...Medjutim,nasuprot navikama,kod mene stvarnost i recenica stoje u obrnutome odnosu;ja stvarnost mjerim po recenici,odnosno,ne istrazujem da li recenica dobro opisuje stvarnost,nego ima li stvarnost takav djelic koji odgovara opisu u mojoj recenici.Ili,ima li moja recenica u sebi nesto od stvarnosti.Razumije se,ako nema recenice,nema ni stvarnosti;u najmanju ruku ne bih znao da pocnem s njom.Ne mogu je pogledati.Ne mogu ustvrditi da u pocetku bijase rijec ili misao ili snaga ili djelo;jedino sto mogu potvrditi jest ono o nemogucnosti gledanja.Ukoliko i nije posve istina da umjesto zivota biram knjizevnost zato sto bi ona mogla znaciti zivot(ili:"Ah,jao,
bivanje je kratko a umjetnost je vjecna"),utoliko se doima ispravnim zakljuckom da sam ja najvise ja U BLIZINI PAPIRA,sto,posve prirodno,ne bih zelio isticati kao dobitak...
Post je objavljen 24.02.2008. u 12:01 sati.