Holokaust je sigurno katastrofa koja je obiljezila dvadeseti vijek i ostavila neizbrisiv trag na jevrejski narod koji je bio,iako ne jedina,ali jeste glavna zrtva tog stradanja.Ono sto se nakon 60 godina desilo to je da je,napokon,cijeli svijet shvatio da tu uspomenu na holokaust treba njegovati.
To sjecanje nije radi osvete,vec kako bi bilo sprijeceno ponavljanje istih gresaka.Odmah nakon Drugog svjetskog rata svijet je rekao:"Nikad vise!",a to"nikad vise"ponovilo se i u Kambodzi,i u Ruandi,a,nazalost,i kod nas u BiH.Ali,
rekao bih da dok nije doslo do Srebrenice,ni mi nismo imali svijest sta znaci genocid i sta znaci tako masovno stradanje samo zbog toga sto imas drugacije vjerovanje ili sto pripadas drugom narodu.
Uvijek sam se zalagao i zalazem se za pomirenje,ali to ne znaci prastanje,ne znaci zaborav.Tesko je da zbog vjerskih razloga vi ne mozete oprostiti u ime onih koji su stradali,islam i judaizam vrlo su slicni i kazu da onaj koji je napravio zlocin,mora prvo biti kaznjen za to.Drugo,treba shvatiti da je napravio zlocin,pokajati se i to priznati,i nakon svega toga njemu moze biti oprosteno,ali nikad i zaboravljeno.U slucaju Jevreja i Njemacke trajalo je skoro pola vijeka.Ali,Njemacka je,za razliku od onoga sto se kod nas desava,imala jak proces denacifikacije,u kojem su ljudi shvatili sta se desilo za vrijeme Treceg rajha i shvatili da je to bilo pogresno.Do pravog pomirenja ili,bolje reci,
otreznjenja doslo je kada je slijedeca generacija u Njemackoj,iz sezdesetih godina,pocela pitati svoje roditelje:"A sta si ti radio za vrijeme rata?"Genocid u Srebrenici nacionalna je tragedija BiH.Tamo su Bosnjaci stradali,Srbi zlocin pocinili,a Hrvati i svi ostali sve su samo gledali...
("Dnevni avaz")
Post je objavljen 07.02.2008. u 15:01 sati.