...Kakav sin koje slobodne zemlje?Kao sto pahulju otpuhne uzvitlan vjetar,tako odleti i slika o sebi. Vjerovao sam da mi u slobodama stoji pravo na sjedenje u kupeu nekakvoga vlaka.Da si mogu dopustiti blesasto i nepripremljeno blejati u onoga tko me pita.Zapao sam u grijeh neobuzdanih,jer sam vjerovao kako je okoncana ta skrojena,kurvinska epoha stalne discipliniranosti.Nesto je okoncano,ali ovome tu nije kraj.Pogrijesio sam,a oni me zaskocise.Ne,nije mi
se zeludac REDOVITO grcio.I tu sada dolazi:Svi mi,a to sam mogao vjerovati jedino iz neustrasiva nadanja,imamo moc napustanja vlastite utrobe.Deset tisuca dusa ima,pise Ottlik(Geza Ottlik(1912-1991),umjetnik iznimno siroke naobrazbe,humanist koji je pisao o osobnome,jos za zivota je postao klasikom unatoc nevelikom knjizevnom opusu.Glavno mu je djelo roman SKOLA NA GRANICI(ISKOLA A HATARON,1957)),a ja imam isto toliko
zeludaca,mislim ja.
Gle,zivot oponasa umjetnost,medjutim,jedino onu umjetnost koja podrazava zivot,odnosno zakon.Nema tu slucajnosti,sve se dogadja putem i zbog mene,i prodjem li svoj put,napokon cu razumjeti i svoj zivot.
Pokretom madjionicara,primoranoga nastupiti u stanju krajnje indisponiranosti,prekapam po torbi.Nemojte barem da vidim!,drekne carinik uvrijedjeno.Kao da u njemu sada ipak ima ljubavi dok s negodovanjem upozorava madjionicara;jer ZA TE novce zasluzuje vise,vise ocekuje.Medjutim,ta me srdita razigranost carinskog sluzbenika trenutacno vraca pameti,k sebi,vlastitom samozavaravanju,prene me iz Kerteszove novele i pretvorivsi se u vlastito i-tako-dalje,dreknem mu onda i ja:Neka padne pasja Srbija!(Uzvik u Madjarskoj nakon Sarajevskog atentata i tijekom Prvog svjetskog rata.),Zivjela istina!koja je jedna jedina i nedjeljiva,a o tome datom slucaju zato imam vise forinti od dopustenoga jer sam posve neocekivano dio za kartu prvoga razreda morao platiti u schillinzima,sto unaprijed nisam mogao znati i,ukoliko smatra shodnim,neka me dade rascereciti.Eto,a imam cak i tisucicu!beee!-tako je samoga sebe podjarivao sve slobodniji sin jedne sve slobodnije zemlje,kupajuci se u vlastitu drzanju i dostojanstvu kada je carinik dosapnuo odsutno,ili mozda vise umorno?,klonuto:I-tako-dalje.
Nastade velika tisina.Doista.I-tako-dalje,to je doista obicno i-tako-dalje.Postoji samo jedno i-tako-dalje.Jos ce njezno,kako se u tome urotnistvu ne bismo morali i zbliziti,pregledati moju torbu koja je vjerojatno ostavljala dojam neduznoga CIVILA;komadic sa zala,ulozak kemijske,sitan novac,kljuc.Bila je to jedna nepreparirana aktovka intelektualca istrgnuta iz madjarske svakodnevice.Neka drugi put pripazim i na apoene.Da,odgovaram na mah,
blistajuci poput eminencije,i nemojte se srditi.Da,upravo tako:ispricajte me,molim vas,i nemojte se srditi...
Post je objavljen 26.02.2008. u 16:01 sati.