ KOJI JE VIKAO:"PUCAJ,STO CEKAS,PUCAJ!"Dakle,predsjednik je bio obavijesten,policija je bila obavijestena,previse je ljudi znalo za nestanke ljudi u Gospicu,a bilo je i dovoljno dokaza o pocinjenim ratnim zlocinima.Nesto se moralo poduzeti,stoga je uhapsen Oreskovic.Zajedno s jos nekoliko ljudi iz Gospica doveden je u Zagreb na ispitivanje.ALI NA INTERVENCIJU MINISTRA OBRANE GOJKA SUSKA,ISTRAGA JE OBUSTAVLJENA A ORESKOVIC PUSTEN. Kada su Levar,Ropac i Bando shvatili da izvjestajima nisu postigli nista osim sto su sebe doveli u zivotnu opasnost,napustili su policiju.Lako je zamisliti Levarov ocaj.Zasto vec tada nije napustio Gospic?Je li ga zadrzala vlastita tvrdoglavost?Je li imao drugih razloga?Ljudi koji su ga poznavali kazu da je Milan Levar bio posten i principijelan covjek koji nije zelio da nova hrvatska drzava bude zasnovana na ratnim zlocinima.Ali ima onih koji tvrde da je jednostavno"prolupao".U jednom razgovoru za FERAL TRIBUNE 1996.Levar je rekao:"LIKOM DANAS VLADA STRAH.DA BI TAJ STRAH NESTAO,LJUDI SE KONACNO MORAJU SUOCITI SA SVOJIM DJELIMA. TREBA SE UTVRDITI TKO JE UBIJAO A TKO KRAO I SVI TREBAJU SNOSITI POSLJEDICE.JER NA OVAJ SU NAS NACIN ONI KOJI SU POCINILI ZLOCINE,DRZECI SVU MOC U SVOJIM RUKAMA PRETVORILI U ZATVORENIKE I TRETIRAJU NAS KAO ROBOVE." Medjutim,vlada ocito nije zeljela da se"gospicki slucaj"istrazuje.Ne bi dobro izgledalo kada bi svjetska javnost doznala da su i Hrvati,a ne samo Srbi,pocinili ratne zlocine.SKRIVANJE ISTINE O GOSPICU BILA JE OCITO NAJVISA POLITICKA ODLUKA.Bilo je to vrijeme kada se Hrvatska kao neovisna drzava borila za medjunarodno priznanje.Istina o ubojstvima srpskih civila u Gospicu to je priznanje mogla ugroziti.Trebalo je cijelu stvar zataskati. Tako je i bilo i istina je zakopana u ime"visih",odnosno politickih interesa.Vlast u Gospicu bila je zaduzena da tu tajnu i sacuva. Tada je Levar shvatio da situaciju moze promijeniti jedino uz pomoc javnog mnijenja.Naime,kad bi dobio dovoljno veliku javnu podrsku,vlast bi morala povesti ponovnu istragu nad Oreskovicem i Norcem.Medjutim,kada je Levar u tjedniku GLOBUS ispricao sve sto je te zime vidio u Gospicu,jedino sto je postigao bile su prijetnje... (Slavenka Drakulic-"ONI NE BI NI MRAVA ZGAZILI")

nedjelja, 24.02.2008.

Dr.Janez Drnovsek Kaj si zelimo v zivljenju?Mir.In iscemo smisel svojega bivanja. Moramo iskati svoj smisel.Seveda.Ste ga morda vi nasli? Je smisel bivanja v izpolnjevanju materialnih zelja?Za mnoge ljudi je res tako. Po so res nasli smisel?Nasli su smisel v nesmislu. Je izpolnjevanje materialnih zelja nesmiselno?Nesmiselne so zelje. Saj ne moremo biti brez zelja?Ce smo brez zelja in pricakovanj,smo tudi brez skrbi.Smo mirni. Je dovolj da smo mirni?Ce smo mirni,smo nasli smisel. Je mir,tisto,kar iscemo?Mir je tisto,kar lahko najdemo. Je poleg miru se,kaj kar iscemo?Iscemo lahko,le najti ne moremo. Najdemo lahko uspeh,denar,moc in slavo.A izgubimo svoj mir. Ce imamo vse to,se potrebujemo mir?Se bolj ga potrebujemo. Pa ga potem ne moremo najti?Le,ce nismo navezani na uspeh,denar,moc in priznanje. Tezko je ne biti navezan na vse to!?Ce smo navezani,nas skrbi,nas je strah,da bomo to izgubili.Strah in skrbi pa prinasajo nemir. Saj je vsakogar strah,ali pa ga kaj skrbi!?Ker si prizadeva,da bi kaj pridobil ali obdrzal. Strah nas je smrti!?Ker smo navezani na materialno bivanje. Saj je vsako bivanje materialno!?Lahko je tudi duhovno. Kaksno je duhovno bivanje?Tisto,ki presega materialno. Kako ga lahko presega?Tako,da presega navezanosti. Tudi navezanosti na zivljenje?Tudi navezanosti na zivljenje. Ce nismo navezani na zivljenje,potem smo mirni?Potem smo mirni.Niti smrti se ne bojimo,se manj cesarkoli drugega. Ali je to smisel,ki ga iscemo?Taksen mir iscemo.Ce ga ne najdemo,smo ujetniki strahov in skrbi. Pa je zivljenje brez materialnih navezanosti res smiselno?Ali so strahovi in skrbi smiselni? Poleg miru mora biti se kaj,kar daje nasemu zivljenju smisel!?Res je.Dobrota. Dobrota?Ustvarjati moramo dobro.To daje nasemu zivljenju smisel. Torej mir in dobro?Mir in dobro.

USTASOLAND-1 SAMOUBILACKI SCENARIJ-1 Desetak godina nakon zavrsetka rata u Hrvatskoj,u Gospicu rat jos uvijek nije gotov,barem ne za Vesnu i Leona Levara.Kad izlaze iz kuce,moraju se prijaviti policiji i reci kamo idu,da bi dobili pratnju.Prije nego sto im dozvoli posjetiti grob muza i oca,Milana Levara,policija detaljno pretrazuje groblje.Gospicani s Vesnom ne razgovaraju,a djeca se ne igraju s jedanaestogodisnjim Leonom.Vesna i Leon nikada nista nisu skrivili.Nemaju cak ni"pogresne", srpske krvi u zilama-vrlo malo Srba danas zivi u Gospicu.Ipak,oni su"ratni zarobljenici"posebne vrste. "Na misi zadusnici na prvu godisnjicu muzevljeve smrti bili smo jedini ljudi na groblju-nije dosao niti jedan predstavnik vlade",kaze Vesna.Ali netko je prije nje posjetio grob,jer je nasla cvijet.Jedan jedini plasticni cvijet,znak da je nekome do njega bilo stalo.Samo ta osoba nije imala hrabrosti dopustiti da je netko vidi na grobu.Bojala se jer slucaj jos nije rijesen i ubojica je jos uvijek na slobodi.Novine pisu kako policija zna tko je ubojica,ali nema dovoljno dokaza za njegovo hapsenje. Milan Levar je prvi svjedok Haaskog tribunala ubijen iz osvete.Jedna setnja ulicama Gospica dovoljna je da covjek shvati koliko je provincijski duh doprinio Levarovom ubojstvu.Cijeli se grad moze obici za pola sata.Poput ljudi,sve zgrade koje jos stoje na sebi nose duboke oziljke rata:porusene kuce s fasadama koje se gule poput izgorjele koze,razbijeni prozori,prazne rusevine i izresetani asfalt.Tesko je izbjeci pogled na razjapljene zidove kroz koje se vidi unistena unutrasnjost nekada ugodnih i solidnih kuca.Njihovi su zidovi pocrnili od vatre,vatre koju nisu zapalile samo neprijateljske granate,vec i susjedske ruke.Svuda su rusevine;spomen na mjesece ujesen 1991.kada su tisuce granata ispaljenih sa srpske strane padale na grad. Mora da je izludjujuce svakoga se jutra probuditi i gledati te rusevine prisjecajuci se kuca koje su prije stajale tamo.Po glavnoj ulici muskarci setaju neobrijani i u maskirnoj odjeci,kao da za njih rat jos uvijek traje,bas kao sto traje za porodicu Levar.Ionako nemaju bogzna sto raditi u tom polumrtvom mjestu,pa piju kavu i rakiju i razgovaraju o politici cekajuci da se nesto dogodi.Svi koji su mogli,otisli su jos davno prije pocetka rata.Ljudi se ne vracaju,nemaju zbog cega.Prije deset je godina Gospic bio uspavano provincijsko mjesto gdje su ljudi ugodno zivjeli,a djeca su se mogla sigurno igrati na ulici.Kad bi netko samo kihnuo,susjed bi vec bio tu da mu pomogne. Sve dok isti taj susjed nije dosao da ga uhapsi. Cim covjek udje u grad,osjeti da zivotom ovdje vlada strah.Stanovnika je malo i sve znaju jedni o drugima.Znaju sto susjedi kuhaju za rucak,sto je tko od njih radio tokom rata i iz koje napustene ili unistene kuce dolazi njihov tepih,hladnjak ili televizor.Svi oni imaju dobar razlog da se boje jedni drugih.Radi se o"sindromu televizora".Ako to slucajno spomenete,ljudi ce tocno znati o cemu se radi.To znaci da je vecina njih iskoristila rat da se domogne televizora i ostalih predmeta iz napustenih kuca.Naravno da ima onih koji su cinili i puno gore stvari,ali ako im se netko i suprotstavi zahtijevajuci pravdu,uvijek mogu reci:"Suti,ti si ukrao televizor!"Kao da ubojstvo moze biti isto sto i kradja televizora.Ali vec je i spominjanje kradje dovoljno da svakoga usutka. Jer sljedece sto covjek u Gospicu primijeti je sutnja.Tamo,naime,vlada zavjera sutnje,nesto kao talijanska OMERTA.Takva opasna,prijeteca sutnja u malom je mjestu vrlo opipljiva.Automobili prolaze,djeca placu,a u kaficima svira glasna glazba.Zaglusujuca tisina nastupa samo kada pokusate razgovarati o odredjenim temama.Na primjer,nitko ne zeli razgovarati o tome sto se dogodilo sa srpskim civilima u listopadu 1991.ili zasto je ubijen Milan Levar.Ako netko spomene njegovu smrt,obicno je to psovka."Trebalo ga je ranije ubiti.On je izdajica i hvala bogu da ga je netko likvidirao",hladnokrvno je komentirao jedan susjed samo nekoliko sati nakon Levarovog sprovoda. Covjek zaista mora biti posebno omrznut da i nakon smrti izazove tako okrutnu i cinicnu reakciju.Levaru se dogodilo upravo to.U provincijskom gradicu gdje se ljudi uzasavaju razlicitosti,usudio se biti drugaciji.Vjerovao je da pravda moze biti zadovoljena i da se za to isplati boriti.Stovise,vjerovao je da moze o zlocinima pocinjenim nad srpskim civilima u Gospicu za vrijeme rata svjedociti na sudu i istovremeno zivjeti normalnim zivotom medju nekima od onih koji su uprljali ruke.Bilo hapsenjem Srba,kopanjem grobova,kradjom imovine ili naprosto zatvaranjem ociju pred svime sto se dogadjalo.Znao je sve tajne svojih sugradjana i time postao prijetnja i opomena njihovom nacinu zivota i kukavickom ponasanju. Njihova je mrznja bila opipljiva,morao ju je osjetiti svaki puta kada bi krocio nogom izvan kuce.Morao ju je vidjati na licima ljudi koji su svakodnevno prolazili pored njega.Za njegovu je obitelj odlazak u kupovinu morao biti poput ekspedicije na neprijateljsko podrucje.Ako je itko i pokazivao simpatije,bilo je to potajno,pod okriljem noci.Kako su uopce Levarovi mogli prezivjeti okruzeni psovkama i prijetnjama?Njegova supruga Vesna svakoga je dana bila izlozena uvredama na poslu koji je bio njihov jedini,mrsavi izvor prihoda.A sincica Leona,koliko su ga samo puta ostali skolarci nazvali"cetnickim kopiletom"?Ta ih je mrznja ponekad morala iscrpiti.Nisu bili od celika.Za Levara je to moralo biti utoliko bolnije sto je u Gospicu rodjen,bio je to njegov grad.Ali Levar je svejedno vjerovao da moze biti dovoljno jak da se bori protv provincijalne letargije i straha. Njegova najveca greska nije bila to sto je odlucio reci istinu i posvjedociti na Tribunalu u Haagu-vec upravo to sto je povjerovao kako ce i nakon toga moci nastaviti zivjeti u Gospicu.To je bila samoubilacka odluka.JER NIJE BILO MOGUCE ZIVJETI MEDJU LJUDIMA KOJE JE ZELIO STAVITI IZA RESETAKA,POGOTOVO STO SU NEKI OD NJIH JOS UVIJEK BILI NA VLASTI.UMJESTO DA ISTRAZUJU RATNE ZLOCINE,TI SU IH LJUDI NAIME PRIKRIVALI.IMALI SU SVOJE RAZLOGE DA TO CINE I LEVAR JE TO DOBRO ZNAO... (Slavenka Drakulic-"ONI NE BI NI MRAVA ZGAZILI")

Imre Kertesz-ZAPISNIK ...Kao toliko puta dosad,potrazio sam spas u pisanju koje mi je,otkad sam ga(u nedostatku boljega)ucinio svojim zanimanjem,postalo sve rjedjim utocistem.Moglo se ispostaviti jedino ono sto je vec bilo ocigledno:pored komesanja koje je upucivalo na bol ugnijezdjenu u zubnome korijenu sve je jasnijim postajao i moj korjenito los odnos prema samome sebi,moj nedostatak ljubavi opcenito,a ponajvise ipak prema sebi samom.Nadalje,to je MEMENTO MORI-no to sada vise nije bila,kao u mojim boljim razdobljima,ohrabrujuca utjeha,vec guseca ugroza,bespuce.Spasitelj,dobro sam to razumio,porucuje da je u krizi,da je zanemaren i da je spreman kaznjavati,cak i ubiti-mene,odnosno samoga sebe.Na listu iz biljeznice uzurbanim sam i nejasnim slovima zapisao:"Dakle,mora se paziti,traziti veza s prablazenstvom skrivenim na dnu svega svijeta,sa stvaranjem.Pisati.A s druge strane valja obratiti pozornost na one koji me okruzuju.Teziti za samocom,dapace,stvoriti je,no po mogucnosti ne gresno likvidirati sve oko sebe,kao sto to obicavas."...

Peter Esterhazy-ZIVOT I KNJIZEVNOST(Imri Kerteszu) ...Medjutim,nasuprot navikama,kod mene stvarnost i recenica stoje u obrnutome odnosu;ja stvarnost mjerim po recenici,odnosno,ne istrazujem da li recenica dobro opisuje stvarnost,nego ima li stvarnost takav djelic koji odgovara opisu u mojoj recenici.Ili,ima li moja recenica u sebi nesto od stvarnosti.Razumije se,ako nema recenice,nema ni stvarnosti;u najmanju ruku ne bih znao da pocnem s njom.Ne mogu je pogledati.Ne mogu ustvrditi da u pocetku bijase rijec ili misao ili snaga ili djelo;jedino sto mogu potvrditi jest ono o nemogucnosti gledanja.Ukoliko i nije posve istina da umjesto zivota biram knjizevnost zato sto bi ona mogla znaciti zivot(ili:"Ah,jao, bivanje je kratko a umjetnost je vjecna"),utoliko se doima ispravnim zakljuckom da sam ja najvise ja U BLIZINI PAPIRA,sto,posve prirodno,ne bih zelio isticati kao dobitak...

subota, 23.02.2008.

Dr.Janez Drnovsek STO JE ZIVOT-TRPLJENJE.MORA LI BITI TAKO?MORA.JE LI MOGUC ZIVOT BEZ TRPLJENJA?NIJE!

Hannah Arendt-ESSAYS IN UNDERSTANDING BIO JE VODJEN PODVOJENOSCU SVOJE PRIVATNE I JAVNE FUNKCIJE,SEBE KAO OBITELJSKOG COVJEKA I KAO OKUPATORA,SVE DOTLE DOK VISE NIJE MOGAO U VLASTITOJ OSOBI PRONACI NIKAKVU VEZU IZMEDJU TIH DVIJU STRANA.KADA SU NJEGOVE OKUPATORSKE TRUPE UBIJALE LJUDE,ON SE NIJE OSJECAO UBOJICOM JER ON TO NIJE RADIO IZ SKLONOSTI KA UBIJANJU NEGO ZATO STO JE TO OD NJEGA ZAHTIJEVAO NJEGOV POSAO.OSIM U KRAJNJEM BIJESU,ON NIKADA NE BI NI MRAVA ZGAZIO.

Dr.Zoran Djindjic Ja smatram da je brzina bitan faktor u ovom svetu.Stici na vreme,tako na primer,na svetsko trziste,znaci biti jako brz.Nase drustvo je veoma sporo,a politicari tome doprinose.Ja bih procese u skupstini ubrzao i dobro je sto se Kostunica nalazi na politickom nivou na kojem se ne donose operativne odluke. ("Vecernje novosti",3.VI 2001.) To bi isto bilo kada bih vas pitao da kada vozite kola uzbrdo i kada vam neko povuce rucnu kocnicu,da li to utice na kretanje automobila.(o sukobu sa Kostunicom). ("Glas Javnosti",16.IX 2002.) Da bismo Kostunica i ja saradjivali obojica bismo morali da radimo.Koliko vidim,trenutno jedan radi,drugi kritikuje i komentarise.Jedan nosi odgovornost-drugi prava.Jedan pliva uz vodu-drugi niz vodu.To me podseca na onog humanistu koji kaze"volim covecanstvo ali ne volim pojedinacne ljude".Dakle,podrzavam reforme,ali ne i reformske aktivnosti. ("Vecernje novosti",19.XI 2002.) To vam je kao kad imate teskog bolesnika,jedan lekar kaze da se mora operisati,drugi tvrdi da pomaze secerna vodica.Takva je bila nasa politicka situacija:ja sam bio za secenje,Kostunica je bio za secernu vodicu. ("Danas",16.VIII 2002.) Kostunicu je strana stampa posle 5.oktobra nazvala"ubicom dzinova".Medjutim,bas kao u bajci,problem nastaje kada se junak vrati iz bitke sa dzinom i pocne da trazi ruku princeze i pola kraljevstva. ("Vreme",15.VIII 2002.)

Partibrejkers-BUDUCI DANI Niko nije siguran I nista nije sigurno Juce menja Buducnost pokolenja Ponosno stojimo Ponosno se bojimo Deru se na nas Spustili smo glas Buduci dani odgovore nose Saznace i oni koji ne bi Buduci dani odgovore nose Saznace i oni koji ne bi Srcani udari Mozdane oluje U dusama mnogih Pustos caruje Vidim pobunu robova Vidim pobunu robota Vidim pobunu mozgova Ovde je lud ko istinu govori Buduci dani odgovore nose Saznace i oni koji ne bi Buduci dani odgovore nose Saznace i oni koji ne bi Buduci dani Odgovore nose Buduci dani A mene zanima,zanima Koliko ce da traje A mene zanima,zanima Koliko ce da traje Buduci dani odgovore nose Saznace i oni koji ne bi Buduci dani odgovore nose Saznace i oni koji ne bi. I oni koji ne bi I oni koji ne bi Buduci dani (Partibrejkers-"SLOBODA ILI NISTA",2007.)

Zoran Kostic Cane,Partibrejker ...Nismo mi bend okrenut nostalgiji.To je za mrtve bendove,a mi smo zivi u sadasnjosti,okrenuti buducnosti.Ako bi se ceo nas materijal okretao oko pesme"Kreni prema meni",kao nasem najvecem hitu,bio bih neuspesan,prema samome sebi... ("NIN")

Momo"proza u farmericama"Kapor,CETNIK MOMO KAPOR-NE VOLIM SEBE IZ MIRNIH VREMENA ...Svaki covek sledi svoju vokaciju,svoj krvotok,svoj metabolizam,svoje nerve,svoj temperament.Nema spora da se to sto sam mislio i govorio mnogima nije dopalo.Nije se dopalo mojim tetkama u Sarajevu,na primer,ali sta im ja mogu.Jednostavno,to sam morao da uradim i zadovoljan sam zbog toga.SMATRAM IZUZETNOM PRIVILEGIJOM TO STO SAM NA STRANI SVOJIH PRIJATELJA KOJI SU NA ROBIJI ILI U BEKSTVU... ("NIN")

Enver Kazaz-KORIJENI KRIZE O bosanskohercegovackoj krizi,cini se,sve je napisano i izgovoreno.Ona je analizirana iz mnogobrojnih uglova,a strani i domaci politolozi,sociolozi,novinari,historiografi,politicari,vjerski lideri,ljudi,dakle,razlicitih profesionalnih usmjerenja i politickih orijentacija,trudili su se u svojim tekstovima i govorima analizirati i opisati nevjerovatnu sposobnost bosanskohercegovackih politickih elita da zemlju nakon ratne apokalipse odvedu u stanje krize kao jedini oblik njenog postratnog zivota. Bas zbog svog intenziteta i stalnosti,kriza se hoce nametnuti za prirodno,a ne vjestacki proizvedeno stranje u BiH.A ona ne zapocinje,nego kulminira zadnjim Dodikovim iracionalnim ucjenjivackim gestama i obnovom do krajnosti primitivne i iskljucive nacionalisticke retorike i ideoloskih fantazmi.Zapravo,korijeni nase krize znatno su dublji,a prisutni su jos od onog trenutka kada se raspao komunisticki ideoloski model drustva,a formirao nacionalisticki. Tada politicke elite nisu uspjele redefinirati modele misljenja o BiH,niti aranzirati njeno novo,postkomunisticko uredjenje.One su odmah po pobjedi na tzv.prvim demokratskim izborima namjesto institucionalnog,ideoloskog i politickog rearanziranja drzave krenule u igru mapama i njenu teritorijalnu (preras)podjelu.Tadasnje nacionalisticke vodjice poistovjetile su naciju sa teritorijem,nametnuli ukupnom drustvenom horizontu glupavi model teritorijalnih etnopolitika i uveli u politicke rasprave mape koje su ilustrirale etnicki raspored na bosanskohercegovackom prostoru.To je bio otvoreni poziv da se drzava ne institucionalno,politicki i ideoloski,nego teritorijalno redefinira. Upravo zato BiH nije dozivjela demokratizaciju,vec zamjenu jednog ideoloskog totalitarizma drugim,komunistickog etnonacionalistickim,a nacionalne revolucije zavrsile su krvavim ratnim poklicem i teritorijalizacijom ovdasnjih nacija. Ideja teritorijalizacije etnickih identiteta u ratu je pretvorena u proces etnickog ciscenja,a onda i genocida,da bi se poslije rata ukazala kao forma politika koje nastoje ocuvati,ili,pak,ponistiti ratom uspostavljeno stanje teritorijalnog razgranicenja etnickih zajednica.Dodikova toboznja socijaldemokratija,bas zbog zakovanosti za geopolitiku kao jedinu formu politicke akcije,danas nastoji sacuvati rezultate Karadziceve politike,ali i uskrsnuti velikosrpski ideoloski koncept koji je dozivio slom u nedavnim ratovima.Na drugoj strani,u podlozi Silajdziceve 100% BiH, takodjer,nalazi se ideja teritorijalizacije,pri cemu koncept gradjanstva nije nista drugo do maska za pokusaj bosnjacke geopoliticke dominacije nad drugima.Oba HDZ-a,a u zadnje vrijeme sve glasnije onaj Ljubicev ogranak,nastoje zadovoljiti svoje teritorijalne aspiracije formiranjem hrvatske federalne jedinice. Geopolitika,sto u ovdasnjoj situaciji nije nista drugo do paorsko crtanje medja po BiH,jeste politicka forma,uci nas tome nedavno krvavo iskustvo,proizvodnje krize i sukoba.Ona nije sposobna iznaci drugacije tipove,osim teritorijalnih,drzavnih aranzmana unutar kojih bi se mogla rijesiti nacionalna ravnopravnost.Ona ne proizvodi samo etnicki sukob,vec i totalitarnu formu etnickih ideologija,te u konacnici totalitarni tip teritorijalnog nacionalizma. Zato ce svaki pokusaj rjesavanja nase aktualne krize vjerovatno promasiti cilj,ako ne pronadje moguci model transformacije etnickih politika i prelazak sa teritorijalnog koncepta etnickih identiteta na onaj institucionalni,te u skladu s tim model ukupnog institucionalnog rearanziranja dejtonske BiH. Upravo u tome i lezi puni paradoks naseg vremena.U trenutku kada su se kroz nedavne propale ustavne promjene nacionalne politike pokusale emancipirati od diktata geopolitickog uma,na drustvenu scenu je vracen teritorijalni zahtjev,sto je omogucilo Dodiku i simbolicno i formalno jacanje srpske drzave u BiH.Zato je danasnja BiH uhvacena u klijesta dva medjusobno iskljucujuca patriotizma-republickosrpskog i svebosanskog kao krajnjih izraza paorski shvacene geopolitike. Medjutim,ako bi se etnicki identiteti i interesi realizirali u institucijama,a ne iskljucivo po logici zaposjedanja teritorija-to bi uistinu znacilo njihovu potpunu rekonceptualizaciju.Namjesto sadasnje formule poistovjecivanja etnije i teritorije u igru bi bio uveden citav sistem identifikacija etnija sa institucijama,a totalitarna nacionalisticka politika mogla bi biti zamijenjena demokratskim vidovima etnopolitika.Istodobno s tim,institucije bi,zbog imanentnog zahtjeva za demokratizacijom drustva,u igru uvele i prava svih marginaliziranih identiteta.BiH bi tada,mozda,mogla ostvariti sansu da pripada svima koji nastanjuju njenu teritoriju,a ne samo nacionalistickim partokratijama koje opstaju na vlasti po logici proizvodnje sto vece krize. ("Oslobodjenje")

Zvonko Karanovic-BLITZKRIEG BOP Hajde da budemo osvajaci svemira u sirokim astronautskim odelima. Hajde da jurimo plazom u modernim kupacim kostimima. Hajde da vodimo ljubav u ulazima i zvonimo usnulim stanarima. Hajde devojko ucinimo ono sto zelimo.

petak, 22.02.2008.

