pitao sam se nocas,u javorov uvijen list,
dok gradu mom pletenicu srebrenu lome,
zasto u pjesmama,obicno,
svi vozovi prema jugu idu.
lakse je tako tekla ova ljuta noc,
metaforicnim ladjama kroz cadjav grijeh.
na polju mjesec mlad na mlade alge laje.
u peci dogorijevaju sve klasici sami,
bijahu im dimljive misli,
o kako slatko gore gorke ljubavne price.
pucketaju konsonanti,zare se vokali,
kao u pjesmama starim oci djevojacke,
dosadne price o beskrajnim tajgama
bas dobro griju ovu noc.
i neka se dimi,neka sijeva vecernja pjesma,
grad moj sa pletenicom srebrenom,
jednim okom zore se vec hvata.
(1996.)
Post je objavljen 16.02.2008. u 11:37 sati.