SAMOUBILACKI SCENARIJ-3
...Do 1996."slucaj Gospic"bio je obavijen velom sutnje,sve dok Tihomir Oreskovic nije pokusao konacno utvrditi svoju vlast u Lici kandidiravsi se za gradonacelnika Perusica.Jos je jednom Levar izasao u javnost,ponovo u FERAL TRIBUNEU.Ovoga je puta privukao vise paznje,pa su cak i strane novine pisale o"slucaju Gospic".Medjutim,ni sada nije postigao ono cemu se nadao:iako je Oreskovic povukao kandidaturu,sluzbena istraga jos uvijek nije bila pokrenuta.
Ali Levarovi javni istupi nisu proizveli pritisak javnosti na vlast,cemu se on nadao.Cak se cinilo da njegova prica javnosti nije zanimljiva,bas kao da su svi,ne samo u Gospicu,nego i u cijeloj Hrvatskoj-slijepi i gluhi.Mozda su ljudi bili zaslijepljeni"nacionalnim interesom",ali je jednako tako moguce da su u pitanju bili i neki puno osobniji razlozi.
Medjutim,posljedica svega bila je da su ovoga puta i Levaru i Bandi javno prijetili.U kuci Levarove majke pronadjen je eksploziv,bas kao i na Bandinoj vikendici.Poruka je bila jasna i glasna:prestanite govoriti ili...
Ogorcen i razocaran,Levar nije mogao nista drugo nego se obratiti Medjunarodnom kaznenom sudu za bivsu Jugoslaviju(ICTY)sa sjedistem u Haagu.Sve je drugo vec pokusao,od toga da je nudio svoju izjavu vladinim institucijama u Hrvatskoj do iznosenja cijelog slucaja javnosti putem novina,ali nista nije pomoglo.Na Haaskom je tribunalu svjedocio 1997.i 1998.godine.Vjerovao je da ce tako konacno prisiliti nadlezne da zapocnu istragu oko"slucaja Gospic".
Ljudi zaposleni na Tribunalu dobro su znali sto Levarovo svjedocenje znaci i koliko je ono za njega bilo opasno.
Takodjer su znali da za Levara vise ne moze biti mjesta u Gospicu,nakon sto je proglasen"izdajicom".Ponudili su mu da cijelu obitelj presele u inozemstvo i svima daju novi identitet.Ali Levar je odbio ponudu da postane zasticeni svjedok,vjerujuci da ce mu nastup u javnosti pruziti dovoljnu zastitu.Kao jedan od razloga sto ne zeli napustiti Hrvatsku,naveo je kako ce njegova prisutnost mozda podstaknuti i druge ljude na svjedocenje.Nije ih mogao iznevjeriti svojim odlaskom.LEVAR JE BIO NAIVAN,KAO DA JE ZABORAVIO DA IMA POSLA S UBOJICAMA.Osim toga,imao je previse povjerenja u hrvatski pravni sustav.Druga dvojica svjedoka Zdenko Bando i Zdenko Ropac nisu imali nikakvih dvojbi i preselili su u Njemacku.
Tribunal je svejedno pokusavao pomoci Levaru i zatrazio je od hrvatske vlade da ga zastiti.JE LI TAJ ZAHTJEV IKAD PROSLIJEDJEN LOKALNOJ POLICIJI U GOSPICU?SVE I DA JEST,POLICIJA U GOSPICU TESKO BI STITILA COVJEKA KOJI JE BIO SPREMAN SVJEDOCITI O ZLOCINIMA VOJNE POLICIJE U SURADNJI S CIVILNOM.OSIM TOGA,POSLIJE RATA U GOSPICU NIJE SE PUNO TOGA PROMIJENILO:TAMO SU I DALJE ZIVJELI ISTI LJUDI KOJI SU UBIJALI I PLJACKALI.Za njih je Levar bio covjek koji je previse znao i previse pricao.
Nekoliko puta bio je upozoren i ocekivali su da shvati poruku.Mora da se Levar nasao pred ozbiljnom dilemom,no to ga ipak nije zaustavilo.
Izbori i smjena vlasti u sijecnju 2000.sigurno su u Levaru probudili nadu,ali ne zadugo.Mjeseci su prolazili,ali do istrage o"slucaju Gospic"ili kojem drugom ratnom zlocinu jos uvijek nije doslo.Morao je biti strasno razocaran jer je poceo razmisljati o odlasku iz zemlje."U zadnje se vrijeme Milan predomislio i zelio je napustiti Hrvatsku",
prisjeca se Vesna kroz plac."Nikada si necu oprostiti sto sam bila protiv toga."