Emir"Rasimu,muceniku"Kusturica,Kostunicin Kustendorf-PLACENICKA CETNICKA HULJA! VECERAS SU U MISJIM RUPAMA ONI KOJI SE RUGAJU KOSOVSKOM MITU,A VELICAJU HOLIVUDSKI.USLI SMO U DEMOKRATIJU,NAJTRAGICNIJE NA SVETU,GDE SU NAM IZRUCILI PREDSEDNIKA,A ONDA NAM UBILI PREMIJERA. GDE SU VECERAS DOMACI MISEVI KOJI LAZU ZA PLATU I GOVORE KAKO SMO NIKO I NISTA?!GDE SU DOMACI MISEVI KOJI ZA MALE PARE TVRDE KAKO NASE VREDNOSTI NISU U TEMELJU ZAPADNE CIVILIZACIJE?!U MISJIM RUPAMA!GDE SU ONI KOJI SE RUGAJU KOSOVSKOM MITU,A VELICAJU HOLIVUDSKI MIT?... (Emir Kusturica na protestnom skupu"Kosovo je Srbija",Beograd,21.II 2008.)

Dresden James KAD SE LIJEPO UPAKOVANA GOMILA LAZI USPIJE DA PRODA NARODNIM MASAMA POLAKO I SISTEMATSKI TOKOM NEKOLIKO STOTINA GODINA-ONDA SE ISTINA SMATRA TOTALNOM BESMISLICOM,A ONAJ KOJI JU PRIPOVIJEDA-TOTALNIM LUDAKOM.

Svjetlana Salom-PRVO I POSLJEDNJE POGLAVLJE RASPADA JUGOSLAVIJE:ZAVRSENI KRUG Srbijanski mediji cinicno komentarisu kako se danas na Kosovu malo koji objekat gradi takvom brzinom kao ogromna hala nadomak Gazimestana.Spomenik kosovskim junacima se iz dana u dan sve manje vidi. Prica je dosla i do Unmika,koji je vodio razgovore sa vlastima u Pristini,ali srpski novinari ocajavajuci zakljucuju da ni zaustavljanje gradnje nece sprijeciti"pocinjeno zlo".Pogled na spomenik je vec sada potpuno zatvoren. USPON BALKANSKOG KASAPINA Tesko je sada obnevidjelim Srbima objasniti kako je najbolje i za njih i sve ostale da se spomenik sve manje vidi,sto bi se moglo shvatiti kao provokacija,a zapravo je u domenu politickog prorocanstva,sto je ovih dana nezahvalan posao. Jer,Gazimestan je jos u zivom sjecanju mnogih.Ne svakako onaj iz 1389,vec 1989.godine kada je Milosevic odrzao govor koji je usao u sve enciklopedije svijeta kao pocetak krvavog politickog uspona"balkanskog kasapina". Svaki pogled i pomen na njega danas je podsjetnik za ispitivanje savjesti svih bivsih jugoslovenskih politickih aktera iz tadasnjih federalnih jedinica i svjedoka"dogadjanja naroda". Jer raspad Jugoslavije i pakleni scenarij poceo je tog dana,a ne po uvrijedjenom misljenju 1991.godine kada su tenkovi krenuli na Sloveniju. Poceo je,dakle,kada je Milosevic pred okupljenom masom na Vidovdan porucio:"SEST VEKOVA KASNIJE,DANAS,OPET SMO U BITKAMA,I PRED BITKAMA.ONE NISU ORUZANE,MADA I TAKVE JOS NISU ISKLJUCENE!" Ostrascena masa,procjene idu od milion do dva miliona ljudi,euforicno je prihvatila Miloseviceve rijeci uz povike"Kosovo je Srbija!"i "Volimo te Slobodane,jer mrzis muslimane!" Pjevali su"Care Lazare,nisi imao srece,da se Slobo,pokraj tebe sece!",a nadolazecem vozdu dali su nadimak Mali Lazar,dok su drugi uzvikivali"Evropo,ne zaboravi da smo te mi branili",sto je aluzija na kosovski mit da je Srbija sebe zrtvovala braneci hriscansku Evropu od nadiranja Turaka. Ovo je bila centralna tema srbijanske nacionalisticke retorike tokom jugoslovenskih ratova.Od toga dana na Gazimestanu srbijanska je vlast neprestano ponavljala kako je branila Evropu od evropskog fundamentalizma. TENKOVIMA NA AUTONOMIJU U godinama koje su prethodile govoru,Kosovo je postalo centralna tema srbijanske politike.Kulminiralo je marta 1989.godine,kada je Milosevic tenkovima srusio ustavnu autonomiju Kosova i nasilno mu oduzeo status jugoslovenske federalne jedinice iz 1974.godine proglasivsi 28.marta ujedinjenje Srbije. Povod za ovo nasao je u demonstracijama 1981.godine.Nakon Titove smrti,organizatori demonstracija su pod utjecajem enveristicke propagande iz Albanije trazili naziv Republika za Kosovo i tako zapravo ugrozili autonomiju,koja je prema Ustavu iz 1974.godine imala zapravo sve kompetencije republike.Enveristi,koje je vrbovala albanska tajna sluzba Sigurimi,diktatorskog rezima Envera Hodze,umjerene je kosovske Albance zvala reviozionistima zbog obracuna sa Staljinom i"okretanja Zapadu".Demonstracijama su otvorili vrata srbijanskom nabujalom nacionalizmu i ugrozili sva dotadasnja prava kosovskih Albanaca. Od tada je trajala borba sa srpskim kadrovima za ocuvanje Ustava iz 1974.godine.Alibi Milosevicu za ukidanje autonomije navodno su dali demonstranti,iako je srpska Plava knjiga,u kojoj se atakuje na ustavne pokrajinske kompetencije,napisana 1976.godine,samo dvije godine nakon donosenja Ustava i pet godina prije demonstracija! Tog marta uhapsen je i kosovski lider Azem Vlasi,pod optuzbom kontrarevolucionarnog djelovanja,sa ciljem rusenja ustavnog poretka i ugrozavanja suvereniteta zemlje,i zaprijeceno mu je smrtnom kaznom. Vlasi je svih tih godina prije nastojao objelodaniti metode obespravljivanja Albanaca i oduzimanja prava,upozoravao na montirane politicke procese. Za albansko stanovnistvo uslijedile su godine terora,straha,usutkivanja intelektualaca,tihi genocid nad stanovnistvom,a jedan od njegovih oblika je bio i oduzeto pravo Albancima na obrazovanje.Skole su od 1991.godine radile pod veoma teskim uslovima kao paralelni sistem odvojen od drzave. Srpski rezim je zatvorivsi srednje skole i univerzitete na albanskom i oduzevsi im prostorije,otjerao nastavnike i djecu u alternativne prostore,podrume najcesce,gdje se nastava u narednim godinama izvodila.Hapseni su i maltretirani direktori skola i ucitelji,oduzimana je skolska dokumentacija,nastava nasilno prekidana... Represija je ostvarila svoj cilj:mladi univerzitetski kadar je poceo odlaziti u zapadne zemlje,drugi-oni koji su ostali,nisu se skolovali zbog losih uvjeta. Bez obzira na sve,albanski skolski sistem predstavlja najveci,najbolje organizovani i najznacajniji segment paralelnog albanskog zivota na Kosovu. RAMBUJE I BOMBARDOVANJE Okidac za bombardovanje Jugoslavije,koje su 1999.godine predvodile SAD,bio je odbijanje delegacije Srbije da potpise mirovni sporazuim u Rambujeu.Poslije neuspjesnih pregovora predstavnika SRJ i kosovskih Albanaca,koji su,pod pokroviteljstvom Kontakt-grupe,vodjeni u dvorcu Rambuje,nedaleko od Pariza u januaru i februaru 1999.godine,tadasnji generalni sekretar NATO-a Havijer Solana izdao je naredbu za pocetak bombardovanja Jugoslavije. 24.marta 1999.godine,odmah iza 20 sati,prve"tomahavk"rakete pogodile su objekte u Pristini,Beogradu,Novom Sadu i Pancevu.Tako je pocelo bombardovanje tadasnje Jugoslavije,koje je trajalo 78 dana.Povod za akciju"Milosrdni andjeo"bilo je,prema rijecima predstavnika NATO-a,ugrozavanje ljudskih prava kosovskih Albanaca i njihovo etnicko ciscenje. U to vrijeme srbijanska policija i tajne sluzbe radile su na ispunjavanju Seseljeve prijetnje da u slucaju zracnih udara na Kosovu nece biti Albanaca.Nastavljeno je bjesomucno etnicko ciscenje,protjerivanje Albanaca,sve do vojno-tehnickog sporazuma u Kumanovu,kojim je dogovorena dinamika povlacenja srpskih snaga sa Kosova.I tada se Milosevic obratio javnosti,i u svom maniru,pobjedonosno porucio kako je"okoncana NATO agresija". HAPSENJE MILOSEVICA Tacno 12 godina poslije govora na Gazimestanu,na veliki srpski praznik Vidovdan,Slobodan Milosevic je zavrsio u Hagu,u celiji pritvorske jedinice Medjunarodnog suda za ratne zlocine. Uprkos odluci Ustavnog suda SRJ o obustavi izvrsenja uredbe o izrucenju,srpska je Vlada odlucila da sve optuzene za ratne zlocine izruci Haskom sudu.Vec tokom sjednice srbijanske Vlade stampan je Sluzbeni glasnik RS-a broj 37,u kojem je objavljena ta odluka i po kojoj je policija odmah pocela djelovati. Kosovo je od NATO bombardovanja zivjelo pod medjunarodnim protektoratom,pod cijim okriljem je uspostavilo svoj parlament,vladu,sudstvo,policiju...Godine neizvjesnosti u vezi statusa utjecale su i na Albance i Srbe. Donedavni premijer Agim Ceku prva je politicka zrtva usijane klime na Kosovu koje godinama zivi u atmosferi nervoze i iscekivanja.Iako je ponio najveci teret ubjedjivanja medjunarodne zajednice u opravdanost cilja.Srbi,ono malo sto ih je ostalo,cesto obespravljeni,uplaseni za svoju buducnost,izmanipulisani od Beograda,sada spavaju s koferima na uzglavlju. OSOVINA VASINGTON-BRISEL Svjetska diplomatija se,zatecena odrijesenoscu Moskve da stavi veto u Savjetu bezbjednosti,iscrpila u razgovorima,prvo Ahtisarija,a onda i pregovaracke trojke(Vizner,Harcenko,Isinger). Pristina je proglasenje nezavisnosti u nedjelju 17.februara dogovorila sa Vasingtonom i Briselom.Daljnja politicka platforma bazirat ce se na Ahtisarijevom planu koji predvidja posebne stavke za zastitu nealbanaca,ukljucujuci garantovano predstavljanje u vladi,sudstvu i skupstini,zastitu kulturnih dobara. RADJANJEM JOS JEDNE DRZAVE NA BALKANU ZAPRAVO SE ZAVRSAVA KRUG ZAPOCET JOS U 1989. GODINE UPRAVO NA KOSOVU,NA GAZIMESTANU,KADA JE MILOSEVIC OTVORIO KORICE KNJIGE S KRVAVO ISPISANIM SCENARIJEM REVITALIZACIJE SNA O VELIKOJ SRBIJI. KOSOVSKI ALBANCI CE TIM NASTOJANJIMA ZADATI KONACNI,SMRTONOSNI UDARAC.NA OZBILJNIJE PREISPITIVANJE VLASTITE ULOGE I KRIVNJE U GENOCIDIMA I RATOVIMA KOJIMA SU OPUSTOSENA SELA I GRADOVI OD VARDARA DO TRIGLAVA,UNUTAR SRPSKOG ETNIKUMA,S OBZIROM NA AKTUELNA POLITICKA DESAVANJA U SRBIJI,SVE VECU RADIKALSKU MOC,OCIGLEDNO CEMO JOS SACEKATI. ("Oslobodjenje")

Darko Petricic,ekonomski analiticar i autor knjige"Kriminal u pretvorbi u Hrvatskoj" O NAJVECEM HRVATSKOM TAJKUNU IVICI TODORICU,PROISTEKLOM IZ TUDJMANOVOG REZIMA: ...On ima monopol na sve sto mu padne na pamet.On ima toliko ljudi u svome lancu da moze da zaprijeti vladi da ce,ukoliko ne udovolji nekim negovim zahtjevima,otpustiti radnike i to tako dobro funkcionira da su u posljednje dvije-tri godine odnosi izmedju Todorica i vlasti gotovo idilicni.A to znaci da mu vlast odobrava sve ono sto ce njemu povecati zaradu i profit. ("Radio Slobodna Evropa")

Paraf-NA TRAGU Stavi ruku na moj nos pa ga uzmi malo u usta Osjecam rupu u ponudi mladima koju mogu popuniti svojim ogromnim elanom Svojim ogromnim elanom seksualnog pregaoca Tako nastaje pjesma koja mozda moze, a mozda,a i ne na radio &TV.

Valter Kocijancic,nekadasnji lider Parafa,PUNK LEGENDA! ...Znam da to danas zvuci smijesno,ali ja punk nisam ni cuo sve dok ga nisam poceo svirati.Nisam imao nikakvih glazbenih uzora sto se tice te glazbe.U ono vrijeme moj stari je razvozio strane novine,pa sam preko New Musical Expressa i Melody Makera bio u dodiru s onim sto se vani dogadjalo i najvise sam preko fotografija bandova otprilike skuzio kakva bi to mjuza mogla biti-taj zvuk je nastao u mojoj glavi.Sve je onda zapravo bila velika improvizacija: stavljali smo pick-upove na akusticne gitare,ukljucivali se svi na jedno pojacalo...A o punku kod nas ispocetka nisi mogao nigdje procitati-pa Pankrti i mi nismo uopce culi jedni za druge dok se nismo sreli na zajednickoj svirci!... ("Vecernji list")

četvrtak, 21.02.2008.

FADIL VOKRRI,predsjednik Kosovskog nogometnog saveza OVIH DANA POSLAT CEMO MOLBU ZA ULAZAK U UEFU I FIFU TE OCEKUJEMO DA TAJ PROBLEM BUDE RIJESEN NA PRVOM KONGRESU.SIGURAN SAM DA CEMO DOBITI ZELENO SVJETLO ZA ULAZAK U SVJETSKU I EUROPSKU NOGOMETNU FEDERACIJU.

SRDJA POPOVIC,poznati beogradski odvjetnik ...SRPSKI NACIONALISTI POZIVAJU SE NA PRIMER SPANIJE,KOJA BASKIMA NE DOPUSTA ODCEPLJENJE. ALI,U ODNOSU NA ALBANCE,OTKAD JA PAMTIM,U SRBIJI JE ODUVEK VLADAO POTPUNO JASNI NACIONALIZAM,ZATIM I POLICIJSKA DRZAVA KOJA JE ALBANCE TERORISALA BEZ IKAKVIH OBZIRA I INHIBICIJA.PA STE POBILI HILJADE LJUDI,A 800 HILJADA POTERALI PREKO GRANICE,PA SU USRED BEOGRADA OTKRIVENE MASOVNE GROBNICE,I U DUNAVU HLADNJACE S UBIJENIM CIVILIMA.OPOZICIJA NIJE IMALA NISTA DA PRIMETI NA SVE TO:KOSTUNICA SE CELO VREME PRAVI DA SE NIKAD NISTA NIJE DOGODILO,ON MILOSEVICU IMA DA ZAMERI SAMO STO JE BIO KOMUNISTA,IAKO JE TO BIO NAJMANJE OD SVEGA. KOSTUNICA SE PO SVOM RAZMISLJANJU O ALBANSKOM PITANJU NI PO CEMU NE RAZLIKUJE OD MILOSEVICA.KAD JE ONOMAD DONESENA REZOLUCIJA O KOSOVU,LEPO IH JE SOCIJALISTA DACIC PITAO ZASTO SU IH 5.OKTOBRA SMENJIVALI,AKO VEC PODRZAVAJU NJIHOVU POLITIKU...NIKO NIKAD NIJE PRONASAO LESEVE BASKA U NEKOJ POLICIJSKOJ STANICI U SPANIJI.... ("Feral Tribune")

Josip Vricko-KOSOVO-PA STO?! Dugo najavljivana i u nedjelju usvojena Deklaracija o neovisnosti Kosova zapravo je ozivotvorenje prorockih rijeci pokojnoga srbijanskog premijera Zorana Djindjica,s kraja proslog stoljeca,da za Srbiju,nakon`99.,iz te, sad vec bivse,pokrajine nema dobrih vijesti.Te je godine,pomalo se to-bojim se i u Bosni i Hercegovini-zaboravlja,na jugu Srbije kulminirala represija Miloseviceva rezima;u selu Racak dogodila se repriza Srebrenice, a Beograd je ustrajavao na bosanskom scenariju.Sto je napokon natjeralo Europsku uniju i SAD da posegnu za NATO-ovim bombama. Prakticki od tada pa do danas,kada Kosovari zive svoje dane iz snova,bilo je samo pitanje dana kada ce Europa dobiti novu drzavu-cime je,evo,17 godina nakon prvog rata u Sloveniji okoncan dugi i krvavi raspad SFRJ. Osovina Moskva-Beograd doslovce je do posljednjeg trenutka pokusala omesti realnost i povijesnu neumitnost.U tom je kontekstu afirmirana teza kako je priznanje Kosova opasan presedan.Sto je spremno docekano u Banja Luci-trecem oku u glavi. Podsjetimo,medjutim,kako je ista argumentacija rabljena i u ljeto `91.kada su Slovenija i Hrvatska izasle iz Jugoslavije i demokratski,nakon referenduma,proglasile neovisnost.Ugledni je analiticar Krsto Cviic nedavno podsjetio kako su protiv slovenskog i hrvatskog raskida s nekadasnjom zajednickom drzavom koristeni i najbizarniji argumenti.PRIMJERICE,CAK I TAJ KAKO BI I TALIJANI,VRLO BROJAN I ZNACAJAN DIO POPULACIJE U NEW YORKU,MOGLI-POZIVAJUCI NA"HRVATSKO-SLOVENSKI SLUCAJ"-PROGLASITI OTCJEPLJENJE?! Danas,nesto manje bizarno,ali zato istovremeno i ne nista vise realno,upozorava se kako bi za kosovskim Albancima mogli krenuti separatisti iz Abhazije,Baski,makedonski Albanci,Skoti,pa cak i Madjari sto trenutno zive u Slovackoj i Rumunjskoj,te,jasno,Srbi iz Republike Srpske koji referendumom prijete jos otkako se ustolicio tamosnji vozd Milorad Dodik. ZABORAVLJA SE PRITOM,NAZALOST,NERIJETKO I U POLITICKOM SARAJEVU,NA DESETLJECE MILOSEVICEVE(1989-1999)KOSOVSKE REPRESIJE;NOVI CAR LAZAR,KAKO SU JOS OD GAZIMESTANA, TE UVERTIRE KRVAVOGA JUGOSLAVENSKOGA RASPADA,SRBI TEPALI KASNIJE POTVRDJENOME BALKANSKOM KRVNIKU,NIJE,BAS KAO NI U HRVATSKOJ I U BiH,BIRAO SREDSTVA. ZLOCIN I GENOCID SVIH JE TIH GODINA BIO SRPSKI BREND.POSLJEDNJI RACUN TOGA KRVAVOGA PIRA BEOGRADU JE U NEDJELJU DOSAO NA NAPLATU.NIJE,DAKLE,PRESEDAN KOSOVO-DRZAVA, NEGO BI PRESEDAN BIO KOSOVO-POKRAJINA,U HLADNOM I OD VREMENA DO VREMENA GENOCIDNOM VELIKOSRPSKOM ZAGRLJAJU-NA KOJI JE,UOSTALOM,PODSJETILA I OTUZNA VOJNA PARADA U NISU DVA DANA UOCI DEFINITIVNOG KRAJA"KOSOVSKE BITKE". Tim slijedom,potpuno je deplasirano pitanje:sto ce biti DAN POSLIJE.Nece biti nista!Godinama-pa,jasno,i posljednjih dana-vodeci potpuno pogresnu politiku,Srbija se dovela u poziciju da u EU udje bez Kosova,uz izglednu politicku koncesiju koja obecava precicu ka Bruxellesu.Ili,pak,da izabere izolaciju.Ali,opet bez Kosova!Korespondirajuci s ovom srbijanskom dvojbom,Unija je svoje vec rekla:od subote je,uz potpuno saglasje clanica,prakticki pocela misija EULEX-a,civilne misije EU-a,cijih ce 2000 policajaca i pravosudnih duznosnika u roku od cetiri mjeseca zamijeniti misiju UNMIK-a.Naravno,sigurnost na Kosovu ostaje cuvati i 16000 vojnika KFOR-a,sto bi trebalo pruziti dodatnu garanciju srpskoj manjini na Kosovu. U cijeloj ovoj kosovskoj prici,zapravo na njezinu kraju,vrlo je znacajna uloga aktualnoga kosovskoga vodstva. Tamosnjim Srbima,naime,miran,normalan zivot ne trebaju garantirati NATO-ove duge cijevi,nego demokratska vlast.Uspije li se doista izgraditi takva drzava,u sto se ovih dana kune premijer Hasim Taci,veliko i visednevno slavlje Kosovara imat ce smisla. ("Oslobodjenje")

Rada Trajkovic,potpredsednica Srpskog nacionalnog veca Kosova(SNV) ...ISKRENO SE NADAM DA TADIC I KOSTUNICA NECE SRBE SA KOSOVA DOVESTI U SUKOB SA NATO-om, JER BI TO SIGURNO IZAZVALO NEKU NOVU"OLUJU",SA NESAGLEDIVIM POSLEDICAMA... ("Gradjanski list")

Otac Sava,Decani,u osudi nasilja i zlocina koje su Srbi pocinili na Kosovu ...Hocu da kazem da je bilo raznih oruzanih formacija koje su,nazalost,ucestvovale u proterivanju albanskog stanovnistva,koje u najvecem broju nije bezalo od bombardovanja,nego usled sistematskog proterivanja,pljackanja imovine i drugih nasilja,a kojima svakodnevno nalazimo krvave tragove za koje nesrecni srpski narod na Kosovu sada mora da placa racune.Ko je to ucinio,da li pripadnici regularnih ili neregularnih snaga,pripadnici Vojske Jugoslavije ili nekih drugih jedinica,to treba da bude ispitano.Pre svega,smatram da je obaveza srpskog naroda da razvojem demokratije kriticki preispita taj period i da ljudi koji su odgovorni za zlodela,koja danas automatski povlaci i zlodela koja se vrse nad srpskim narodom,budu izvedeni pred sud...U svakom slucaju,takva dela ne smeju ostati nekaznjena jer predstavljaju ogromnu bruku i sramotu koja je ucinjena prema svemu onome sto je cestito i sveto u srpskom narodu... (1999.)

Alfred Adler,austrijski psihijatar Upravo onaj covjek koji ne ispoljava zanimanje za bliznje ima i najvise poteskoca u zivotu i nanosi najvise bola ljudima.Od takvih ljudi potice posvemasnje ljudsko zlo.

Paraf-VISOKOTIRAZNI MIR Visoka tiraza tjedno valja Koja jela voli Ckalja Sta pusi Nastasja Kinski Kakav gol dao je Katalinski Kol`ka usta ima Zaklina Tko koga u sebe prima Visoka tiraza nepokretna masa Visoka tiraza poslusna smo masa Visoka tiraza u slobodne sate Nage ljepotice za prosjecne plate Prekinuti koitus je tema Trenutno jaca od goblena Jedino mjesto za susret snova Nasminkane dame i workera iz rova Visoka tiraza nepokretna masa Visoka tiraza poslusna smo masa Zatupljeno farbanje bez poreza Sto se gadnim punkerima sreza Pozeljno je u ime higijene Naturati u nase vrijeme U slavu avangardnog morala Nasih kultur-generala Visoka tiraza nepokretna masa Visoka tiraza poslusna smo masa.

Valter Kocijancic,nekadasnji lider Parafa,PUNK LEGENDA! ...Da,sad su svi najpametniji...Cak i oni isti ljudi koji su nas ranije pljuvali,danas imaju suprotno misljenje.Tada su prepisivali recenzije iz stranih novina i pisali o Bijelom Dugmetu,a za nas su govorili kako ne znamo svirati,da nemamo pjesme...Znam da su neki od njih na taj nacin cuvali stolicu jer mi smo smatrani opasnima i drzavnim neprijateljima-tesko je to danas shvatiti nekome mladjem,ali tako je bilo... ("Vecernji list")

Disciplina Kicme-HITRA SMEDJA LISICA PRESKACE LENJEG PSA -instrumental-

SRDJA POPOVIC,poznati beogradski odvjetnik ...AKO GLEDATE SUSTINU PREDMETA,LJUDI KOJI GODINAMA VODE OVU NACIONALISTICKU SRPSKU POLITIKU I STALNO OPTUZUJU DRUGE ZA SECESIJU I SRBOFOBIJU,MORALI BI DA SE PITAJU STA JE TO ZBOG CEGA SE DRUGI STALNO ODVAJAJU OD NAS.PITAO ME JEDAN SUSED U AMERICI,KAD SAM TAMO ZIVEO,STA JE TO.REKAO SAM MU DA SE PROSTO U SRBIJI POJAVIO JEDAN BESNI LUDAK,I DA JE SVE TO DEO ISTOG PROCESA,SLOVENIJA,HRVATSKA,BOSNA I HERCEGOVINA,KOSOVO...SVI ZELE DA SE ODCEPE.A JA,POSTO NISAM IMAO STA DA ODCEPIM,OTISAO SAM U AMERIKU... ("Feral Tribune")

Mirjana Karanovic Povodom"incidenta"na premijeri predstave FEDRINA LJUBAV Sare Kejn u JDP-u,u reziji Ive Milosevic: ...Trpela sam 40 minuta zvuk skljocanja fotoaparata,sto strasno smeta,ali kad je skljocanje postalo glasnije od glumaca,prekinula sam predstavu.Svugde je poznato pravilo da je fotografisanje dozvoljeno u prvih nekoliko minuta. Dozivela sam to kao nasilje.I branila ono sto je do mene.Nema se tu sta vise reci sem da smo i u trula komunisticka vremena imali i postovali neke kodekse,a danas u ime neke demokratije,izgubili mir i lepo ponasanje... ("Blic")

srijeda, 20.02.2008.

Disciplina Kicme-INFO ako zelis pravu informaciju onda mora da se boris,da se boris za nju Info...

