Nije to bilo tako davno,jos ljetos,kada su Srebrenicani organizovano dosli u satorsko naselje u Sarajevo kako bi se politickim pritiscima izborili da njihov grad,odnosno ono sto je od njega ostalo nakon rusilackih hordi iz `95,postane zasebna,izdvojena cjelina iz Republike Srpske,po uzoru na distrikt Brcko.Srebrenicka djeca su tad,prisjetimo se,od sunca osamucena kampom hodala,a zatim se i smrzavala pod naletom hladnih kisa.Sve se to odvijalo podalje od carsijske jezgre,da ne bi naskodilo sarajevskoj nirvani,bas poput one Sobiceve konzerve Ikara skrivene iza Muzeja savremenih umjetnosti.
Vratise se Srebrenicani neobavljena posla,pa docekase 2008.u snijegom paralizovanom gradu.Nisu se nimalo obradovali snijegu koji ih je,ionako izolovane,jos vise blokirao.Drugim rijecima,Srebrenica je blokirana i izolovana od ostatka civilizacije,jer taj snijeg sa ulica niko ne cisti.
Prijeratni nastavnik i odgajatelj generacija srebrenickih djevojcica i djecaka Ivan Milas,rodjeni Splicanin,koji je u ovaj kraj dosao prije nepune tri decenije,nakon rata je radio kao cistac ulica,sve dok prije dva mjeseca nije dobio posao u prvoj multietnickoj meteroloskoj stanici nadomak ovog napacenog grada.Ali,ne bi se dobri uco mogao lopatom izboriti protiv snjeznih nanosa sve i da jos radi taj posao za koji je prekvalificiran.Snijeg sa regionalnih puteva uklanjaju radnici preduzeca"Zvornik putevi",koji ne rade tokom praznika.Opstina je potpisala ugovore sa tri firme za zimsko odrzavanje lokalnih cesta,ali njihova mehanizacija jos nije osposobljena.Tako i pjesaci imaju problema zbog poledice,a kuda bi i isli?
Po izvjestajima sa novogodisnjih doceka diljem nase drzave,najskromnije i najtuznije je bilo,ne zacudjuje-bas u Srebrenici.Svega nekoliko desetina mladih docekalo je 2008.u tri kafica,gdje je atmosfera bila zivlja,ma sta god to znacilo.Veliki broj bosnjackih povratnika tokom praznika boravi u Federaciji,dok srebrenicki Srbi praznuju u svojim kucama i vikendicama u obliznjoj Srbiji ili,alternativno,na trgu u susjednom Bratuncu.
Iskreno,premalo puta sam bio u ovom gradu.Sigurno vise puta od Milorada Dodika,ali manje od Stase Zajovic.Ni sa cijom od ostalih svjedoka rata,ne mogu se mjeriti sudbine ljudi koji su genocid prezivjeli,e da bi docekali sistemsku neimastinu,nebesku nepravdu,pa kao da to nije i previse-i da snijeg paralizira cijeli grad.Valjda da zrtve ne bi slucajno zalutale na nase glamurozne velegradske derneke.Na najprizemnijem lokalnom primjeru,tacno se manifestuje kakav je tacno status regiona od posebnog ekonomsko-socijalnog znacaja za Republiku Srpsku:
taman tamo gdje je i Djed Mraz-u pricama za djecu.
Zapravo,bas me zanima gdje su najludju noc docekali specijalni izaslanik visokog predstavnika Kliford Bond,
politicki reprezentanti,parlamentarci i svi oni koji na Srebrenici i danas skupljaju poene?Mozda ih je lavina omela da se probiju do grada?
Pitanje je ocigledno suvisno.
S lokalnog predjimo na globalni nivo.Prvog dana ove godine,Serz Bramerc,osoba koja ne voli medijsku pozornost,
ali voli zvucne funkcije,zvanicno je postao glavni tuzitelj Haskog tribunala.Karla del Ponte,nova svicarska
ambasadorica u Buenos Airesu,koja mu je u amanet ostavila hapsenje kreatora srebrenickog genocida,kazala je,po,svjedocenju Munire Subasic,da ce Bramerc raditi koliko mu politika dozvoli.Valjda del Ponteova govori iz svog iskustva.Da ne govorimo o naknadnoj medijski profitabilnoj pameti Dzefrija Najsa i Florens Hartman.
Srebrenicani od Bramerca,dakle,nista pozitivno ne ocekuju.Oni si skrhani defetizmom u koji su ih (ne)svjesno odveli politicki maksimalisti:kad nasi ljudi nisu u stanju grad ocistiti od snijega,kako tek od svjetskih mocnika ocekivati ostvarenje pravde?
("Oslobodjenje")
Post je objavljen 05.02.2008. u 15:03 sati.