Sedam mjeseci nakon izbora,28.kolovoza poslijepodne,Milan Levar je poginuo od eksplozije u dvoristu kuce svoje majke.Bomba je bila sakrivena u rezervnoj gumi njegova automobila.S njim je bio i sin Leon.Pokusao je pomoci ocu,htio ga je okrenuti na ledja,ali bilo je prekasno."Pozvao me na mobilni telefon,ali nista nije mogao reci.Samo je vristao",prica Vesna.U Gospicu nitko nije bio iznenadjen Levarovom smrcu.GOSPIC JE PREMALEN DA BI U NJEMU MOGAO ZIVJETI COVJEK PROGLASEN IZDAJICOM.TAMO NEMA MJESTA ZA SKRIVANJE.BITI SVJEDOKOM U GOSPICU,ZIVJETI MEDJU SEST TISUCA LJUDI,DALEKO JE OPASNIJE NEGO U ZAGREBU.LEVARA JE UBILA BOMBA,ALI SVE TE GODINE UBIJALA GA JE SUTNJA.SUTNJA SUSJEDA,PRIJATELJA,PROVINCIJE,JAVNOG MNJENJA,KAO I ZATASKAVANJE OD STRANE VLADE U ZAGREBU.
Sve se to trebalo promijeniti kada je sa svjedocenjem o zlocinima izasao u javnost.Levar se nadao da ce,kada ratni zlocini konacno postanu javni,duh izaci iz boce i da nece biti povratka u laznu nezainteresiranost.
Ali sto uciniti kada covjek otkrije zlocin a ne dogodi se bas nista?Nema reakcije.Nema pritiska.Samo sutnja teska poput pokrova,teza od one u Gospicu u vrijeme zlocina.Nije mogao shvatiti apatiju ljudi u Hrvatskoj koji ga naprosto nisu htjeli slusati i koji su namjerno izbjegavali sagledati cinjenice,cak i kada su im stavljene pred nos.Levar se opet prevario u procjeni i sigurno se pitao zasto.
MEDJUTIM,ONO STO SE DOGODILO U GOSPICU,DOGODILO SE I NA RAZINI CITAVE HRVATSKE.PREVISE JE LJUDI BILO UVUCENO U"ETNICKO CISCENJE"NA OVAJ ILI ONAJ NACIN,PREVISE JE LJUDI OD TOGA PROFITIRALO.A ONI KOJI NISU PROFITIRALI,ZANIJEMILI SU OD STRAHA.DODUSE,BILO JE LJUDI KOJI SU LEVARA PODRZAVALI I BILI SPREMNI CUTI ISTINU,ALI NJIH JE BILO PREMALO DA BI ISTA PROMIJENILI.
Uzburkati javno mnjenje bila je njegova jedina sansa da prezivi.Ali taj je pokusaj nazalost potpuno propao i zato je Levar danas mrtav.Medjutim,javno mnjenje nije nikakva apstrakcija.To smo mi,hrvatski gradjani.Cinjenica je da nismo reagirali i da za to ne mozemo kriviti nikoga osim sebe.Strah,sitne kradje i cvrsto zapusena usta utrli su put eksploziji bombe koja je toga popodneva ubila Milana Levara.
Na njegov sprovod nije doslo mnogo ljudi.Umjesto da se pretvori u masovni protest u znak podrske principima zbog kojih je Levar ubijen,njegov je pogreb bio samo jos jedan u nizu izdaja.Neki su se bojali,dok druge uopce nije bilo briga.NA SPROVODU NIJE BILO PREDSTAVNIKA VOJSKE I SVECENSTVA,TEK GDJEKOJI PREDSTAVNIK UDRUZENJA ZA ZASTITU LJUDSKIH PRAVA,PONEKI NOVINAR I MALO TKO IZ POLITIKE.ODSUSTVO HRVATSKE JAVNOSTI BILO JE IZRAZENIJE OD NJEZINA PRISUSTVA.
Nakon sto je Levar ubijen,tuzilastvo nije imalo drugoga izbora nego da pokrene istragu,ne samo o Levarovom ubojstvu,vec i o samom"slucaju Gospic".Uskoro su uhapseni Tihomir Oreskovic,Stjepan Grandic,Ivica Rozic i Milan Canic.Nakon spektakularnog bijega,u zatvoru je zavrsio i Mirko Norac.
Vise od deset godina nakon sto su zlocini u Gospicu pocinjeni,strah od otkrivanja istine jos uvijek je velik.U istrazivanju ratnih zlocina hrvatska je vlast jos uvijek neodlucna,a javno mnjenje je,uz casne iznimke,i dalje nijemo...
(Slavenka Drakulic-"ONI NE BI NI MRAVA ZGAZILI")
Post je objavljen 26.02.2008. u 18:01 sati.