Zija Dizdarevic-DANISOV POLITICKI FILM Osnivanje jos jedne politicke stranke i Bosni i Hercegovini nikako ne bi bila vijest i za svjetske agencije da se ne radi o prvom oskarovcu koji se odvazio da utemelji stranku i to u zemlji koja obuhvata,filmski kazano,zanrove od politicke drame,preko tragikomedije u sva tri njena vida,sve do trilera i horora.DANIS TANOVIC,najuspjesniji Bosanac i Hercegovac postkomunistickog vremena,prihvatio se politicke odgovornosti,zrtvujuci svoj komoditet svjetski uspjesnog covjeka,sa neupitnom umjetnickom i finansijskom perspektivom.Supruga ga je pitala:"A hoce li nam baciti bombu u kucu""i podrzala ga. Ovu situaciju cine posebnim jos dvije krupne cinjenice.Uz Tanovica su u promisljanju sta i kako uraditi jos dva covjeka s medjunarodnom reputacijom-PEDJA KOJOVIC(odlican novinar,ratni tv-reporter,pjesnik,autor knjige"Nerutrino"),koji se vraca u BiH sa svojom Amerikankom Kim,uprkos molbama i novcano povisenim ponudama Rojtera.Uz njih je i DAMIR SAGOLJ,jedan od bh.fotoreportera i novinara planetarne reference. Tanovic i Sagolj su bili u Armiji BiH braneci bh.civilizaciju,a Kojovic takodje na prvoj ratnoj liniji kao reporter Rojtera.Sada su tu,u BiH,i hoce jos nesto civilizacijski vrijedno da naprave,odmicuci i sami sebe od rata,po linji gradjanske samosvijesti i odgovornosti.Tu je osvajacica berlinskog Zlatnog lava JASMILA ZBANIC,politicki aktivna i filmom i rijecju.U toj liniji je lucidni i sabrani DINO MUSTAFIC sa svojim pozorisno-filmsko-drustvenim aktivizmom.Tu je niz znanih i mladih koji su vec nesto pokusavali na javnoj sceni a koji cekaju poticaje i organizaciju,da pokrenu svoje vrsnjake s kojima imaju veze i razgovore diljem BiH.Znacajnu ulogu u ovom politickom pothvatu ima i vlasnik i novinar"Dana"SENAD PECANIN. Medju osnivacima je i BOJAN BAJIC iz Rudog,medijski poznatiji po tome sto njegov"vodeni ciro"(brodica na Drini)pokazuje kako se i individualnom inicijativom moze jedan sentiment(doduse suhovozni)pretociti u turisticku (atr)akciju.Bajic je jedini glasnogovoreci u Republici Srpskoj koji kaze da jednacina nije bh.Srbi-RS,vec bh.Srbi-BiH.Bajic tamo nije sam,treba im sira podrska. U trenu nastajanja ovog teksta stranka nema naziv,njen program je u oblikovanju.Stranka polazi od toga da je neophodno"politicki artikulirati ogromnu energiju koja postoji,ali koja je neorganizovana,depresivna, demoralizirana".Tanovic,povodom pitanja,na koje sve stranke racunaju kao na partnere,odgovara:"Na sve one koje budu spremne podijeliti nase principe i pretociti ih u svoju praksu politickog djelovanja.Budu li zeljele saradjivati sa nama,stranke koje sada cine vlast morace se radikalno promijeniti." Nova stranka namjerava izaci na lokalne izbore vec u oktobru ove godine.Vazno je kakvo ce biti glasacko reagovanje Bosanaca i Hercegovaca iz dijaspore,s pravom glasa i u svojoj domovini,a prema i ovoj novoj politickoj ponudi. Kakve su sanse ove sasvim posebne politicke inicijative?Ima i bice ohrabrenja,budjenja nade,skepse i svakovrsnog otpora toj namjeri-do neprijateljstva.Najbitnija recenica u Tanovicevom istupu u"Oslobodjenju",kada govori o nuznosti promjene vlasti,glasi:"ALI JE NESTO JOS VAZNIJE:PROMIJENITI MASOVNO UVJERENJE DA SE NESTO NE MOZE UCINITI:"Ovim povodom,u ovom navratu,ostanimo nad tim stavom i (samo)upitom.

Mile Lasic-PRAZNOJ DUSI LIJEKA NEMA(Jos jednom o tragediji Srebrenicana) Za ovo podsjecanje je kriv beogradski"Pescanik",kultna institucija"druge Srbije",jer je prije par dana objesio na svoj portal govor FERALOVA urednika Predraga Lucica sa otvaranja aktualne izlozbe bh.umjetnika o srebrenickoj tragediji u Splitu.Lucidni Lucic porucuje kako umjetnost mora sacuvati sjecanja na 8372 pobijena na stratistima oko Srebrenice.To mogu,dakako,samo njihovi najblizi,ali i umjetnici,na svoj nacin,sto i cine oni koji drze do sebe,a cinit ce i dalje,pa kada vise i ne bude prezivjelih svjedoka ovog i slicnih bezumlja u nasoj prebogatoj nekrofilskoj proslosti. Ali,na novinarima je da tragaju za slucajno prezivjelim svjedocima ovakvih tragedija,dok ih jos ima zivih,ma gdje da su.Potpisniku ovih redova se u tom smislu"posrecilo",upoznao je u Njemackoj nekolicinu prezivjelih Srebrenicana,o jednom od njih,Safetu V.,bit ce u nastavku rijec,te mnostvo zena i djece iz Srebrenice,bez muzeva i oceva,dakako,o cemu se nesto kazati i ovdje Sabaheta K. KRIV STO JE ZIV "Ni danas ne znam zasto sam bas ja prezivio,a drugi nisu",opore su rijeci Safeta V.,koji je proveo cetiri mjeseca u logoru u Srbiji,te 1995.godine.Safeta je nakon ta cetiri neljudska mjeseca otkrio i na kraju spasio Medjunarodni crveni kriz,inace ne bi bilo ove price.Safet V.stanuje,u stvari,u mojem susjedstvu/komsiluku u B.,ali se ne vidjamo i ne komuniciramo cesto,skoro nikada,u stvari,njemu je nelagodno,on se pravi kao da se ne poznajemo,kao da jedne prigode nije ni izgovorio ove rijeci,kao da mu nisam odnio kuci ono sto je potom izislo u bosanskim novinama o njemu i srebrenickoj muci...Mogu samo pretpostaviti Safetove muke,traumu prozivljenog ispisanu u svaki njegov grc,kojoj uopce nije bilo potrebno jos i dodatni precutni prijekor nekih njegovih bezosjecajnih zemljaka,koji mu porucuju pogledom kako je"kriv sto je ziv",jer kako se to,pobogu,mogao bas on spasiti iz logora u Srbiji,kada drugi nisu,a ako ga je i oslobodio IRK onda je sigurno izdao.Sta izdao,koga izdao,kada je svemu bio ionako kraj,ova vrsta bezdusnosti i ne pokusava odgovoriti.No,ostavimo se njih,tih malih dusa,koje govore u kategoriji"mi"i kada govore o patnji drugih,a nisu propatili.Safet jeste... "Bilo nas je 400 u logoru Mitrovo Polje u Srbiji",ispripovijedao je jedne prilike Safet,"mene su priveli 22.avgusta u taj logor,pod drugim identitetom,i pod brojem 40". Safet je,u stvari,gladan i ocajan nakon bijega iz Srebrenice i visednevnih lutanja i masovnih pokolja u srebrenickim sumama uhvacen na malozvornickom mostu izmedju BiH i Srbije,s dva kruha pod miskom,koji su ga i odali otkuda je i sta je. Evo,uostalom,Safetovih rijeci,zabiljezenih u novinarsku biljeznicu prije dvije i pol godine:"Saslusanja i premlacivanja su trajala svaki dan i svaku noc.Moje je tijelo bilo potpuno pocrnjelo od zadobijenih udaraca.Udarali su nas najcesce nekim drvetom dugim metar i po.Spavali smo na betonu i tek poslije posjete Crvenog kriza dobili smo deke za spavanje.Po 20 puta dnevno smo se morali krstiti i pjevati cetnicke pjesme.Hranu smo dobijali tek toliko da bi prezivjeli-ucrvan grah,rizu i grasak,kao i krompir koji nije licio na krompir.12 ljudi je moralo dijeliti 750 grama kruha.Za piti smo dobijali soljicu caja,koji kao da je bio slan.Morali smo se oprati za 10 sekundi.Odlazenje u WC je bilo dalje ponizenje.Njihovi inspektori su me prisiljavali da priznam silovanje djece i srpskih zena,stvari koje ja nisam ni pomislio,a kamo li uradio.Po izlasku iz logora imao sam 52 kila.Ne znam sta da kazem,zaboraviti ne mogu.Moje misli su jos smetene.Mogu da kazem samo da mi je poklonjen drugi zivot,iako u Njemackoj zivim u neizvjesnosti,pod prijetnjom izgona.Zivot,ipak,ide dalje,moramo dalje zivjeti...Moram jos kazati da iz mog najblizeg okruzenja,gdje sam prije zivio,Dzemal Masic nije izisao sa svojih pet sinova,nije izisao ni Dzamil Salihovic sa svoja cetiri sina,Muhinovic Feho je izisao,ali su mu sinovi pobijeni...Nema kraja ovoj prici...",pripovijeda rezignirano Safet V. Njega se,kako je pomenuto,implicite okrivljuje medju bezdusnim Bosancima i Bosnjacima,onima,dakako,koji su na vrijeme i bez vecih gubitaka zbrisali iz BiH,da je"propjevao"u logoru u Srbiji,pa Safetu i ne preostaje drugo do da zivi povuceno,sam sa sobom i svojim mislima.Koliko su takve optuzbe besmislene ne treba ni govoriti.Implicitna bezdusnost koja izvire iz njih moze se mjeriti,pak,s totalnim nijekanjem postojanja ovih logora i/ili mucenja u njima u srbijanskim medijima.(Izuzetak je,naravno,"druga Srbija",i ovaj put u liku Natase Kandic koja je uputila apel Vladi Srbije da barem simbolicno nadoknadi muke sestorici Zepljana,koji su,,kao i Safet V.,bili bas u logoru Mitrovo Polje,u blizini Aleksandrovca.)Ovi su logori bili,ako se slucajno ponekad i pomenu,u sluzbenoj srbijanskoj verziji,humana prihvatilista,o cemu,jel te,upravo svjedoci podatak da je oko 400 srebrenickih logorasa izmjesteno u trece zemlje,uz pomoc Crvenog krsta. Tako,ili nekako slicno,je jedne prilike argumentirao i onaj nesretnik sa"sarenog kanapceta",Slobodan Milosevic,koji je otisao prije nego sto mu se mogla izreci presuda u Den Haagu.Istina je,odista,da su u neka doba pusteni i raseljeni svi oni Srebrenicani iz logora u Srbiji koji su imali nekoga u svijetu da im doturi vizu,ili je neka,recimo nordijska,zemlja bila spremna pruziti im utociste.No,do tog momenta su Srebrenicani jos jednom prosli inferno,sve su prilike bas onako kako je to opisao Safet V.,koji je,takodjer,oslobodjen uz pomoc IRK i potom proveden u B.,do kojeg su mu drugim putovima vec bili dospjeli zena i djeca.Bilo oficijelno logora Mitrovo Polje,i nekih drugih,ili ne bilo,oni su ostali zapisani na Safetovom tijelu i u njegovoj dusi,i zovu se trauma za cijeli zivot. MOJU PATNJU NEMA KO DA CUJE Trauma.Pojam"trauma"dolazi iz grckog jezika i izraz je za"ranu".Dok u medicini trauma i nije drugo do znak za povredu,nanijetu spolja,u psihologiji je trauma izraz za stanje izazvano spolja,ali koje pogodjenu osobu stalno iznova povredjuje.Psiholozi govore o dozivljaju visokog intenziteta u obliku pravog soka.U pravilu,traumatski dozivljaj znaci ujedno i prekid s dotadasnjim zivotom,odnosno stanje totalne nesigurnosti,ispunjene nekontroliranim strahovima,razmisljanjima o smrti,osjecajem bespomocnosti.U krajnjem,kazu psiholozi,traumaticni dozivljaj povredjuje ili razara tijelo i psihicki i fizicki... U takvom nekakvom stanju moraju biti i Safet V.i drugi prezivjeli Srebrenicani.U stanju totalne iskorijenjenosti,izgubljenosti i povrijedjenosti.Vriste njihove neizgovorene rijeci do u Nebo.U stanju su bespomocnosti,takvomu da pomoc i ne traze i kada im je neophodna.Za njih se tek tu i tamo interesiraju pojedinci i organizacije,na zalost uglavnom strane,koje su se spremne zaloziti za njihovo psihicko ozdravljenje,ako se o tomu moze uopce govoriti.Za njih se,na zalost,interesiraju i domaci politicari,ali samo kako bi u pravilu zlorabili njihovu muku.Rijetki prezivjeli odrasli muskarci,ali brojne majke i supruge,nene,unuci i djeca umorenih Srebrenicana zive sa svojim bolom,u njihovim osamama.Kako je receno,u svijetu i ako su imali srece ponetko se i brine za njih,pruza im pravnu ili terapeutsku pomoc,a ako ne-kakav je najcesce slucaj u BiH- prepusteni su sami sebi i svojoj neizlijecivoj muci.Nigdje im,zapravo,ne moze biti vise dobro,lagodno i ugodno,oni su zauvijek u mislima s ona Luciceva 8372 umorena,cija imena putuju i ovih dana izlozbama... Na jednoj od takvih izlozbi sam zabiljezio i rijeci Sabahete K.:"Boze dragi,zasto sam se uopste skrivala od granata?U ratu sam izgubila i muza i brata i djevera,jednu tetku,nenu su mi zapalili.Samo ljudi koji su bili u Srebrenici znaju kako je to bilo.Moj zivot je puko prezivljavanje,bolestima ima lijeka,ali praznoj dusi nema...Moj otac je odmah zavrsio u logoru u Bajinoj Basti,pa su moj muz i ostali muskarci iz sela krenuli kroz sumu u pravcu Srebrenice.Medju njima je bio i moj brat od 12 godina.Svi su nestali,Srbi su ih ubili.Zasto je morao biti ubijen djecak od 12 godina?Rastanak sa suprugom je bio pretezak.Rekao je djeci:`Slusajte majku,mozda se posljednji put vidimo!`Muza su uhvatili,vratili ga u Skelane,gdje tragicno zavrsava.U izbjeglistvu u Sloveniji sam saznala da su mi ubili i amidzu i strinu.Ne smijemo ih zaboraviti...Nakon svih mojih patnji,nakon sto sam saznala da su mi muz i dva brata ubijena,da je najmanje 20 clanova moje familije stradalo...nakon sve te tragedije,obolijeva mi sin u izbjeglistvu u Sloveniji...Dva puta mu je visio zivot o koncu.Nakon toga dolazimo u B.Ovdje nikog nije interesovalo ko sam i odakle sam dosla,ili sta sam prozivjela...Ipak,dali su nam osnovne,ljudske uslove za zivot...Tesko je...jako tesko i neopisivo.Ja znam da sam ja psihicki bolesna i da mi je potrebna pomoc.Moja djeca ne pricaju sa mnom na tu temu,jer me vide kako patim i jer misle da bi mi bilo jos teze kad bi me nesto pitali.Moj stariji sin je nedavno dobio izvjestaj od Crvenog kriza,u kojem je opisano kako je moj muz stradao.On je uspio da prebjegne u Srbiju,ali su ga tamo uhvatili,vratili u Skelane i mucenicki ubili.Sin je na to samo rekao da ima vremena i da on nece zaboraviti kako su mu ubili oca..."

Luciano Pavarotti London`s Royal Opera House(saopcenje): "PAVAROTTI JE BIO JEDAN OD ONIH RIJETKIH UMJETNIKA KOJI SU UTJECALI NA ZIVOTE LJUDI DILJEM SVIJETA,I TO NA MNOGE NACINE.SVOJIM BROJNIM NASTUPIMA,SNIMKAMA I KONCERTIMA UPOZNAO JE S IZNIMNO MOCNIM SVIJETOM OPERE LJUDE KOJI SE VJEROJATNO NIKAD NE BI SUSRELI S OVOM UMJETNOSCU I KLASICNOM GLAZBOM.TIME JE OBOGATIO NJIHOVE ZIVOTE I TO CE BITI NJEGOVO NASLIJEDJE.

Momcilo Rajin-NEMA SREDINE Davno je receno-kakva je"glavna struja"takva je i alternativna scena.Setimo se da je svojevremeno rokenrol nastao iz teznje nove generacije da se suprotstavi stereotipima i ucmalosti ondasnje popularne muzike i da omoguci prostor za samoizrazavanja onima koji nisu zeleli da pristanu na takve stereotipe,kao i da pruzi odgovor na sveopstu hipokriziju.Dakle,svaki pokret-od rokenrola,roka,glama,panka,grandza ili repa nastao je kao odgovor na zbivanja na glavnoj sceni.U tom smislu,kod nas mozemo da prepoznamo samo dva perioda kada je alternativna scena istinski funkcionisala.Prvi,krajem sedamdesetih i pocetkom osamdesetih u doba bujanja"novog talasa"i uspona tri najvaznije srpske rok grupe"Idoli","Sarlo akrobata"i"Elektricni orgazam"i drugi,od sredine devedesetih i radjanja nase hip-hop scene.Zasto ovaj potonji nije barem onoliko uticajan kao prethodni?Dobar deo odgovora nalazi se u cinjenici da je danas tesko odgovoriti na prosto pitanje-sta je glavna struja?I u svetu i kod nas.A bez odgovora na to pitanje,nema ni prave reakcije.U svetu koji se ravna samo po kolicini kapitala,tesko je i pronaci pravi odgovor.Pogotovo onima koji prave tek prve korake.A kod nas?Ako sadrzaj moderne zurke ili muzike za raspolozenje u nekom od popularnih mesta za izlazak cine red popa,tehna,zatim turbo-folka i na kraju kafanskih hitova,onda vise nema opozicije-mi i oni-koja je osnova za sukob i raskid.I paradoksalno,sto u nasem slucaju znaci normalno,treba se prvo izboriti za pravu,jasnu i koliko god je moguce ne bolno banalnu"srednju struju".Tek tada,kada ta vertikala dobije jasne obrise,i ono sto strci imace svoj smisao.A to vec nema iskljucivo veze sa parama,odnosno njenom kolicinom.To ima veze sa poretkom stvari i poimanjem sveta.Ako se to ne desi,nastavicemo da slusamo besmislene pesme sa pokretne trake,najcesce tuzbalice o prevari i izdaji.I skakati po stolovima.Da li vas to istinski cini srecnim? ("Novosti")

Eminem ZARICEM SE DA NECU PAZITI STA GOVORIM.NE OSECAM SE OBAVEZNIM DA MISLIM NA NACIN:O BOZE,DA LI BI TREBALO OVO DA NAPISEM?PA TO BI MOGLO NEKOGA UVREDITI.MENE SU VREDJALI CITAVOG ZIVOTA.STALNO SAM MORAO DA TRPIM SRANJA.SADA CU POCETI DA IH UZVRACAM.

Curt Cobain JA ZNAM DA SAM PONEKAD PRAVI NIHILISTICKI DRKADZIJA,A PONEKAD ME JE TAKO LAKO POVREDITI.TAKVE SU,OTPRILIKE,I SVE MOJE PESME.TAKVI SU LJUDI MOJIH GODINA:SARKASTICNI U JEDNOM TRENUTKU,A OSETLJIVI U SLEDECEM.TO JE TESKO OBJASNITI AKO SE I SAM TAKO NE OSECAS.

utorak, 19.02.2008.

Disciplina Kicme-NEKO MORA TO DA SPRECI tvoj lazni humor koji stvara umor prazna igra reci neko mora to da spreci ironicno postalo je obicno ta parodija,iluzija koja prija neko mora to da spreci...

Danijel Dragojevic-GRAFIT Na igralistu skole u Varsavskoj ulici broj 18,na ciglenom zidu otraga,vec godinama stoji grafit,lijepo uredno ispisan(sada vec malo izblijedio)-RIBA UDARNIK GROKCE KAO VRABAC.Dugo vremena,koliko je tamo,cesto sam prolazio,gledao ga i divio mu se.On je tako dojmljivo imaginativan da sam se osjecao kao da sam nasao izuzetan stih u nezanimljiva autora;pomislim vec cu otkriti odakle je.Kako nalazi u Varsavskoj ulici,mislio sam da je mozda iz Poljske ili neke druge zemlje gdje postoji udarnik.Ali na moju radost nisam otkrio da je uvezen.Svakako,volio bih da je nastao u mojoj neposrednoj blizini.Ako se na jednom mjestu pojavi nesvakidasnja ideja,to je mnogo,ali ako se pojavi jedna takva igra rijeci koja bi htjela biti besmislicom i tako komunicirati,onda je to mnogo vise.Onda se radi o jednoj sredini od koje se moze ocekivati ono sto ne ocekujete. RIBA UDARNIK GROKCE KAO VRABAC-u naoko normalnoj recenici u prvom trenu se cini da je sve u redu i da ona tako slozena nesto znaci.Ali kada se zastane i pogleda,vidi se da postoje dva subjekta,s dva predikata od kojih je drugi simuliran pomocu jednog kao i subjekti i predikati ni uz najbolju domisljatost ne dodiruju nigdje i nikada.Naravno,ostavljam jezikoslovcima da idu od rijeci do rijeci,da se bave njihovim vezama i nespojivostima i da odrede u sve cetiri rijeci ulogu onoga R,koji daje okus sklopu i ostaje mozda jedina veza izmedju svega sto vidimo i cujemo.Mene kao pravog prolaznika,kao prolaznika po profesiji,interesira to sto me raduje,a to je ono sto se vidi prostim okom-egzemplarni besmisao. Naravno,besmisao nije tako rijedak,i nije povlastica ovoga grafita.U jezicnim igrama cesto se on okrece,bez njega ih ne bi ni bilo.Slicnih igara,dakle,ima mnogo.Mozda ipak ne tako cistih i radikalnih.U djecjoj pjesmici Grigora Viteza o Antuntunu takodjer nema predikata,predikat se nonsensom vrti i presipa iz supljega u prazno,ali u toj igri postoji jak pomaknuti subjekt koji dopusta nepostojanje radnje.Medjutim,na ovome zidu,jedan subjekt brise drugi,jedan predikat negira drugi,a izmedju njih ne postoji nista.U samoj Bozjoj glavi,prije nastanka,zivotnija koja ne postoji izjeda zivotinju koja nikada nije postojala. Pada mi na pamet Zenonova aporija.Ali zasto kada nema ni Ahila ni Kornjace?Pa valjda zato sto nema ni Zenona,ni Ahila,ni Kornjace?Pa valjda zato sto nema ni Zenona,ni Ahila,ni Kornjace,ni ikakva puta i svrhe.Postoje samo rijeci,rijeci koje se smiju Hamletu i igraju medju sobom i s nama,bez obzira na sve,i s obzirom na sve. Ima tako mnogo rijeci u razlicitim recenicama koje znaju i znace,postoje i one za kojima smo tragali misleci da ce biti panaceja,da ce nas dovesti do spasa i probuditi,a sada evo jedne u ciji igrivi oniricki okvir,sastavljen od zivotinje u nominativu,mogu stati mnoge od njih,ako se odluce na svoju provjeru. RIBA UDARNIK GROKCE KAO VRABAC-ima tocnost,mprema tome i eticnost,kakvu ima glazba bez rijeci i udarac stapa iu zednu.Zoolski agresivna,tavrecenica trazi nekoga tko prolazi ulicommdfa mu kaze.Nekud si krenuo,nesto hoces,od tebe nesto traze u izravnoj igri subjekta i predikata-ostavi ih,njihovim smislom neces se obradovati,niti popiti kavu malo dalje.To sto kaze mozda nije mnogo,to nije sve,ali taj besmisao u vremenu u kojemu su se smjeniivala godisnja doba,vise njih,ima ucinak ohrabrenja,plemenite epistolarnosti.

Miroslav Kirin-SMRT U VENECIJI kako bi se netko mogao dobro sjetiti! kakvu uzbudljivu fantastiku podjaruje vizljasta masta putnika,suputnika,ili pak samoga tebe,u voznji autobusom. "THE BUS GIVES YOU A HARD-ON WITH BOOKS ON YOUR LAP."dzins struze niz noge,budi usnulu erotiku tvoje suputnice. daljnje razmisljanje o ovome vodi u jeftinu pornografsku literaturu,a bus u kraj u koji smo namjerili.u jeftinu pornografsku literaturu. no mi grabimo velikim koracima u buducnost, premda jos postoje stvari u zivotu koje su,po nekom magicnom rasporedu, neizbjezne,neocekivane,i pomalo neugodne. uvijek ce netko zlosretan i nenamjeran malko prije sjesti na mjesto u autobusu, tramvaju,vlaku na koje si ti ciljao tog trena,ili puno ranije,dok si kupovao kartu na blagajni,pritajeno se nadajuci da ces,bez obzira sto nisi platio i rezervaciju za sjedalo,jer bi te to skuplje stajalo,udobno sjesti. ili,da se vratimo jos dalje.taj nesretnik,koji usporava tvoju sudbinu,ne mora cak ni sjediti,dovoljno je da stoji tj.da stoji ispred tebe u nekom dugom redu,gdje svi ocekuju nesto sto ce im ispuniti jedan od iducih trenutaka zadovoljstvom covjeka kome stvari "idu od ruke".no,to je pogresno,to je varka.no,tebi zacijelo opet"ne ide od ruke"te postajes sve nezadovoljniji.jer, svuda oko tebe vlada veseli zamor,radnici se vracaju s posla,djeca iz skola,a ti jos uvijek cekas u tom dugom redu, tako dugom da cak ne vidis ni blagajnu ispred sebe,naime,nalazis se iza samog ugla cekanja.cekanje ubija, cekanje mrvi strpljenje u uzdrhtale usne,ruke,znojne dlanove i ponovno se pronalazi u rjecniku pod slovom"N" kao nestrpljenje,nervoza. sve se vise obeshrabrujes,sve si dalje od pocetne,sve si,intrigantne mastarije o lijepom putovanju,ljepse od slike,bolje od filma,snovitije, i sve manje ostvarljive.tvoj je pesimizam plodna,rahla oranica na kojoj,vec od same pomisli bna neki optimalni cilj buja vrazji neupjeh,poput korova medju krovovima,bijel k`o kniga, crn k`o ovca,siv kao tvoje lice koje ce se na ovom platnu realnog socijalizma ukazati posto ce ugledati sto je zapravo na kraju.realnog socijalizma.reda, odnosno,kad ti njezna ruka birokratcica- blagajnicarcica gotovo pred nosom zatvori blagajnu pokazujuci pakosno na sat iznad svoje glave koji je pokazivao da je vrijeme odlaska.bez obzira na to kako je zapravo glasila verzija kraja tvog iscekivanja. da ti se ispuni onaj san,je li to bilo zbog cinovnicica i njedova vremena u odlazenju,zbog stajanja u pogresnom redu, zbog onoga ispred tebe, ili zbog necega drugog,ti bi trebao biti veoma nesretan. naprotiv,ti si zapravo veoma sretan, valjda zbog naslova.a tu ti srecu hirovito rasporedjuju,ovisno o trenutku nastupa,tvoja suputnica, ili mozda cak i suputnik.

