Miroslav Kirin-SMRT U VENECIJI
kako bi se netko mogao dobro sjetiti!
kakvu uzbudljivu fantastiku podjaruje
vizljasta masta putnika,suputnika,ili pak
samoga tebe,u voznji autobusom.
"THE BUS GIVES YOU A HARD-ON WITH BOOKS
ON YOUR LAP."dzins struze niz noge,budi
usnulu erotiku tvoje suputnice.
daljnje razmisljanje o ovome vodi
u jeftinu pornografsku literaturu,a bus
u kraj u koji smo namjerili.u jeftinu
pornografsku literaturu.
no
mi
grabimo velikim koracima u buducnost,
premda jos postoje stvari u zivotu
koje su,po nekom magicnom rasporedu,
neizbjezne,neocekivane,i pomalo neugodne.
uvijek ce netko zlosretan i nenamjeran
malko prije sjesti na mjesto u autobusu,
tramvaju,vlaku na koje si ti ciljao
tog trena,ili puno ranije,dok si
kupovao kartu na blagajni,pritajeno
se nadajuci da ces,bez obzira sto nisi
platio i rezervaciju za sjedalo,jer
bi te to skuplje stajalo,udobno sjesti.
ili,da se vratimo jos dalje.taj
nesretnik,koji usporava tvoju sudbinu,ne
mora cak ni sjediti,dovoljno je da stoji
tj.da stoji ispred tebe u nekom dugom
redu,gdje svi ocekuju nesto sto ce
im ispuniti jedan od iducih trenutaka
zadovoljstvom covjeka kome stvari
"idu od ruke".no,to je pogresno,to
je varka.no,tebi zacijelo
opet"ne ide od ruke"te postajes sve
nezadovoljniji.jer,
svuda oko tebe vlada veseli zamor,radnici
se vracaju s posla,djeca iz skola,a
ti jos uvijek cekas u tom dugom redu,
tako dugom da cak ne vidis ni blagajnu
ispred sebe,naime,nalazis se iza
samog ugla cekanja.cekanje ubija,
cekanje mrvi strpljenje u uzdrhtale
usne,ruke,znojne dlanove i ponovno
se pronalazi u rjecniku pod slovom"N"
kao nestrpljenje,nervoza.
sve se vise obeshrabrujes,sve si
dalje od pocetne,sve si,intrigantne
mastarije o lijepom putovanju,ljepse
od slike,bolje od filma,snovitije,
i sve manje ostvarljive.tvoj je
pesimizam plodna,rahla oranica na
kojoj,vec od same pomisli bna neki
optimalni cilj buja vrazji neupjeh,poput
korova medju krovovima,bijel k`o kniga,
crn k`o ovca,siv kao tvoje lice koje
ce se na ovom platnu realnog socijalizma
ukazati posto ce ugledati sto je zapravo
na kraju.realnog socijalizma.reda,
odnosno,kad ti njezna ruka birokratcica-
blagajnicarcica gotovo pred nosom zatvori
blagajnu pokazujuci pakosno na sat iznad
svoje glave koji je pokazivao da je vrijeme
odlaska.bez obzira na to kako je zapravo
glasila verzija kraja tvog iscekivanja.
da ti se ispuni onaj san,je li to
bilo zbog cinovnicica i njedova vremena
u odlazenju,zbog
stajanja u pogresnom redu,
zbog onoga ispred tebe,
ili zbog necega drugog,ti bi
trebao biti veoma nesretan.
naprotiv,ti si zapravo veoma sretan,
valjda zbog naslova.a tu ti srecu
hirovito rasporedjuju,ovisno o
trenutku nastupa,tvoja suputnica,
ili mozda cak i suputnik.
|
