Na igralistu skole u Varsavskoj ulici broj 18,na ciglenom zidu otraga,vec godinama stoji grafit,lijepo uredno ispisan(sada vec malo izblijedio)-RIBA UDARNIK GROKCE KAO VRABAC.Dugo vremena,koliko je tamo,cesto sam prolazio,gledao ga i divio mu se.On je tako dojmljivo imaginativan da sam se osjecao kao da sam nasao izuzetan stih u nezanimljiva autora;pomislim vec cu otkriti odakle je.Kako nalazi u Varsavskoj ulici,mislio sam da je mozda iz Poljske ili neke druge zemlje gdje postoji udarnik.Ali na moju radost nisam otkrio da je uvezen.Svakako,volio bih da je nastao u mojoj neposrednoj blizini.Ako se na jednom mjestu pojavi nesvakidasnja ideja,to je mnogo,ali ako se pojavi jedna takva igra rijeci koja bi htjela biti besmislicom i tako komunicirati,onda je to mnogo vise.Onda se radi o jednoj sredini od koje se moze ocekivati ono sto ne ocekujete.
RIBA UDARNIK GROKCE KAO VRABAC-u naoko normalnoj recenici u prvom trenu se cini da je sve u redu i da ona tako slozena nesto znaci.Ali kada se zastane i pogleda,vidi se da postoje dva subjekta,s dva predikata od kojih je drugi simuliran pomocu jednog kao i subjekti i predikati ni uz najbolju domisljatost ne dodiruju nigdje i nikada.Naravno,ostavljam jezikoslovcima da idu od rijeci do rijeci,da se bave njihovim vezama i nespojivostima i da odrede u sve cetiri rijeci ulogu onoga R,koji daje okus sklopu i ostaje mozda jedina veza izmedju svega sto vidimo i cujemo.Mene kao pravog prolaznika,kao prolaznika po profesiji,interesira to sto me raduje,a to je ono sto se vidi prostim okom-egzemplarni besmisao.
Naravno,besmisao nije tako rijedak,i nije povlastica ovoga grafita.U jezicnim igrama cesto se on okrece,bez njega ih ne bi ni bilo.Slicnih igara,dakle,ima mnogo.Mozda ipak ne tako cistih i radikalnih.U djecjoj pjesmici Grigora Viteza o Antuntunu takodjer nema predikata,predikat se nonsensom vrti i presipa iz supljega u prazno,ali u toj igri postoji jak pomaknuti subjekt koji dopusta nepostojanje radnje.Medjutim,na ovome zidu,jedan subjekt brise drugi,jedan predikat negira drugi,a izmedju njih ne postoji nista.U samoj Bozjoj glavi,prije nastanka,zivotnija koja ne postoji izjeda zivotinju koja nikada nije postojala.
Pada mi na pamet Zenonova aporija.Ali zasto kada nema ni Ahila ni Kornjace?Pa valjda zato sto nema ni Zenona,ni Ahila,ni Kornjace?Pa valjda zato sto nema ni Zenona,ni Ahila,ni Kornjace,ni ikakva puta i svrhe.Postoje samo rijeci,rijeci koje se smiju Hamletu i igraju medju sobom i s nama,bez obzira na sve,i s obzirom na sve.
Ima tako mnogo rijeci u razlicitim recenicama koje znaju i znace,postoje i one za kojima smo tragali misleci da ce biti panaceja,da ce nas dovesti do spasa i probuditi,a sada evo jedne u ciji igrivi oniricki okvir,sastavljen od zivotinje u nominativu,mogu stati mnoge od njih,ako se odluce na svoju provjeru.
RIBA UDARNIK GROKCE KAO VRABAC-ima tocnost,mprema tome i eticnost,kakvu ima glazba bez rijeci i udarac stapa iu zednu.Zoolski agresivna,tavrecenica trazi nekoga tko prolazi ulicommdfa mu kaze.Nekud si krenuo,nesto hoces,od tebe nesto traze u izravnoj igri subjekta i predikata-ostavi ih,njihovim smislom neces se obradovati,niti popiti kavu malo dalje.To sto kaze mozda nije mnogo,to nije sve,ali taj besmisao u vremenu u kojemu su se smjeniivala godisnja doba,vise njih,ima ucinak ohrabrenja,plemenite epistolarnosti.
Post je objavljen 19.02.2008. u 16:34 sati.