Zvonko Karanovic-GROZNICA glamour je pobeda nad svakodnevicom genijalnost koja nedostaje da bi se nasao medju delima a ne medju ljudima pojednostavljenje je znak zrelosti ali taj perverzni barok uvek pronadje svoje neveste u nekome od nas sa obiljem godina tisina je nemoc pisanje je drugo ime za strah geometrija hladna kao osmeh Marlen Ditrich

ponedjeljak, 18.02.2008.

Vladimir Popovic Beba ...Vi ste Miroslava Miskovica,vlasnika Delte,nazvali formalnim vlasnikom Srbije.Zbog cega i sta on prema Vasim saznanjima sve posjeduje? -Politicki zivot u Srbiji ne kreiraju samo politicke stranke,odnosno gradjani koji na izborima biraju svoje predstavnike i odlucuju u kom pravcu zele da im drzava ide dalje.U Srbiji o tome odlucuju i ljudi koji sa politikom veze nemaju i koje nije birao ni kucni savet ni za kakvu funkciju,to su pre svega ratni profiteri koji su bogatstvo stekli na krvi i pepelu koje je Milosevic za sobom ostavljao."Titan"medju tim vlasnicima krvavog novca je Miroslav Miskovic,osoba koja je alfa i omega i politickog,drustvenog,medijskog,privrednog zivota Srbije.Iako se od javnosti krije,a sebe naziva"kicmom srpske privrede",danas je svaki gradjanin Srbije svedok da je Miskovic postao gospodar svega u Srbiji,pa cak i gospodar sloboda ili zivota njegovih protivnika.Finansira skoro sve u Srbiji i na ovim izborima imao je nekoliko kandidata,a u drugom krugu-obojicu.Mada mu je favorit bio Nikolic i tu se"otvorio"najvise.Zato je i nepravedno optuzivati samo Dinkica i G17,ili DSS i DS,ministre poput Bubala ili Djelica za"nedozvoljene odnose"sa ovim Milosevicevim oligarhom,kad je on i najveci finansijer Srpske radikalne stranke i samog Nikolica i to godinama unazad.Zato imate apsolutno cutanje poslanika radikala u parlamentu na sve zloupotrebe kompanije Delta i ocigledna krsenja zakona i to upravo od onih koji svoju politiku grade na borbi protiv svih zloupotreba i kriminala.Zato su ti"veliki borci"za istinu,brze-bolje odbili zahtev LDP-a,koji je podrzalo preko 30000 gradjana Srbije,da se u parlamentu raspravlja o monopolu koji taj covek ima i zbog cega ionako siromasni gradjani Srbije moraju da placaju hranu 30 posto skuplje. On se hvalio da je taj novac zaradjen za 20 godina koliko Delta posluje. -Tacno je da je Deltu osnovao pocetkom devedesetih,po napustanju mesta potpredsednika Miloseviceve vlade i bas u vreme Milosevicevog preseljenja na Dedinje,a Miskovicevog useljenja u Milosevicev stan.Tacno je da su u vreme dok se drzava raspadala i gradjani siromasili on i njegova kompanija stvarali milione,ali ipak najveci kapital i moc stekao je u poslednjih 5-6 godina.Ovu vrstu kolonijalnog statusa,koji Srbija ima prema njemu,stekao je od dana ubistva Zorana Djindjica ili,tacnije,dolaskom Kostunice na mesto premijera.U vreme Milosevica putem Miskoviceve firme isao je drzavni sverc akciznih roba,u njegovoj se banci drzao novac iz budzeta,kroz fondove i poslovne racune drzavnih preduzeca. Uz pomoc tako stecenog novca,docekao je Milosevicev nestanak,odmah pretrcao novim vlastima i ucvrstio svoju imperiju.Ovako bahata i razuzdana otimacina srpske imovine pocinje od 2004.godine.Sada je Miskovic apsolutni vlasnik Srbije kao i svih medija u njoj.Skoro svi mediji u Srbiji su pod njegovom kontrolom,bilo direktno preko Madamme Milke(Forcan)ili posredno,preko uticaja i finansija,i svi objavljuju samo ono sto njemu odgovara... ("Slobodna Bosna")

Ivan Sarcevic-STANJE DUHA I NACIJE U ovoj zemlji ima svega viska osim:zdrave pameti,individualnih odluka,postivanja drugoga i iskrene bogobojaznosti.I ovih dana ne manjka nam sludjivanja i straha.Pritisnuti smo viskom dogadjanja koji reflektiraju opce stanje duha: lomaca za staricu,pljacke,uhicenja i ubojstva politickih kriminalaca,ubojstvo srednjoskolca,otkazivanje gostoprimstva strancu na Allahovu putu,vjeronauk u predskolskim ustanovama,itd.Sve su ovo vazna dogadjanja,ali su ipak u sjeni onih najvaznijih,politickih,zbog kojih smo onesposobljeni da mirno setamo gradom ili gledamo promjene u prirodi. Pregovaranja i setnje po zemlji velike sestorke s Lajcakom na celu neodoljivo podsjecaju na ona republicka netom prije rata.Nisu ista u akterima,predmet razgovaranja nije isti,nije isti ni odnos snaga,ali je politicka matrica ponasanja vrlo slicna,ako ne identicna.Tako se medju danasnjim pregovaracima daju odcitati isti modeli koje je imao Milosevic,Tudjman,Izetbegovic,Bulatovic i dr.Na posljednjem,sirokobrijeskom,izdvojili su se Tihic i Lajcak. Razliciti naravno.Tihic vise nije mogao ne slusati svoju savjest,kako ce kazati u intervjuu,a Lajcak se ili otkrio ili se umorio.Sto god bilo,svojim pozivanjem na nuznost brzoga rjesavanja slozene situacije,govori samo da poput Aleksandra Velikog ima sve manje strpljivosti i da bosanskohercegovacki gordijski cvor treba presjeci macem, macem jacega,dakle Dodika i Silajdzica.Politika medjutim u bitnim odlukama nije posao brzine ni ucjene. U svim tim druzenjima od"velike vaznosti",posljednji sastanak je pokazao da hrvatska politika u BiH ima dva lica.Jedno je ono Covicevo koje se brine za sebe,u samodopadnoj ljepoti zivi na sukobu drugih i licemjerno izjavljuje kako problem uopce nije tako tezak.Naravno,za tu politiku i nema veceg problema od cuvanja vlastite koze.Po mogucnosti svima se treba udvarati,sto iz straha,sto iz divljenja,i Dodiku i Lajcaku i svima koje oni predstavljaju. Bosnjake se ionako prezire. Drugo lice hrvatske politike jest izoblicena strana famozne"hrvatske sutnje"koja je pocela davno,a svoje epiloge ima u nacionalnom komunizmu misteriozno uklonjenog Hebranga,naprasno prekinutoga"hrvatskog proljeca"koje je vise djelovalo na Ustav 1974.nego sto se hoce priznati.Tu sutnju,kao strah od sebe samih,danas nastavlja doktor Ljubic koji odsutnost vizija pokriva uljudnoscu,a bojazan od vlastitih misli priklanjanjem jacima.I on,kao i mnogi Hrvati u BiH(u Hrvatskoj da i ne govorimo),sadasnji sukob Tihic-Dodik(Lajcak),Tihic-Silajdzic ne smatra svojim sukobom.Poznata nam je ta hrvatska podlost samozaborava,kao da nikada nisu prigovarali Izetbegovicu i Muslimanima sto su se distancirali od napada na Ravno. Nema sa hrvatske strane u ovoj zemlji nikoga da kaze i zastupa da politika nije samo briga za svoje nego nuzno i istodobno i odgovornost za druge,za zajednicku stvar.Zato je veca muka sto ce biti sa ZERP-om i Slovenijom nego eticnost vlastitih prosudbi.Krajnje je nemoralno uzivati sa strane u sukobu drugih i glumiti mirotvorstvo. I dio Hrvata unutar SDP-a suti.Oni su zauzeti"likom i djelom sina nasih naroda i narodnosti",svojim strahom da ne bi slucajno bili nacionalisti,Hrvati.I oni se pretvorili u svilene tehnokrate vlasti,posumnjali u(svoj)ideal(utopiju)socijalne pravde.Bez ikakva povijesnog misljenja i samokriticnosti ne mogu se cak ni"partijski ograditi",a kamoli osobno,od svojih bivsih drugova-"Hrvata zadnjega casa",od svojih pionira i generala koji su izvrsili upad u demokraciju od koje nam trnu zubi. Crkveni ljudi,kao uopce religiozni poglavari,u ovoj su zemlji jos najdublje u komunizmu,funkcioniraju na razinkoristi i privilegija.I cekaju.Milostinju.I slijede politiku.Tek pokoji hrvatski kriticki glas.Dotle se hrvatske kulturne i obrazovne institucije drmaju bilo zbog predsjednicke krize(Napredak),bilo zbog financijske nemoci,bilo zbog manjka ljudi.Ta pokoja hrvatska institucija izvana je krajnje politizirana,a iznutra nema nikakve ni kritike ni samokritike,a kamoli programa(od Mostarskog sveucilista do HVIDRE),nego samo trazenje novca.Glavni hrvatski mediji zive od senzacije,prethodnica su i glasnogovornici politickih i ekonomskih magnata,novinarstvo vecernjih skola,i usput dodjeljuju pecat-nagrade po kriteriju politickog gospodara iz sjene. Ima li izlaza? Dayton nije kraj nego pocetak.Dayton je promjenjiv.Stajaliste da se nista ne moze promijeniti,jer to Srbi nece,samo je apstinencija i pristajanje na pasivnost.Republika Srpska je (epi)centar problema.Dodik je dosad najsposobniji,ali privremeni analgetik"kronicne srpske povijesne traume". Najbolji prijedlog bilo bi uredjenje drzave kroz regije i lokalne(opcinske)uprave po zemljopisnim,ekonomskim i nikad iskljucivo nacionalnim kriterijima.Prije toga,trebaju odstupiti oni koji u politici misle samo na sebe i svoje,jer to nije ni po Bozjem zakonu niti po ikojoj deklaraciji o ljudskim pravima,slobodama i odgovornostima.Buduci da oni to nece uciniti,treba izici iz atrofirane kolektivne politike,raskrinkati vjestinu politicke prevare i"psihopolitickog inzenjeringa". ("Oslobodjenje")

Arsen Dedic ...Nasmijesi se jos jedanput nek mi mahne sitna ruka. Upoznat ces nekog,usput, tu je bila samo muka...

Zvonko Karanovic-MALO NADE Da li si videla ljubav u crvenim ocima tvoga ljubavnika ili samo mucninu od novih postelja i tudjih stanova. Da li si videla lice sunca kako se smeje bas tebi dok ti prilazi s buketom cveca sakrivenim iza ledja. Zelela si bekstvo od sudbine koju mrzis jednako kao i tvoje roditelje. Tvoj ljubavnik pod mlazevima vode a zelela bi mlazeve krvi. Osvetu za sinocnju ljubaznost koja tako prija. Zavodljiv je taj sampanjac u nozdrvama i tako teske su ruke dok otvaraju vrata taksija. I noc ta divna topla noc u kojoj odlazi drugoj zeni i to malo nade koju cuvas ispod misica ispod suknje nije nista do kapljica ocaja izmedju trepavica.

subota, 16.02.2008.

Paraf-VISOKI PROPISI Ima auto,skije i trscanske trapke imam kolor TV i najbolji stereo kit Tatu i mamu-imam; cuvare morala-imam; Dobivam obrok parola po praznoga mozga u glavi...

Valter Kocijancic,nekadasnji lider Parafa,PUNK LEGENDA! O Prljavom Kazalistu,kucnom HDZ"rock bandu": ...CUJ,ONI SU UVIJEK BILI SMINKERI,NE SAMO KASNIJE KADA SU POSTALI TOTALNO REZIMSKI BAND.KADA SU NA TOM KONCERTU VIDJELI NAS KAKO IZGLEDAMO,ODMAH SU OTRCALI KUCI,PRESVUKLI SE I RAZDERALI ODJECU JER TADA SU PRVI PUT VIDJELI KAKO IZGLEDA PUNK BAND... ("Vecernji list")

CRNOGORSKA CETNICKA KRMAD Skandal u Podgorici:AGRESOR NA CELU VOJSKE CRNE GORE Za vrsitelja duznosti nacelnika Generalstaba Vojske Crne Gore tamosnji Savjet za sigurnost i obranu imenovao je viceadmirala DRAGANA SAMARDZICA,cemu se,kako objavljuju mediji istocnih susjeda,"zbog Samardziceva sudjelovanja u ratnim operacijama pocetkom 90-ih godina u Hrvatskoj",protivio sef crnogorskog parlamenta Ranko Krivokapic. RATNI ANGAZMAN Podgoricke Vijesti objavljuju da je predsjednik Skupstine Crne Gore ostao suzdrzan pri glasovanju za Samardzica, a u Krivokapicevu kabinetu,unatoc inzistiranju,novinari nisu dobili pojasnjenje. Najnovije promjene u crnogorskom vojnom vrhu nanovo poticu sumnje da dio aktualnoga vojnog kadra u Crnoj Gori nosi teret ratnog angazmana s pocetka devedesetih.Bivsi savjetnik za obranu i sigurnost crnogorskog parlamenta Blagoje Grahovac,u povodu Samardziceva imenovanja rekao je kako"o njemu ne bi mnogo komentirao,osim da od prvog dana pripada Ratnoj mornarici,psiholoski,politicki i vojnicki". IZOSTALA LUSTRACIJA -A Ratna mornarica je nesto cega bi se Crna Gora prvo trebala osloboditi,jer su iza nje vrlo ruzna iskustva.Sve ono sto je danas ruzno sjecanje na odnos izmedju Crne Gore i Hrvatske ne moze se odvojiti od Ratne mornarice. Ako negdje treba lustracije,treba za kadar iz Ratne mornarice-izjavio je Grahovac. Crnogorski tjednik Monitor je vec ranije objavljivao da je Samardzic tijekom operacija na dubrovackom podrucju bio komandir broda JRM-a,ali mu se ime,navodno,za sada ne spominje u dostupnoj hrvatskoj dokumentaciji medju osumnjicenim,optuzenim i osudjenim za ratne zlocine. Samardzic je do sada bio pomocnik ministra obrane,a pola godine nakon proglasenja crnogorske neovisnosti 2006.godine bio je zamjenik general-potpukovnika Jovana Lakcevica,dosadasnjeg nacelnika Generalstaba Vojske Crne Gore koji,kako je priopceno,odlazi na novu duznost. ("Slobodna Dalmacija")

GORAN CENGIC,HEROJ SARAJEVA:DOBROTU JE PLATIO ZIVOTOM Pocetkom maja na Grbavici pocinje izgradnja sportske dvorane.Ono po cemu ce biti posebna jeste cinjenica da ce nositi ime GORANA CENGICA,sportiste ubijenog tokom agresije na nasu zemlju,u trenucimka u kojima je pokusavao zastititi svog komsiju. "Moj Goran je odgajan da bude covjek velikog srca,pun dobrote i sucuti,a pomaganje ljudima jednostavno mu je bilo u krvi.Njegova dobrota ga je na kraju kostala zivota",pocela je svoju pricu o pokojnom Goranu Cengicu njegova majka Natasa,sretna sto je nacelnik opcine Novo Sarajevo Nedzad Koldzo predlozio da nova sportska dvorana,cija gradnja uskoro pocinje na Grbavici,dobije ime njenog sina. LAV MEKOG SRCA A ko je bio Goran Cengic?Malo je pravih Sarajlija koji to ne znaju.Ostale cemo podsjetiti.Goran Cengic je bio sportista kojeg su svi voljeli.Sport mu je bio u krvi,a njegovi sportski potezi bez daha su ostavljali mnoge ljubitelje rukometa. Nazalost,agresija na Bosnu i Hercegovinu mucki je ugasila njegov zivot.Ubijen je jer je pokusao zastititi svog komsiju.Ubio ga je VESELIN VLAHOVIC BATKO jer ga je sprijecio da odvede doktora Husniju Cerimagica.Cuvsi vriske,Goran je dosao i spasio doktora od sigurne smrti.Medjutim,Batko se nedugo potom vratio i odveo obojicu,te ih mucki strijeljao na Trebevicu.Goranovo tijelo ekshumirano je nekoliko godina nakon reintegracije Grbavice. "Za Gorana nisu postojali Srbi,Muslimani,Hrvati,postojali su samo dobri i losi ljudi.Svoj zivot je posvetio sportu, rukometu i svojim velikim ljubavima,supruzi i dvojici sinova.Kao vrhunski sportista posjedovao je snagu lava,ali na utakmicama nije bio grub prema protivnicima.Ljudi koji su ga poznavali znali su da u njegovim ocima i osmijehu nema niceg loseg.Vjerovali su mu da ce ih stititi od zla jer nije mogao samo stajati i gledati da neko jaci maltretira slabijeg.Gorana su mi ubili,ali nisu ubili sjecanje na njegovu dobrotu ni u meni ni u dobrim ljudima koji ga i dalje pamte i vole",tuzno prica majka Natasa. Dugo je porodica cekala da se prepozna Goranova zrtva.Mnoga obecanja o tome da ce jedna ulica u Sarajevu dobiti Goranovo ime otisla su u zaborav,a sjecanje na njega zivi kroz rukometni memorijalni turnir koji nosi njegovo ime. Nova sportska dvorana,kao nam je priznala Natasa Cengic,najvise ce znaciti njegovim sinovima,koji,sada vec odrasli momci,svoga oca pamte kao heroja i zastitnika onog dobrog u ljudima. "Onog dana kada se dvorana otvori,moja misija ce biti ispunjena i mogu mirno otici s ovoga svijeta znajuci da Sarajlije ne zaboravljaju dobre ljude koji su,kada je to bilo najpotrebnije,stali u odbranu svojih prijatelja i komsija", kazala nam je na kraju price Natasa,majka covjeka s lavljim srcem,sina Sarajeva,sina Bosne i Hercegovine,velikog sportiste Gorana Cengica. ("Oslobodjenje")

Andrej Nosov o klerofasistickoj organizaciji"Obraz" Ja sam uveren da on sledi politiku,to je politika Srpske radikalne stranke,to je politika dr.Vojislava Kostunice,to je politika kojoj se u velikoj meri ne opire Boris Tadic,dakle,ja mislim da je to drzavna politika Srbije.Hocu da kazem da oni ne zastupaju samo jednu politiku vec oni zastupaju to jedno mainstream misljenje u Srbiji,a to je da je prihvatljivo da kad se ne slazete sa necim vi zapravo dodjete i onda to slomite,pretucete onog ko drugacije misli,i da je to prihvatljivo i da vas za to niko nece kazniti.

Ivo Andric ...CIM MOZEMO NEKOM COVJEKU DA KAZEMO JASNO I OTVORENO DA NAS JE UVRIJEDIO I DA POSVE ODREDJENO NAVEDEMO CIME JE TO I KADA UCINIO,TO ZNACI DA SMO MU OPROSTILI ILI DA SMO SPREMNI DA TO UCINIMO.MUKA JE DOK UVREDU I BOL NOSIMO SUTKE U SEBI...

Mujo Musagic-PUCKETAJU KONSONANTI pitao sam se nocas,u javorov uvijen list, dok gradu mom pletenicu srebrenu lome, zasto u pjesmama,obicno, svi vozovi prema jugu idu. lakse je tako tekla ova ljuta noc, metaforicnim ladjama kroz cadjav grijeh. na polju mjesec mlad na mlade alge laje. u peci dogorijevaju sve klasici sami, bijahu im dimljive misli, o kako slatko gore gorke ljubavne price. pucketaju konsonanti,zare se vokali, kao u pjesmama starim oci djevojacke, dosadne price o beskrajnim tajgama bas dobro griju ovu noc. i neka se dimi,neka sijeva vecernja pjesma, grad moj sa pletenicom srebrenom, jednim okom zore se vec hvata. (1996.)

petak, 15.02.2008.

Paraf-CRKVE Hajde djeco u crkvu Hajde,redari ce vam dati usmjerenje Bogove prikladne trebate slavit i za cuvarima poslusno ici Postovanje je neophodno I pokornost losa nije I pokornost losa nije Da bismo sigurno isli Tamo gdje smo valjda htjeli Krizma verma tu se dusa cuva Jer ona znade biti neposlusna

Michael Moore,filmski autor&politicki aktivist ZIVIMO U VREMENU U KOJEM IMAMO IZMISLJENE REZULTATE IZBORA NA KOJIMA JE IZABRAN IZMISLJENI PREDSJEDNIK.ZIVIMO U VREMENU KAD NAS JEDAN COVJEK SALJE U RAT IZ IZMISLJENIH RAZLOGA.MI SMO PROTIV OVOG RATA,GOSPODINE BUSH!STIDITE SE,GOSPODINE BUSH, STIDITE SE!SAD IMATE PROTIV SEBE I PAPU I"DIXIE CHICKS"!HVALA VAM LIJEPO!

Mirjana Markovic,Vozdov"Cvetak Zanovetak" ...Da li vidjate unuka Marka? -Malog Marka sasvim retko i malo vidjam.On raste u porodici svoje majke.ZAO MI JESTO SLOBODAN I JA NISMO IMALI NIMALO PRILIKE DA UTICEMO NA FORMIRANJE NJEGOVE LICNOSTI.Dok je bio sasvim mali cesto je bio sa nama,pa i posle puca,sa svojom majkom je bio jedno vreme kod nas,a zatim,posle Slobodanovog hapsenja,njih dvoje su ziveli sa mnom dok sam ja bila u rezidenciji.BESKRAJNO MI JE TESKO STO NEMAM NI NAJMANJU PRILIKU DA UTICEM NA VASPITANJE MALOG MARKA,ALI NIKADA,NIKADA NECU PREBOLETI TO STO TO NIJE MOGAO SLOBODAN... Kako ste podneli sudjenje u Hagu? -Jula 2001.Slobodan Milosevic je izveden pred haski sud da se utvrdi njegova odgovornost.Kada je pocelo sudjenje februara 2002,POKAZALO SE DA JE HASKI SUD IZVEDEN PRED SLOBODANA MILOSEVICA.NA NJEGOVOJ STRANI SU BILI ISTINA I SUPERIORNOST.ON JE POBEDIO.Zahvaljujuci njemu,ceo svet je video da je haski sud surovi,neposteni i inferiorni instrument politike koja zeli da vlada svetom i nemilosrdno kaznjava svakog ko joj se suprotstavi... ...Kada dodje sudnji cas,koji sve nas ceka,gde cete biti sahranjeni? -Da ste bili u mom vrtu u Pozarevcu,videli biste da na nadgrobnoj ploci ispod lipe stoje dva imena.POZDRAVITE SRBIJU! ("Novosti")

Dr.Radovan Karadzic,ratni zlocinac ...Cekali smo da se svaki Srbin uplasi zato sto nema stranku,a ne zato sto je ima...

Nikola Guzijan,novinar ...Karadzic nije bio uvjerljiv govornik.Narod je privukao Jovan Raskovic.Ustaska ikonografija koja se pojavila u Hrvatskoj ucinila je njegovu pricu o genocidu zivotnijom.Ubrzo sam i ja poceo skripati zubima.Pokretale su nas emocije,a ne razum.Karadzic nam je te jeseni kroz dvije vazne rijeci-strah i bijes-objasnio strategiju svoje stranke...

Florence Hartmann-MIR I KAZNA ...Treba takodje uroniti u kulise Haskog suda,sici u utrobu zivotinje da bi se videlo koji otrov pokusava da je paralizuje ili unisti...

četvrtak, 14.02.2008.

Patti Smith ...Groblja su za mene ziva mjesta.Na taj nacin i dalje ostvarujem komunikaciju s ljudima koje sam poznavala ili nisam,ali ih cijenim.Svaki put kada odem na grob Jima Morrisona,osjecam energiju mladih koji se tu okupljaju,vode ljubav.Jednako je tako na grobu moga supruga kojem uvijek ostavim cigarete ili konjak. (na konferenciji za tisak povodom svog filma"Dream of Life",Berlinski filmski festival 2008.)

Bogic Bogicevic,nekadasnji clan Predsjednistva SFRJ i zastupnik SDP-a u Parlamentu BiH ...DA JE SVIJET HTIO DOKRAJCITI BiH,URADIO BI TO U DEJTONU,ALI NIJE.DA JE HTIO UCINITI BiH S CETIRI MILIONA LJUDI FUNKCIONALNOM DRZAVOM,MOGAO JE TO TAKODJER TADA UCINITI,ALI NIJE.OSTAVLJENA JE MOGUCNOST DA SE NASA ZEMLJA INTEGRIRA,NARAVNO,NE KAO UNITARNA DRZAVA ILI DA SE,ZAHVALJUJUCI DOMACIM LIDERIMA,RASPADNE.VRIJEME JE POKAZALO DA SE LJUDI U BiH SVE VISE UDALJAVAJU JEDNI OD DRUGIH I,NAZALOST,NISU SE POISTOVIJETILI SA SVOJOM DRZAVOM.ZA AKTUALNO KONFUZNO I HAOTICNO STANJE MI SMO NAJODGOVORNIJI.TO JE NESPORNO,MEDJUTIM,MEDJUNARODNA ZAJEDNICA I NASI SUSJEDI SU JAMCI PROVODJENJA DEJTONA.PROLAZIMO FAZU KADA SE NACIONALIZMI MORAJU IZIVJETI I LJUDI CE SHVATITI DA NE MOGU OPSTATI U EVROPI BEZ GRANICA U OKVIRIMA NACIONALNIH ENTITETA.JEDINO RJESENJE KOJE VIDIM ZA BiH I REGIJU U CJELINI JEST DA NAS EVROPA ODMAH BEZUVJETNO I KOMPLETNO PRIMI U SVOJE OKRILJE I NA TAJ NACIN POKAZE DA CE BITI ZAJEDNO U UJEDINJENOJ EVROPI,BEZ GRANICA,I BOSNJACI I SRBI I HRVATI I OSTALI.SAMO TAKO JA VIDIM BUDUCNOST I STABILNOST REGIJE-BEZ RATOVA I ZRTAVA...

srijeda, 13.02.2008.

