TIHA NOC U LISTOPADU-1
Bila je vec kasna vecer kada se vojni kamion zaustavio u blizini Gospica,nedaleko podrucja zvanog Pazariste.Vojni je policajac podigao ceradu na straznjem dijelu kamiona i nekih je dvanaest zatocenika,uglavnom zena,krocilo na vlaznu zemlju.Dok su izlazili,vidjeli su obrise naoruzanih ljudi koji su nedaleko stajali i cekali na njih.Culi su kamion kako odlazi,zatvaranje vrata automobila,prigusene glasove i zveket oruzja,a zatim je zavladala neprirodna tisina.
Netko je nervozno pokusavao upaliti cigaretu, ali je psujuci odustao.
Iznenada je mrak zaparao kratak zenski vrisak.Zacuo se pucanj i muski glas:"PUCAJ,STA CEKAS?!TKO JOS NIJE PUCAO?"Mala je grupa naoruzanih sjena pocela pucati.Svi su pucali,vojnici iz strojnica,civili iz pistolja.BILO JE OPASNO NE PUCATI,JER JE JEDAN IZ GRUPE ISAO OD COVJEKA DO COVJEKA PROVJERAVAJUCI JESU LI STVARNIO OPALILI IZ SVOG ORUZJA.Nekoliko minuta kasnije,svi su ljudi iz kamiona bili mrtvi.Naoruzani su ljudi
uskocili u automobile i uzurbano se odvezli.Tijela mrtvih zauvijek je progutala jesenska noc.
Ovo se dogodilo 16.listopada 1991,nakon sastanka u Operativnom stabu u Gospicu.SASTANKOM JE PREDSJEDAO TIHOMIR ORESKOVIC-UPRAVO ONAJ KOJI JE,PREMA ISKAZIMA SVJEDOKA,NAKON STRIJELJANJA PROVJERAVAO ORUZJE.GLAS IZ MRAKA KOJI JE NAREDIO PUCANJE U SRPKINJU,PRIPADAO JE MIRKU NORCU,VOJNOM KOMANDANTU GOSPICA.
NOC 16.LISTOPADA BILA JE TEK POCETAK MASOVNIH SMAKNUCA U GOSPICU...NEKOLIKO SLJEDECIH GODINA,ZIVOT SRBINA U GOSPICU,ILI PAK HRVATA KOJI SE NIJE SLAGAO S LOKALNIM SEFOVIMA ORESKOVICEM I NORCEM,VRIJEDIO JE MANJE OD ZIVOTA PSA SKITNICE.JEDAN POLICIJSKI IZVJESTAJ NAVODI DA JE TOKOM SAMO JEDNE NOCI U LISTOPADU 1991.NEKIH 150 LJUDI NESTALO U MASOVNIM GROBNICAMA OKO GOSPICA.
Istina,Mirka Norca je tesko zamisliti kako izvikuje zapovijed za strijeljanje jer mi ne izgleda kao vojnik,jos manje kao odlucni vojni zapovjednik.Cak ni generalska uniforma ne cini ga muzevnijim i sposobnijim za taj posao.Debeljuskast
i obican mladi covjek sramezljivog osmijeha s podbratkom djeluje prije blago nego opasno.ONI KOJI GA POZNAJU KAZU DA JE NJEGOVA NAJVAZNIJA OSOBINA ODANOST TUDJMANOVOJ VLASTI,STO BI MOGAO BITI RAZLOG ZASTO SE TAKO BRZO POPEO DO POLOZAJA GENERALA.
Norac izgleda kao ono sto zapravo i jest-konobar.Lakse ga je zamisliti u kaficu u Sinju kako sluzi kavu i pivo lokalcima
i s njima analizira rezultate nedjeljne utakmice.Ali nije proveo puno vremena radeci kao konobar,buduci da nije bio bas lud za poslom,barem ne dok je otac kuci slao dovoljno novca s"baustela"u Njemackoj.Nije bio lud ni za skolom.
Jedva je zavrsio dva razreda srednje konobarske.Nikada,naime,nije bio poznat kao posebno bistar ili poduzetan.
U njegovom selu Otok kraj Sinja tradicija je zarediti se.Otok je poznat po tome sto su tridesetpetorica muskaraca postali svecenici,a stotinu i sedam zena casne sestre.Norcevi ujak i necak su takodjer svecenici,a on sam je bio ministrant.Nema tu velike tajne,stanovnici Otoka nisu veci katolici od drugih-odgovor lezi u krajnjem siromastvu toga kraja.Ljudi tamo imaju vrlo malo mogucnosti:muskarac moze postati svecenik,policajac ili vojnik.
Norac je mogao postati svecenik,ali je umjesto toga postao vojnik.Sudbina mu je u tome pomogla-s dvadeset i tri godine,bez posla i ne znajuci sto da ucini sa sobom,u kolovozu 1991,Norac se pridruzio prvoj grupi dragovoljaca i zavrsio u specijalnim jedinicama kraj Zagreba.
Nekoliko mjeseci kasnije,te iste jeseni,zajedno s tri prijatelja otisao je u Gospic s namjerom da organizira obranu grada.Ni danas nije sasvim jasno je li ih tamo poslao tadasnji ministar obrane Gojko Susak ili su u Gospic dospjeli vlastitom inicijativom i vezama.Podaci o tome su kontradiktorni-bilo je to kaoticno razdoblje i svako novo sudjenje na Tribunalu u Haagu ukazuje na postojanje paralelnog zapovjednistva-onog sluzbenog i onog nesluzbenog-HDZ-ovskog.Po sluzbenoj je verziji Norac organizirao obranu pod vlastitim zapovjednistvom,a Hrvatska je vojska stabilizirala prvu crtu bojisnice.Medjutim,postoje svjedoci koji to osporavaju.
Prije rata 30% stanovnistva Gospica bilo je srpskog podrijetla.Vecina je Srba medjutim rano otisla iz Gospica,vec na pocetku rata.Je li naredba za"ciscenje" Srba dosla sa samog vrha,od ministra obrane Gojka Suska ili cak od predsjednika Tudjmana?Mozda nije ni bilo potrebe za izdavanjem takve naredbe.Tudjmanove su politicke poruke bile dovoljno jasne,a Norac i Oreskovic su shvacali kako je obrana jedna stvar,a Tudjmanov dugorocni cilj rata u Hrvatskoj posve druga.Osim toga,obojica su bili clanovi ustaske emigrantske stranke-HDP-a,Hrvatskog drzavotvornog pokreta.
Nakon Gospica,Norac je sudjelovao u akciji"Medacki dzep"i u"Oluji".Postao je zapovjednik zbornog podrucja Knin i najmladji general Hrvatske vojske.Rat je zavrsio.Norac je mirno zivio i uzivao sve pogodnosti svoga cina i statusa ratnog veterana i heroja.Imao je lijep stan,dobar auto i dosta novaca.Nekadasnji konobar iz Otoka svemu tome se nije mogao niti nadati.
GODINE SU PROLAZILE,DOK JEDNOGA DANA U KOLOVOZU 2000.NIJE EKSPLODIRALA BOMBA U JEDNOM GOSPICKOM DVORISTU.TA JE BOMBA UBILA MILANA LEVARA,COVJEKA KOJI JE TVRDIO DA UBOJSTVA U GOSPICU NISU BILA SLUCAJNA,VEC DIO AKCIJE"ETNICKOG CISCENJA"-STRATEGIJE TUDJMANOVE VLADE...
(Slavenka Drakulic-"ONI NE BI NI MRAVA ZGAZILI")
Post je objavljen 27.02.2008. u 18:02 sati.