Ac.Prof.Dr.Muhamed Filipovic-SOCIOPSIHOLOSKA I ANTROPOLOSKA ANALIZA ZLOCINACKOG KARAKTERA,OSOBITO ZLOCINA ISPOLJENIH PREMA BOSNJACIMA I BOSNJAKINJAMA TOKOM SRPSKE AGRESIJE NA BOSNU I HERCEGOVINU Iako zivimo u stoljecu karakteristicnom po masovnom nasilju,cak sistematskim nasiljima ogromnih razmjera,izrazenim u do tada nepoznatim pojavama globalnih ratova(svjetskih ratova),te primjeni masovnog sveobuhvatnog nasilja,ne samo prema protivnickim vojnicima nego i prema civilima(masovna bombardiranja gradova,cak do potpunog unistenja,ili primjena atomskog oruzja za masovno unistavanje zive sile),tj.brisanju granice izmedju ratnika i ratnog polja i civila,zena,djece,staraca i nemocnih i vojnika,kao i izmedju ratnih zona i civilnih oblasti zivota,pojave do kojih je doslo tokom agresije na Bosnu i Hercegovinu 1992.-1995.,unose u ovo masovno nasilje karakteristicno za XX stoljece nove momente,bacaju novo svjetlo na nasilje uopce. Naravno,bacajuci svjetlo na nasilje uopce,na nacine i metode njegove primjene,na inventivnost koju su protagonisti nasilja pokazali vrseci nasilne akte,iskustvo agresije na Bosnu i Hercegovinu i genocida nad Bosnjacima,baca posebno svjetlo i na narod koji to nasilje koristi kao sredstvo ostvarivanja vlastitih politickih,ekonomskih,kulturnih i nacionalnih ciljeva.Taj narod su,u nasem slucaju Srbi,mada i Hrvati podlijezu istoj kvalifikaciji. Od kako je u svijetu pocela da se razvija svijest da ni legitimne i legalne drzavne vlasti,odnosno drzave,za koje se smatralo da stoje izvan zakona,jer same proizvoe zakone,koji su odredjeni samo za ponasanja pojedinaca,takodjer moraju potpadati pod odredjene zakone i da njihovi akti mogu biti inkriminirani,razvilo se osjecanje i svijest,a zatim legislativa,koja je osudila odredjene kolektivne,drzavne i politicke postupke,kao kriminogene i kriminalne.Prvu takvu osudu"ZLOCINA PROTIV COVJECNOSTI"donijela je Deklaracija Francuske,Engleske i Rusije iz 1915.godine,a koja se odnosila na postupke vlasti Osmanske Turske prema Jermenima. Cak i ranije,mada ne formulirajuci stav o zlocinu protiv covjcnosti,osudjeni su i podvedeni pod odredjenu vrst zakonskopg reguliranja,postupci nekih drzava i drzava uopce,prema ljudstvu,za vrijeme ratova.Radi se o Haskoj konvenciji koja je regulirala ponasanje drzava u ratovima,kako prema vojnim protivnicima i zarobljenicima,tako i prema civilima u okupiranim teritorijama. Najznacajniji iskorak opce i pravne svijesti medjunarodne zajednice prema zlocinima koje vrse drzave,politike ili ideologije,te njima podrucne i od njih inspirirane i rukovodjene organizacije,nastao je u vezi sa odlukom pobjednika u II svjetskom ratu da organiziraju i provedu sudjenje ratnim zlocincima u Nurnbergu 1945.godine.U vezi sa tim sudjenjem bilo je potrebno i uveden je prvi puta u legislativu i u praksu pojam RATNOG ZLOCINA,a to je izrazeno u Statutu Medjunarodnog suda za ratne zlocine u Nurnbergu.Taj Statut u svojim tackama 6.,6A i 6C,odredjuje sta je to ratni zlocin i sta su izvori ratnog zlocina i zlocina protiv covjecnosti,te koji su to zlocini.Tu je jasno receno da je svako tretiranjestanovnika,grupa stanovnika ili pojedinaca,izvan opcih standarda ljudskog morala i svijesti o pravima covjeka i nastopjanja covjecanstva da osigura covjeka dostojan nacin zivota,a osoboto primjena mjera kao sto su:masovne deportacije,hapsenja,detencije i premjestanja stanovnika,posebno kada se radi o odredjenim nacionalnim,etnickim,rasnim i religijskim skupovima,zloupotreba ljudi u radnim logorima i prisilnom radu,onemogucavanje radjanja i odgoja djece,oduzimanje i deportacija djece,te masovne egzekucije i,uopce,ubijanje ljudi izvan ratnih dejstava,zapravo cin zlocina protiv covjecnosti i ratnog zlocina. Ta svijest je do kraja izrasla i uoblicena u Konvenciji Ujedinjenih nacija o genocidu u kojoj se kaze da se zlocinom GENOCIDA ima smatrati svaki pokusaj da se:masovno istrebljuje odredjena,arbitrarno odredjena grupa ljudi,(tj.grupa koju je neko po svom filozofskom,religijskom,ideoloskom ili politickom kriteriju i izvan standarda ljudskih prava,odredio kao grupu ove ili one prirode i time je stigmatizirao i namijenio progonima)bilo da se radi o nacionalnosti,etnickoj grupi,rasnoj grupi,politickoj grupi,religijskoj ili kulturnoj grupi ljudi,da joj se onemogucava zivot u skladu sa njenom tradicijom,da joj se mijenjaju uvjeti zivota,njena socijalna,religijska,kulturna i prirodna okolina,kulturni status i svi drugi aspekti njenog zivota kao jedinstvene grupe ljudi.Na taj nacin covjecanstvo je odredilo novu vrstu zlocina,koji nije u vezi sa nekadasnjom prirodnom i spontanom barbarskom praksom,istrebljivanja ljudi,nego je nova,sofisticirana i organizirana,ideoloski i politicki fundirana i sistematskom upotrebom drzavne moci osigurana provedba istrebljenja odredjenih ljudskih grupacija.A to nema veze sa implicitnim primitivnim barbarizmom.Ima,medjutim,veze sa pojavom ideja o rasnoj,nacionalnoj,religijskoj ili kulturnoj supremaciji i jeste izraz primjene tih ideja,kojima sluze odredjeni rezimi,drzave,politicke ili vojne i policijske organizacije. U vezi sa tim opcim stavovima i nacelima koja je covjecanstvo usvojilo i kao moralna i kao politicka i pravna nacela,bez kojih nema ljudskog napretka i zivota,valja nam reci da se ona u cijelosti mogu primijeniti na praksu koju su srpske politicke,drzavne i vojne snage primjenjivale u toku agresije i rata u Bosni i Hercegovini,te da se ista mjerila mogu primijeniti i na praksu koju su primjenjivale hrvatske politicke,drzavne i vojne snage u nasoj zemlji.O tome nema nikakve sumnje i nije potrebno uopce dokazivati da su masovni izgoni i deportacije,stvaranje logora za masovnu detenciju stanovnika,poduzimanje mjera masovnih egzekucija na najstrasnije nacine,masovno silovanje zena,zloupotreba zatvorenika i civila u ratnim operacijama i u radnim logorima,te redovite egzekucije zarobljenika,uz ubijanje i zloupotrebu djece,zatim sistematska unistavanja svih spomenika kulture i religije odredjenih naroda,u ovom slucaju Bosnjaka,ZLOCINI GENOCIDA I ZLOCINI PROTIV COVJECNOSTI,kao i da njihovi pocinitelji moraju odgovarati prema medjunarodnim zakonima. Pitanje koje se u vezi sa ovim postavlja jeste pitanje o tome kako se,u smislu zakona,moze tretirati masovno ucesce i podrska ovakvoj zlocinackoj praksi od styrne velikog broja stanovnika Bosne i Hercegovine,srpske i hrvatske nacionalnosti.Pitanje je svodivo na problem postoji li koektivni zlocin ili se zlocini koji su pocinjemi iu nasoj zemlji mogu svesti samo na individualne zlocinacke cinove. Iskustvo suda u Nurnbergu pokazuje da pravnoj i moralnoj svijesti na kojoj je bilo utemeljeno djelovanje tog suda nije bio stran pojam kolektivnog zlocina.Na toj premisi su utemeljeni akti stavljanja van zakona nacisticke drzave,nacisticke partije,nacisticke politicke policije i specijalnih SS jedinica koje su uglavnom koristene u provodjenju akata koji su mogli biti kvalificirani kao akti genocida,te provodjenje denacifikacije svih clanova ovih politickih i drzavnih organizacija. U nasem slucaju mi ostavljamo izvan upitnosti i smatramo dokazanim cinove zlocina genocida i zlocina protiv covjecnosti,ucinjene u Bosni i Hercegovini za vrijeme proteklog rata od strane Srba i Hrvata,organiziranih u tadasnju nelegalnu i nelegitimnu Republiku Srpsku i Herceg Bosnu.Isto tako,smatramo izvan pitanja i cinjenicu da je bilo masovne podrske i ucesca i Srba i Hrvata u tim aktima i da svi oni moraju biti pravno sankcionirani.Ono,pak,sto nas interesira u ovom slucaju,jeste pitanje o tome zbog cega se sve to dogodilo,sta su dublji povijesni,socijalni i sociopsiholoski uzroci pojavama masovnih zlocina pocinjenih od strane velikog broja nasih susjeda,sa kojima smo oduvijek mirno zivjeli,Srba i Hrvata prema Bosnjacima. Karakteristicno je,a to je opca spoznaja vezana za odnos nasilnika i zrtve,da se zrtva svagda zatice iznenadjena nasiljem koje se vrsi nad njom.Posljedica je to cinjenice da se nasilje obicno smatra,a i mora smatrati,necim nenormalnim,civilizacijski i kulturno,moralno i pravno nedopustivim,te da ga se iskljucuje,svagda kada se imaju u vidu normalne komunikacije i problemi medju ljudima i njihovim zajednicama.K tomu treba dodati i cinjenicu da ne samo zrtva,nego i sam nasilnik,dobro znade da je nasilje nedopusteno,te ga prikriva,prikrivajuci namjeru,zatim pripreme i najzad samo neposredno izvodjenje nasilja,svagda ga kamuflirajuci u svim mogucim aspektima u kojima se ono moze vidjeti i spoznati,odnosno predvidjeti.Tako se zrtva gotovo svagda nalazi zatecena,a time onemogucena da bilo sta efikasno ucini u ime svoje zastite,za agresiju i nasilje,koje je vrseno u Bosni i Hercegovini i to prije svega nad Bosnjacima,a vrsili su ga Srbi(najvise i sistematski)i Hrvati(u manoj mjeri i manje sistematicno,vjerovatno su bili manje mocni i jer su bili vise pod neposrednim nadzorom medjunarodne zajednice od koje su ovisili,te su o njenim misljenjima morali voditi racuna vise nego Srbi),takodjer je karakteristicno da je zrta bila portpuno iznenadjena.Mislim time prije svega na narod,na ljude svakodnevnog zivota i iskustva. Politicari su isto tako bili iznenadjeni,mada su imali znakova upozorenja,pa cak i direktnih prijetnji(Karadzicev govor u Skupstini Bosne i Hercegovine je po tome bio najkarakteristicniji),koje su najavljivale unistenje bosnjackog naroda i drzave,ukoliko taj narod odluci onako kako to ne odgovara Srbima i to svim Srbima u bivsoj Jugoslaviji,a ne samo Srbima u Bosni i Hercegovini,koji,nota bene nikada nisu bili protiv Bosne i Hercegovine do ovog zadnjeg rata.Bilo je to za normalno misljenje toliko apsurdna prijetnja,toliko suprotna svakom civilizacijskom,kulturnom,moralnom i pravnom nacelu,nasem kolektivnom iskustvu zajednickog zivota u Bosni i Hercegovini,da niko nije uzimao ozbiljno tu prijetnju.Nazalost,trebalo je cekati jedva tri mjeseca da se ona pokaze potpuno realnom i da postane nasa svakodnevna stvarnost,tj.da bude pokusano unistenje drzave i zemlje Bosne i Hercegovine i njenog najbrojnijeg naroda Bosnjaka. Dakle,kao u svim prethodnim slucajevima masovnog,prethodno planiranog,ideoloski,politicki i psiholoski pripremljenog nasilja,i u slucaju nasilja nad Bosnom i Hercegovinom i nad Bosnjacima i osobito uzasnog nasilja koje je izvrseno nad Bosnjakinjama,zrtva je ostala nepripremljena,iznenadjena i gotovo paralizirana,a njeno osnovno osjecanje i stav bio je iznenadjenost,nevjerica i zacudjenost,koja je jos vise paralizirala svaku mogucnost njenog efikasnog otpora. Kada sve ovo imamo u vidu,postavlja se pitanje,sta je to,pored uobicajenih i do sada uocenih karakteristika ove vrste zlocina,tj.masovnih zlocina protiv civilnog stanovnistva,koje su u svjetskoj literaturi opisane(osobito u istrazivanjima o Autoritarnoj licnosti i psihosocijalnim i drustvenim osnovama fasizma u Njemackoj)novo je sto je agresija na Bosnu i Hercegovinu donijela i otkrila svjetskoj znanosti i humanistickoj misli,te sta su razlozi za ovu originalnost i inventivnost srpskih zlocinaca,u odnosu na do sada spoznate uzroke,motive i nacine izvrsenja zlocina protiv covjecanstva,odnosno covjecnosti,dakle protiv covjeka kao takvog. Da li cinjenica,da takve zlocine vrse Srbi i to masovno kao narod,a ne samo kao pojedinci,te da su zrtve takvih zlocina muslimani,a prije svega Bosnjaci,kao najrazvijeniji dio muslimanske populacije na tlu bivse Jugoslavije,ima nekog udjela i znacenja u genezi ovih zlocina,ili se radi o necemu drugome.Da li povijest razvoja srpske nacije,njen etnicki sastav i tradicija,njena etnogeneza i karakteristike,koje su etnolozi,etnografi i antropolozi zapazili i opisali,(Cajkanovic,Djordjevic,Cvijic,Filipovic,Vlahovic i dr.)imaju neku ulogu u tome sto se zbivalo i kako se zbivalo.Da li etnokarakteristike i obicaji,izrazeni u najranijim mitskim i prethistorijskim,te kasnijim mitoloskim i historijskim idejama i shvatanjima kod Srba,imaju u tome neku ulogu i objasnjavaju tipove i karakter zlocina,ostaje da se vidi. Zlocini su takvi i takve vrste,razlozi za njih su toliki izvan svega racionalnog i smislenog,u ljudskom smislu naravno,da ih treba posebno prouciti i komentirati.Osobito su u tom pogledu interesantne dvije karakteristike zlocina koji su vrseni u Bosni i Hercegovini.To su pojave masovnog sadizma i osobito klanje zrtava,odnosno ubijanje hladnim oruzjem,te pitanje masovnog zlocina nad zenama,a posebno masovne primjene sistematskog silovanja zena.Kakav racionalni smisao to ima,bez obzira kako iracionalni korijeni tih pojava mogu da budu. Psihologija svakog covjeka,pa i svakog naroda rezultanta je ukupnih uvjeta njegovog zivota,njegove osobne i kolektivne povijesti koncentrirane u oblicima psiholoskog dozivljavanja i deponovanja iskustva u kolektivnoj ili individualnoj svijesti,naslijedja i obicaja koji se prenose,te pokusaja mitoloske ili racionalne obrade tog naslijedja,izrazenog u odredjenim vrstama nacionalnih mitologija i ideologija. Kada se radi o bilo kojem narodu,a zato su osobito karakteristican slucaj Nijemci,cije je masovno podrzavanje fasizma i nacizma bilo predmet mnogih sociopsiholoskih i filozofskih studija,zapazeno je da izvjesne karakteristike njemackog naroda,koje vuku korijen iz najranijih perioda njegove povijesti,a osobito karakteristika krajnje kolektivne discipline,spremnosti da se zrtvuje i postovanje autoriteta,a osobito vrhovnog autoriteta koji je izrazen u drzavi i njenom poglavaru,imaju velikog udjela u genezi tako drasticnih pojava kao sto su prakticiranje ideja rasizma,fasizma i nacizma,a osobitio antisemitizma.Te pojave su toliko suprotno svemu normalnom i racionalnom u iskustvu ljudi,pa i Nijemaca,da je nevjerovatno kako je moguce da budu,kao racionalna teorija,ideologija i drzavna politika,te kao stravicna praksa,prihvacene i prakticirane od mase ljudi.Objasnjenje za to bespogovorno prihvatanje onoga sto je inace suprotno svakom smislu,nalazi se u osobini prihvatanja autoriteta uopce,a posebno autoriteta drzave,kao zadnjeg i najbitnijeg razloga postojanja i djelovanja,koje je kod Nijemaca odvajkada razvijeno.Tako je nastala teza da se u svakoj njemackoj obitelji radjao neki mali Hitler.To je bilo objasnjenje inace nerazumljive pojave da je jedan visoko civiliziran i kultiviran narod,narod koji je dao bezbroj velikih i za covjecanstvo bitnih ljudi i stvaralackih rezultata koji sluze svim ljudima,mogao bez pogovora i pobune,bez odbijanja ili cak i sa svojevoljnim ucescem i podrskom,pomagati jedan program,koji je bio vise nego barbarski,koji je u svakom pogledu bio neljudski. Kada se radi o Srbima,valja zapaziti da su u pojavama masovnih zlocina i onome sto se oko tih zlocina ideologijski i psihologijski dogadjalo,zamjetne neke ideologijske,religijske i mitoloske predstave,koje stoje u nesumnjivoj vezi sa zlocinima,a koje su uobicajene kod Srba,odnosno predstavljaju okosnicu njihove nacionalne mitologije i ideologije iz koje je direktno derivirana njihova politika i njihova povijesna praksa. Prije svega,kod Srba postoji jedna mitoloska pretpostavka misljenja o sebi i vlastitoj povijesnoj ulozi,a to je da su Srbi svojevoljno odabrali"Carstvo nebesko tj.da njihov poraz na Kosovu,koji je,izmedju ostalog,bio posljedica i vec potpunog rasula nekadasnje drzave Cara Dusana(Car Dusan se proglasio za Cara i pokazao ambiciju da na prostorima Balkana naslijedi ulogu Vizantije u vrijeme kada je Vizantija bila u teskoj krizi i kada je u Konstantinopolisu nastalo,Latinsko Carstvo i vladali Genovljezni).Iz te premise,koja je trebala da objasni vise razloge njihovog poraza,izveden je zakljucak da,kako god su se iz historije povukli i optirali za nebesko carstvo,cija je slika na zemlji njihova Svetosavska Crkva,tako oni imaju pravo i da se povrate na zemlju i da nastave ondje gdje su zaustavljeni,a to je da budu,slicno Caru Dusanu,gospodari Balkana.Na taj nacin oni su sebe oslobodili obaveze da postuju povijesne i ljudske zakone i da se smatraju izvan njih,tj.oni su stvorili mitologijski i transcedentni osnov da se proglase za narod koji ima visu,nebesku izvanljudsku misiju i prava. Kada se te premise povezu sa cinjenicom da je njihova Svetosavska Crkva bila ne samo duhovno srediste i centar odrzavanja i sirenja ortodoksnog krscanstva,nego i supstitucija za drzavu,tj.da je bila manje krscanska,a vise Svetosavska i srpska Crkva,da se ideja srpske drzave i njene obnove odrzavala putem Crkve i kroz nju,te da je srpska nacija formirana upravo asimilacijom razlicitih etnosa kroz Svetosavsku Crkvu,koja ih je ujedinila u Svetosavlju i dala im jedinstven jezik(crkvenoslavenski i zatim i srpskoslavenski,odnosno suvremeni srpski),tada se,kombinacijom etnickih osobina i karakteristika onih etnosa koji ce kao rezultantu imati srpstvo,kakvo ulazi u XX stoljece,mogu razumjeti neke osobine koje Srbi pokazuju zadnjih dvije stotine godina. Naime,kada se razmislja o nekim izrazitim karakteristikama sociopsiholoskih ponasanja Srba,kao sto su neupitno srpstvo,veliki stupanj njihove psiholoske i ideologizacijske homogenizacije,zatim odsustvo svakog kritickog stava prema negativnoj praksi u odnosu prema drugim narodima i adoracija drasticnih cinova kao najviseg ispoljavanja srpstva(slavljenje atentata,muckih ubistava(nozi iz potaje),oruzanih napada,hajducije i pljacke,te prevare i obmane kao opravdanih i specificnih metoda kojima Srbi ostvaruju uspjesno svoje ciljeve),onda se moze doci blize istini i spoznaji o sociopsiholoskim osnovama onoga sto je za sve nas i za cijeli civilizirani svijet bilo nevjerovatno. Nevjerovatno je,naime,kako je moguce da jedan narod,a na kraju XX stoljeca,racionalno,ideologijski priprema,politicki elaborira i organizira,te organizacijski i prakticno ostvari namjeru da drugi narod istrijebi,da ga eliminira sa odredjenog teritorija na kojem taj drugi narod oduvijek i uporedo sa Srbima zivi,da uniste sve znakove njegovog postojanja i da to izvede najdrasticnijim metodama,koje jedino omogucavaju da se takvi barbarski ciljevi ostvare u kratkom vremenskom periodu.Srbi su duze vremena prije raspada bivse Jugoslavije,ciji su raspad i oni zeljeli i organizirali(Jugoslavija je bila greska,mi smo sa njom izgubili Veliku Srbiju),zapravo natjerali druge narode i povijesne zemlje da se povuku iz nje,zapoceli sistematskim akcijama sotonizacije i stigmatizacije npr.muslimana kao opasnih za Srbe,opasnih za zapadnu i krscansku civilizaciju itd.Ta ideologizacija i homogenizacija,te stvaranje osjecaja straha i ugrozenosti od muslimana koji se,eto,mnoze i sire,a svi su fundamentalisti i jedva cekaju da ovdje uvedu serijatsko pravo itd.,pracena je i odredjenim politickim i zakonskim aktima,kao sto su zabrane odredjenih vrsta oblacenja kod zena,zatim gradnje kuca sa avlijskim zidovima,potom ispoljavanje islamske vjerske i kulturne,te obicajne tradicije,sto je sve bilo samo priprema za konacni obracun koji je planiran. Zatim su pocele pripreme i organiziranje policijskih formacija za unistavanje muslimana. Poznato je da su i prije izbijanja rata u Bosni i Hercegovini,srpska policija i vojska pripremale specijalne jedinice,sastavljene od patoloski usmjerenih kriminalaca i dusevnih bolesnika koji su regrutirani iz policijskih dosijea i psihijatrijskih klinika,koji su uvjezbavani u logoru Manjaca i na drugim mjestima u osobito drasticnim nacinima mucenja i pogubljenja ljudi,a koji su trebali biti upotrijebljeni kao okidac na pusci istrebljenja muslimana. Tako je stvoren zlocinacki plan,pripremljeni ljudi za njegovo ostvarenje i preduzete ideoloske,politicke i organizacione mjere za uvlacenje sto je moguce vise obicnih ljudi u takva djelovanja. Poznato mi je,iz dnevnika jednog zarobljenog oficira JNA,da su oni imali specijalni zadatak da natjeraju i navedu svoje vojnike da postupaju okrutno prema svojim komsijama muslimanima(radi se o okolici Prnjavora),te da su neki pruzali otpor takvim namjerama oficira,na sto se taj oficir zali u svome dnevniku.Ako se tome doda i etnografskoj i etnoloskoj literaturi opisana sklonost Srba za drasticne postupke,kao sto su klanja ljudi,ubijanja sjekirama ili nasilja nad starcima i zenama,cesti incestualni odnosi i seksualno iskoristavanje djevojcica i djece,tada se dobije slika o izvorima onih fenomena koji su dosli do izraza u ratu,i to izvorima utemeljenim u sociopsihologiji Srba kao naroda,koji su masovno dosli do izrazaja tokom agresije i genocida kojeg su Srbi izvrsili nad Bosnjacima u Bosni i Hercegovini od 1992.-1995.godine. Takve slicne osobine nalazimo i kod nekih Hrvata(Hercegovina),koji u svojoj genezi imaju elemenat vlaske etnogeneze.Sve to dalo je onu karakteristicnu varijantu srpstva XIX i XX stoljeca. Za njih su opisani obicaji povecanog broja cedomorstva,zatim ubijanje staraca i starica time,sto ih se odvodi u sumu i ostavlja tako da skapaju ili da ih rastrgnu divlje zvijeri.Za njih su opisani i obicaji ritualnog klanja,sto je i inace cesto kod stocara,kod kojih je zivotinja od koje zive tabuirana,za njih su to ovce,dok se klanje onda primjenjuje na ljude,pa je najcesci obicaj usmrcivanja neprijatelja,kod tih ljudi,upravo njihovo usmrcivanje rezanjem grla.To je dokazano i u II svjetskom ratu,kada su cetnici u Bosni i drugdje upravo izvrsili najvise ubijanja tim nacinom.Kada se ovo ima na umu,onda se mogu razumjeti,inace,za normalne ljude nerazumljive pojave nasilja takvih razmjera i izvrsene takvim metodama.Osobito je karakteristicno ono sto su ti ljudi ucinili prema zenama muslimanske vjere tj.prema Bosnjakinjama.Masovno i sistematsko silovanje tih zena,koje je bilo organizirano i sistematicno provodjeno,kao mjera prevencije radjanja,jer je normalna pretpostavka da takva zena stice odvratnost prema samom cinu seksualnog odnosa i prema radjanju djeteta,bilo je izmedju ostalog i polje postizanja licne i kolektivne satisfakcije u odnosu na jedan narod koji ima drugacije seksualne i familijarne odnose. Sve to kompletira sociopsiholosku sliku jednog naroda,jedne tradicije i jednog ponasanja,te ukazuje na to da je neophodno dugotrajno i sistematsko sociopsiholosko lijecenje tih ljudi.Takvo lijecenje moze im dati samo stroga primjena zakona od strane pravne drzave i demokratska praksa u drustvenim odnosima.A da bi to bilo moguce,neophodna je katarza za taj svijet.U socijalnim relacijama takvu katarzu,bas kao i u drevnim tragedijama,moze donijeti samo poraz glavnih junaka takve prakse,nositelja teznje da se tako postupa.

utorak, 12.02.2008.

Arcade Fire-INTERVENTION The king`s taken back the throne The useless seed is sown When they say they`re cutting of the phone, I tell `em you`re not home No place to hide, You were fighting as a soldier on their side You`re sill a soldier in your mind Though nothing`s on the line You say it`s money taht we need As if we`re only mouths to feed I know no matter what you say There are some debts you`ll never pay Working for the Church while your family dies You take what they give you And you keep it inside Every spark of friendship and love Will die without a home Hear the soldier groan,"We`ll go at it alone." I can taste the fear Lift me up and take me out of here Don`t wanna fight,don`t wanna die Just wanna hear you cry Who`s gonna throw the very first stone? Oh!who`s gonna reset the bone? Walking with your head in a sling Wanna hear the soldier sing: "Been working for the Church while my family dies You little baby sister`s gonna lose her mind Every spark of friendship and love will die without a home." Hear the soldier groan,"We`ll go at it alone." I can taste your fear It`s gonna lift you up and take you out of here And the bone shall never heal I care not if you kneel We can`t find you now But they`re gonna get their money back somehow And when you finally disappear We`ll just say you were never here Working for the Church while Your life falls apart Singinhallelujah with the fear in yourv heart Every spark of friendship and love Will die without a home Hear the soldier groan,"We`ll go at it alone." Hear the soldier groan,"We`ll go at it alone." (Arcade Fire,"NEON BIBLE",2007.)

Damir Avdic-Graha-NA KRVI CUPRIJA -Otkud ti? U prolazu sam cuo.U prolazu sam svratio. -Cuo sam da ti je brat otis`o. Horoz.Diverzant. -Mislio sam da si otis`o s njim. Nastavio s diverzijama i kad se rat zavrsio. -Niko nista ne zna ni o Adnanu ni o tebi. Radio sve.Radio sam. -Jeste`l u gradu? Reketirao reketase. -Kako nisam nigdje naletio na vas? Trebalo im je dugo da ga ulove. -Sta sad radite? Dali su mu pet godina.Za pocetak.Zahvalio se sudiji.Rijecima.Kukurikacu ti nad kcerkom. -Hvala ti sto si dos`o. Proslo je dugo od kad sam ga posljednji put vidio.Nije se promijenio.Nikad nece. -I moj brat je otis`o. I njegov brat je otisao. -Posl`o mi je garantno pismo.Prosle godine.Sedmicu dana prije nego me pokupise.Jebaji ga. Nije se brinuo.Za sebe. -Hoce da se vrati.Misli da mu serem kada kazem da ovdje vise niceg nema.Kaze,prezivio sam rat.Prezivicu i to nista.Ne konta frajer. Ne konta frajer. -Kaze,hocu da vidim.I hoce da dodje na ljeto.Jarane,kontas?On ne smije doci na ljeto. Ne smije. -Kontas care?Ljeto.On s parama.Picici od cetrnaest godina izmahuju guzicicama ispod minica.Zovu.Ahoj kurcici.I do zime on je gotov.Ni para,ni vize.A meni valja jos jedan mezar kopat.A jarane,care moj,ne iskopa ga ja vise ni jedan.Ni jedan,jarane.Ne ovdje.Ne u Bosni.Nikad vise. Nikad vise.Ne u Bosni. -Kopacu ga s pjesmom na Aljasci.U Sibiru.Sam cu lec`i sam se zatrpat.Ali ne u Bosni.Nikad vise.Ti znas,jarane. Ja znam. -Ne smije doci na ljeto.Ne smije.Moras mi pomoci.Da ga dovedem na bljuzgavicu.Kad guzicice tupo sjede u tupim kaficima i tupo bale tupu kahvu iz tupih soljica u tupim danima i tupljim nocima.Kad kaputi isparavaju vlagu graha i parfema nasutih u bocice za pet maraka.Na bljuzgavicu.Da vidi tupa,lica slatkih ljetnih guzicica.Kako zovu.Ahoj mraku.Ahoj promasaju.Moras mi pomoci.Da vidi Bosnu kada sija punim sjajem. Moram mu pomoci. -Sta da uradim? Gledao me.Gledao sam.Rekao sam. -Nadji papir i olovku. -Napis`o sam mu stotinu pisama. -Nadji papir i olovku. Dao mu je cuvar.I njega sam poznavao.I on je bio diverzant.Promjenio se.Gledao je tupo.Utuceno. -Hajde sad. -Sta? -Pricaj mi da zapisem. -Sta cu pricat? -Pocni sa gradom u kojem su se rodili Horoz i njegov brat. Gledao je.Cutao je.Gledao je.Cutao sam.Tacno sam znao kad ce poceti.Uvijek sam znao. -Brate,grad nam je otisao u kurac brate.U kurac.Nemoj zalit.Nemoj se sjecat`.Ostani gdje jesi brate.Ostani gdje jesi.Sunce tudjeg neba nije picka kao nase brate,nije picka.Neka okeana.Neka tudjeg neba.Neka sunca strana,brate,neka.Grije ono,grije.Pusti se pjesmama,brate,pusti.Ja cu pjevati a ti odzivi brate.Kraj okeana brate,kraj okeana.Dobar je okean.U kako je dobar brate,popisaj se i za mene.Popisaj se,brate.I pusti se pjesmama.Ja cu pjevati,brate.Ja cu pjevati rijeci ni za kurca krasnog a ti se drzi lagane setnje brate,lagane.To valja.U kako to valja,brate.Znam ja.Zna gvozdje.Zato mi ne da.Mater mu jebem u picku.Gvozdju. Jedva sam stizao zapisati ali mu nisam dao da stane. -Nemam koku,a nemam ni za koku.Usmrkujem mem sa zidova starih kao Bosna.Ima,evo,godina,guzio nisam.Ovdje mogu jebat samo supak pod tricepsom.Necu brate,necu.Ja sam stara raja... -Pricaj! -Mislice da sam lud. -Pricaj picko.Ja-sta-si nego lud.Pricaj! -Brate.Ne salji,ne zali,ne sjecaj se.Ko je patio,patio.Ko je ostao,ostao.Ko je otis`o,otis`o.Pusti to brate,nije to nista.To pricaju oni koji bi da idu a ne smiju.Ne smiju brate,ne smiju.Brine ih okean.Brine jos kako.Kazu,jeb`o okean,nemas Jadrana nigdje.Hej brate,jos pjevaju onu"u Zaostrogu u kampu svaku noc drugu jebav`o". Jebavali.Svoju mater jebavali.Svoju mater.To su jebavali u Zaostrogu brate.Cujes li me?Ha?A znas sta Jadran na to kaze,brate?Znas li?Znas ti kurac moj.Jadran kaze da smo im mi dzigeru donijeli.Dzigera brate,to ti je narodnjak nove klase,sunce naseg neba brate.Da vidis sto grije.Sve opekotine ostaju.Cujes li brate?Cujes li Jadran?Mi im donijeli brate,mi.Ja i ti.Ja i ti brate.Ha?Jadran nije dzigera?Neee!Matija Gubec?Neee!Pasa je to bio brate,pasa.Beg.Sultan.Karina moja!Seljacina!To je bio.Zna Senoa.Znao covjek s cim se rimuje dzigera.Ali ne,mi im donijeli,mi.I to srpski,kazu.A Srbi brate,da vidis Srbe.Znam,vidio si Srbe,al`nisu to ti Srbi vise.Ne vodi ih Arkan.-Sad ih vodi Boba.Boba brate.Boba iz"Boljeg zivota".A za Bobom jos sto Boba.Sad smo opet raja.Sad smo ringe-ringe raja.Oni ringe,a mi raja.Boba brate,Boba.Snimio jos boljih zivota.Da mu vidis utoke.Hu,jeb`o majku.A ja...Nemam koku,a nemam ni za koku.A i koji ce mi kurac?Kukurice Horoz i na drsci od sjekire brate,i na drsci od sjekire...Covjece,mislice da sam lud.Oprave. -Nek misli.Ko ga jebe.Pricaj. -Hej brate.Znas ko se navuk`o brate,znas ko?Svi brate,svi.I dzigerasi brate.Oni su sad glavni.Oni i techno.To brate,to.Dzigera`n`techno.To ti je rock`n`roll novog poretka.I svi satirani brate,svi.Oko mene okean Halida,brate,okean.Al`nije to od frizeraja brate,nije to.To je gudra,brate.Gudra.Gudra novog poretka.Cozu gudra.Rdja gudra.Danas kad vidis kosijanera brate znas da je iz fine kuce.Danas kad cujes hard core znas da je begovska familija,brate,begovska.Tvrtka kralja loza,brate.Al`neka,urla Horoz i na drsci od sjekire. Nage mi se u facu. -Covjece,bolan,ja sam fakat lud. -Fakat.Pricaj. -Al`fakat! -Al`fakat.Pricaj! -Jesi`l vidio sto Aziz pade,brate?Jesi`l vidio sto mu hasov picku razbi?Jesi li vidio brate?Neka.Neka.Misli Mike ime je slinamu.Je li tako brate,je li tako?Fakat da je tako.Jesi`l vidio brate sto Osama sasu vindouze po Menhetnu. Jesi`l vidio brate?Ha?Ne zna Osama brate,ne zna.Nije kol`ko ce ih pobit,vec kol`ko ce ih selam nazvat.Volim te,brate.Dodji.

Heinrich Böll(1917.-1985.) ...MOGLO BI DOCI VRIJEME U KOJEM VISE NE BILO POLITICKI OPORTUNO ZLOCIN IZ PROSLOSTI NAZVATI IMENOM KOJE MU PRIPADA...

Bogic Bogicevic,nekadasnji clan Predsjednistva SFRJ i zastupnik SDP-a u Parlamentu BiH ...Imamo drzavu koja je medjunarodno priznata i clanica je UN-a i Vijeca Evrope.Ali,BiH ni 15 godina poslije priznanja jos nije priznata od svih gradjana,pa cak djelomicno i od onih koji njome upravljaju.U NASOJ DRZAVI NACIJA JE ORGANIZACIJSKI PRINCIP... ...NAKON DEJTONA DOBILI SMO PODIJELJENU BiH NA DVA ENTITETA S TRI NARODA I TO JE REZULTAT ETNICKOG CISCENJA,NASILJA,STRAHA I MRZNJE.VRACENI SMO U SREDNJI VIJEK I U TRECEM MILENIJU U SRCU EVROPE CIVILIZACIJA OZIVLJAVA SREDNJOVJEKOVNU TEZU:CIJA JE VJERA,NJEGOVA JE ZEMLJA.U BiH NE SMIJE BITI VECINE I NE MOZE JEDAN NAROD VLADATI NAD DRUGIM.NE MOGU SE NARODI DIJELITI NA DOMICILNE I ONE KOJI TO NAVODNO NISU,JER IMAJU REZERVNU DOMOVINU.NAJMALOBROJNIJI NAROD MORA BITI JEDNAKOPRAVAN,A OD TOGA SADA NEMA NISTA...

Jedan grafit RAT ZA MIR JE ISTO STO I TUCANJE ZA NEVINOST!

ponedjeljak, 11.02.2008.

Ispovijest zrtve ratnog silovanja:KOMSIJA SASA SE PRAVIO DA ME NE POZNAJE... "Imala sam 15 godina kada su me petorica vojnika Vojske Republike Srpske silovali dvije noci zaredom.U isto vrijeme,silovane su mi dvije maloljetne sestre.Zajedno smo iz logora`Rudnik Sase`odvedene u napustene kuce u Brŕtuncu..." Ovako je poceo nas razgovor sa E.K.,koja danas ima 31 godinu.Bez emocija na licu i bez uvoda odmah je rekla ono najstrasnije,a potom objasnila logorsku golgotu kroz koju je prosla 1992.Da ih glad,dok su se skrivali u podrinjskim sumama,nije prisilila na put do rodnog sela Sase po malo hrane,ovoj danas samohranoj majci dva sina zivot bi zasigurno bio drugaciji.Svoj identitet bi,kaze,rado otkrila,no boji se za sinove,iako ce im sve ispricati kad odrastu.Sada samo znaju da je bila zarobljena... NOZ POD VRATOM "Na putu ka selu,presreli su nas i odveli u logor.Od 61 zarobljenika,samo nas je 9 prezivjelo.Ostali su odvedeni i jos nisu pronadjeni",prica nasa sagovornica i objasnjava da je u logoru tada ostalo 6 djevojaka i jedna zena sa dvoje djece. Sutradan,s dvije maloljetne sestre,odvedena je u napustenu kucu u Bratuncu.Istu noc ju je silovao covjek iz Srebrenice,kojem je zapamtila samo ime-PREDRAG.Prica: "Rastrgao mi je odjecu i izvadio pistolj.Tukao me,samarao i prijetio.Kada me lisicama svezao za sebe i zaspao, vec je bila zora.Braca SASA i SALE istu noc su silovali sestre iz mog logora". Naredne noci,grupa od 11 vojnika,koju je predvodio NOVAK STJEPANOVIC-KRKE ,odvela ih je u drugu napustenu kucu.Te noci,praveci da ju ne poznaje,silovao ju je prvi komsija SASA CVETKOVIC.Nakon toga i udaraca nogom u ledja,silom su je ubacili u susjednu sobu: "Odmah me u drugoj sobi silovao neki KRSTO,pa onda covjek zvani HRLE,sa Zalazja.Stavio mi papire u usta da ne bih galamila,a zbog placa nisam vise mogla disati.Onesvijestila sam se.Kada sam otvorila oci,osjetila sam noz ispod vrata.Svezali su me za krevet i rekli su da ce me zaklati ako pisnem.Nakon toga,dosao je vojnik kojeg nisam poznavala.Silovao me...Imala sam osjecaj da se to desava nekom drugom,a ne meni",opisuje drugu i posljednju noc silovanja nakon cega je vracena u logor"Rudnik Sase". Prema njenim rijecima,logorom je upravljao komandant MIROLJUB TODOROVIC iz Nisa.Da ironija bude veca, ova zena tvrdi da je upravo zahvaljujuci njemu prezivjela logorsku golgotu. NOVA,SRPSKA IMENA Naime,nakon svadje,koja je jednog dana u logoru izbila medju vojnicima,Todorovic je rekao da vise ne smiju ostati u rudniku zbog komsija vojnika,koji ih kane ubiti.Pod komandantovom pratnjom prebacene su u Vojnu policiju u Bratuncu,pa u ugostiteljski objekat umrljan krvlju,gdje su ih skrivali 8 dana.Zahvaljujuci"humanom"Todorovicu,ove djevojke su potom smjestene u srpski izbjeglicki centar"Sportski centar Lagator".Tu su,nastavlja nasa sagovornica,dobile svoja nova,srpska imena.Nakon 15 dana,kada je na istom mjestu otvoren i izbjeglicki kamp za muslimane,upoznala je bivseg muza.No,nakon nekoliko godina,zivot s njim za nju je postao jos jedan logor.Iako ju je s pocetka podrzavao,kasnije je,kaze,pocelo maltretiranje i spocitavanje za silovanja: "Drugi logor sam odlucila odmah prekinuti.Razvela sam se.Pocela sam ici na psihoterapiju i cistiti stanove i kuce. Posto sam tek bila zavrsila osnovnu skolu kada je rat poceo,odlucila sam upisati i srednju ugostiteljsku skolu", prica kroz smijeh zena,kojoj je rat oduzeo sve osim volju i upornost. Terapija u Udruzenju"Vive zene"pomogla joj je da se nosi sa prezivljenim.Rijeci svoje terapeutkinje Teufike Ibrahimefendic sjeti se svaki put kada joj je tesko.Sada,kada ima dovoljno samopouzdanja,kaze da"kad digne glavu,osjeca da je cijeli svijet njen!" SILOVATELJI NA SLOBODI Kada je 1993.stigla u Tuzlu,E.K. je odmah policiji prijavila silovanja u logoru"Rudnik Sase".Dala je izjavu i Kantonalnom tuzilastvu Tuzla.No,sve dok jos jedna osoba ne posvjedoci o svemu,zlocinci se nece pravno goniti.Nazalost,djevojkama koje su istovremeno silovali isti ljudi,izgubio se trag.Iako je ova zena spremna svjedociti kao zasticeni svjedok,tvrdi da to sudjenje nece dozivjeti.

Ivan Sarcevic-OD KONSTANTINA DO KARADZICA U povijesti krscanstva prijelomni je trenutak,nazvan i"konstantinovskim obratom",godina 313.kad car Konstantin ozakonjuje slobodu religijama,te krscanstvo-doskora progonjeno i neprivilegirano-sve vise postaje privilegiranom, cak jedinom dopustenom religijom(za Teodozija 380). Konstantin(rodom iz Nisa,ali nije Srbijanac!),nazvan i Velikim,ostao je do danas prototip mnogim(krscanskim)vladarima pa i malim politicarima iako o njemu mozda ne znaju nista pa ni koliko je stvarno bio krscanin.Krstio se slicno mnogim politickim obracenicima tek pred smrt.Vise nego vjernik bio je vjest politicar.Iskoristio je krscanstvo kao kohezijsku snagu za sve razjedinjenije Rimsko carstvo.Organizira koncil,mijesa se i u dogmatske stvari vjere. Odvaja se od"poganskoga Rima"i stvara novi,krscanski Rim na temeljima grckoga grada Bizanta,na dodiru Evrope i Azije,prozvan po njemu Konstantinopol. Konstantinove vladarske pothvate religiozno je posve vjerno i poslusno pratio njegov teolog i zivotopisac Euzebije Cezarejski,utemeljitelj crkvene povijesti i,jasno,zacetnik dvorske politicke teologije.Euzebije je,kao i gotovo svi ondasnji krscani,smatrao Konstantina osloboditeljem.Usporedio ga je s biblijskim Mojsijem jer je izveo krscane iz podzemlja,iz katakombi. No,Euzebije nije odolio kusnji opravdavanja Konstantinovih cisto svjetovnih akcija s onim sto je najuzvisenije u krscanstvu i sto se ne moze vezati za vlast.Vec sami pocetak,Konstantinovo osvajanje carskog trona,presudnu rartnu pobjedu nad rivalom Maksencijem na Milvijskom mostu u Rimu,oznacio je pobjedom"u znaku kriza", Kristova kriza,jer je navodno car pred bitku usnio pobjedu s Kristovim monogramom.Od tada,od Konstantina i Euzebija,od cara i njegova teologa,krscanstvo je u stalnoj muci s Isusovim krizem i onima koji politicki vladaju svijetom"po milosti Bozjoj",u dilemama i"snovima",u"oprecnim nostalgijama"(Mardesic):izmedju izvornog pocetka nenasilnog svetog(Isus)i teokratski organiziranog svetog u kojem je neizbjezna netolerancija i nasilje(Konstantin). Slicno imamo i za vrijeme Henrika VIII.Njegov dvorski teolog Thomas Cranmer stoji u teoloskoj osnovi drzavne Anglikanske(Engleske)crkve.Nije problem tek u onome sto je servilni westminsterski teolog-nadbiskup zajedno sa svojim kraljem otkazao poslusnost Rimu i Papi,sto je podrzao sve Henrikove zenidbe,nego sto je dokinuo nacelo slobode savjesti i vjere i podredio je svjetovnoj vlasti,posve suprotno od iznimno ucenog kancelara sira Thomasa Morea,onoga koji je u povijest usao ne samo kao"utopist"nego i iznimno slobodan covjek,naravno,po cijenu zivota. Primjera sakralizacije politike i politizacije vjere je bezbroj.I nitko nije lisen kusnje da svoja najprizemnija djela "produhovi"najuzvisenijim idealima,kao ni da uzvisena nacela banalizira(politickom)sebicnoscu.U tom smislu jos jedna besprimjernost.IU uvodnom clanku"Sveti Petar Cetinjski i rat",u zborniku radova sa simpozija sto se odrzao na Cetinju 1996.(pod naslovom"Jagnje Bozije i zvijer iz bezdana.Filosofija rata")mitropolit Amfilohije Radovic u tjeskobnom i pesimisticnom tonu razvija srpsko-pravoslavnu"filosofiju rata"govoreci o Petru Cetinjskom(1748-1830)kao vjerskom i drzavnom poglavaru,podvizniku i isposniku,ratniku i borcu sa sabljom.Ratnik na tri fronta:sa sobom,svojima,s tudjinima(osobito Mahmud-pasom).On je Mojsije za crnogorski i uopce srpski narod.Amfilohije navodi njegovu ideju vodilju da"zlo ciniti od zla se braneci,tu grijeha nema nikakvoga"i stalno inzistira da je rat nesto posve ljudsko,prirodjeno covjeku,neminovan i nuzan. Uskoro poslije njega(na simpoziju)nastupa nitko drugi nego"bosanski ratnik"i"vitez"Radovan Karadzic s temom"Da li je ovo bio rat?"Za njega je"ratnik"onaj"koga po svetu zovu`bosanski Srbin`"i u slicnoj pesimisticnoj bezizlaznosti kao i Amfilohije kaze da se ratnik nema kada pitati"da li je moglo,i da li moze drugacije",dakle,bez rata.Ne moze bez rata jer"nema pod kapom nebeskom trpeljivijeg naroda od ovoga,zvanog`bosanski Srbi`",a"komsija-ubica" je"u svakom ratu zatirao sve srpsko". Karadzicu ostaje da se"duboko klanja(m)jedinom narodu,Hristolikom muceniku,srpskom narodu u Bosni"i time kristijanizira i rat i narod.To nije"poznati rat",dakle nema usporedbe,nego je"rat puko postojanje jednoga naroda". Zavrsava s pitanjem"da li ce,dok god postoji taj narod,njegovo postojanje biti opravdan i razumljiv casus belli"?! Teolog i ratnik sazimaju svoju teologiju i filozofiju:Vracam zlo za zlo!Ratujem,dakle,jesam! TREBA LI SE ONDA CUDITI ONOM STO NAM SE DOGODILO?! ("Oslobodjenje")

nedjelja, 10.02.2008.

Valter Kocijancic,nekadasnji lider Parafa,PUNK LEGENDA! ...Znaci li to da su se neke stvari promijenile od doba kada si napisao"Rijeka boluje,Rijeka je zarazena"? -Hm,naravno da i ovdje ima negativnih stvari,ali ta pjesma govori o bolestima sistema,bolestima koje i danas vladaju.Nista se stvarno nije promijenilo,samo su zastave drukcije.Stalno se nesto obecava,mediji nas truju kojekakvim glupostima,ali stvari stoje katastrofalno i ljudi su zaglupljeni,nemaju osjecaja za stvarnost i ne zele se njome pozabaviti.Malo tko drzi do mladih i njihovog napretka.Nije da smo mi u ono vrijeme bili nekakvi lumeni i kuzili sve,ali vidim da danas mladi izrastaju u idiote,zaglupljeni su medijima,hamburgerima i politikom koliko i Amerikanci... Znaci li to da je ovaj sistem onda opasniji od onog prijasnjeg? -Moze nas bolje kontrolirati,ne vise putem zabrana nego preko stalnog nametanja primitivizma i laznog sjaja.Nekada je glazba drugacije utjecala na ljude,cak i stil oblacenja je bio ozbiljan protest,a danas mozes izgledat kako hoces i, kao,imas neku mogucnost izbora,ali zapravo ni ne kuzis koliko te sve to zaglupljuje i otupljuje.Ja radim u skoli i pokusavam djecu od malih nogu potaknuti da razmisljaju svojom glavom,ali bojim se za njih... ("Vecernji list")

Enver Kazaz-SNAGA MRZNJE U decembru prosle godine drzavna televizija emitirala je odlicnu reportazu o zivotu mladih u Velikoj Kladusi.Isprva se cinilo da i tamo mladi ljudi zive kao i svuda po malim gradovima u BiH.A to podrazumijeva zivot u krajnjem obliku beznadja i besperspektivnosti,bez sansi za zaposljavanje i sistemsko rjesavanje ogromnih problema sa kojima se ovaj dio bosanskohercegovacke populacije susrece. Medjutim,reportaza otkriva da je Kladusa bitno drugacija od ostalih malih bosanskih gradova.U njoj je,naime,na djelu najrigidniji oblik kaznjavanja djece tzv.autonomasa zbog politickog i ratnog opredjeljenja njihovih oceva koji su tokom rata krenuli za suludom politikom Fikreta Abdica,i u besmislenom bratoubilackom ratu izginuli.U reportazi se mudro,bez bilo kakvih autorskih komentara,dokumentira ovo stravicno kaznjavanje nevinih,pustajuci uplakanu djecu da ispovijedaju svoje strasne nesrece i da gledaoce suoce sa nepojamnom torturom kojoj su izlozena.Iz njihovih ispovijesti saznajemo da ne mogu dobiti nikakvu pomoc u hrani od dobrotvorne,naglasavam ovo-dobrotvorne organizacije Merhamet,da nemaju sanse dobiti bilo kakvu stipendiju za skolovanje,da su diskriminirani po mnogobrojnim osnovama. Citav niz tih potresnih ispovijesti posvjedocuje,zapravo,uzas ideoloske torture gdje svakodnevni zivot postaje nemilosrdna kaznionica u kojoj oni sto bi trebali iskazivati merhametluk i biti dusevni dobrocinitelji postaju ideoloski policajci i mucitelji,ljudi ispunjeni mrznjom koji nevinoj,gladnoj djeci uskracuju njihovo pravo na pomoc u hrani.Isto tako,pojedini nastavnici(koji bi trebali biti odgajatelji,zastupnici humanistickih vrijednosti,oni sto ne samo da obrazuju i vaspitavaju djecu nego svojim radom moraliziraju i humaniziraju ukupno drustvo na bazi modernih civilizacijskih vrijednosti na nevinoj djeci),bildaju svoj rigidni ideoloski patriotizam pretvarajuci skolu kao instituciju vaspitanja i obrazovanja u ideolosku sudnicu i kaznionicu. Slike uzasa,medjutim,tu ne prestaju.Svakodnevnoj ideoloskoj kazni nisu izlozena samo djeca,nego i njihove majke.Te siromasne udovice,premrsave zene izmucenih,uplakanih,izboranih lica ispovijedaju se u ovoj reportazi o bezbrojnim oblicima ponizenja kojima su izlozene.Lisene prava na zaposljavanje ili bilo kakav oblik rada,pa cak i onaj na crno,one na pragovima svojih udzerica govore o neljudskim uslovima u kojima se skoluju i zive njihova obespravljena djeca. Te potresne,bolne ispovijesti suocavaju nas sa snagom ideoloske mrznje koja je prepokrila institucije sistema i u kojoj se na najrigidniji i najradikalniji nacin trazi od nevine djece da u svojim sirotinjskim zivotima istrpe ideoloske,politicke i ratne"krivice"svojih otaca.Ova drzava je odmah po zavrsetku krvavog rata proglasila amnestiju za sve ratne ucesnike,osim za ratne zlocince,i dozvolila svim zaracenim stranama da formiraju svoje politicke partije.Bas zbog toga je ovdasnje tragicno podijeljeno drustvo namjesto politika pomirenja u tranzicijskom laznom miru dobilo politike nastavka ratnih sukoba.Pritom je prakticki jedina porazena ratna strana upravo vojska ideoloskog opsjenara i ratnog zlocinca Fikreta Abdica,iza kojeg ce ostati politicka organizacija DNZ,koja u svojstvu opozicije u vecoj ili manjoj mjeri ucestvuje na svim razinama bosanskohercegovacke kriminogene vlasti.I tu susrecemo potpuni paradoks bosanskohercegovackog drustvenog zivota.Abdicevi autonomasi ostvaruju svoja gradjanska prava kroz politicko organiziranje,dok djeca i supruge poginulih pripadnika Abdiceve vojske bivaju u Kladusi sikanirani u javnom prostoru na svaki moguci nacin.Izuzeta iz federalnog Zakona o pravima porodica sehida i poginulih branitelja,ova djeca spadaju u jednu od najobespravljenijih kategorija tranzicijske BiH.No,ona, sudeci po njihovim ispovijestima,i ne traze prava iz ovog zakona,nego ona koja im pripadaju po konvencijama o ljudskim pravima i pravima djeteta sto ih je ova drzava na medjunarodnoj razini i potpisala. Ideoloska tortura koja se nad njima svakodnevno provodi ukazuje na cinjenicu beskrajne ideologiziranosti sistema u kojem su beskrupulozni ideolozi i njihovi klonovi u skolama i dobrotvornim institucijama,kakav je kladuski Merhamet,porazili zakonitost i pravednost radi svoje bezgranicne mrznje. Sjetimo se,Dostojevski je u"Braci Karamazovima"ustvrdio da citav svijet gubi smisao pred suzom jednog nevinog djeteta.Takav moralni zahtjev u danasnjoj BiH ocito je nemoguc,kao sto nije-ocigledno je to na primjeru ove nevine djece-moguce ni pomirenje u drustvu krajnjih ideoloskih iskljucivosti.No,obaveza sistema je da depolitizira i dezideologizira svoje institucije i u njima ukine kriterije politicke ili bilo koje druge podobnosti.Od kladuskih i inih rigidnih ideologa patriotizma ne treba ocekivati nikakvu samilost,ali krajnje je vrijeme da se sistem pocne stititi od njihove besmislene mrznje,od njihovog staljinistickog bosnjakluka. ("Oslobodjenje")

U MUP-u Republike Srpske najvise osoba sa liste osumnjicenih za srebrenicki genocid! Medju hiljadama osumnjicenih za srebrenicki genocid nalaze se i imena 810 osoba koje su danas zaposlene u drzavnim institucijama,ponajvise u MUP-u Republike Srpske.Visoki predstavnik Miroslav Lajcak je suspendirao 36 policajaca sa te liste,a istrage su otvorene,kako je potvrdio glavni tuzilac Marinko Jurcevic,protiv 93 osobe. Istraga i protiv preosatalih osoba sa liste 810 jos nije zavrsena.

subota, 09.02.2008.

Neil Young ...MISLIM DA JE PROSLO VRIJEME KADA JE GLAZBA MOGLA DA PROMIJENI SVIJET.SMATRAM DA BI BILO NAIVNO VJEROVATI DA JE TO U DANASNJE VRIJEME MOGUCE.DANASNJI SVIJET JE DRUGACIJE MJESTO,I OVO JE VRIJEME DA NAUKA,FIZIKA I DUHOVNOST UNESU PROMJENE U OVAJ SVIJET I DA POKUSAJU DA SPASE PLANETU... (Neil Young na promociji svog novog filma"CSNY:DEJA VU",Berlinski filmski festival,8.II 2008.)

Gojko Beric,novinarska institucija-HRVATI OTVORILI KARTE U novembru i decembru prosle godine jedna spanska producentkinja snimala je dokumentarni film o Bosni i Hercegovini.Doveli su pred kameru i moju malenkost i puna dva sata me propitivali o svemu i svacemu.Na pitanje "kakva je buducnost vase zemlje?",odgovorio sam,otprilike,ovako:U Bosni i Hercegovini zive ljudi proslosti i ljudi sadasnjosti,a ja generacijski i mentalno pripadam ovim prvim,jos uvijek nepomiren s onim sto se desilo.Ljudi sadasnjosti brinu samo o jednom problemu-kako da prezive.Sto se tice buducnosti,ne vjerujem da se ona ikome ozbiljnom prividja u ruzicastoj boji.O tome najbolje govore redovi mladih pred stranim ambasadama.Moji spanski poznanici slusali su me pomalo zacudjeno,gotovo zabrinuto,jer zele napraviti film koji bi ipak imao neku optimisticku poruku.Ali,sta sam im drugo mogao reci?Uostalom,da znaju da citaju nase novine,sigurno bi me potpuno shvatili.Njihove najtiraznije rubrike su crne hronike,koje pune informacije iz organizovanog krriminalnog podzemlja,saobracajne nesrece na bosanskim cestama,najgorim u Evropi,sve rasirenije fizicko nasilje,ali i samoubistva i medjusobna ubistva ljudi koji su"pukli"nemocni da izadju na kraj sa zivotnim nedacama.U novinama nema nijedne vijesti iz svijeta politike,koja je prokockala svaku nadu.Ta je politika propustila mnoge vozove pa se o pocetku dugog putovanja u Evropu moze samo nagadjati gledajuci u dlan.A gradjani,kako rekoh,imaju preceg posla.Njihova masovna rezigniranost i apatija-zapravo je ono sto odrzava politicke elite na vlasti. Nova godina je pocela jos jednim raskolom u Predsjednistvu BiH,koje se podijelilo na pitanju drzavnog budzeta,jer Nebojsa Radmanovic zahtijeva njegovo smanjenje.Visoki predstavnik Miroslav Lajcak ocijenio je Radmanovicev postupak kao udar na drzavne institucije.Nema tu niceg novog,jer vlasti Republike Srpske uporno i sistematski provode strategiju podrivanja drzave i jacanja entiteta.I vrapci na granama znaju sta o vlastitoj drzavi misli Milorad Dodik,vazal Vojislav Kostunice i izvodjac njegovih radova u Bosni.Nabusit i sirov,kakvim ga je bog dao,spreman da i fizicki zaprijeti svakome ko ga naljuti,Dodik zna da prevazidje i samog sebe.To je ucinio i ovih dana,izjavivsi za berlinsku Fondaciju"Fridrih Ebert"da je Vojska BiH"karikatura koju treba ukinuti",iako je poznato da je odbrana jedina oblast u cijoj je reformi BiH nesto napravila.Ono sto medjunarodna zajednica danju nekako sagradi,to Mile iz Laktasa nocu razgradjuje. Nacionalisticka elita Republike Srpske pretvorila se u glavnog cuvara Holbrukovog Ustava,videci u njemu pogodnosti za ostvarenje svojih separatistickih ciljeva.U tome se vec poprilicno odmaklo.Kad se uzmu u obzir postojece ekonomske,kulturne i politicke veze Banja Luke i Beograda,jasno je da se Repubilika Srpska polako smjesta u sistem susjedne drzave Srbije. Konacno su i Hrvati otkrili karte.HDZ i HDZ 1990 zahtijevaju da Bosna i Hercegovina bude uredjena kao drzava tri federalne jedinice,formirane na dominantno etnickom principu,sa zakonodavnom,izvrsnom i sudskom vlascu. Sarajevo bi u tom slucaju imalo status distrikta,po uzoru na Brcko.Dosljedno tome,hrvatski lideri traze da se na javnom RTV sistemu Hrvatima osigura kanal na njihovom jeziku.Te pretenzije nisu splasnule ni nakon sto je u Mostaru,prije nekoliko mjeseci,Lajcak izricito izjavio da nece dopustiti stvaranje javnih medija sa nacionalnim predznakom jer bi to bio"korak ka daljoj dezintegraciji BiH". Bosnjaci se ostro protive federalizaciji zemlje."Nema ni govora o tome.SDA nikada nece pristati na podjelu po etnickom principu,nece pristati ni na sto sto ima predznak tri,bez obzira kako se to zvalo.Nikada necemo pristati da Sarajevo bude distrikt,ono moze biti samo glavni grad BiH i nista drugo",uzvratio je vidno uzrujan obicno stalozeni Sulejman Tihic,koji se trenutno bori s opakom bolescu.Lider Stranke za BiH Haris Silajdzic nazvao je projekt dvaju HDZ-a"politickim balonima iz arsenala odbacenih koncepata".Tihic i Silajdzic se zalazu za funkcionalnu regionalizaciju zemlje na ekonomskom,istorijskom,kulturnom i geografskom principu. I,ko sad moze tu biti pametan?Ustav je pitanje broj jedan,a na stolu su tri etnicke,medjusobno nepomirljive opcije. Kako je najavljeno,lideri sest stranaka koje imaju parlamentarnu vecinu okupice se pocetkom februara u Sirokom Brijegu,gdje bi mogla biti potpisana nekakva deklaracija o procesu izrade novog ustava.Sama rije"proces"govori o necem sto ce potrajati.Pitanje je samo koliko dugo?Miroslav Lajcak je protiv zurbe i ishitrenih,polovicnih rjesenja,ali ga stanje duha koji vlada medju vodecim politicarima navodi na ironican zakljucak:"Posao se moze obaviti za sest mjeseci ili za sest godina."Sve u svemu,mrka kapa! Ali ako nista drugo,Sulejmanu Tihicu,Miloradu Dodiku i Mladenu Ivanicu ovo ce biti prvi put nakon rata da kroce u Siroki Brijeg.A pitanje je da li su oni i prije rata ikada tamo bili.Siroki Brijeg,ranije poznat kao Listica,udaljen svega dvadesetak kilometara od Mostara,danas se ne moze prepoznati.To je grad od tridesetak hiljada stanovnika, prepun skupih autromobila,sa modernim hotelima i restoranima,mesnom industrijom"Lijanovici",Likovnom akademijom,sportskim terenima i nogometnim i kosarkaskim klubom koji su medju najboljim u zemlji. Cijela zapadna Hercegovina,u bukvalnom i prenosnom smislu,bljesti poput Las Vegasa u odnosu na onu istocnu. A dijeli ih samo Neretva.Kao da je rijec o dva svijeta.Taj ekonomski i socijalni fenomen ima svoju genezu i svoje razloge.Ali,to je vec neka druga prica.

Ivan Hrkac krije se u Hrvatskoj! Ivan Hrkac,zvani Cikota,optuzen da je tokom 1993.zlostavljao zatocene pripadnike Armije BiH u osnovnoj skoli u Dobrokovicima,ali i u policijskoj stanici u Sirokom Brijegu,ponovno se nije pojavio pred Sudom BiH na rocistu za izjasnjenje o krivnji. Drzavna tuziteljica Vesna Tancica jos jednom je zatrazila odredjivanje pritvora i raspisivanje potjernice jer sumnja se da se Hrkac"krije ili je u bijegu u Hrvatskoj". "Evidentno je da se Hrkac krije ili je u bijegu u Hrvatskoj.Svaki put kad smo ga pozivali da uzmemo izjavu, odgovarao bi nam Mario Bogdanovic,njegov odvjetnik,sto znaci da od samog pocetka ne zeli kontakt s nama", kazala je tuziteljica Tancica.Ona je ocijenila da se Hrkac odbijanjem da se pojavi na Sudu poigrava s Tuzilastvom. Medjutim,Mario Bogdanovic tvrdi da se njegov klijent nece ni u buduce pojavljivati pred Sudom BiH jer je psihicki obolio i nalazi se na lijecenju Psihijatrijske klinike Klinickog centra u Splitu.Iako se usprotivio odredjivanju pritvora i raspisivanju potjernice,Bogdanovic je potvrdio da Hrkac ima i hrvatsko drzavljanstvo. Iako tvrdi da je njegov klijent smjesten na Psihijatrijsku kliniku,otkrilo se da Hrkac odavno nije njihov pacijent. "Ivan Hrkac bio je nas pacijent jos 2006.,ali ga danas nema na spisku primljenih u ovu bolnicu",potvrdila je jedna od medicinskih sestara Psihijatrijske klinike.Inace,Hrkaceva supruga i sin zive u Sirokom Brijegu. ZLOSTAVLJAO CIVILE Hrkac je,navodno,u maju i junu 1993.godine,zajedno s pripadnicima HVO-a,u osnovnoj skoli u Dobrokovicima kraj Sirokog Brijega fizicki zlostavljao zatocene civile Bosnjake tako sto ih je"tukao nogama,sakama i drskom od metle po cijelom tijelu",te punim konzervama u predjelu glave.Zatoceni civili su iz ove skole odvodjeni na prinudne radove i na imanje bivseg zapovjednika Kaznjenicke bojne Mladena Naletilica Tute,kojeg je Haski tribunal zbog zlocina na sirem podrucju Mostara osudio na 20 godina zatvora. Upravo u presudi Naletilicu i Vinku Martinovicu,zvanom Stela(osudjen na 18 godina zatvora)spominje se ime Ivana Hrkaca.

Pasko Ljubicic,komandant Vojne policije HVO-a,ostaje u pritvoru Sud BiH odlucio je da i dalje postoje okolnosti za pritvor Paska Ljubicica,optuzenog za ratni zlocin pocinjen 1993.godine na podrucju srednje Bosne. Odluka je donesena nakon sto je Tuzilastvo BiH izlozilo razloge za ostanak optuzenog u pritvoru,a obrana za njegovo pustanje.Predsjedavajuci Vijeca sudija Saban Maksumic rekao je da"nije doslo do promjena okolnosti pod kojima je optuzenom odredjen pritvor i da se drugim mjerama ne moze osigurati njegovo prisustvo u sudnici". Nakon sto je Sud odlucio da Ljubicic ostane u pritvoru,optuzeni je zatrazio da mu dopuste da uz pratnju policije posjeti suprugu i kcerku koju je dobio prije desetak dana,a koje zive u Mostaru. Tuzilastvo BiH tereti Paska Ljubicica da je kao komandant Vojne policije HVO naredio i ucestvovao u napadima na sela i gradove na podrucju srednje Bosne,medju kojima su Ahmici,Vitez i Busovaca.

petak, 08.02.2008.

Jedan grafit NE SLUSAJ NARODNJAKE,UMRI PRIRODNOM SMRCU!

Erotel-Vezir Milan Bandic utrostrucio broj gladnih Zagrepcana! Za samo sedam godina,koliko Milan Bandic vlada Zagrebom,utrostrucio se broj siromasnih i gladnih gradjana. Brojke Gradskog ureda za socijalnu skrb kazu da se 2000.godine 1700 ljudi hranilo svakog dana u puckoj kuhinji,a potkraj 2007.takav je obrok u njoj trazilo 4500 Zagrepcana. -Prava na socijalnu pomoc nisu se sirila,nego je u Zagrebu,na zalost,sve vise siromasnih-rekla je Visnja Fortuna, zamjenica procelnika za socijalnu skrb Zvonimira Sostara,koji ove dane provodi na skijanju.Visnja Fortuna upozorava i na to da se,prema podacima koje gradu dostavljaju centri za socijalnu skrb,dramaticno promijenila struktura korisnika socijalne pomoci. SOCIJALNA POMOC -Vise to nije klasicna socijala.U puckim kuhinjama sve se vise hrane i ljudi koji su ostali bez posla,nezaposleni koji primaju naknadu od burze,a dolaze i cijele obitelji.Na jednoj uputnici centra zna nam se naci i po sedam,osam imena-objasnila je V.Fortuna. Sve vece siromasenje Zagrepcana primjetio je i sindikalni celnik Kresimir Sever,koji optuzuje gradsku upravu da najnovijim poskupljenjima vode,odvoza smeca,parkiranja,komunalne naknade i prijevoza ZET-om pokusava potjerati Zagrepcane iz grada. BRINU O KAPITALU -Gradska je uprava u stanju za velike soping-centre napraviti svu komunalnu infrastrukturu,a za svoje gradjane nikada nema dovoljno novca,pa im mora poskupljivati i osnovne stvari-rekao je Sever,tvrdeci da su odluke o poskupljenjima donesene bez dogovora sa sindikatima. -BANDICEVA IZJAVA DA SE ONI KOJI NEMAJU NOVCA ZA ZIVOT U ZAGREBU TREBAJU ODSELITI STRASNA JE!U ZAGREBU SU LJUDI ZIVJELI MNOGO PRIJE OVE UPRAVE,A ZIVJET CE I POSLIJE NJE-rekao je Sever. Zagreb je,tvrdi,postao pregrub za zivot,a za to optuzuje gradsku vlast koja se brine samo o interesima krupnog kapitala. ("Vecernji list")

Brian de Palma ...KAD SE RADILO O VIJETNAMU,VIDJELI SMO SLIKE RAZARANJA I TUGE TRAUMATIZIRANIH LJUDI.VIDJELI SMO VOJNIKE...VRACENE KUCI U VRECAMA.NISTA OD TOGA NISMO VIDJELI U OVOM RATU... (Brian de Palma povodom svog filma"Redacted"koji je sokirao publiku brutalnom rekonstrukcijom stvarnog silovanja i ubojstva 14-godisnje Iracanke od strane americkih vojnika)

Srebrenica Pred sudom BiH trenutno traju cetiri procesa za zlocine u Srebrenici.Najpoznatiji je slucaj Kravice,u kojem su deset pripadnika Specijalne policije Sekovici i jedan pripadnik Vojske RS-a optuzeni za genocid.Uz jos jednu optuzbu za genocid,pokrenuta su i dva procesa za zlocine protiv covjecnosti.

Ramiz Tiro,predsjednik Udruzenja logorasa Mostar Predsjednik Udruzenja logorasa Mostar Ramiz Tiro potvrdio je da je tokom januara sefu advokatskog tima koji zastupa bh.logorase,advokatu Josipu Sladicu,urucio treci kontigent od oko 150 tuzbi.Najvecim dijelom tuzbe su podnesene protiv Republike Hrvatske,odnosno Federacije BiH,kao pravnog nasljednika,a zbog naknade nematerijalne stete za vrijeme boravka u koncetracionim logorima tzv.Hrvatske Republike"Herceg-Bosne". Prema zvanicnim podacima kroz logore"Herceg-Bosne"su prosla 25123 logorasa.Od tog broja 602 logorasa su nestala,a iz Udruzenja su pozvali njihove porodice da se ukljuce u ovaj projekat.Logorasi traze 300 eura po danu boravka u logoru.

Apsurdi:Neum-glupo mjesto na Jadranu!? Kako se za neki grad ili mjesto moze reci da je-glup?Mozda zbog,eventualne,nisko prosjecne inteligencije zitelja toga mjesta ili zbog"glupog"geografskog polozaja.Tko zna.Bilo kako bilo,anonimni autor krizaljke u"Vecernjem listu", hrvatskoj novini koja u velikom tirazu izlazi i u BiH,nazvao je Neum-"glupim"mjestom. Da to je obicna krizaljka u podlisku novina koji sluzi za razbibrigu i pridjev glup je pod navodnicima iz nekog razloga.Ali,svejedno,autor krizaljke"Boom"naziva grad susjedne drzave-glupim!U drzavi bez javnog mnijenja,u kojoj 50 posto stanovnistva ne osjeca nista prema drzavi u kojoj zivi,ovo ce ostati nezamijeceno,prenio je internet portal Bljesak.info. Mozda bi se i trebalo shvatiti kao bezazlena sala jer,ipak,to je krizaljka.No,bas nas zanima kako bi hrvatska medijska masinerija reagirala da im netko iz druge drzave u javnosti prozove,na primjer,Dvor na Uni glupim mjestom ili Imotski maloumnim gradom?Ili most kopno-Peljesac idiotskim projektom. Novine su medij i utjecu na javno misljenje,a Vecernjak se cita i u Neumu.Hoce li neka dokona domacica ispunjavajuci krizaljku odmah na upit"Glupo mjesto na Jadranu u BiH",bez razmisljanja upisati"Neum"ili ce mozda nakon rijesenih okomitih"ementaler"i"vena"pitati muza: "Alo,Mate!Koje je glupo mjesto na Jadranu?Ima cetiri slova.Prvo N,a zavrsava sa M"?

četvrtak, 07.02.2008.

Jakob Finci,predsjednik Jevrejske zajednice u BiH-HOLOKAUST Holokaust je sigurno katastrofa koja je obiljezila dvadeseti vijek i ostavila neizbrisiv trag na jevrejski narod koji je bio,iako ne jedina,ali jeste glavna zrtva tog stradanja.Ono sto se nakon 60 godina desilo to je da je,napokon,cijeli svijet shvatio da tu uspomenu na holokaust treba njegovati. To sjecanje nije radi osvete,vec kako bi bilo sprijeceno ponavljanje istih gresaka.Odmah nakon Drugog svjetskog rata svijet je rekao:"Nikad vise!",a to"nikad vise"ponovilo se i u Kambodzi,i u Ruandi,a,nazalost,i kod nas u BiH.Ali, rekao bih da dok nije doslo do Srebrenice,ni mi nismo imali svijest sta znaci genocid i sta znaci tako masovno stradanje samo zbog toga sto imas drugacije vjerovanje ili sto pripadas drugom narodu. Uvijek sam se zalagao i zalazem se za pomirenje,ali to ne znaci prastanje,ne znaci zaborav.Tesko je da zbog vjerskih razloga vi ne mozete oprostiti u ime onih koji su stradali,islam i judaizam vrlo su slicni i kazu da onaj koji je napravio zlocin,mora prvo biti kaznjen za to.Drugo,treba shvatiti da je napravio zlocin,pokajati se i to priznati,i nakon svega toga njemu moze biti oprosteno,ali nikad i zaboravljeno.U slucaju Jevreja i Njemacke trajalo je skoro pola vijeka.Ali,Njemacka je,za razliku od onoga sto se kod nas desava,imala jak proces denacifikacije,u kojem su ljudi shvatili sta se desilo za vrijeme Treceg rajha i shvatili da je to bilo pogresno.Do pravog pomirenja ili,bolje reci, otreznjenja doslo je kada je slijedeca generacija u Njemackoj,iz sezdesetih godina,pocela pitati svoje roditelje:"A sta si ti radio za vrijeme rata?"Genocid u Srebrenici nacionalna je tragedija BiH.Tamo su Bosnjaci stradali,Srbi zlocin pocinili,a Hrvati i svi ostali sve su samo gledali... ("Dnevni avaz")

Svetlana Cenic,bivsa ministrica finansija RS ...REZIM KAKAV JE USTOLICIO DODIK U REPUBLICI SRPSKOJ,PLANETARNA JE SRAMOTA SRBA I MI CEMO KAO NAROD IZ OVOGA IZACI DOBRANO OSAKACENI...

Anna Lindh Stockholm je odlucio da trg ispred bivse zgrade Poreske uprave Skarpan,na Söderu,u ulici Götagatan,dobije ime po bivsoj ministrici vanjskih poslova Anni Lindh.Nakon ubojstva Anne Lindh bilo je vise prijedloga o obiljezavanju, izmedju ostalog da trg Medborgarplatsan dobije njeno ime jer je ona tu odrzala svoj posljednji govor.Medjutim,taj je prijedlog imao vise protivnika.

srijeda, 06.02.2008.

Crnogorska cetnicka krmad pred Evropskim sudom! Zbog dugogodisnjeg neefikasnog provodjenja istrage i necovjecnog i ponizavajuceg postupanja drzave prema deportiranim bh.izbjeglicama,protiv Crne Gore bice podnijeta predstavka Evropskom sudu za ljudska prava u Strazburu,najavio je pravni zastupnik zrtava deportacije,podgoricki advokat Dragan Prelevic.Do sada je donijeto ukupno 27 presuda,a u 25 utvrdjena je objektivna odgovornost drzave Crne Gore za pricinjenu stetu.Nijedna od presuda nije postala pravosnazna,a porodicama Buljubasic i Topalovic odbijeni su tuzbeni zahtjevi.

Branka Prpa ...Ta zena (Mirjana Markovic)je pobegla iz Srbije da ne bi krivicno odgovarala za zlocine koje je pocinila.Ne moze se politicki azil davati onome ko je u svojoj zemlji osumnjicen i optuzen.Ta zena iz Srbije nije pobegla zbog politickog progona,na koji se sad poziva... (Branka Prpa,prijateljica Slavka Curuvije,vlasnika Dnevnog telegrafa,koji je ubijen 1999.godine)

utorak, 05.02.2008.

Rukola-V NAPAD Milijarde evrov za orozje Milijarde ljudi ki tarce so Iz globine morja in z zraka Direktno merijo v glavu V napad Da ne bi nic videli slisali Da bi nas vse utisali Da misliti ne bi zaceli protivojnih pesmi peli V napad

Ivan Sarcevic-IZMEDJU BOLNICE I AKADEMIJE Kod nas postoji jedna vrsta javnih ljudi koja prijeci mentalnom ozdravljenju drustva.Mogli bismo ih nazvati i nezavisnim intelektualcima,jer,imali ili nemali svoju institucionalnu bazu,u javnosti se pokazuju pojedinacno i samosvojno.Nije rijec o intelektualcima ciji bi se utjecaj na javnost mjerio samo prisutnoscu u medijima,niti o onima cije bi se korisno djelovanje svodilo samo na dnevnopoliticki utjecaj.Nije rijec ni o onim intelektualcima koji zbog traganja za istinom-zbog ljudskosti i izobrazbe,zbog slobode misli i rijeci,zbog solidarnosti s nepravedno napadnutima-nastoje proniknuti ispod povrsine stvari i drustvenih odnosa i koji,bez sebicnosti,osjecaju odgovornost za sire drustvo i svijet u kojem zive.Nije,dakle,rijec o intelektualcima koji ce bar za jednu od vrednota biti spremni na sikaniranje,siromastvo,drustveni prezir,pa i progon. Rijec je o drugoj vrsti intelektualaca ciju strukturu osobnosti nije jednostavno opisati.Izmicu prosudbi jer su cas za cudjenje do sazaljenja,cas za bespostednu kritiku do ignoriranja.Njihova osnovna oznaka je bolest duha,napukla ljudskost koju karakterizira iznimna gipkost asocijacija i memorije ali i izopacenost karaktera.Na potezu izmedju bolnice i akademije,ti majstori pomutnje cas su s kompleksom manje vrijednosti,s osjecajem neprihvacanja i animozitetom prema svemu oko sebe,cas s kompleksom samoprecjenjivanja do umisljenosti sveznanja.Imaju viska ambicija a zavrsavaju kao moralni nihilisti.Sve sto ti intelektualci dotaknu,umire pod njihovim rijecima.Nijecu notorne cinjenice a priklanjaju se lazima,poluistinama,usitnjenim analizama nebitnosti.Sve su drugo nego neinteligentni,ali svoju inteligenciju izrucuju dijabolicnoj snazi nabacivanja fakata bez unutarnje koherentnosti i sirega smisla,bez etickoga uvida i bez solidarnosti sa stvarnim zrtvama.Oni redovito nemaju pravih argumenata, ali imaju ontolosku povrijedjenost,iskustvo nepravde koju im nitko nije nanio,i visak (polu)informacija,bujicu mutnih pikanterija kojima poplavljuju javnost samo da bi sebi priskrbili popularnost i ugled veci od onih koji navodno njih mrze. Sad mistici sad pozitivisti,sad vjernici sad ateisti,ti intelektualci su u biti nesretne osobe i nedosanjane velicine.Kao da je sav razlog njihova postojanja u zamagljivanju stvarnosti i u kontinuiranom omalovazavanju autoriteta boljih od sebe.Da sebe promoviraju,ne ustrucavaju se javno servirati sebi slicne nekaraktere,bizarne tipove i posustale intelektualce ciju"velicinu",kao i njihovu,jedino oni najbolje vide.Ti bolesni umovi ne napadaju bilo koga,nego najvise bas moralno i intelektualno istancanije.U bijegu od sebe njuskaju po kontejnerima carsijskoga traca i bogate se porobljavanjem intimnosti svojih protivnika.Formirani na mentalitetu totalitarnih siguronosnih sluzbi,ti intelektualci znaju sve detalje svojih zrtava-i one su im krive na cistu miru.U mjesavini bolesti i zloce,trajno neopustene misli,opstoje jedino u sjeni"visokih jablanova"(Ujevic)kao nametnici na dobru. Iziskuje mnogo javno se suociti s tim ljudima-licem u lice i s argumentima-jer oni bjeze u bolest do nemoci i placa,u stanje umjetne zrtve koja trazi samilost,ili u svojoj uskipjeloj rastrojenosti bombardiraju sofisterijama na koje se lijepe nekriticki umovi i senzacijama sklone klike cinika i cerekala.Te"nepriznate"i"neshvacene"intelektualce vrlo snalazljivo koriste slicni njima,povrijedjeni bez stvarne povrede,koristoljubivi pretendenti na drustvenu moc i vlast.Na njih se pozivaju kao na miritorne,i ako nista,obdaruju ih pridjevima za koje ovi nemaju mozda ni dokumenta a ljudskosti nikako. Uistinu,uz licemjere i sebicnjake,"desne"i"lijeve",nista nije toliko nagrizlo slobodu misljenja i rijeci,kriticku solidarnost intelektualaca,kriticko prijateljevanje,a time i zdravlje svake ljudske zajednice,kao narcisoidna i sizofrenointelektualna vrsta ljudi koji svoju zivotnu misiju vidi jedino u blacenju svake vrednote i pljuvanju po stvarnim autoritetima. ("Oslobodjenje")

Partibrejkers-LOBOTOMIJA Automatski se zivi Svako nekog krivi, Za propustenu sansu, Za propalu romansu Znoje se dlanovi, Menjaju se planovi, Od danas do sutra, Preziveti do jutra! Monotonija, Lobotomija, Jedini nacin zivljenja Ovde niko ne prolazi, Ovde niko ne dolazi, Zivot polako gasne, Ljudi postaju konture jasne Monotonija, Lobotomija, Jedini nacin zivljenja Jedini nacin,jedini nacin Jedini nacin,jedini nacin I ostaje samo da se palis, I ostaje samo da se palis! I ostaje samo da se palis, I ostaje samo da se palis! Jedini nacin,jedini nacin Jedini nacin,jedini nacin... (Partibrejkers-"SLOBODA ILI NISTA",2007.)

Zoran Kostic Cane,Partibrejker ...Ljudi su utonuli u neku maglu,nemaju svoj stav.Kad imas svoj stav,obicno se zameris ljudima,jer otkrivajuci sebe,otkrivas i druge... ...Slobodu ti pokloni majka kada te rodi,ali posle moras da se boris!Sloboda place za slobodom!... ("Vecernje novosti")

Tomislav Gotovac/Antonio Lauer ...U vezi s nogometom spomenuo bih jednu anegdotu iz zivota velikoga ceskog pisca Hrabala.Kad su ga pitali sto je za njega umjetnicko djelo,taj genij je opgovorio:"Pucanje jedanaesteraca:stativa,golman,bijela tocka i vi." Veliki Hrabal je tocno pogodio ono cega se drzim cijeli svoj zivot,a imam 71 godinu.Pucanje jedanaesteraca-to sam ja sa svojim performansima,kad nema dugackih zbivanja,samo ja i sudbina... ("Vjesnik")

Faruk Boric-SIMBOLICNI SNIJEG Nije to bilo tako davno,jos ljetos,kada su Srebrenicani organizovano dosli u satorsko naselje u Sarajevo kako bi se politickim pritiscima izborili da njihov grad,odnosno ono sto je od njega ostalo nakon rusilackih hordi iz `95,postane zasebna,izdvojena cjelina iz Republike Srpske,po uzoru na distrikt Brcko.Srebrenicka djeca su tad,prisjetimo se,od sunca osamucena kampom hodala,a zatim se i smrzavala pod naletom hladnih kisa.Sve se to odvijalo podalje od carsijske jezgre,da ne bi naskodilo sarajevskoj nirvani,bas poput one Sobiceve konzerve Ikara skrivene iza Muzeja savremenih umjetnosti. Vratise se Srebrenicani neobavljena posla,pa docekase 2008.u snijegom paralizovanom gradu.Nisu se nimalo obradovali snijegu koji ih je,ionako izolovane,jos vise blokirao.Drugim rijecima,Srebrenica je blokirana i izolovana od ostatka civilizacije,jer taj snijeg sa ulica niko ne cisti. Prijeratni nastavnik i odgajatelj generacija srebrenickih djevojcica i djecaka Ivan Milas,rodjeni Splicanin,koji je u ovaj kraj dosao prije nepune tri decenije,nakon rata je radio kao cistac ulica,sve dok prije dva mjeseca nije dobio posao u prvoj multietnickoj meteroloskoj stanici nadomak ovog napacenog grada.Ali,ne bi se dobri uco mogao lopatom izboriti protiv snjeznih nanosa sve i da jos radi taj posao za koji je prekvalificiran.Snijeg sa regionalnih puteva uklanjaju radnici preduzeca"Zvornik putevi",koji ne rade tokom praznika.Opstina je potpisala ugovore sa tri firme za zimsko odrzavanje lokalnih cesta,ali njihova mehanizacija jos nije osposobljena.Tako i pjesaci imaju problema zbog poledice,a kuda bi i isli? Po izvjestajima sa novogodisnjih doceka diljem nase drzave,najskromnije i najtuznije je bilo,ne zacudjuje-bas u Srebrenici.Svega nekoliko desetina mladih docekalo je 2008.u tri kafica,gdje je atmosfera bila zivlja,ma sta god to znacilo.Veliki broj bosnjackih povratnika tokom praznika boravi u Federaciji,dok srebrenicki Srbi praznuju u svojim kucama i vikendicama u obliznjoj Srbiji ili,alternativno,na trgu u susjednom Bratuncu. Iskreno,premalo puta sam bio u ovom gradu.Sigurno vise puta od Milorada Dodika,ali manje od Stase Zajovic.Ni sa cijom od ostalih svjedoka rata,ne mogu se mjeriti sudbine ljudi koji su genocid prezivjeli,e da bi docekali sistemsku neimastinu,nebesku nepravdu,pa kao da to nije i previse-i da snijeg paralizira cijeli grad.Valjda da zrtve ne bi slucajno zalutale na nase glamurozne velegradske derneke.Na najprizemnijem lokalnom primjeru,tacno se manifestuje kakav je tacno status regiona od posebnog ekonomsko-socijalnog znacaja za Republiku Srpsku: taman tamo gdje je i Djed Mraz-u pricama za djecu. Zapravo,bas me zanima gdje su najludju noc docekali specijalni izaslanik visokog predstavnika Kliford Bond, politicki reprezentanti,parlamentarci i svi oni koji na Srebrenici i danas skupljaju poene?Mozda ih je lavina omela da se probiju do grada? Pitanje je ocigledno suvisno. S lokalnog predjimo na globalni nivo.Prvog dana ove godine,Serz Bramerc,osoba koja ne voli medijsku pozornost, ali voli zvucne funkcije,zvanicno je postao glavni tuzitelj Haskog tribunala.Karla del Ponte,nova svicarska ambasadorica u Buenos Airesu,koja mu je u amanet ostavila hapsenje kreatora srebrenickog genocida,kazala je,po,svjedocenju Munire Subasic,da ce Bramerc raditi koliko mu politika dozvoli.Valjda del Ponteova govori iz svog iskustva.Da ne govorimo o naknadnoj medijski profitabilnoj pameti Dzefrija Najsa i Florens Hartman. Srebrenicani od Bramerca,dakle,nista pozitivno ne ocekuju.Oni si skrhani defetizmom u koji su ih (ne)svjesno odveli politicki maksimalisti:kad nasi ljudi nisu u stanju grad ocistiti od snijega,kako tek od svjetskih mocnika ocekivati ostvarenje pravde? ("Oslobodjenje")

Mirjana Markovic,Vozdov"Cvetak Zanovetak" ...Mogu da se vratim kuci samo onda kada budem sigurna da necu biti predmet politickog progona kome sam izlozena vec pet godina.Tom progonu sam bila izlozena jos od 5.oktobra 2000.godine,ali sam ga delila sa muzem i manje mi je bio tezak... ...Mislim na razne bliske ljude koji su nam,zloupotrebljavajuci nasu lakovernost i ranjivost u nevolji,naplacivali solidarnost,lepe reci,najmanju pomoc,materijalnim dobrima koja su nam trazili ili smo im mi sami nudili iz zahvalnosti.A neki su nas,pre svega mene,varali... ("Vecernje novosti")

Fond za humanitarno pravo:TUZBA PROTIV SRBIJE ZBOG MUCENJA BOSNJAKA Nevladina organizacija Fond za humanitarno pravo(FHP)saopcila je da je podnijela tuzbe protiv Srbije zbog zatvaranja i mucenja Bosnjaka iz Zepe.Advokat FHP-a podnio je tri tuzbe zbog toga sto su pripadnici MUP-a u ljeto 1995.mucili devet Bosnjaka u logorima Sljivovica(opcina Cajetina)i Mitrovo Polje(opcina Aleksandrovac). Tuzbe su podnijete 23.novembra i 20.decembra 2007.godine u okviru programa podrske zrtvama krsenja ljudskih prava i ostvarivanju reparacija. Advokat FHP-a tuzbe je podnio u ime Musana Dzebe,Enesa Bogilovica,Ahmeta Kamenice,Muje Vatresa,Selima Nuhanovica,Halila Durmisevica,Senada Jusufbegovica,Fehima Dudevica i Fadila Cardakovica. Izbjeglice iz Srebrenice i Zepe koje su boravile u Sljivovici i Mitrovom Polju svjedocile su o svakodnevnoj torturi,ponizavanju,seksualnom zlostavljanju,izgladnjivanju i drugim nezakonitim postupcima srpske policije.Trojica nisu prezivjela,a ostali su Sljivovicu i Mitrovo Polje dozivjeli kao logore. Bosnjaci iz BiH su nakon pada enklava Srebrenica i Zepa posli u prihvatne centre u Srbiji,formirane u Sljivovici i Mitrovom Polju.

ponedjeljak, 04.02.2008.

John Sayles,scenarist i redatelj Rezija je vrlo zanimljiv posao,ali i vrlo stresan.To vam je kao taksimetar-svaka sekunda vas kosta hiljadu dolara.

Novi pogled na zivot Virginije Woolf Jedna od najnovijih biografskih atrakcija jest knjiga Victorije Glendinninig"Leonard Woolf:Zivot",posvecena suprugu slavne spisateljice Virginije Woolf,a u njoj se odmice zavjesa predrasuda o nezgodnu muzu koji je mozda bio uzrokom Virginijina krhkog zdravlja,a mozda i njezine smrti.Glendinning je spisateljica i autorica nekoliko cijenjenih biografija za koje je dobila brojne nagrade,a medju najpoznatijima jesu one posvecene Jonathanu Swiftu,Rebecci West i Anthoniju Trollopeu(za koju je dobila Whitbreadovu nagradu). RASVJETLJAVANJE VIRGINIJINOG ZIVOTA Nova svjetla bacena na Virginijin zivot stvaraju jos vise zanimljivih sjena koje uvijek prate Virginijine knjizevne struje svijesti,kao i njezine slabe zivotne struje koje su je i odvele na koncu do rijeke Ouse u kojoj se utopila.A tema je donekle i aktualna,jer je pisac Michael Cunningham u knjizi"Sati"razbudio sjecanja na unutarnje drame Virginije Woolf,prenoseci njezin krhki londonski svijet u svjetove drugih zena u New Yorku.Viginijin zakukuljeni duh ipak je osvojio velike ekrane-po knjizi je snimljen i film u kojem glume Nicole Kidman,Meryl Streep i Julianne Moore. Autorica biografije dokazuje da Leonard Woolf(1880.-1969.),knjizevnik,izdavac i clan grupe Bloomsbury,skupine intelektualaca i knjizevnika koji su se okupljali u Bloomsburyju u Londonu od 1909.do 1930.,nije kriv za Virginijina dusevna stanja i da ne treba od njega stvarati pomodni kult ljubomornog muza koji je tajno mucio intelektualnu zenu. POTPORA USPJESNOJ SUPRUZI "Daleko od toga da se smatrao ponizenim zbog sve veceg uspjeha Virginije Woolf,on je cijenio genij svoje zene i dao je sve od sebe da ga podupre i omoguci mu da se izrazi"-pise Victoria Glendinning. Dapace,i samo pismo Virginije Woolf koje je ostavila muzu 28.ozujka 1941.godine,prije nego sto je napunila dzepove kamenjem,govori o njihovoj medjudsobnoj privrzenosti i razumijevanju,a razotkriva i dubine Virginijine savjesti. Leonard Woolf studirao je na Trinity Collegeu u Cambridgeu.Na studiju je Leonard Woolf upoznao Lyttona Stracheyja,homoseksualca s kojim je razvio iznimno prijateljstvo,a preko njega je upoznao i Virginiju Stephen.Victoria Glendinning za svoje je istrazivanje koristila tajne,ukradene rukopise Virginije Woolf sto su ih Amerikanke Hamill i Baker ukrale i odnijele u Chicago,ali nije priznala kako je uspjela doci do tih dugo trazenih spisa koji cuvaju mnoge Virginijene tajne. OPROSTAJNO PISMO Prije nego sto se utopila u rijeci 28.ozujka 1941.Virginija Woolf je napisala pismo svome muzu Leonardu Woolfu: "Potpuno sam sigurna da cu opet poludjeti.Mislim da ne mogu ponovno proci kroz sve.I ovaj se put necu oporaviti. Pocinjem cuti glasove i ne mogu se koncentrirati.Zato cinim ono sto mi se cini najboljim.Ti si mi dao najvecu mogucu srecu.Mislim da dvoje ljudi nije moglo biti sretnije sve dok se ova uzasna bolest nije pojavila.Ne mogu se vise boriti. Znam da ti upropastavam zivot,ali da ces bez mene moci raditi.I hoces.Kako vidis,ni ovo ne uspijevam napisati kako treba.Ne mogu citati.Zelim ti reci da ti dugujem svu srecu svog zivota.Bio si potpuno strpljiv sa mnom i nevjerojatno dobar.Zelim reci da to svi znaju.Da me itko mogao spasiti,to bi bio ti.Za mene je sve umrlo osim tvoje dobrote.Ne mogu ti vise kvariti zivot." ("Vjesnik")

Peter Semolic-FUZINSKI TRGI so oaze tihote,oaze miru, ko noc na vzhodu bledi. Fuzinski trgi so bledi cvetovi pod prvim jutranjim svitom. Fuzinski trgi so samotne poti zgodnjih delavcev in poznih ljubimcev. Fuzinski trgi so naglica odhoda in pocasni,morda skriven prihod. Prek fuzinskih trgov veje blag veter z oddaljenih Alp in prebira odpadle liste casopisov.

subota, 02.02.2008.

Nenad Barinic-OVCARA-KRIK U NOCI U nakladi Hrvatskog drustva logorasa srpskih koncetracijskih logora(HDLSKL)upravo je objavljen strip"Ovcara-krik u noci"vukovarskog strip-crtaca Nenada Barinica.Strip koji govori o stradanju na Ovcari objavljen je u nakladi od 2000 primjeraka,a uz cetrdesetak ilustracija tiskan je i dio izvornog teksta koji je pronadjen nakon zlocina na Ovcari. "Rijec je o komadu papira na kojem je jedan od zarobljenika krvlju pisao sve ono sto je prozivio od zarobljavanja u bolnici do odvodjenja na stratiste gdje su ubijani zatocenici,medju kojima se nalazio i autor teksta",rekao je nakladnik,predsjednik HDLSKL-a Danijel Rehak.Autor teksta je poznat,ali zbog zelje obitelji ne otkriva se njegovo ime. Kalvariju stradalnika s Ovcare Nenad Barinic,koji se stripom bavi od najranijih dana,za sto je dobio mnoga priznjanja i nagrade,nacrtao je u cetrdesetak ilustracija na kojima je,kaze,realno prikazano sve ono sto su prozivljavali zatocenici.Neke od ilustracija,napominje Barinic,nastale su znatno prije,u sklopu nekih drugih tema vezanih za Ovcaru,ali su se sada uklopile u strip koji je,kako kaze,nastajao vise mjeseci. "Rad na stripu`Ovcara-krik u noci`za mene je osobno bio dio traumaticna iskustva i zbog cinjenice da mi je nekolicina prijatelja ubijena na Ovcari",izjavio je Barinic za Hinu.Dodao je kako mu je bez obzira na sve drago sto je upravo on uspio Ovcaru pretociti u strip i tako zrtve zastititi od zaborava. Kako kaze Rehak,strip"Ovcara-krik u noci"moci ce se kupiti iskljucivo u Spomen-domu na Ovcari,koji ce se odrzavati i prihodom od prodaje stripa. "Takvim i slicnim projektima,koje pokrece HDLSKL,bivsi logorasi zele upozoriti na svu bol i stradanja koja su prosli stradalnici Domovinskog rata.Kako nemamo nikakav video ili filmski zapis svega sto se dogadjalo na Ovcari,zeljeli smo na taj nacin pruziti jedno svjedocanstvo tog uzasa,tako da ga ne zaborave ni buduci narastaji",rekao je Rehak. Iz vukovarske bolnice nakon pada Vukovara 18.studenog 1991.godine odvedeno je oko 260 ranjenika i civila,koji su poslije pogubljeni na Ovcari.

DAMIR SIRETA,RATNI ZLOCINAC S OVCARE! Norvesko ministarstvo pravde odlucilo je o izrucenju srbijanskog drzavljanina Damira Sirete(43)pravosudnim organima Srbije i koji se tereti za zlocine pocinjene na Ovcari 1991.godine. Sireta se smatra odgovornim za ubojstva pocinjena u hangarima i nad jamom na Ovcari koja je pocinio kao pripadnik Teritorijalne obrane Vukovara. Damir Sireta je uhapsen u Norveskoj u prosincu 2006.godine na osnovu crvene potjernice Interpola.Tada su norveske vlasti pokrenule postupak preispitivanja hrvatskog zahtjeva za izrucenje Sirete,jer je u toj zemlji on osudjen u odsutnosti na 12 godina zatvora zbog zlocina na Ovcari.Predmet sada preuzima Tuzilastvo za ratne zlocine Srbije.

Jezikoslovlje:ZA NOVU HRVATSKU RIJEC 10000 KUNA U lipnju je najboljom novom hrvatskom rijeci bio proglasen"uspornik"umjesto"lezeceg policajca",sto je predlozila Nada Arar-Premuzic,profesorica hrvatskog jezika i knjizevnosti iz Splita,inace lektorica u Slobodnoj Dalmaciji.Ona se ukljucila u natjecaj strucnog casopisa"Jezik"i osvojila nagradu od 3000 kuna.Tako je bio zavrsen jos jedan krug natjecanja za novu hrvatsku rijec,koje inace vec vise godina pokrece casopis"Jezik".Na taj posljednji natjecaj, pokrenut u listopadu 2006.godine,javilo se 110 natjecatelja s 482 prijedloga. "Jezik"je nastavio prikupljati nove prijedloge,a kako doznajemo od Sande Ham,glavne urednice casopisa"Jezik", najvise novih rijeci stiglo je iz Splita.Dalmatinci su se potrudili vjerojatno potaknuti napisima u Slobodnoj Dalmaciji i konacnom pobjedom nase sugradjanke. Natjecaj je bio otvoren do 22.prosinca 2007.godine,kada je rodjen dr.Ivan Sreter,lijecnik nestao u Domovinskom ratu po kojem je i nazvana nagrada. Nagrade u slijedecem krugu ce biti puno vece.Prva ce iznositi 10000 kuna,druga 5000 kuna,a treca 3000 kuna. SMISLJAJU I DJECA Drugonagradjena rijec bila je"smecnjak"-kontejner za smece,a trecenagradjena"raskruzje"umjesto kruznog toka prometa.Najmladja sudionica proslog natjecaja bila je 10-godisnja Adriana Rossi s rijecju"siljevina"za otpad od siljenja olovaka. ("Slobodna Dalmacija")

petak, 01.02.2008.

Stjepan Mesic,predsjednik Republike Hrvatske,o vojnom ordinariju,biskupu- gremlinu Jezerincu ...A S BISKUPOM JEZERINCEM NEKA SE BAVI VATIKAN,JA VISE ZA NJEGA NEMAM ZIVACA!...

Josip"nijedne nema bolje od nase policije"Manolic ...Stvaranje Herceg-Bosne,kao"drzave u drzavi",bila je najveca greska Tudjmanove politike prema Bosni i Hercegovini.Time ne samo da je bila dovedena u pitanje cjelovitost Bosne i Hercegovine,nego je istovremeno pocijepan hrvatski korpus u Bosni i Hercegovini,jer je izvan te tvorevine ostalo vise od 150000 Hrvata u Posavini, Banja Luci,Sarajevu i drugim dijelovima zemlje... (na svjedocenju cuvenoj"hrvatskoj sestorki"u Haagu)

RATNI ZLOCINI:U MOSTARU POD ISTRAGOM 1072 OSOBE Zupanijsko tuziteljstvo u Mostaru trenutacno vodi 94 istrage protiv 1072 osobe koje se sumnjice za ratne zlocine, potvrdio je Nijaz Mehmedbasic,glavni tuzitelj Zupanijskog tuziteljstva. BIJEG OPTUZENIH "Tuzitelji u ovom tuziteljstvu nemaju istrazitelja niti suradnika koji bi im pomogli pri radu,a nedostaje im i novca kojim bi platili dolazak svjedoka koji su vecinom iz ruralnih sredina i svaka marka im je potrebna",kazao je Mehmedbasic za Justice Raport.U Tuziteljstvu u Mostaru navode da imaju veliki broj prijavljenih osoba zbog sumnje da su pocinile ratni zlocin,ali mali broj tuzitelja.Trenutacno u ovom tuziteljstvu rade tri tuzitelja. Cinjenica da optuzeni ostaju na slobodi sve do izricanja pravosnazne presude jest razlog da se neki svjedoci plase pristupiti sudjenju,ali da,ako dodju,u sudnici mijenjaju iskaze.Mladen Jurisic,predsjednik Zupanijskog suda u Mostaru,za Justice Raport kaze kako na ovom sudu nema mogucnosti da svjedok iskaz da iz druge prostorije,da mu se promijeni glas ili izgled. "Ne moze doci u sudnicu a da ga ne vidi optuzeni ili njegova obitelj",kaze Jurisic dodajuci da,osim ovoga,veliki problem u procesuiranju ratnih zlocina predstavlja to sto optuzeni i osumnjiceni imaju dvojna drzavljanstva,NAJCESCE DRZAVLJANSTVO HRVATSKE. Unatoc ovom problemu,optuzeni i osumnjiceni za ratne zlocine ne borave u pritvoru.Mehmedbasic kaze da do sada nije bilo pravog razloga za pritvor jer su svi optuzeni bili dostupni i odazivali se na pozive.Ipak priznaje da su u dva slucaja"kada su optuznice bile podignute,optuzeni pobjegli",te da sud"nije pokazao zainteresiranost za to da netko tko ima dvojno drzavljanstvo moze pobjeci iz zemlje". NEMA ZASTITE SVJEDOKA Zbog"nepostojanja"zastitnih mjera,predstavnici udruzenja zrtava isticu da"svjedoci cesto odustaju od svjedocenja ili mijenjaju iskaze jer se boje susreta s optuzenima i njihovim obiteljima,koji su im,najcesce,susjedi". Predstavnici Centra civilnih inicijativa iz Mostara,koji su ujedno i voditelji projekta"Mreza za podrsku sudu"u Hercegovini,smatraju da"zupanijski sudovi nisu spremni za procesuiranje predmeta ratnih zlocina",a kao razloge,izmedju ostalog,navode"nemogucnost zastite svjedoka",te mali broj tuzitelja i ostalog osoblja. Branitelji koji su angazirani na predmetima ratnih zlocina slazu se da"treba unaprijediti zastitu svjedoka i ujednaciti kaznenu politiku". ("Dnevni list")

Ratni zlocini:OPTUZEN BIVSI PRIPADNIK HVO Posebni odjel za ratne zlocine Tuzilastva BiH podigao je optuznicu protiv Marka Skrobica,koja ga tereti da je kao pripadnik Hrvatskog vijeca obrane(HVO)pocinio krivicno djelo ratnog zlocina protiv civilnog stanovnistva u Kotor Varosi. On se tereti da je u drugoj polovini 1992.postupio protivno odredbama Medjunarodnog humanitarnog prava,pri tome krseci odredbe Zenevske konvencije o zastiti civila za vrijeme rata.

Udruzenje logorasa Prozor-Rama:SPREMNO 300 TUZBI PROTIV FBiH I HRVATSKE Udruzenje logorasa Prozor-Rama prikupilo je svu potrebnu dokumentaciju za tuzbu protiv Federacije BiH i Republike Hrvatske sa svojih 300 od 476 do sada registrovanih clanova u opcini.Dokumentacija obuhvata rjesenje Saveza logorasa BiH o statusu logorasa i medicinske dokumente koju su logorasi posjedovali nakon izlaska iz logora. Prozorsko udruzenje predalo je svoju tuzbu zajedno sa udruzenjima iz Mostara,Stoca,Livna i Konjica Kantonalnom sudu u Mostaru. Suljo Kmetas,predsjednik Udruzenja,kaze da u narednom periodu ocekuju registraciju jos velikog broja logorasa koji se nalaze u dijaspori."Pokretanjem ovih tuzbi konacno ce se poceti odmotavati i prica o desavanjima u Prozoru za vrijeme rata,o kojoj se do sada nigdje nije pricalo niti je bilo ko odgovarao za dogadjaje u Prozoru",kazao je on.

<	veljača, 2008					>
P	U	S	Č	P	S	N
				1	2	3
4	5	6	7	8	9	10
11	12	13	14	15	16	17
18	19	20	21	22	23	24
25	26	27	28	29

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv