četvrtak, 31.01.2008.

ne mož' fulat!


Objavio sam post na blogu da bih rado dao neke komade starog namještaja u dobre ruke i javio se djevojački glas da treba noćni ormarić. Dogovorili smo se naći u dva sata u najvećem kafiću u "Mercatoru", odakle ćemo zajedno po ormarić mojim autom. Došao sam dvadesetak minuta ranije i zatekao ondje tri poznata tipa, ta sam sjeo s njima da pričekam. Pet minuta prije dva zazvonio je moj mobitel.

- Zovem od kuće, jer sam potrošila impulse za mobitel. Stižem za pet minuta. Kako ću Vas prepoznati?

Gadno pitanje. Nemam nikakvih uočljivih prepoznatljivih obilježja. Oni koji me upoznaju obično me trebaju sresti tri do pet puta i provesti sa mnom svaki puta barem pola sata da bi me zapamtili. Pokušao sam:

- Imam više od četrdeset godina…
- Uh.
- Visok sam oko metar i osamdeset, što je prilično nevažno jer ionako sjedim…
- To mi mnogo ne pomaže…
- Kratko sam ošišan…
- Zaokružio sam pogledom po okolnim stolovima za kojima je sjedilo oko dvije stotine muškaraca mojih godina, svi kratko ošišani. - Imam smeđe cipele, traperice i tamnu jaknu…
- Boja kose?
- Smeđa.
- Boja očiju?
- Smeđa.
- Brada? Brkovi?
- Nisam se obrijao ima tri dana…


Po svemu što sam mogao navesti opisom sam odgovarao dvojici od trojice ljudi u kafiću. Osjetio sam i preko mobitela da je i ona svjesna problema. Mene je nemoguće opisati. Crtači policijskih fotorobota pali bi u očaj da me moraju prikazati po izjavama svjedoka. Odustao sam od nemogućeg zadataka i objasnio kako će me naći:

- Sjedim s Miljenkom Jergovićem, Denisom Kuljišom i Predragom Raosom! Ja sam onaj četvrti!

Ona zanijemi, a zatim, nakon poduže stanke, sakupi snagu i reče:





  • ...i ona reče: "Da, da, da... Još kao mala voljela sam Muppet Show!" (lonly ranger 31.01.2008. 21:52)
  • Okružiš se s tri strašila i onda se čudiš da ptičica ne sleti?!?! (velečasni 31.01.2008. 22:10)
  • baš nemam sreće. (supkulturni 31.01.2008. 22:20)
  • Skontala te da muljaš, jer šta bi pametan čovjek imo pričat s Kuljišem na kavi. (non 31.01.2008. 23:43)
  • Ljudi posjetite ovaj blog i uživajte, nadam se da će vam biti od koristi! (Mp3 želje!!!!! 01.02.2008. 00:37)
  • dobro je to, treba i to četvrto mjesto zaslužit... (cebo-amebo(potraga za smislom) 01.02.2008. 01:28)
  • držiš se onoga da treba prestati (jesti) kad je najzanimljivije (najbolje). :-)))) Nisam znala da se njih trojica druže. Pozdravi ih od mene kad ih vidiš drugi put. :-) (Vražja posla 01.02.2008. 07:42)
  • I ona reče: Što, zar je taj ormarić toliko velik i težak da si morao pozvati još trojicu da nam ga pomognu prebaciti??? (brod u boci 01.02.2008. 08:56)
  • Pozdrav.Jako ljepo ispricano i jako zanimljivo.

    I na kraju ste uspjeli prodat mali ormarić?

    (Kolači 01.02.2008. 11:06)
  • volim ovakve postove! (dviz 01.02.2008. 11:47)
  • I rece:aj bar oni imaju upecatljiva lica mozda ne u pozitivnom smislu,ali ipak...

    Ugodan vikend ti zelim (uglavnombezopasna 01.02.2008. 12:36)
  • - "A kako da prepoznam tu trojicu? Tko su oni?"
    ;) :)) (Quitzallo 01.02.2008. 12:48)
  • ja čekam da se sama gospodična javi, jer već čita Bablov blog... dakle? zanima me kraj... (red sonja 01.02.2008. 13:13)
  • slažem sa komentarom g. non - a.
    A i Jergović mi se gadi u zadnje vrime. (beastie boy 01.02.2008. 13:55)
  • I reče: A tko su ta trojica? :) (Bilo bi zanimljivo upoznati nekoga tko za njih zapravo nije čuo...) (Just As I Am 01.02.2008. 21:21)
  • Kao da sam ovo već ranije pročitala. (onakojatrcisvukovima 01.02.2008. 22:00)
  • joj puno fala na ponudi, al mora bit 90 ili 95. baš šteta. (skaska 02.02.2008. 19:48)
  • nemreš verovat. već napisah komentar u tom smislu, al ga onda iskresah rekavši u sebi: i to nam je hvala. usput, jel ti nekaj trebaš, he, he? možda bi bilo dobro organizirati kakvu razmjenu materijalnih dobara prek bloga. ja to s curama radim u dvorištu uz kavu i kolače. povremeno. nekom viška, nekom super. glavno da se usrećimo nečim u tim godinama (skaska 02.02.2008. 20:20)
  • srijeda, 30.01.2008.

    bilo jednom u Americi…

    Dvadesetak milja od Saint Luisa u Illinoisu nalazi se Edwardsville, mjesto s tridesetak tisuća stanovnika. Prije četrdesetak godina ondje nije bilo više od deset tisuća ljudi, a kuće i zemlja bili su vrlo jeftini. U to vrijeme je neki poduzetnik kupio veliki komad pustog zemljišta pored gradića. Bio je to brežuljkasti kraj kojim je tekla omanja rječica, gotovo potok, Mooney Creek. Nekoliko nasipa između brežuljaka i dvije brane omogućili su da se kroz nekoliko godina između brežuljaka akumuliralo jezero, Dunlap Lake. Poduzetnik je u međuvremenu sagradio cestu oko jezera, sproveo kanalizaciju, doveo struju, isparcelizirao zemlju, očistio šikaru, zasadio drveće, sagradio nekoliko kuća i sve zajedno prodao za daleko više novaca od onih što je u projekt uložio. Na prodanim parcelama niknule su kuće i sve se pretvorilo u izuzetno prijatan i lijep rezidencijalni kraj. Sve to je prilično veliko. Trkaćim biciklom trebalo mi je oko sat vremena da brzim tempom obiđem jezero, a putem sam prolazio pored nekoliko stotina kuća. Dakle, desetak godina posla, ali i zarada mora da je bila velika. Tako se to radi! - uskliknuo bi s odobravanjem i svaki naš domaći poduzetnik.

    Nepoznati američki ulagač ne samo da je dobro zaradio, nego je i stvorio djelo kojim do kraja života može biti ponosan. Kraj oko jezera Dunlap pretvorio se iz pustoši u predio kojim je užitak prolaziti, u kojemu je užitak stanovati, u svojevrsni humani raj na zemlji, predio sličan pejsažima na renesansnim slikama..

    No za razliku od onoga što nijednom hrvatskom poduzetniku ne bi ni palo na pamet, američki im je kolega napravio nešto što bi svakog našeg zblesiralo. Ne sjećam se više točno, da li svaki desetu ili dvadesetu parcelu između ceste i jezera nije prodao nego ju je ostavio kao javno dobro, slobodnu da bilo koji prolaznik parkira auto, siđe do jezera, okupa se, pripali roštilj, dođe s obitelji ili prijateljima i uživa u prirodi.

    Nema sumnje da bi u nekakvom sličnom projektu kod nas poduzetnik prodao sve. Čemu da si umanji zaradu za deset ili pet posto? To što bi time novovostvoreni dragulj prirode - jezero - ostao zarobljen unutar imanja koja su ljudi pokupovali na njegovim obalama i time nedostupan svim ostalim članovima društva - koga briga? Na taj način su i Prekrižje, zagrebačka ulica iznad Cmroka, te još nekoliko ulica na sličnim položajima na obroncima Zagrebačke gore, s kojih se pruža možda najljepši pogled na cijeli Zagreb, ograđene bedemima privatnih kuća iza ograda, te prolaznici ni slučajno ne mogu odatle pogledati svoj grad, već je taj pogled rezerviran isključivo za stanovnike nekoliko desetaka kuća koje se ondje nalaze. Ili možete proći kilometrima i kilometrima Jadranske obale…

    No američki poduzetnik nije bio baš blesav. Znao je da bi jezero, da ga je potpuno ogradio, time i umrtvio. Atraktivnost Plitvičkih jezera nije samo u prirodnim ljepotama, nego i u tome da su popularno izletište. Ljepota jezera nije samo u vodi, nego i u tome da se u vodi može naići na nepoznate kupačice. Parcele izuzete od prodaje omogućile su da se ostala zemljišta prodaju skuplje, i to da se prodaju brže. Potezom za javno dobro privatni poduzetnik nije morao izgubiti, nego dapače - vjerojatno je čak i bolje prošao.

    Sada bi mnogi rekli - lako njemu kada je bio u Americi. Vidjeli bi mi njega u Hrvatskoj! I zaista, dokle god tako kažu zaista će i biti tako.




  • siješ mudrost mudrim primjerima
    odlično (beastie boy 30.01.2008. 13:38)
  • Kod nas su u naselju prodali i parcele koje su prvobitno bile namijenjene dječjem igralištu, cijeli središnji dio naselja je ostavljen za igralište, da bi se malo- pomalo sve rasprodalo i djeca su na cesti. Ali to baš nikog nije briga, bitno da si je netko stavio novac u džep. (hope 30.01.2008. 14:29)
  • Na takvo nesto recenog poduzetnika obvezuje i zakon. Kako si rekao zbog humanih uvjeta zivota, pojedinacne cijene parcela su vece. Dakle, vuk sit i koza cijela! (morska zvijezda 30.01.2008. 16:45)
  • Veliko je to jezero! Koliko bi još parcela dobio da ga isuši? (Bego 30.01.2008. 20:38)
  • Kaj se onih ormara tiče - dobila sam letak RETOcentra koji prikupljaju tak stari namještaj i oni dođu po to. Možda se može probat....broj je 0915385217 (Brunx 31.01.2008. 11:30)
  • Pit, i to je Amerika. (supkulturni 31.01.2008. 14:21)
  • Jako dobar post. (onakojatrcisvukovima 02.02.2008. 23:37)
  • utorak, 29.01.2008.

    trebaju li ikome ormari?

    Imam nekoliko ormara s kojima ne znam što ću, a trebam ih se hitno riješiti. Bilo bi mi žao da ih moram rascijepati i baciti, tim više što bi nekome možda dobro došli. Napravljeni su od čvrstog drveta, vrlo solidni. Ako ih netko iz Zagreba treba, neka mi se što hitnije javi. Ne tražim ništa za uzvrat, samo neka ih odnese.
    Image Hosted by ImageShack.us

    Dva noćna ormarića:
    Image Hosted by ImageShack.us

    Ovaj ljepotan može se potpuno rastaviti, pogodan za prijenos, a sastavljen ima kapacitet za skrivanje tri povelika ljubavnika!
    Image Hosted by ImageShack.us

    Zainteresirani, javite se na bablpas(@-bez zagrada)hotmail.com


  • Nazovi udrugu Bokci. Oni ti to odrafu u jednom šusu :) (supkulturni 29.01.2008. 09:54)
  • zaljubljena sam u ove ormare. samo ne znam bil mi se uklopili (dviz 29.01.2008. 10:21)
  • joj kaj su lepi, al nemam više mesta. supkulturni ti dobro veli. ja sam isto zvala bokce i oni dojdu ili te spoje s nekim ko treba. šteta je kaj ih se rešavaš. treba ih malo pobajcati i promeniti ručkice i da više dodatne ljepote. il možda dat nekom umjetniku u nastajanju da ih lepo zašara. tak nekaj se više nemre nać. (skaska 29.01.2008. 10:47)
  • nego čujes ja bi onu komodu ispod telke, jel se i nje rješavaš? (dviz 29.01.2008. 11:07)
  • pa sad kad smo već kod namještaja...jel imaš i okrugli stol promjera 90 u bilo kojem stanju? (skaska 29.01.2008. 11:19)
  • Ak može, ja bi onu telku, iz izloga br. 1 (supkulturni 29.01.2008. 11:32)
  • lukava ponuda, ali već sam to iskusio (iznošenje starih ormara od punog drveta) (pametni zub 29.01.2008. 12:48)
  • baš sam kupila ormare, slovenske, i mogu vam reći da je kvaliteta problematična.
    a nisu bili jeftini (suzi q. 29.01.2008. 13:20)
  • Dva ljubavnika za veliki ormar bih još i našla, ali šteta da treće mjesto zjapi prazno. (m 29.01.2008. 14:02)
  • ovi ormari kao da su izašli iz sobe moje bake,ona ima vrlo slične,mislim da ih mogao dobro unovčiti ima preko oglasa onih koji to kupuju pa da bar nešto na njima zaradiš (mala plava 29.01.2008. 14:26)
  • stavi ih pred kucu na ulicu. možda dobro dojde nekom prasetu da se skloni (nepismeno prase 29.01.2008. 16:47)
  • savjete si dobio, moje više ne trebaš. Dobro ti jutro. (Tužni pas 30.01.2008. 07:37)
  • Moja baka je imala takve ormare! Stvarno su kvalitetni.
    I ja sam odmah pomislila na Bokce! Čini se da su oni
    dosta dobro organizirani. (onakojatrcisvukovima 01.02.2008. 22:03)
  • ponedjeljak, 28.01.2008.

    svaki dan stizao je poštar…



    Umjesto da danas napišem novi post, otvorio sam novi blog.

    Naišao sam u kući na pregršt ilustriranih dopisnica, razglednica i pisama koje smo žena i ja pisali našem sinku kada je prije nekoliko godina otišao s bakom na more. Bilo je to prvi puta da smo se razdvojili na duže vrijeme, te smo mu se javljali svaki dan. Prije podne je dolazio poštar i donosio mu pismenu poruku, a pred spavanje smo se čuli telefonom. Supruga i ja smo se radovali znajući da se malac dobro provodi s bakom, ali nam je bilo teško bez njega.

    Za početak možete pogledati nekoliko takvih pošiljki na http://mandarinko.blog.hr ili klikom OVDJE.



  • Jako lijepo,Dinko je svaki da imao dokaz da ga tata i mama vole...to djeci puno znaci... (uglavnombezopasna 28.01.2008. 19:30)
  • Ah,divno...ne znam što više reći... (Štambukica 28.01.2008. 21:45)
  • ti si davno sa marangunićem radio na stripovima? (joakim a ne boca 28.01.2008. 21:50)
  • koja divna ideja, babl (Wanda 29.01.2008. 08:16)
  • Wanda, legenda bloga, Žena-zmaj, ponovo hara internetom! (babl 29.01.2008. 09:30)
  • ha ha ha... glupane dragi:-)))) imam ja i prema tebi dugovanja:-) svaki put kad vidim onu knjigu, sjetim te se.kad-tad. kad-tad. (Wanda 29.01.2008. 18:29)
  • Je li se to prijetiš da ću stradati? (babl 29.01.2008. 21:54)
  • ne. da ću je prevest i proslavit te... posthumno:-)))) (Wanda 30.01.2008. 16:49)
  • nemoj ništa ostavljati za posthumno. možda ti se tada neće dati. obavimo što imamo dok smo živi! (babl 30.01.2008. 18:18)
  • promeskolji ne. Sjena postupno gmizati blize mistik kamen - i refurbished laptops $200 (Nex 04.10.2009. 04:29)
  • nedjelja, 27.01.2008.

    800 jebača na gotovs

    U doba kada se svake dvije sedmice prodavao više od tri stotine i osamdeset tisuća primjeraka magazina "Erotika", a nije još bilo interneta, velik broj stranica bio je posvećen objavljivanju malih oglasa čitateljica i čitatelja. U oglasima je bilo svega i svačega: javljali su se od onih "ozbiljnih namjera" do onih očajnički uspaljenih, od onih po svemu uobičajenih, preko onih koji su izražavali sve moguće erotske sklonosti do onih koji su imali tako nevjerojatne prohtjeve da im se nije moglo ništa vjerovati. O oglasima je brinula Renata. Oglasi su se objavljivali pod šiframa, a Renata je imala teku u kojoj su uz šifre bila prava imena, pa je ona prepakiravala pristigle odgovore u omotnicu bez oznake pošiljatelja i slala ih na adrese davatelja oglasa.

    Jednog dana Renata je ušla sva van sebe u uredničku sobu i zakukala:

    - Dosta mi je već jednoga oglasa! Poslala sam u tjedan dana osam stotina odgovora na istu adresu! Što da radim s tim? Po svemu sudeći tako će se i nastaviti…

    Urednici se začudiše i zainteresiraše - kakav je to oglas koji je u nekoliko dana privukao osam stotina ponuda?

    Oglas je bio jednostavan. Naizgled po ničemu nije iskakao od ostalih, dapače, možda je bio čak konvencionalniji od većine:


    ZRELA ŽENA, BUJNIH GRUDI, MATERIJALNO DOBRO OSIGURANA, TRAŽI NEISKUSNOG MLADIĆA.

    Tu se urednici stadoše sprdati i smišljati viceve. Zamisli njih osam stotina na jednom trgu, ona izađe na balkon, a oni svi poviču uglas "Mamaaaaa…."

    No ipak je uskoro profesionalna svijest prevladala, te se smiriše, porazgovaraše i dogovoriše. Adresa je govorila da žena koja je poslala oglas živi u Isti, u gradiću od tisuću do dvije tisuće stanovnika van turističke sezone. Poslali su joj pismo. Pismo je bilo ozbiljno, pristojno, na službenom memorandum-papiru, potpisano. Napisali su da u redakciji znaju da je njezin oglas privukao neuobičajeno velik broj odgovora, te bi rado poslali novinara da popriča s njom. Ako joj je to zbog bilo kojeg razloga neugodno, rado bi makar samo popričali telefonom. Garantiraju potpunu anonimnost.

    Nakon nekoliko dana stiglo je pismo s njezinim odgovorom. Vrlo pismeno, vrlo pristojno i vrlo odlučno. Ona razumije zašto su se urednici "Erotike" zainteresirali da bi je vidjeli ili razgovarali s njom, jer se i sama iznenadila brojem ponuda koje je dobila, ali ona to neće. Ipak, donekle može i pismeno utažiti pobuđenu znatiželju. Urednici su se zgranuli kada su pročitali prvo što je iznijela jer im to ni kao mogućnost nije palo na pamet: osamdeset posto pristiglih odgovora bilo je od mladića koji su bili zainteresirani sa onaj dio oglasa "materijalno dobro osigurana". Dečki su pomislili: starija ženska, puna novaca, mogla bi i platiti uslugu, odužiti se nekakvim skupim darom… Narednih petnaest posto su oni iskreno erotski zainteresirani, koje su privukle "bujne grudi". Ostatak čine - što je bilo za očekivati kao uvijek neizbježnu privagu - manijaci svih vrsta.

    No završetak njezina pisma sadržavao je iznenađenje koje je još jednom pokazalo da sam život smišlja takve preokrete da nema te mašte koja bi se mogla s njim mjeriti: "Molim vas, ne šaljite mi više odgovore na oglas JER MOJ MUŽ RADI NA POŠTI".

    Zrela žena je poželjela oprobati jednom u životu mladog momka. Što da ne? Poslala je oglas očekujući da će dobiti pet-šest odgovora. Vjerojatno je planirala odabrati jednoga, ili čak dva ili tri od njih, dogovoriti sa svakim sastanak negdje u Opatiji nekog vikenda, reći mužu da ide u posjet majci u Rijeci, pa ako joj se neki momak svidi uzeti na jednu noć sobu u nekom opatijskom hotelu… Kad ono - osam stotina odgovora! Zamisli samo njih troje koji rade u pošti, na marendi: "Mate… Žena ti je dobila osam stotina pisama!" Kako sakriti osam stotina pisama negdje u stanu? Zaguraš ih pod krevet, samo naviru na sve strane… Petnaest posto od osam stotina je sto i dvadeset… Kako odabrati među toliko njih?

    Nasreću, bio sam toliko zgodan i fotogeničan kada sam bio mlad da čim je vidjela fotografiju priloženu uz odgovor na oglas nije ni najmanje dvoumila.



  • right on, you stud... (cebo-amebo(potraga za smislom) 28.01.2008. 00:54)
  • da, van turističke sezone je teško (pametni zub 28.01.2008. 09:20)
  • Ne proganjaju te poštari nakon ove male nevjere? (caffeine 28.01.2008. 10:05)
  • : ))) (dviz 28.01.2008. 10:39)
  • haha znači dobio si na lutriji, pa jel barem bila dobra? :) (Brbela 28.01.2008. 11:20)
  • zgodna pričica...gotovo humoreska... (happywedding 28.01.2008. 12:44)
  • 800 ljudi 800 čudi... (Mladi u Puli(i u RH) 31.01.2008. 18:22)
  • baš tako .....da ti pamet stane (olja 31.01.2008. 19:21)
  • A u koju grupu od one tri pripdaš? :D (Ivana 31.01.2008. 19:57)
  • Ivana, zar nije očigledno? U manijake svih vrsta. (m 31.01.2008. 21:50)
  • i je li se iskustvo isplatilo? (barba 01.02.2008. 20:41)
  • No eto, netko uvijek profitira :))) (Bugenvilija 01.02.2008. 21:20)
  • zamisli jadnička kad je morao vući sva ta pisma! da je dobio "srčani" mogli ste objavit vijest: "Ubila ga pohota vlastite žene!" ;) (Tri Pojma 02.02.2008. 00:55)
  • Uopće nema sumnje u istinitost tvoje zadnje rečenice. (žubor vode 02.02.2008. 08:10)
  • hehe, bas me odlicno nasmijala ova prica :)))). (fotkam, kuham, putujem... 02.02.2008. 13:21)
  • srijeda, 23.01.2008.

    pouka prije ručka


    1.
    Sredinom svojih tridesetih proveo sam mjesec dana na zajedničkom poslu s velikom grupom ljudi iz različitih nesvrstanih zemalja. Većina ih je bila vraški crnih, ali bilo je i mnogo tamnosmeđih, kafenih i žutih.

    Organizator se svojski trudio da nam ništa ne uzmanjka. Smjestili su nas u najbolji hotel i hranili u najskupljim restoranima. Za svaki objed iznosili su na trpezu nevjerojatne količine egzotičnih jela kao da se trude oživjeti tradiciju gozbi na dvorovima orijentalnih despocija. Bez pretjerivanja, našao sam se suočen s pečenim veprovima i pečenim paunovima (ukrašenim perjem), a uz to se nudilo zaista sve i svašta, te je bilo kome bilo nemoguće ne pronaći neku poslasticu.

    Usprkos tomu, već prvog dana zapanjilo me je koliko svi prisutni malo jedu i kako to rade. Prvo, svi ostali, a bilo ih je od tri stotine do pet stotina, jeli su znatno manje nego mi. Nisam neki izjelica, (osim kada je grah posrijedi,) ali sam se na trenutak osjetio nelagodno vidjevši da svi za stolom pojedu otprilike trećinu do četvrtinu onoga što ja uobičajeno utrpam u se. Drugo, jedu - za naša mjerila - iritantno polako. Treće, hrane se - tražim najbolji izraz… - vrlo pažljivo.

    Najviše sam se družio sa Sedvikom Thobegom iz Botswane, Babwa wa Kaemom iz Zaira, Staleyom Nyamfukudzeom iz Zimabawea i Timothyem Wanguseom iz Ugande. Procijenio ih sam kao mlađariju dvadesetih godina i puštao ih da mi pomažu nositi kofere i slao ih da mi trknu po šibice i slično. U jednom trenutku jedan od njih izjavi da ima pedeset i šest godina. Izgledao je odlično, za klasu bolje od mene i mogao me je nositi u zubima. Rekoh: daj, mali, ne zafrkavaj, no kako nije odustajao od tvrdnje, rekoh: daj trkni do svoje sobe i donesi mi pasoš da vidim! On bez pogovora ode i vrati se s putovnicom. Rijetko kada sam tako blenuo i osjećao se tako blesavo kada su podaci iz dokumenta potvrdili da zaista ima pedeset i šest godina.

    Često smo sjedili jedan do drugoga i dobro sam zapamtio kako su se ponašali za objedima. Stavljali su na tanjur otprilike četvrtinu onoga što bih ja stavio. U usta su uzimali zalogaje ne veće od onoga što bi meni stalo na nokat. Žvakali su smireno i polako, nepojmljivo dugo. Tako jedući, uopće nisu gutali jer se nakon nekog vremena hrana potpuno rastopila i nestala.

    Već kada sam se svikao da svi tako jedu, zapanjila me ženska iz Gvineje Bisao. Bila je to najljepša žena kojoj sam prišao bliže od tri metra. Bila je teško crna s blještavim pravilnim zubima, savršene linije, elegantnih kretnji, kao neka plemenita zvijer neke nadljudske vrste. Izašli smo u restoran u kojemu smo mogli besplatno naručiti po volji, a jelovnik je bio otprilike kao telefonski imenik Karlovca. Ona je zatražila čaj bez šećera, dva komada preprženog tosta s jednom kockom putra i jedan svježi paradajz. S užitkom je to grickala najmanje sat vremena. Njezine zalogaje nabolje bih opisao s riječju "mrvice". Žena je bukvalno jela kao ptičica. Paradajz je rezala na kockice veličine tri milimetra. Da sam joj spomenuo dijetu ili fitnes, teško bi razumjela o čemu govorim i gledala bi me kao da sam pao s Marsa.

    2.
    Kad ne znaš - pitaj. Otvoreno sam priznao da me čudi kako se hrane. Ljubazno sam pitao, pa su mi strpljivo i ljubazno objasnili.

    Oni su svi došli iz oskudice. Ondje odakle su hrane ima malo i dragocjena je. Sretni su kad ima ičega, a kamoli nečega dobroga i ukusnoga. Zato ono čega ima treba iskoristiti u potpunosti, a s druge strane, ne uzeti više nego je potrebno. Uzme li se više, nekome od bliskih i dragih ljudi ne ostane dovoljno. Zbog toga ni mrvica ne smije propasti.

    Probava počinje u ustima. U ustima se hrana treba zubima mehanički usitniti i natopiti slinom da bi bila spremna za dalje faze probave. To zahtijeva vrijeme, ali hrana je toliko značajna da to vrijeme i zaslužuje. Potpuno usitnjeni mali zalogaj toliko se natopi slinom da klizne niz grlo dok se žvače, te gutanje nesažvakanih komada nije potrebno. Na taj način namirnice se iskoriste u potpunosti, te ih je potrebno manje unijeti da bi se dobila potrebna količina hranjivih sastojaka. Manja količina unesene hrane manje opterećuje organizam, manje energije se troši za samu probavu, te to dodatno umanjuje potrebu za obilnom količinom hrane.

    Već drugi dan krenuo sam jesti kao i oni i, na moje čuđenje, već treći dan sam se na to potpuno privikao. Dapače, primijetio sam da nakon objeda ustajem od stola jednako lagano kao kada sam sjedao za njega. Inače sam jedan od onih manijaka koji kada se nađe pred zdjelom graha ždere dok sve ne poždere, i još grebem žlicom po dnu lonca, a onda se odvučem do kreveta i svalim na njega kao vuk nakon što je progutao sedam kozlića, te skapavam kao da mi je mlinski kamen u želucu. Razlika je bila više nego uočljiva. Potreba da prilegnem i odspavam nakon ručka nestala je kao da je nikada nije bilo. Štoviše, probava mi je inače vrlo ćudljiva, neuredna i svakodnevno me maltretira. Tih mjesec dana, koliko sam proživio na tom režimu, momentalno se stabilizirala, upristojila i gotovo nisam ni znao da i taj dio mene postoji.

    3.
    Nasuprot oskudici, mi živimo u obilju. Naspram najvećeg dijela čovječanstva, čak i naši siromasi žive u obilju. Od onoga što mi dnevno unesemo u sebe, u zaista siromašnim krajevima svijeta moglo bi komotno preživjeti tri do pet naših vršnjaka. No obilje nije rajsko stanje. Obilje je pretjerivanje, zavodi u blud, u smislu zablude. Idealno je naći pravu mjeru.

    Kada smo se još zbližili, priznali su mi kako njima izgleda kad promatraju tipičnog Zapadnjaka za vrijeme jela. Njima to izgleda bahato, sebično, neodgojeno, barbarski, uništavanje hrane, razbacivanje dragocjenoga… GUTATI hranu je znak primitivizma, barbarstva, to je nekulturno i necivilizirano. Samo životinje žderu bez žvakanja, ne ljudi. Udav guta plijen u komadu. A zapravo, kada se prisjetimo svega što znamo o prehrani, za ljude to i jeste glupo i štetno.

    Neko vrijeme sam se često družio s Nevenom Čorkom. On je temeljito izučio sve o prehrani, napisao i neke knjige o tome, nevjerojatno je što taj sve zna o nutricionizmu. Zaboravio sam točne brojke i omjere, ali sam zapamtio za cijeli život da bi trebalo vježbati nekoliko sati sa sto kila utega da se anulira jedna pojedena krmenadla, ali i da sama probava troši toliko energije da procesiranje jedne krmenadle u tijelu utroši više nego nekoliko sati trčanja. Jedna od tajni zdravlja i dobrog izgleda krije se negdje ovdje, u ravnoteži fizičke aktivnosti i zdravoj prehrani.

    Pod zdravom prehranom svi mi podrazumijevamo čime se hranimo i količine koje uzimamo. Nitko, nitko, nitko, ne obraća pozornost na to KAKO uzimamo hranu.

    Svi mi grabimo velike zalogaje, otprilike onoliko koliko stane u usta, a da još ostane prostora za žvakanje. NITKO od nas ne žvače dok se zalogaj potpuno ne rastopi, već ga usitnimo tek toliko da se ne zadavimo dok gutamo, i onda ga progutamo. To znači da hrana nije mehanički usitnjena, da nije natopljena slinom, da u komadićima zalogaja ostaje nedirnuta jezgra u kojoj je hrana netaknuta. Takva hrana pada u želudac u kojemu je zasipaju želučane kiseline koje bi je dalje trebale kemijski rastvoriti. Kako stiže prevelika količina hrane, želudac mora priskrbiti i veću količinu kiseline. Velika količina hrane opterećuje stomak. Kako je ta hrana neusitnjena, želučana kiselina ne može prodrijeti do svih dijelova hrane, te neki nastavljaju u crijeva iako su se već nedirnuti provukli kroz dvije faze probave, a neki ostaju u stomaku i počinju truliti, od čega se javlja zadah iz usta. Nepripremljenu hranu u crijevima nije moguće apsorbirati crijevnim resicama, već ona samo prolazi kroz nas, otprilike jednako beskorisno i opterećavajuće za cijeli metabolizam kao da gutamo kamenje. Ako mi ne vjerujete, pogledajte vlastiti drek. Neka vam vaše govno kaže! Ako pozorno zagledate, prepoznati ćete u njemu nedirnute komadiće hrane koju ste nedavno pojeli. Tipično zapadnjačko govno ima u sebi toliko hranjivih tvari da bismo mogli preživjeti još danima hraneći se vlastitim govnima!

    Usput rečeno, kako ne žvačemo, već se hranimo sokičima, jogurtima, kremama, paštetama i komadima čvrste hrane, iz vrećica, kesica, plastičnog pakiranja i konzervi, ništa čudno da paradentoza počinje oko trideset i pete, a zdravi, nepotrošeni zubi počinju ispadati iz bolesnog zubnog mesa oko četrdesete.

    4.
    Čovjek je, što se prehrane tiče, kao štakor. Svežder i može pojesti sve, i ono što je za jelo i ono što je potpuno beskorisno ili čak štetno za njegov organizam. No važnije od svega je kako jede. I najkorisniji sastojak, proždrt ovlaš, u maniri površnosti koja je zavladala svijetom, više šteti nego koristi. Budimo iskreni, većina nas jede upravo onako kako ne bi trebalo. Nakon toga mučimo svoje tijelo, sebe, dijetama i svakovrsnim čudotvornim kurama koje bi kao trebale popraviti ono što smo pokvarili. Da nismo pokvarili, ne bi trebalo ni popravljati.

    Obogaćen iznesenim iskustvom zarekao sam se da ću od tada nadalje jesti na način kako sam naučio. Nažalost, čovjek je slab, povodljiv. Našavši se iznova u starom okruženju, nisam uspio održati što sam se zarekao. Čovjek se zanese, zaboravi, ponese ga društvo, iznova sam počeo jesti kao i ranije, ali ne sasvim. Danas jedem otprilike dvostruko polaganije nego svi oko mene. I uvjeren sam da mi to dobro čini.

    Jasno mi je da će mnogi koji će ovo pročitati reći - da, sve to lijepo zvuči, ali nemamo mi za to vremena. Tko bi sjedio za obrokom sat ili duže? U današnjem tempu života to je nemoguće…

    Nije istina. Mislimo da nemamo vremena, a nakon jela pola sata sakupljamo snagu da se možemo ustati od stola. Umjesto toga možemo jesti lagano i smireno, te krenuti dalje čim završimo, umjesto da naručujemo kavicu, pa - ček! - još cigaretu, pa još malo…

    Po nekim teorijama mozak je najvažniji seksualni organ. I ne samo to. Glava bi trebala nadzirati i probavu, a ne da crijeva upravljaju mozgom.





  • Odlican post. Povezao bih ovo sve o cemu pises s time da su ljudi tamo navikli na skomnost u prehrani za razliku od nas zapadnjaka koji smo s obzirom na uvijek vecu dostupnost hrane navikli da se prezderavamo. (podravec 23.01.2008. 14:59)
  • thumbs up! Jedna od prvih prednosti jedenja stapicima u kineskom svijetu je bilo upravo to da sam uocio da se bolje osjecam nakon rucka, jer jedem polakse i manje komade unosim u usta. Ovo sto si napisao,o tome da polakse jedenje = zdravije jedenje, je logicno i lako potvrdivo. Takodjer, kad vidim, pri posjetama Zapadu ono jedenje zlicom-viljuskom, osjecam se ko ovi tvoji nesvrstani, hehe. (astro koji plovi 23.01.2008. 15:33)
  • Draga su to vremena bila. I mi smo imali privilegiju nekoga zajebavati - nesvrstane. Danas smo mi jebena stranka, prijatelju. A što'š, tako je - kako je. Bilo pa prošlo... (nažigač 23.01.2008. 16:30)
  • Jako dobar post! (onakojatrcisvukovima 23.01.2008. 21:48)
  • Meni mater stalno govori da jedem polaganije,al jebiga-ja kad sam gladna hranu samo malo gricnem i progutam...Al dobro ti kažeš,vrijedilo bi pokušati!Evo idući ću obrok pojesti tako!! (Štambukica 24.01.2008. 22:12)
  • ljudi cijene ono malo što imaju, a mi ne cijenimo ništa što imamo... zapravo nemamo pojma koliko smo sretni... (cebo-amebo(potraga za smislom) 25.01.2008. 00:03)
  • sad mi je jasno zašto mi je stalno mučno (pametni zub 25.01.2008. 08:34)
  • Ja se držim kineske poslovice:
    - Poslije svakog jela hiljadu koraka i liječnik ti neće zatrebati.

    Na, žalost, ne znam uživati u hrani, hranim se da bi opstao, ali jedem malo. (misko 25.01.2008. 14:02)
  • najela sam se za ručak preko svake mjere, i to samo zato da na moram večerati (suzi q. 26.01.2008. 17:04)
  • babl, ovo je odličan post! hvala ti! šteta što sam upravo večerala (primitivno, pohlepno, zapadnjački) pa sad ne mogu odmah isprobati polagano žvakanje! ali, krećem ujutro od doručka...to zvuči tako jednostavno i efektno...sve više cijenim ljude koje prosječan zapadnjak smatra primitivnima. pozdrav:))))))) (greentea 26.01.2008. 23:23)
  • utorak, 22.01.2008.

    Fantomova tema



    Beauty and the Beast

    Half asleep I hear a voice
    Is it only in my mind
    Or is it someone calling me
    someone I failed
    and left behind


    To work it out
    I let them in
    All the good guys
    and the bad guys
    that I've been
    All the devils that disturbed me
    and the angels that defeated them
    somehow
    Come together in me now


    Face to face I great the cast
    Set in silence we begin
    Companions in an empty room
    I taste their victory and sin


    To work it out I let them in
    All the good guys and the bad guys
    that I've been
    All the devils that disturbed me
    and the angels that defeated them somehow
    Come together in me now


    A tale of beauty and the beast
    I defend my soul from those who would accuse me
    I share the famine and the feast
    I have been the world
    and felt it turning
    seen the jester yearning to amuse me.


    Like a cirkus on parade
    Seldom close enough to see
    I wander through an angry crowd
    and wonder what became of me


    To work it out I let them in
    All the good guys and the bad guys that I've been
    All the devils that disturbed me and the angels that defeated them somehow
    Come together in me now




  • Ovo nije kvalitetan post. A ti si cool jer moraš biti. I ako misliš da je u pitanju zavist ili ljutnja ili nešto drugo - onda se varaš. (dejmon 22.01.2008. 17:11)
  • U posljednje vrijeme si u "Fantomu". (onakojatrcisvukovima 22.01.2008. 17:12)
  • A tako znači! Probni poligon! Haha
    Pozdrav i tebi. (onakojatrcisvukovima 22.01.2008. 18:36)
  • kakve su ovo ljige???? (Virtuela 22.01.2008. 18:38)
  • rodobludno zavitlavanje


  • bokkkkkkkkkkkkkkkkkkkkkkkkkkkkk (hrvoje 22.01.2008. 13:11)
  • dođi mi ti meni na blog (hrvoje 22.01.2008. 13:12)
  • ali zato se snijeg, oluje i opće zahlađenje očekuju, kao i lani, negdje oko 21. travnja. (beastie boy 22.01.2008. 14:17)
  • ponedjeljak, 21.01.2008.

    i okusi varaju

    Nadam se da je svima jasno da nikome ne možemo bezuvjetno vjerovati, pa ni najbližima. No je li vam jasno da isto tako ne možemo vjerovati ni sebi, nitko od nas, ni ti, ni ja?

    Na primjer, moja voljena supruga voli tartufe. Nema razloga da nije tako, niti da joj ne vjerujem. Dolazi ona kući s tržnice i sva ozarena viče s vrata: "Nabavila sam tartufe!" Nasuprot nje, meni su tartufi bez veze. Mirisom i okusom podsjećaju me na spaljenu automobilsku gumu. Kako se nisam oduševio, a to se upravo ponavljalo otprilike po sto i pedeseti puta otkako smo u braku, ona je počela naslućivati što bi moglo biti posrijedi i rekla:

    - Pa ti zaista ne voliš tartufe!

    Potvrdio sam:

    - Ne.

    - Ah! - razočarano je slegnula ramenima, ali odmah i živnula: - Ma probaj onda komad ovoga!

    Približila mi se s komadom nečega između dva prsta i zatražila:

    - Zini!

    Poslušno sam razjapio usta kao dreirani lav u cirkusu i ona mi je uvalila komadić nečega na jezik. Očekujući odbojan okus tartufa, (kao "Samo probaj, pa ćeš vidjeti kako je fino i predomisliti se!",) okusio sam nešto jednako tako odurno i uzviknuo:

    - Fuj!

    Začuđeno me pogledala i zbunjeno rekla:

    - Pa to je kozji sir iz ulja koji obožavaš! Mislila sam da ćeš se oduševiti što sam ga našla…

    Hm! Usredotočim se na okus u ustima i zaista - bio je to fantastičan kozji sir! Da sam ga odmah ispljunuo, nikada me više ne bi mogla uvjeriti da to nije bilo nešto odvratno. Nu, rekoh supruzi, kako nas osjetila varaju!

    Na to ona ispriča sličnu anegdotu koja to također potvrđuje. Ona voli piti kavu i voli coca-colu. U kafiću obično naruči jedno ili drugo, a često i oboje zajedno. Tako je jednog dana čekajući da konobar donese naručenu kavu počela čitati novine i zanijela se u članak na koji je naletjela. Krajičkom oka registrirala je kada je konobar donio piće i spustio joj ga na dohvat ruke. Ne sklanjajući pogled s onoga što je čitala, dohvatila je doneseno i srknula. Fuuuj! - kakva odurna kava! Srknula je u nevjerici još jednom, a ono - fuuuj! - još gore. Koje je to gnjusno piće? Tek tada je pogledala i uočila da je konobar zabunom donio coca-colu. Očekujući kavu, inače ugodan okus coca-cole bio je odvratan.

    Ako ne možemo vjerovati ni sebi, vlastitim osjetilima, kome možemo?





  • u mom radiju žive mali ljudi, ali ja ne vjerujem čak ni njima... i zašto ti stalno preispituješ našu vjeru?... ja već polako ne vjerujem ni tebi ;))) (Tri Pojma 21.01.2008. 13:06)
  • hehe, zanimljivo... aj pozz (Miss Antony :) 21.01.2008. 13:45)
  • Ja vjerujem u tehnologiju , genetsku modifikaciju, kloniranje , čak i u ispravljanje narušene genetske strukture čovjeka . Sve se ovo s određenom sigurnošću može koristiti . No pitanje je tko to želi ? Demokracija je biti svoga tela gospodar i odlučiti što hoće a što nečeš . Moj ideal je postati brehtarijanac dok još ima čistog zraka, a to ne možeš ipak kroz duže vrijeme prakticirati ako ti malo genetski ne nariktaju metabolizam . No šalu na stranu . Kod svega ovoga me užasno zabrinjava nemogućnost raspoznavanja hrane, odnosno označavanja podrijetla . Već i u EU pišu proizvedeno u EU , kao da nam je svejedno u kojoj zemlji je to proizvedeno . Ja hoću znati tko mi je i kako proizveo klopu. Imam li na to pravo ? Što mene briga što velike EU kompanije štiteći svoj brend proizvode šrot za neke treće zemlje i ne navode niti proizvođača niti zemlju podrijetla.
    Tako danas u americi ne možeš prepoznati hranu koja je GMO free . Možda je čak niti nema nego je sva s GMO pomješana . Mislim da smo svi žrtve trgovine i zarade, a bogami i stručnjaci tomu pomažu . Znam da se od toga živi , ljudi rade, stvaraju se nova radna mjesta , ali gdje je taj moralni kodeks preko kojeg se ne ide . Više od svega mi nedostaje Isus kao moralna horizontala da ovu rijeku svegaisvačega vrati u njene obale . (Mikas 21.01.2008. 18:41)
  • sto nije ovo sa sirom vise autosugestija? (Viola (sul palco) 21.01.2008. 23:20)
  • nedjelja, 20.01.2008.

    nekome staro, nekome novo, a nekome nikad ništa


    MARGINALIJA UZ

    DNEVNE NOVINE


    Svojevremeno sam manijakalno čitao novine. Vraćao sam se s kioska natovaren novinama kao da se vraćam iz tjednog šopinga živežnih namirnica. No kako sam i sam počeo pisati, postalo mi je to besmisleno. Naime, manje-više sve što mogu pročitati, čuti na radiju ili vidjeti na tv, na što mogu naići na internetu, na neki način već sam napisao i objavio. Evo, recimo, čitam danas:


    Lucidan uvid, odlično napisano (+ima još svašta drugoga zgodnog). Jedino što sam to objavio na upravo ovom blogu u subotu 30. prosinca 2006, prije više od godinu dana. Ako će link raditi, možete provjeriti ovdje: PREKO PREČE, NAOKOLO BRŽE
    …uopće nije nužno plaziti oko velikih, uvlačiti im se u dupe i namještati se da nas zguze. Takva politika i takvo ponašanje su više odraz karaktera onih koji nas zastupaju nego stvarnih potreba. Istina je da nam oni trebaju, ali oni nas hoće čak i ako im ne trebamo. Dokle god mi slinimo oko njih, mogu postavljati uvjete kakvi im padnu na pamet. Kada bi mi imali petlje jedinstveno reći da nas ne zanimaju, koliko košta da košta, preostalo bi im samo da nas nagovaraju i glade po jajima, i dobili bi sve što trebamo jeftinije nego što sada plaćamo.

    I što sad? Ništa. Kad je Arijana nadošla na isto nakon godinu dana, ostalima će to biti jasno za dvadeset godina, a tada će to ionako biti svejedno jer će biti debelo prekasno.

    Mudar čovjek vidi zbivanja unaprijed, pametan dok se odvijaju, prosječan čovjek kada su već prošla, a budala ni tada.

    To je vrlo jednostavno i pouzdano mjerilo za procjenjivanje ljudi.





  • Ah, Babl!
    Kad bi mogli budale izvoziti, koliko bi Hrvatska bogata bila!
    A resursi neiscrpni! (misko 20.01.2008. 14:13)
  • pa dobro da je netko to prokužio! mi plazimo po njima,a oni nas vuku za nos... (Štambukica 20.01.2008. 14:56)
  • ljudi su ti koji pokazuju želje, negoduju, plaze oko velikih i malih - a ne države, a ne narodi. primjenjivati individualnu psihologiju na kolektivitete je naivno (pametni zub 20.01.2008. 15:23)
  • ostavljam ti osmjeh!!! (If you wonne survive the dream must stay alive 20.01.2008. 19:29)
  • Puno smo mi vani dužni, zato se ne usudimo, jer svaka hrvatska vlast zna da, kad bi se i usprotivila, imala bi socijalni rat u roku od šest mjeseci. A onda bi Hrvata nestalo. A Hrvati vole novac - i to jaaaaako, više od hrvatstva. Drugo je kako ga dijele:-). Tu smo već dost regionalno-metropolistički nastrojeni. Ko jači, taj kvači. I Tuđman je imao ideju o 200 bogatih hrvatskih obitelji kao elita koja će voditi Hrvate u svjetlu budućnost. Treba se pitati što je njima u interesu. Ovo sve drugo su kosti za sirotinju. I duhovite izjave koje idu u prilog onoj nekoj pametnoj i prosječnoj populaciji. I ja ih volim:-). A toliko smo novaca izvana dobili, a kamo je to otišlo? Mislim da je ovdje u igri - lopov lopovu ne vjeruje, čak ni kad se smješka. A mi se ponašamo ko bogati cigo koji u praonici automobila veli da nema sitnog za platit pranje auta, djeca mu gola i bosa, a tamo negdje nešto nagomilano i tko zna kojim svrhama namijenjeno ili već potrošeno. A ja bih rekla da mi već i jesmo u novoj geopolitičkoj zajednici, ali da to još nije obznanjeno. (samohranamajka 20.01.2008. 21:03)
  • interes pojedinaca - uvijek je bio i uvijek će biti. ja sam za referendum. (cebo-amebo(potraga za smislom) 20.01.2008. 22:21)
  • šutimo i glumimo budale ... (lolina 21.01.2008. 10:28)
  • subota, 19.01.2008.

    pretjerivanje svemirskih razmjera

    SVEMIR



    i STRAH

    Nekoć su ljudi vjerovali da je Zemlja ravna ploča, a Sunce i Mjesec kugle koje je danji i noću naizmjenično osvjetljuju, dok su zvijezde svjetalca na noćnom nebu. Onda su neki otkrili i objavili, a ostali povjerovali da je Zemlja kugla koja se okreće, a Sunce najbliža zvijezda, dok je Mjesec zemljin satelit. I uskoro se pojavio prvi strah s izvorištem u svemiru: Sunce će se jednom ugasiti i to će biti kraj života na Zemlji.

    Istovremeno su rasla i saznanja o meteorima. Zanimljiva pojava pretvorila se u prijetnju: što ako naleti neki meteor pet ili pedeset puta veći od onoga koji se srušio u Sibiru? Po nekim teorijama katastrofalni udar meteorita prouzročio je istrebljenje dinosaurusa. Možda ni ne treba čekati da se Sunce ugasi da opasnost iz Svemira uništi sve živo na Zemlji…

    Saznanja o svemiru su se umnožila, slika svemira se promijenila. Zvijezde nisu samo vodilje moreplovcima i izmamitelji uzdaha zaljubljenih koji ih gledaju držeći se za ruke. U svemiru su crne rupe i crvotočine, galaksije proždiru jedna drugu, među zvjezdama-divovima vlada pravi rat, a mi nismo trunčica udaljena od svega nego beznačajna mrvica unutar prostora većih od svega što možemo sagledati koji su u stalnom previranju i kovitlanju. Što više znamo, to više je toga što nas plaši bojaznima kojima se ne možemo othrvati. O, blaženo doba kad ništa nismo znali, kada smo vjerovali u dječje naivne priče! Blaženo doba kada su se ljudi s neba plašili samo groma! Tadašnji strahovi su zanemarive tlapnje prema onome čega se danas bojimo.

    (Na primjer, citiram nedavne novine: finski astronomi otkrili su najglomazniju do sada poznatu crnu rupu u svemiru, veliku poput 18 milijardi naših sunaca! Ekstremno sjajni kvazar pod nazivom OJ287 - koji je udaljen oko 3,5 milijardi svemirskih godina - u sebi ne udomljuje samo jednu crnu rupu, nego dvije… I tako dalje.)

    Suočeni s nelagodom proisteklom iz saznanja koja ne pružaju ikakve nade da išta možemo učiniti u toj svemirskoj bespoštednoj igri, preostaje nam samo želja da ipak postoji nešto što sve uređuje, i to nešto je tako blagonaklono upravo prema nama da upravo o nama posebno brine. Što više znamo to je više novih pitanja i veći pritisak da samo sebe uvjerimo da vjerujemo u postojanje zaštitnika moćnijeg od svega čije je samo postojanje odgovor na sve naše ograničenosti i gluposti. I - gle! - to je onaj isti iz drevnih naivnih priča, malo recikliran, malkice ofarban, površno oprašen…

    O, Bože, kakvo nepojmljivo precjenjivanje!



  • Hi, you have nice blog :)
    ritush (http://www.mujweb.cz/www/ritush) (ritush 19.01.2008. 16:43)
  • Hehe, rekao bih da je to zato što ni današnje priče nisu ništa manje naivne od onih drevnih... ;))) (ludlud 19.01.2008. 17:37)
  • LoL sLaŽeM sE sTiMe !!!!!!!!!!!!!!!!!!!:-):-):-) (it´s me 19.01.2008. 22:51)
  • ja sam prestala vjerovati (dosadilo mi), moje muško dijete tvrdoglavo vjeruje u sve, osim u duhove i to da Isus leti, a mlađe isključivo u Leteći virus... Ako preživim do njihovog puberteta, bit će to dokaz da zaista nešto postoji... :D (Tri Pojma 20.01.2008. 08:50)
  • Ljudi su zapravo ostali glupi i praznovjerni ko u srednjem vijeku... (Štambukica 20.01.2008. 12:49)
  • Slažem se s time. (Lovely Angel 20.01.2008. 21:34)
  • petak, 18.01.2008.

    U provod! U avanture!



    Nema mi gorega nego kada sam već na izlazu, sjure se starci za mnom i pitaju:

    - Gdje ideš?

    Odmah pomahnitam. Odakle ja da znam?! Najradije im ne bih ništa rekao, ali znam da će zanovijetati i neće me pustiti dok im nešto ne kažem. Van! Idem van! Zar ne vide da idem van? Ali to njima nije dovoljno:

    - Gdje "van"?

    Što oni misle? Nisam im ja pradjeda Brnislav koji izađe van, pa se ne zna vratiti!

    - Kako "gdje"?! Van! Samo da nisam u kući! Što ja znam gdje bih mogao završiti?!

    - Samo nemoj na policiji! - savjetuju oni. - Ni u bolnici! I ne idi s lošim društvom! Recimo, s onim Žižom… I nemojte piti! I ne vozite, naročito ako ste pili….

    Ja sve kimam glavom da litanija završi, a znam i kako će završiti:

    - A kada se vraćaš?

    Na to pitanje mi zamalo izbije pjena na usta. Pojma nemam kada se vraćam Ako bude sreće - za tri dana. Ili tri mjeseca. Ako zaista bude sreće - nikada! Pokupit će me neke bajne blizanke u Landroveru i otići ćemo na Havaje. Kako bih ja mogao znati? Nisam ja prijetvoran kao Milena. Ona kaže mrtva-hladna:

    - Idem do Vesne. Po ispitnu literaturu!

    Ma nemoj! Po ispitnu literaturu! Kasnije je sretnem na ringišpilu, vidim je na snimkama koncerta u prvim redovima, čitam u novinama, u "Crnoj kronici", da su D.B., M.J. i H.K. slupali auto kod Crikvenice, vrati se u tri ujutro. Pitaju starci sutradan:

    - Nešto si se jučer kasno vratila…

    Kaže ona, ni da trepne:

    - Pa da. Navratila Brankica, pa smo ponavljale gradivo…

    Tak' su ponavljale gradivo da joj još dva dana klecaju koljena i samo se blesavo smije! Tako ispadne ona anđeo, a ja razbojnik. Samo zato jer mi ide na živce to njihovo pitanje "Gdje ideš?" Kao da sam ja oni! Stara kaže "Idem na plac", ode na plac, u povratku popije kavicu s tri torokuše na štandu pored tržnice, i evo je pravo doma. Kaže stari "Idem na pivcu s dečkima…", ode do birtije na uglu, popiju pivicu i vrati se točno na početak televizijskih vijesti. Ne mogu ja to tako. Ja, recimo, krenem Žiži po kabel za presnimavanje, ali već na izlazu naleti na Krpeca koji kaže da je društvo na starom mjestu, pa odemo tamo, ali ondje nema nikoga jer su svi otišli do Jure doma. Odemo Juri doma, a on baš izlazi s Franom, Gavrom i Božom, iznašaju vešmašinu. Nose vešmašinu Mimici, a kod nje da su još neki komadi. Vešmašina ne ide u lift, to jest, ili mi ili vešmašina. Nikako zajedno. No ako je vešmašina sama, tko će iznutra pritisnuti gumb da kabina siđe u prizemlje? Ako se netko popne na vešmašinu, onda lift neće krenuti jer je preopterećen. Snesemo je rukama sa šestog kata, uguramo u kombi, kombi se neće upaliti… Guramo ga do Zapruđa. Ženske u međuvremenu ogladnile i otišle na čvape… Tu se potučemo s nekim tipovima iz kvarta oko mjesta za parkiranje, ništa ozbiljno, ali dođe policija. Božo, Gavro i ja zbrišemo do Sopota. Kad smo se već našli ondje, smislimo da svratimo Branku, a ondje Gavro primijeti da je putem izgubio novčarku, pa hitno nazad… i tako dalje, i tako dalje. Svega ima osim jebačine. I kako da kažem gdje i kuda idem kada ni ja pojma nemam kako će sve završiti kada izađem van? Da nije tako, ne bih ni izlazio.

    Ako ću ja ikada imati djece, nikad ih neću pitati gdje idu.



  • Ne znam baš za to s djecom....kad ih budeš imao sigurno će te zanimat di idu-pogotovo s obzirom na to da danas ima toliko manijaka... (Štambukica 18.01.2008. 20:56)
  • :-) Ah koiko sam puta to isto rekao dok sam odrastao ...
    I koliko bih sad volio da ima neki cip da joj ga implantiram iza uha da uvijek znam gdje je ... (Dramatski blog 18.01.2008. 21:16)
  • ae sad reci prije kolko godina si ovo napisa :)) (Jeggy 18.01.2008. 21:32)
  • blog ti je katastrofalan!sta ce ti ona kokoska tamo na vrhu?! bezveze (Saba 18.01.2008. 21:50)
  • Malac je sjajan, samo ga idući put nemoj ostaviti bez jebačine :) (augustin 19.01.2008. 00:12)
  • To ja zovem aktivnim životom! (Virtuela 21.01.2008. 23:33)
  • FANTOM IZ RAJA: Drevne duše




    OLD SOULS

    Our love is an old love, baby
    it's older than all our years
    I have seen in strange young eyes familiar tears

    We're old souls in a new life, baby
    They gave us a new life
    to live and learn
    Some time to touch old friends
    and still return

    Our paths have crossed and parted
    this love affair was started long long ago
    This love survives the ages
    in its story lives are pages
    Fill them up
    may ours turn slow

    Our love is a strong love, baby
    we give it all
    and still receive
    And so with empty arms
    we must still belive
    All souls last forever
    so we need never fear
    goodbye
    A kiss when I must go…
    no fears… in time… we kiss hello


    DREVNE DUŠE
    Naša ljubav je stara ljubav… starija od svih naših godina… Vidio sam u nepoznatim mladim očima poznate (bliske) suze. Mi smo drevne duše u novim životima, dušo. Dano nam je da proživimo novi život, da učimo… (Dobili smo) neko vrijeme da budemo sa starim prijateljima i iznova se vraćamo. Naši putovi su se križali i razdvajali, ova ljubav je počela davno, prije mnogo vremena. Ova ljubav preživljava vjekove, u njezinoj priči životi su stranice. Ispuni ih, neka se naše okreću polako… Naša ljubav je snažna ljubav, najdraža. Dajemo je cijelu i istovremeno dobivamo, i tako - praznih ruku - moramo vjerovati: sve duše traju vječno, te se ne smijemo strašiti rastanka. Poljubac za rastanak… bez straha… vremenom… postat će pozdrav ponovnog sastanka.




  • Vau! Koji dobar tekst!
    Ali nikad ne bih rekla da ova pjevačica
    s obzirom na nježni izgled ima tako dubok glas. (onakojatrcisvukovima 18.01.2008. 12:20)
  • Svaka cast na izboru...danas pjesma covjeka rijetko moze ugodno iznenaditi...hvala (Johnny_Bravo 19.01.2008. 01:56)
  • ove pjesme meni nisu baš nešt..ali to je samo meni..ne volim takav tip glazbe...ali dobar je blog..i dobro je osmišljen..ova pjevačica ima jako dubok glas..što ja kod žene ne volim..bljaf (bljaf 19.01.2008. 16:28)
  • nikad nebi moga imat curu..koja ima takav glas..užasno..nemogu to ni zamislit.. (bljef 19.01.2008. 16:28)
  • četvrtak, 17.01.2008.

    jednostavno



    Jedan od razloga zbog kojih sam se oženio, ono što sam želio i očekivao, bio je - doručak. Zamišljao sam naše doručke. Čisto jutarnje svjetlo. Naspavani smo i dobre volje. Na stolu su svježa peciva, ili toster iz kojega iskaču topli prepečenci. Ondje je i mikser za voćni frape, te zdjela s voćem i vrč s mlijekom. Margarin, posudice s pekmezima i džemovima… Sir i neki svježi narezak… Sjedimo pored velikog otvorenog prozora, ako je toplije i na terasi, ne uključujemo ni radio, a kamoli televiziju. Jedino što se čuje je glasanje ptica.

    Pričamo o tome što smo noćas sanjali. Dogovaramo se što preko dana trebamo i što bismo željeli napraviti, kada ćemo se ponovo vidjeti. A onda, posteljina je još nepospremljena i topla, ti si još u dugoj majici u kojoj spavaš, a ja sam ujutro oran i prpošan, nabrzinu se dograbimo i povaljamo po krevetu, da se ne tuširamo bez veze.

    Kasnije, prođu godine, nismo više sami. Nas dvoje smo stup obitelji, temelji domaćinstva. Kako se pojavimo u kuhinji, dovuku se i pas i mačka. Pripremimo stol i idemo probuditi djecu. Pomažemo im namazati putar na kruh, režemo im sir, točimo kakao, učimo ih kako da to sami naprave. Pričamo o tome tko je što sanjao. Ako je zima, pa su prozori zatvoreni, negdje iz stana dopire tiha nenametljiva muzika.

    Prođu godine, djeca su porasla. Sin je trknuo biciklom do pekare i donio svježi kruh, a kćerka skuhala kavu već prije nego smo mi ustali. Baka je iznijela iz hladnjaka na stol sve što bi nam moglo zatrebati jer ona ima najbolji pregled što je u njemu. Budimo prijatelja koji je odsjeo nekoliko dana kod nas. Kakvi su nam dnevni rasporedi, obaveze i poslovi će nas preko dana raštrkati na sve strane i doručak je jedino vrijeme kada se možemo svi naći i zajedno početi dan. Prvi se javlja onaj tko je nešto posebno neuobičajeno sanjao…

    Prođu godine u trenu. Nigdje ne žurimo, ali nema ni potrebe. Doručkujemo u dnu vrta. Ako podignemo glavu prema balkonu na prvom katu vidimo unučiće i roditelje koji posluju oko njih. Kad roditelji odu na posao, malci će sići do nas da probaju kolač koji smo im sačuvali, te da ih odvedemo do vrtića. Jedva čekamo da čujemo što su sanjali…


  • baš lijepo zvuči...ja radnim danom doručkujem na poslu, uz računalo dok pregledam dnevne novosti...sam i u miru...ali zato vikendom volim doručkovati onako lijepo, sa svojom najdražom... (happywedding 17.01.2008. 13:57)
  • bojim se tog prijatelja (pametni zub 17.01.2008. 14:13)
  • Koliko jednostavno toliko i divno! Srdačan pozdrav. (S.O.S. - Ljubav nema granica 17.01.2008. 16:27)
  • prekrasno, bable. (Jeggy 17.01.2008. 18:18)
  • Sehr appetitlich:-) (samohranamajka 17.01.2008. 18:54)
  • Već osjećam sunce i miris peciva...mmmmmmmmm... (Štambukica 17.01.2008. 18:58)
  • Meni jedan od mojih najdražih ljubavi, na početku veze pito što želim, očekujem od života. smrklo mi je. misla sam pa neće mi valjda takvim pitanjima zagorčavat ovo malo što imamo od odnosa, u tom trenutku. ko i sada, i tada sam slegla ramenima, i nešto promumljala, nešto što je imalo veze s lijepim u tom našem danu. a on reče, ja samo želim fini, fini doručak, to mi je najbitnije, sve šta poslije uslijedi bit će bolje axu mi sir, jaje i tost tog jutra pasali. i nedugo nakon toga već smo bili u vrsti braka i odlučil da se za desetak godina zapravo uzmemo, imamo dijete i nastavimo živit ko i između tih desetak godina. i sad je tih desetak taman na isteku i nez znam šta :)) (dviz 17.01.2008. 21:55)
  • najbolji blog (bhfanatikos 17.01.2008. 22:26)
  • Jel' ovo iz nekog filma? Ne nalikuje na hrvatsku stvarnost. Ako neka obitelj čak i ima vremena zajedno doručkovati, onda vjerojatno nema što doručkovati. (Bego 17.01.2008. 23:39)
  • Ovo je nešto najpozitivnije što sam pročitao. samo tako majstore i sve će ti se ostvariti. samo misli pozitivno. :) (Templar 17.01.2008. 23:54)
  • jebalo majku koja idila... (cebo-amebo(potraga za smislom) 18.01.2008. 01:04)
  • Što je? Nostalgija?
    Jer ništa nije onako kako smo zamišljali da će biti?

    I moram reći: umalo se nisam onesvijestio, pročitavši ovakvu stvar na ovom mjestu! :) (misko 18.01.2008. 10:07)
  • BUT THE REALITY WAS COMPLETELY DIFFERENT! (m 18.01.2008. 10:51)
  • Babl je, naravno, pisac fikcije. (cancer 18.01.2008. 20:23)
  • ma dajte ljudi, može se to, makar vikendom :) (Jeggy 21.01.2008. 15:29)
  • srijeda, 16.01.2008.

    završna pjesma

    Image Hosted by ImageShack.us



    THE HELL OF IT

    Roll on thunder
    shine on lightnin'
    the days are long
    and the night are frightnin'
    Nothing matters anyway
    and that's the hell of it

    Winter comes and the winds blow colder
    well some grew wiser
    you just grew older
    And you never listened anyway
    and that's the hell of it

    Good for nothin'
    bad in bed
    nobody likes you
    and you're better off dead
    goodbye
    We've all come to say goodbye
    goodbye

    Born defeated
    died in vain
    Super destruction
    you were hooked on pain
    and tho' your music linger on
    All of us are glad you're gone
    If I could live my life half as worthlessly as you
    I'm convinced that I'd wind up burning too

    Love yourself as you love no other
    be no man's fool
    be no man's brother
    We're all born to die alon
    y'know that's the hell of it

    Life's a game
    where they're bound to beat you
    and time's a trick
    they can turn to cheat you
    And we only waste it anyway
    and that's the hell of it

    Good for nothin'
    bad in bed
    nobody likes you
    and you're better off dead
    goodbye
    We've all come to say goodbye
    goodbye
    Born defeated
    died in vain
    Super destruction you were hooked on pain
    and tho' your music linger on
    All of us are glad you're gone





  • pa ti si čudo od čovjeka, di si samo našo ovu stvar :)) savršeno paše (marioneta vjetra 17.01.2008. 03:45)
  • Da se svi upucamo u glavu? (Tužni pas 17.01.2008. 10:11)
  • nobody likes you
    Pozdrav.... (uglavnombezopasna 17.01.2008. 13:26)
  • e to su smisleni spotovi a ne ovi sad jedan krevet guzata crnka i evo ti spota (laserko 17.01.2008. 17:40)
  • ponedjeljak, 14.01.2008.

    odijelo čini čovjeka

    Prvi kazetofoni koji su se pojavili bili su rijetki i skupi. Onakvi kakvi se danas ponekad dobiju besplatno kada se u nekom trgovačkom centru napravi veći račun, onda su koštali i cijelu mjesečnu plaću. Ipak, bili su manji, lakši i jednostavniji za upotrebu od magnetofona na standardne vrpce, a kako sam s tim radio, potrudio sam se nabaviti jedan. Nije prošlo ni mjesec dana - ukradoše mi ga.

    Reda radi, kao uredan građanin, ne vjerujući da će biti išta od toga, prijavim krađu miliciji.

    Tri mjeseca kasnije zovu me u područnu milicijsku stanicu i pitaju: je li ovo moj kazetofon? Pokažem račun, pokažem garanciju, dokažem da jeste. Odmah mi ga uruče. Nisam znao bih li se više čudio ili radovao.

    Šest mjeseci kasnije dobijem poziv od suda da se pojavim na nekom ročištu kao svjedok. Gledam ime optuženoga, neko nepoznato ime. Čitam po kojem je članku zakona optužen, ništa mi to ne znači. Slučaj s kazetofonom sam već odavno zaboravio…

    Dođe dan suđenja, što ću? Odem na sud vidjeti o čemu je riječ. Dođem onako kako svakodnevno hodam po gradu: kosa do ramena, dva-tri dana neobrijan, traperice, tenisice, majica… Uđem u zgradu suda, trebam na treći kat. Srećom, ima lift. Unutra već dvije kokice pedesetih godina s hladnim trajnama i u jeftinim vesticama iz Trsta, te neki tip, kao iz kutije. Obrijan, svježe ošišan, miriši, odijelo, bijela košulja, cipele oglancane da se presijavaju, izdaleka se vidi kako su mu nokti podštucani. Kako uđem u kabinu, tako se one dvije kokice odmah zbiju oko njega kao da sam kužan.

    Izađemo na istom katu. One požure niz hodnik i zađu u neku pokrajnju kancelariju. Onaj maneken hoda ispred mene i čita brojeve na kancelarijama, pa i on uđe za njima. Pogledam, a ono soba u koju su i mene pozvali. Uđem i ja.

    One dvije kokice već sjele svaka s jedne strane sutkinje, a daktilografkinja sjedi iza pisaće mašine u uglu. Njih dvije su građanke-porotnice. Gledaju me mrko s visoka s gnušanjem i gađenjem, samo što me ne pljunu. Što god da sam skrivio, već sam osuđen. Istovremeno, kada im pogled svrne na ono milo dijete odmah se raspekmeze, razvuku usta od uha do uha i kimaju mu s razumijevanjem i naklonošću. Tako pristao, pristojan i uređen mladić! Uzoran! Sad će one pred njim pokazati kako pravda sustiže nevaljalce, sve dolazi na svoje mjesto i sve u svemiru je u najboljem redu. Jest da je to prljav posao, ali netko se mora i time baviti.

    Sutkinja nam obojici uzme podatke. Meni prvome. Kako što kažem tako vidim da je sve gore i gore. One dvije se samo sve više i više roguše. Sve ih smeta. Što imam biti rođen u Zagrebu?! Tko zna je li to uopće istina ili je to neka od mojih prijevara, a ako nije prijevara, tim gore! Blago meni da nisam Rom, samo je to falilo.

    Onda onaj maneken daje podatke… Sve babe, uključujući daktilografkinju, samo se tope od milja kako on fino, pristojno i uliznički odgovara. Gotovo im od ganuća grunuše suze radosnice kada je završio.

    Počne suđenje. Sutkinja otvori dosije i čita… Oštećeni - ja. Onaj uglađeni mladić - lopov! Porotnice blenuše, razrogačiše oči, problijediše… Zinule, kolutaju očima, ne vjeruju svojim ušima. Kako to može biti? To je neka kobna zabuna! To nije u redu! Kaos, anarhija! Gdje je tu pravda, da tako fin mladić bude osuđen, a očigledno spadalo poput mene još ima i kazetofon! Svijet je uzdrman u temeljima! Kada bi me barem mogle osuditi na nekoliko godina zatvora da ne nagrđujem okolinu! Ili jedno pedesetak udaraca kandžijom, čisto preventivno!

    Sva sreća da umjesto sutkinje nisu bili moji roditelji! Ne bih se tako jeftino izvukao!



  • Babl, prijatelju, je li se nešto promijenilo? (misko 14.01.2008. 18:27)
  • Pa i danas je tako.
    Vanjska pojavnost.
    Možda i nije tako, ali ako izgleda kao da je, onda možda jest. (onakojatrcisvukovima 14.01.2008. 19:46)
  • he he, trebo si se izbeljit babuskarama. (dida99 14.01.2008. 20:44)
  • Hehehe,pokazo si im! (Štambukica 14.01.2008. 20:58)
  • Ja bi kradljivce kazića na doživotnu.... (svijet u boci 14.01.2008. 22:32)
  • jeste (indjija.mojblog.co.yu 15.01.2008. 00:32)
  • ha :) događalo se i meni (Uranova Pikula 15.01.2008. 02:32)
  • Odijelo čini čovjeka - istina, samo na prvi pogled ali danas jedni drugima i ne posvećujemo više od jednog pogleda. Ergo. (Tužni pas 15.01.2008. 05:53)
  • pozdrav ja sam nova književnica na blogu (Jebena Jelena 15.01.2008. 15:09)
  • Bas zgodna prica ... pitanje tuznom psu - znaci li tvoj ergo - ... pa stoga trebamo odmah i bez oklijavenja odijevanjem i izgledom dati dojam "ugledne osobe", ili - ... pa stoga trebamo odmah i na prvi pogled odijevanjem i izgledom pokazati nas "true self" ? Sto ti uopce znaci "cini covjeka"? ...nije li tu rijec o nekoj apstrakciji od covjeka?... u nasim godinama?? (laughing granny 16.01.2008. 02:16)
  • covjeka, ili se bori ljudi, moze biti svjesni neugodnosti kasnjenje refurbished laptops warranty (Daizhoawjqih 03.10.2009. 14:25)
  • subota, 12.01.2008.

    ubojica kao predstavnik bezlične mase

    Zazvučat će grubo ako se povodom tako tragičnog događaja kaže: da je dala - ostala bi živa! Kad se već prevarila krivo procijenivši kome dati povjerenje i sjesti u auto, princip izbora manjeg zla trebao ju je spasiti. Nema te čednosti koja je vrijedna glave! Osim toga, da je ostala živa mogla je narednih dvadeset godina posvetiti tome da silovatelju zagorčava život, od toga da ga prijavi policiji, preko toga da svake subote pošalje tri prijatelja da ga pretuku, te samo smišlja druge osvetničke pakosti. Obrana čednosti po cijenu života preskupi je sport, neekonomična djelatnost. Nažalost, to je prvenstveno plod primitivizma po kojemu je krijepost vrjednija od života, tj. "obeščašćena" žena bezvrijedna.
    Tragičnom spletu okolnosti kumovalo je i što se djevojka koja je vjerojatno dnevno poslala minimum dvadesetak sms-ova nije sjetila poslati barem jedan u kojemu bi navela registraciju auta u koji ulazi.

    Ubojica je također iskazao prvenstveno primitivizam priznavši da je pokušao uhvatiti nesretnu djevojku za koljeno jer "kakav bi bio muškarac da nije pokušao". Uostalom, što je nagnalo mladića kojeg svi opisuju kao mirnog, pristojnog, čak uzornog, na tako stravičan zločin? Možemo mu vjerovati da nije imao namjeru ubiti, već da mu je cilj bio samo seksualni čin, milom ili silom. Ubiti curu koja ne da? (Po tom principu ja bih trebao biti masovni ubojica ranga zapovjednika konclogora.) To kazuje da se sve događalo u atmosferi seksualne opresije u kojoj žene čuvaju svoj "dobar glas" i po cijenu života, te su muškarci maksimalno neiživljeni. Za mladiće kojima hormoni samo vrcaju, odrastati u takvoj sredini svojevrstan je pakao. Sve u svemu, potka na kojoj su se kretala oba tragična lika ovog zločina je primitivizam i rigidni antiseksualizam.

    I što se čudimo? Trebamo se čuditi da takvih zločina nema i više. Ta niti je sinjska krajina po ičemu izuzetak, niti je ubojica jedinstvena bolesna osobnost. Takvih neiživljenih primitivaca, zastupnika madrac-filozofije, imamo na svakom koraku, počevši od vlade, Ustavnog suda i drugih državnih organa. Sirota žrtva nije stradala samo od uhićenog ubojice. On je bio samo izvršitelj sudbine koju su krojili brojni neimenovani kreatori koji se sada zgražaju.



  • da je znala da će je zatuć vjerojatno bi dala. (dida99 12.01.2008. 19:47)
  • a ti si jedan od onih koji se zgražaju pa tako dobro znaš što treba reči?
    kad imaš situaciju teško da će ti mozak proradit tako kako tvoj radi nakon što si vjerojatno pročitao ili ulovio na bilo koji način sve informacije o zločinu. nitko nebi trebao donositi svoj sud. (agata 12.01.2008. 20:09)
  • Prilično hrabar post. Nažalost, puno istine u njemu. Potisnuti nagoni od čovjeka na kraju naprave zvijer. A da ne kažem kako se ježim od tih "finih" i "mirnih" tipova koji se uvijek na kraju pokažu kao prikriveni manijaci. (astrodrom 12.01.2008. 21:15)
  • točno točno točno (skaska 12.01.2008. 21:27)
  • Poanta ovoga posta mi je potpuno nejasna. Kazes : "To kazuje da se sve događalo u atmosferi seksualne opresije u kojoj žene čuvaju svoj "dobar glas" i po cijenu života, te su muškarci maksimalno neiživljeni. Za mladiće kojima hormoni samo vrcaju, odrastati u takvoj sredini svojevrstan je pakao."

    Sto dakle predlazes kao rijesenje - sredinu promijeniti i stvoriti takvu u kojoj cure trebaju leci sa svakom napaljenom budalom kojoj se prohtije - da bi njemu smirile hormone a sebi sacuvale glave.

    Po nastavku teksta mi se da bi to bilo po tebi pravo rjesenje. Kazes: "Sve u svemu, potka na kojoj su se kretala oba tragična lika ovog zločina je primitivizam i rigidni antiseksualizam. I što se čudimo? Trebamo se čuditi da takvih zločina nema i više. "

    Ja se nadam da je ovo napisano bez shvacanja sto zapravo znaci. Uocavas li da se logika toga razmisljanja svodi na "dok cure/zene ne pocmu 'davati' onima koji traze - mozemo se cuditi sto ih nema vise ubijenih ".

    Jer cura je "rigidno antiseksualna" zato sto nije legla s tipom koji je stao na autostopiranje i trebao ju povesti doma??? Sto bi trebala napraviti da je s njim u autu bilo jos troje prijatelja, naravno sa istim hormonima.

    Recimo da i prihvati tvoj prijedlog - kakva je garancija da ce ostati ziva? Koliko ih je ubijeno nakon silovanja?

    Ili sto da je sjela na autobus na putu kuci sa desetak teenagera koji prolaze kroz "pakao" koji opisujes i 5-6 jednako zainteresiranih 70-godisnjaka?. Sto bi u toj situaciji, a u drustvu koje predlazes, trabala napraviti? Ako ju nije zapisala pri ulazu, trebala bi zamoliti vozaca da joj da registraciju autobusa i poslati ju SMS-om (jos jedan od bisera) . Uostalom komu bi je poslala u ovoj n"eprimitivnoj sredini? Prijateljici u drugom autobusu?

    Mogu samo zakljuciti da se nadam da nisi mislio zapravo ono sto si napisao.
    Zdeslav (Eko Politikon 12.01.2008. 22:24)
  • ma daj, zločina iz strasti ima svugdje, ne samo u Sinjskoj krajini. kao i seksualne frustracije. netko se seksa 10 puta na dan pa je opet frustriran. (pametni zub 13.01.2008. 10:12)
  • Ah, Babl, mentalitet je ljudski nešto najzajebanije na svijetu...a post je prepun istine!
    Pa nek kaže što god tko hoće! (misko 13.01.2008. 10:17)
  • Potpisujem svaku riječ! (riječi tišine 13.01.2008. 10:24)
  • Ma čini mi se da su neki ovdje Babla malo
    krivo shvatili, a možda se on i malo krivo odrazio, a
    i osjetljivo je...
    Meni se čini da je Babl htio ovim postom reći
    da kad bi mi svi kao cjelokupno društvo gledali na seksualnost
    otvorenije,slobodnije, prirodnije, bez stida i srama,
    da bi bilo manje seksualnih zločina. (onakojatrcisvukovima 13.01.2008. 10:39)
  • ti se zalažeš za popuštanje naslilnicima. To ih ohrabruje da postanu još nasilniji. (grad 13.01.2008. 10:53)
  • nije možda toliki problem što nije dala, problem je u tome što nasilni muškarci na prvi odbijanje podivljaju, što ne možeš predvidjeti (suzi q. 13.01.2008. 11:00)
  • Osjetljivo, nadasve tužno i tragično svakako jeste. Ali, mislim da je više nego jasno što je pisac htio reći. Vjerujem da ne misli (samo) na Sinjsku krajinu. Varam li se ako kažem da misli na društva u kojima caruje primitivizam izrastao i njegovan na stravičnom neznanju ili na još stravičnijem upornom ponavljanju krivog znanja. Jednostavno mi se nameće sintagma "mrak srednjeg vijeka". Mrak u kojem žive društva koja negiraju znanost, učenje, toleranciju, etiku, moral; društva koja se fantastičnom snagom opiru stavljanju čovjeka u prvi plan. Čovjeka u punom smislu riječi: kao biološko, fizičko, emocionalno, duhovno.... biće. Biće koje je početak i kraj svega što ljudska vrsta i civilizacija poznaju. Takva "srdnjevjekovna" društva ne razlikuju moralno i "zatucano" ponašanje (ispričavam se zbog izraza). I neka mi nitko sada ne kaže da kreposno ponašanje djevojaka i mladića nazivam zatucanim! Ni govora! Otvorite srce i um i shvatite što govorim. (Helix 13.01.2008. 11:03)
  • Nije rješenje u seksualnim sloodama, u Americi gdje ih ima silovanja je još i više.
    Uostalom, odakle podatak da je bio seksualno neiživljen? (grad 13.01.2008. 11:24)
  • Mislim da potcjenjuješ jedan vidik ovog "zatucanog" mentaliteta. Ono što te nauče (barem u mom slučaju) da je tvoje tjelo svetinja i da te nitko nema pravo dirati bez tvoje privole. Dole se doista govorilo- ubit me možeš, ali me silovat nećeš. Uvijek mi se činilo da to puno više ima veze sa dostojanstvom i pravom odabira nego nekakvom nametnutom seksualnom rigidnosti.
    Meni je moja mater rekla kad sam imala nekih12-13 da je odabir partnera isključivo moja stvar, te da za to ne moram odgovarati nikome osim samoj sebi. Ni njoj, ni ocu, bratu, sestri, strini ili susjedi. I da mi nitko nema pravo ništa nametat.
    Silovanje je prvenstveno čin agresije i Bože nas sačuvaj svih od takve situacije. (nana 13.01.2008. 12:09)
  • Kristina se pokazala spremnom radije umrijeti nego pogaziti svoje ljudsko dostojanstvo. Njezina mučenička smrt danas je najveća poruka čitavom društvu.
    Nije ju pokolebala ni prijetnja smrću da ostane svoja i sigurna da je u pravu, da će je sada još više voljeti i cijeniti njezini roditelji i prijatelji, znani i neznani, zemlja i nebo – kazao je msgr. Ivan Ćubelić generalni vikar Splitsko-makarske nadbiskupije.
    To je mišljenje s kojim se slažem. (grad 13.01.2008. 12:09)
  • Ne mogu se složiti s početkom posta. Svaka se žena u takvoj situaciji brani .Ima li uopće vremena razmišljati i kalkulirati. Imaš li pojma što proživljavaju silovane žene i kako nastave živjeti. Lako je reći -osvetiti se. Zakonski gledano zločin iz osvete je gori od zločina iz strasti.Zamisli sebe da moraš nebrojeno mnogo puta ponavljati sami događaj pred gomilom nepoznatih ljudi u kojoj sjede oni koji čekaju tvoju grešku da se okome i pretvore te te u kurvu koja je to željela.
    Post me navodi na pomisao da autor cure koje lako ne stupaju u seksualne odnose ili čuvaju svoju nevinost smatra primitivnim
    Sama nagađanja jeli ili nije cura bila nevina me zgrozilo. Kopanje po njenoj intimi je nedopustivo i dok je bila živa ,a naročito nakon smrti.
    Ako smo već toliko moderni i potičemo seksualnu slobodu onda moramo poštovati i pustiti ljude da žive kako hoće
    Samo razvlačenje ovog događaja po medijima je još jedan udarac na porodicu stradale, a vrijeđanja ostalih stanovnika Sinja i okolice je nedopustivo.
    To se događa svugdje i u selu i gradu. Fina ulickana školovana gospoda rade iste stvari pa povezivati male sredine sa zločinom je izraz diskriminacije.

    Ljudi dragi, nemojte ovo doživljavati ,prepričavati i komentirati kao kakav film koji ste upravo odgledali. (Zizifus 13.01.2008. 12:52)
  • Kristine nema,a on koliku ce kaznu dobiti?...nekoliko godina,strasno!!!
    Lijepi pozdrav Babl...... (uglavnombezopasna 13.01.2008. 13:38)
  • Ne radi se o "razvlačenju" nečije konkretne tragične sudbine (mada se u interesu istine i znanstvenog saznanja nerijetko i to radi, samo se ne zove "razvlačenje" i radi se strogo u okviru etičkih principa). Ja govorim, a pretpostavljam i autor posta, o jednom sociološkom fenomenu. Ovdje nisam govorila ni određenoj društvenoj skupini (bogati, siromašni, s titulom ili bez nje...), ni o nekim demografskim momentima (selo -grad, jug - sjever, i slično). Nema ovdje mjesta za tako nešto. Samo sam iznijela svoje stajalište da u centar razmišljanja treba staviti čovjeka i sve ono što ga čini čovjekom. Represije, potiskivanja, učenje o sramu, lažnom ćudoređu - sve to vodi u svoju suprotnost. Efekt takvog učenja suprotan je onome što se navodno želi postići. Ljudi postaju frustrirani i ventile nalaze u patološkim oblicima ponašanja. (Helix 13.01.2008. 14:28)
  • Zašto bi mu uopće i dala?! Onaj koji je silovao ženu od 70 godina, a ona mu je dala, pa opet nije ostala živa ili nije imala mob da pošalje poruku, a nije ga ni stopirala!!..Koji su tu motivi bili kod njega u pitanju?! Nije dugo imao odnose, pa se mora negdje isprazniti..???
    Čudan i po meni neshvatljiv način razmišljanja. Tamo se svi poznaju, nije ju ubila nepoznata osoba, nego netko koga je poznavala..Nema u urbanim sredinama onih koji siluju ili na isti način razmišljaju kao taj luđak?! Svijet je pun mentalno-bolesnih ljudi koji razmišljaju kao on!
    Nikome ona ne mora dati ništa, čak niti svoje mišljenje, ako ga neće, a kamo li tijelo!!!
    u našim glavama, mnogo toga izmiče, vidimo površnim očima svijet oko sebe, pa na taj način i reagiramo i mislimo! Ubio je nečije dijete-dite, uništio njezin život, njene obitelji, svoje obitelji..:(. (sanja_45 13.01.2008. 14:39)
  • "Zazvučat će grubo ako se povodom tako tragičnog događaja kaže: da je dala - ostala bi živa! "

    To JEST i glupo, jer silovan čovjek (tj. ne samo žena, već i djevojka ili dječak!!!) NIKAD ne može zaboraviti, UVIJEK će se PRLJAVO OSJEĆATI, ko ŽIVI MRTVAC!!!

    Koliko grubo to i zvučilo: drago mi je da i nije kao silovana preživjela, neka joj je na onom svijetu vječni mir! (Vjerujte mi! 13.01.2008. 14:42)
  • Slažem se s tobom vezano uz to da u našem društvu obešćašćena žena = bezvijedna žena, slažem se i da su primitivizam i rigidni antiseksualizam svakako igrali ulogu u ovom ubojstvu, kao i jednako tako rigidni patrijarhat, ali se nikako ne mogu složiti da bi ona bolje prošla da je dopustila da je siluje. A razlog je upravo primitivizam i rigidni antiseksualizam te spomenuti rigidni patrijarhat.
    Radim sa zrtvama silovanja i znam sto su okolina, obitelj i drustvo spremne uciniti za zrtvu seksualnog nasilja i/ili silovanja NISTA. Kristina da je bila silovana , nikome ne bi mogla to reci, njen otac bi je vjerojatno krivio sto je usla u auto s njim (ovako je sretan sto je zatučena nevina, koje li ironije, zar ne?), a postoji i velika šansa da bi joj rekao da je osramotila obitelj te je izbacio na cestu. Ona ne bi imala te prijatelje koje bi mogla poslati da ga pretuku svaku subotu, jer zrtva silovanja ostaje sama nakon silovanja, njena socijalna mreza nestaje i vecina krivi nju te govore da je sigurno sama doprinjela da bude silovana (kratka suknja, dekolte, crveni ruz i sl).
    U Hrvatskoj do sada nije postojalo mjesto gdje su se zrtve silovanja mogle obratit za pomoc, lijecnici se prema njima odnose neljudski, ne dobivaju niti day after kontracepciju, niti antibiotik sirokog spektra, govorim ovdje o Zagrebu, mozes mislit sto je onda u Sinju ili Splitu. Postoji samo jedna specijalizirana nevladina org. koja pruza besplatno krizno savjetovanje zrtvama silovanja, ali ne vidim nacin kako bi Kristina mogla doci do nje, jer njen svijet je veoma mali. A da ne govorim o dugorocnim taumama koji silovanje ostavlja na zrtvu.
    Koliko god ispravno zvučalo tvoje razmišljanje da je Obrana čednosti po cijenu života preskup sport, neekonomična djelatnost. prema mom iskustvu i u ovom slučaju i u državi kojoj živimo gdje ne postoje mehanizmi zaštite žrtava silovanja na žalost to je daleko od istine. (quince 13.01.2008. 14:43)
  • stopiranje je uvijek bio i ostao najopasniji sport na cesti..da nije stopirala bila bi živa, ovako se desio najgori mogući scenario, kojeg smo dosada uobičavali sretati samo na filmovima...žao mi je tako mlade cure....kissssss (reginaelena 13.01.2008. 15:02)
  • @ Quince, u vezi s tvojim komentarom samo primi do znanja, da NEMA spasa silovane osobe, ma bilo koliko pomoći joj se i nudi! ŽRTVA ne zaboravi, ne može zaboraviti, jer ne može pobjeći od samoga sebe, od svojih sjećanja i osjećaja, i UVIJEK će se ko đubre, ko mrtvac osjećati, vjeruj mi! To važi za žrtve bilo koje starosti, iz bilo kojeg kruga društva bilo gdje na ovom svijetu i pod bilo kojim uvjetovima da su silovane - jednostavno doživtno će patiti, jer nisu više ljudi u potpunosti, budući da to ne mogu zaboraviti, NIKADA!! (Vjerujte mi! 13.01.2008. 15:21)
  • ovoga puta se ne slazem s tobom. po tvojim rijecima ispada da je ona glavni krivac za vlastitu smrt iz razloga sto se nije htjela je... s njim. sta je ona trebala razumjeti njegove seksualne frustracije (čitaj: nejebicu) i podat se kao velikodusno bice da njemu olaksa. ona je tu negativac, a on je samo muskarac???!!! mislim da mi (muškarci) ne mozemo do kraja shvatiti sto znaci biti silovan, jer mi prakticki ne mozemo biti silovani - fizicki da, ali ne i emocionalno. nas ce zabolit samo fizicki, njih boli i duševno. Volim kada se silovanje opravdava genetikom... muskarci su rodjeni takvi i ne mogu se kontrolirati, oduprijeti visoj sili... dajte molim vas (cebo-amebo(potraga za smislom) 13.01.2008. 15:22)
  • Pitam se samo, da li svi raci razmišljamo u tom trenutku, kada se suočimo sa nekim tko nas hoće silovati, napasti i ubiti!! Vjerujem da nije razmišljala o tome što će joj roditelji, okolina reći, nego kako da se rješi luđaka i ode što dalje od njega. A mehanizmi zaštite za silovane žene i ne postoje, uglavnom su žene uvijek krive za ono što im se dogodilo. To govore i statistike iz sudske prakse u Hrvatskoj..tj. koliko je sudskih presuda donešeno u korist napadnutih i silovanih žena! (sanja_45 13.01.2008. 15:30)
  • tko je rekao da bi ostala ziva, da mu je dala. mislim, kako u to mozes biti siguran?
    i zasto bi odluka komu dati bila primitivna?
    znaci ako me netko zaustavi na ulici, onako grubo, trebala i mu odmah dati?
    da me netko u uredu uvati za straznjicu, trebala bi odmah leci na stol i dati mu?
    i gdje bi bilo kraja?
    Za mene to nije primitivizam, nego seksualna sloboda=ja sam slobodna dati kome hocu i gdje hocu.
    Svi drugi sto su umrli za svoje ideale su idealisti i heroji, a u ovom slucaju tretiras osnovno ljudsko pravo kao primitivizam.
    Ovdje se radi o razbojniku i patalosko-poremecenoj osobi, koje nema veze sa krajem iz kojeg dolazi, jer se ubojstva, silovanja i druga ogranicenja ljudske slobode dogadjaju i u najosvjecenijim i neprimitivnom drustvima, a o razlozima bi se moglo na dugo i na siroko raspravljati. Vjerujem da nitko od nas nije toliko kompetentan da ovdje iznosi "profil ubojice".
    (slazem se samo sa cinjenicom da primitivizam potice izopacena ponasanja, ali sa tvojim pocetkom posta nikako ne mogu naci relaciju s primitivizmom.) (Juliere 13.01.2008. 15:53)
  • ... To kazuje da se sve događalo u atmosferi seksualne opresije u kojoj žene čuvaju svoj "dobar glas" i po cijenu života, te su muškarci maksimalno neiživljeni.
    Za mladiće kojima hormoni samo vrcaju, odrastati u takvoj sredini svojevrstan je pakao.
    Sve u svemu, potka na kojoj su se kretala oba tragična lika ovog zločina je primitivizam i rigidni antiseksualizam. ...

    Autor posta ovaj dio trebao bi pročitati više puta !
    (promatram, razmišljam 13.01.2008. 16:22)
  • toliko istine u tako malo riječi :-)) (Elyca 13.01.2008. 17:54)
  • Nemogu se sloziti vise nego sto se slazem sa svime recenim u tvome postu.... Da sam u takvoj situaciji mislim da bi mi prvenstveno bilo na pameti kako svoj zivot sacuvati... Komentari tipa- "Kristina se pokazala spremnom radije umrijeti nego pogaziti svoje ljudsko dostojanstvo. Njezina mučenička smrt danas je najveća poruka čitavom društvu.
    Nije ju pokolebala ni prijetnja smrću da ostane svoja i sigurna da je u pravu, da će je sada još više voljeti i cijeniti njezini roditelji i prijatelji, znani i neznani, zemlja i nebo – kazao je msgr. Ivan Ćubelić generalni vikar Splitsko-makarske nadbiskupije." mi idu neizmjerno na kurac jer kaj ce joj koja picka materina kaj ju svi vole kada je cura mrtva....tako nesto mogu izjaviti samo osobe koje ne znaju kako je izgubiti nekoga koga volis...pogotovo na ovako stravican nacin... Sada se svi zgrazaju nad ovime a kaj nas cudi to...bit ce toga jos i vise.... Pozdrav i svaka cast na ovakvom iskrenom postu! (...fix me... 13.01.2008. 18:36)
  • Seksualna opresija može opravdati malo hvatanja, malo hrvanja, njena pljuska njemu i priča tu završava. Ostalo je patologija. Lik ju je zatukao francuskim ključem u lice do neprepoznatljivosti, alo !!! (showdown2000 13.01.2008. 18:37)
  • miran ,tih, povučen , uredan tip...često ubojice opisuju kao takve oni koji ih znaju.
    zašto misliš da ju ne bi iz tih razloga koje spominješ zatukao i da mu je "dala".
    ovim postom umanjuješ njegovu odgovornost. kriva ona , kriva sredina , a babl razumije njega...
    kakvo bi on muško bio...
    nagon za seksom je jedno , a za nasiljem i ubojstvom drugo ...ili babl? tip je "kuhao" i naišao na okidač.
    njezina nevinost i tragovi borbe na njemu je ono za što će se njezini roditelji "uhvatiti". u tome će naći neku vrstu utjehe , koliko god to tebi bilo čudno. (lolina 13.01.2008. 18:59)
  • @ ...fix me... Pišeš:
    "Nemogu se sloziti vise nego sto se slazem sa svime recenim u tvome postu.... Da sam u takvoj situaciji mislim da bi mi prvenstveno bilo na pameti kako svoj zivot sacuvati... Komentari tipa- "Kristina se pokazala spremnom radije umrijeti nego pogaziti svoje ljudsko dostojanstvo. Njezina mučenička smrt danas je najveća poruka čitavom društvu.
    Nije ju pokolebala ni prijetnja smrću da ostane svoja i sigurna da je u pravu, da će je sada još više voljeti i cijeniti njezini roditelji i prijatelji, znani i neznani, zemlja i nebo – kazao je msgr. Ivan Ćubelić generalni vikar Splitsko-makarske nadbiskupije." mi idu neizmjerno na kurac jer kaj ce joj koja picka materina kaj ju svi vole kada je cura mrtva....tako nesto mogu izjaviti samo osobe koje ne znaju kako je izgubiti nekoga koga volis...pogotovo na ovako stravican nacin... Sada se svi zgrazaju nad ovime a kaj nas cudi to...bit ce toga jos i vise.... Pozdrav i svaka cast na ovakvom iskrenom postu!"

    @ ...fix me... Kao prvo, sama upotreba jezika vrijeđa u veze s tim postem i citiranim komentarom!
    Kao drugo, da li je baš SEBIČNO misliti da bi pod svakoj cijeni trebala prvenstveno misliti da si čuva život, samo da ne bi tugovali oni koji je vole???! Nema mi riječi... da te pitam koiliko dugo da bi voljeli svoju silovanu, u dubokim depresijama izgubljenu, vjerojatno i potajno često na samoubojstvu misleću Kristinu???!!!
    Nisi nikad bio silovan, zahvali se Bogu za tu sreću, i čuvaj malo svoj jezik, molim te, jer ono što si napisao boli ljude kao mene užasno, vjeruj mi!! (Vjerujte mi! 13.01.2008. 19:04)
  • zgadija mi se život kad san u slobodnoj pročitala kako je neki vrli biskup izjavio da je umrla braneći svoju čednost. pa zar ne bi bilo bolje da je silovana ali da je ostala živa?? sigurna san da će me sad masu vas pogrešno shvatit, nipošto ne želin reć da opravdavam silovanje, ali bolje i to pa ostat živ. naravno, vjerojatno joj nije prošlo kroz glavu da će je zbog toga ubit, možda bi se stvari drukčije razvijale da je mislila da se to ne događa samo u (američkim) filmovima. a dalje, pročitala san, što ne mora značit da je to (potpuna) istina, da su na obdukciji našli samo 2 ranice na bedru koje bi mogle upućivat na to da je bilo pokušaja silovanja i nikakvih drugih dokaza za to. te ranice je mogla zadobit bilo gdje, možda kad ju je bacio tamo gdje ju je već bacio ili se počešala puknutim noktom. pretjerujem, naravno, ali nigdje nisan vidila ni slova o nekim drugim događajima koji bi upućivali na pokušaj silovanja. a ubojica je izjavio da joj je stavio ruku na koljeno pa je ona izašla ili tako nešto... jesan li ja nešto krivo razumila? ruka na koljenu je definirana kao pokušaj silovanja? to jest atak na njeno tijelo, nitko to ne smi učinit iz čista mira, ali to nije silovanje. (ne razumin 13.01.2008. 20:18)
  • kretenčino (beba 13.01.2008. 20:20)
  • U kraju u kojem mladež masovno autostopira, a ne tako davno je druga nesretna djevojka ubijena gotovo na isti način, trebao bi biti dio opće kulture da djevojke (naročito, one, ali i mladići) pošalju sms (svi imaju mobitele) prije nego uđu u neki auto majci, ocu, bratu, prijateljici…Potencijalni silovatelj koji vidi da je to žrtva uradila prije nego je ušla u auto nakon toga praktički ima vezane ruke. Zašto to i ova nesretna djevojka nije uradila? Ili je bila lakomislena ili je računala da je to prilika da je pristali momak povede, pa putem stanu iza nekog žbuna i malo se provesele… Nažalost, loše je završilo jer se njemu nije mogao diči, a kako je uvjeren da mora ispasti muškarčina, pomahnitao je… (baraba 13.01.2008. 21:11)
  • to je stvarno logično znaš.
    ah vidi moj prijatelj me hvata u auto bogu iza nogu-hm!-sad ću ja malo stati i logički razmisliti! pa je li bolje biti čedan ili mrtav...
    mora da bi svatko lijepo uzeo sebi vremena i odvagnuo sva moguća za i protiv u takvom trenutku.i inače,kad te netko hvata za koljeno to uglavnom ne znači nužno da će te zatući sekundu poslije (jaded 13.01.2008. 21:21)
  • Razbacivanje riječi i vrijeđanje žrtve !

    Po većini komentatora ispada kao da je Kristina imala izbor ... seksati se sa zločincem i izabrati život ili će je na ovako stravičan način ubiti !

    To je strašno !

    Da Luku Pezelja = zločinca nije poznavala iz viđenja možda kafića, plesnjaka ... vjerojatno ne bi ni sjela da je poveze !
    Isto tako bio je slučaj sa Anđelom Bešlić .. susjed, stariji čovjek, ima sinove skoro njene vršnjake, poveza je, silova i opet ubio na stravičan način !

    Koliko li je dana držao tko zna gdje, možda bez hrane i vode i opet silova, na kraju svega bacio u šikaru !

    Ne mogu ni zamisliti sebe ili nekog koga poznajem u TOJ STRAVIČNOJ SITUACIJI i ne daj Bože da se više ITKO nađe ... prestrašno je o TAKVIM SLUČAJEVIMA i osobama pričati a pogotovu nebuloze o izboru života ili smrti !

    Da nije bila nevina, rekli bi da je kurbetina, ovako opet se pokušava i mrtvoj i nevinoj naći greške, mana ... kao, bolje da se seksala, ostala bi živa.

    TO MOŽE REĆI SAMO onak tko nema pameti !

    Na žalost, moram tako reći !

    Da svi muškarci ubijaju žene zato što im NE DAJU, malo bi žena ostalo na životu !

    Ima jedna dobra izreka ... lako je biti general poslije bitke !

    Zamislite sebe, svoju majku, sestru, kći ...

    Iz pijeteta prema žrtvi a i straha da se same ne nađemo u takvoj ili sličnoj situaciji, sve žene bi trebale dobro razmisliti što će reći o ovom i sličnim slučajevima !

    Moram reći, ne dao Bog da se više itko nađe u situaciji u kojoj se našla Kristina Šušnjara ! (promatram, razmišljam 13.01.2008. 22:06)
  • U Americi, gdje je raznoraznih takvih nasilja znatno više, pa i iskustva kako se odnositi prema njima, a vlastiti život osnovna i najveća vrijednost, dio opće kulture je da ako netko iskoči pred tebe s pištoljem i zatraži novac, daš mu sve i ne praviš se pri tome pametan i drčan. Ne razmišljaš što učiniti: daš sve i nadaš se da će rizična situacija završiti što prije. Zaskoči li te manijak u poziciju iz koje ne možeš pobjeći - surađuj! Imaš li garanciju da te u oba slučaja neće ubiti nakon toga? Nemaš. Razbojnici s pištoljima i seksualni manijaci nisu firme koje izdaju garancije. Nemaš garanciju, ali imaš veću vjerojatnost da ćeš preživjeti. Veća vjerojatnost preživljavanja čini takve reakcije pametnijima. Ima i znanost - viktimologija - s preciznim statistikama. Sirota Kristina je dvostruka žrtva. Manijaka koji ju je napao i sredine koja ju je osposobila za samo jedan, neadekvatan odgovor. (lonly ranger 13.01.2008. 22:35)
  • rekla bih : "dobra teorija", ali tužno je to što to i nije teorija nego praksa. (buba mara 13.01.2008. 23:57)
  • @annabelle ...mislim da je istina da lazna moralnost komplicira zivote ljudima ali psihopata je psihopata, zivio on u amsterdamu ili sinjskoj krajini. uzbudjuje ga mucenje, strah i ubistvo, na to mu se jedino dize. pure evil

    Slažem se s tobom samo da se MONSTRUMU DIGA, silovao bi ON Nju i mrtvu jer, po dostupnim informacijama, dirao je on mrtvo tijelo svuda !

    Prvi odvjetnik otkazao je obranu i dodjeli mu drugog, po službenoj dužnosti !

    Po svim dostupnim informacijama, npr. mnoge žene i mladi u Americi nose oružje. Koliko je TO dobro nisam baš sigurna al' da ima silovanja i ubojstava svuda, to da. Hrvatska nije izuzetak.
    Po dokumentarnim filmovima i serijama, mnoge rekonstrukcije zločina viđamo na TV, opet, kao i svuda po svijetu i ne čudi me da mnogi prate takve emisije. Ideja se moguće već stvori gledajući a mnogi počinu zločin u datom trenutku, kad im se pruži prilika.
    Mislim da nismo kompetentni govoriti o profilu kad ni stručnjaci koje imamo zbunjuje OVAJ MONSTRUM !

    Kristini Šušnjari očito nije na prvom mjestu bilo samo do fizičkog zadovoljenja tijela ... imala je mnoge hobije a jedan od njih je i pisanje pjesama !

    I to krasnih stihova. Jedan krasan stih VIDIO JE SVJETLO na Njenoj smrtovnici, na žalost.
    Otac će Joj uskoro objaviti prvu zbirku stihova. (promatram, razmišljam 14.01.2008. 13:52)
  • nisam profiler...ali čini mi se da nema mjesta nikakvoj odgovornosti djevojke...ne samo ove, nego ni jedne...sve i da žena uđe u automobil, sama se skine i u zadnjem trenu odustane iz tko zna kojeg razloga...tu odluku treba poštovati...mislim da je krivo tražiti bilo kakvu odgovornost u ženama za nastrano ponašanje muškaraca...zapravo, jednako tako mislim da se um ubojice ne može objasniti racionalnim načinima...niti sredinom iz koje potječu...niti divljanjem hormona...
    poštujem vaše mišljenje...nemojte ovo shvatiti kao kritiku...naprosto iznosim svoj stav s kojim se nitko ne mora složiti... (happywedding 14.01.2008. 14:56)
  • da li bi babl da tebe netko siluje - a toga ima , i to dosta - shvatio kao napad na cast ili ono sto jest : ponizenje i nasilje ? Nesretna djevojka je trebala dati - ali ne ono sto mislis, nego francuskim kljucem u glavu, udarcima u nos za reanimaciju, udarcima glave u auto - da ga ni rodjak ne prepozna. I o cemu ti pametan ludujes? Reci cu ti zensko misljenje. Silovatelje bi trebalo vjesati da ih ptice kljuju. I da se godinama njisu, drugim silovateljima na veselje. Jesi li citao koliko je muskaraca u logorima silovano? Bas ti je oduran ovaj post, (b. 14.01.2008. 18:03)
  • Pazi, bogati, koliko njih je graknulo!
    Babl je u pravu: gajimo primitivizam na najgori mogući način!
    I kad se nešto ovako dogodi, čudimo se... (misko 14.01.2008. 18:24)
  • Mislim da si pogodio "u sridu"! (kabulske price 15.01.2008. 05:23)
  • Evo tek sad vidim tvoj post......... a što bi zaista bilo da je dala? (Šima 15.01.2008. 10:04)
  • meni se cini da se mozda radi o decku koji vise voli svoj vlastiti spol. jer zasto bi inace mislio da mora svoju muskost dokazivati na ovakav nacin, "probati" jer mu se slucajno pruzila prilika ostati nasamo sa zenskom osobom ???? ocito je u svoju seksualnost jaaaaaaaaaaaaako nesiguran. (fotkam, kuham, putujem... 15.01.2008. 13:00)
  • Sad znam da će i ovaj komentar iživcirat. Tip će se sad moć riješit sesksualnih frustracija u zatvoru što je za žrtvinu obitelj slaba utjeha. Ali kako se sad raspravlja o legalizaciji prostitucije, baš me zanima kako bi ta vožnja izgledala da je mali monstrum prije nje bio 3 sata u javnoj kući? (Nehaj007 15.01.2008. 15:41)
  • Ovaj post mi je ko ona presuda Magaševoj: trebala je pretrpjeti ozljede... Jedan od razloga zbog kojeg uopće dolazi do silovanja je patrijarhalno oblikovana svijest o ženi kao 'vlasništvu', 'nižoj vrsti' i sl, prema kojoj mužjak može uzeti ženku po vlastitom nahođenju, neovisno o njezinom možebitnom nepristanku. To je njegovo 'pravo'. No ima nešto u toj ideji, 'radije silovana nego mrtva'. Čitala sam knjigu silovane žene koja je napisala da u tom trenutku sve o čem je razmišljala jest kako ostati živa. Mislim da je to individualno. Za neke smrt ne mora nužno biti gora opcija. S druge strane, mnoge žene žive s tim, ali mislim da je nemoguće ikad se doista oporaviti od toga. (teller 15.01.2008. 17:40)
  • @teller ... upravo tako ! Dobro si se sjetila Ane Magaš !
    Kad pomislim koliko je muškaraca ubilo žene pa se o TOMe nije toliko pisalo, prosuđivalo, osuđivalo ! A o Ani Magaš se danima, tjednima piskaralo ! Po mnogima, trebala je trpiti i to pišu najčešće, navodno emancipirane !

    ZAŠTO ćesto žene rado osuđuju žene ?

    Moram ponoviti, nije svakom VAŽNO FIZIČKO ZADOVOLJSTVO !

    Kako brinemo o duhu, duši, svom dostojanstvu, zašto ne bi brinuli i o tijelu !

    Pa ne seksa se sa svkim tko nas poželi i to nije razlog da nas zbog toga trebaju ZATUĆI !

    To bi mlade dame trebale shvatiti i o tome dobrano razmisliti !

    Nismo dostojni komentirati o ONOm što je pokojna Kristina mislila, želila ... (promatram, razmišljam 15.01.2008. 19:16)
  • identično mislimo (marioneta vjetra 15.01.2008. 21:48)
  • E PA VIDIS, TO STO SI REKAO DA JE VAZNIJI ZIVOT NEGO OSTATI "NE SILOVANA", JEDNOSTAVNO NE MOZES TAKO GOVORIT!! DA SI TI ZENA, I DA SE NEKI MANIJAK ISTROSI NA TEBI, I DA OSTANES PSIHICKI MALO NESTABILAN, UZ TO S TESKIM POVREDAMA SPOLNOG ORGANA, JA BI TE PITALA!!! NE SLAVE SE UZALUD "DRINSKE CASNE SETRE MUCENICE", ONE SU, DA BI OSTALE TIJELOM CISTE ODNOSNO "NE SILOVANE", BACILE SU SE U DRINU. I DANAS SE OSOBITO SLAVE. TI TAKO RAZMISLJAS JER SU MUSKARAC, TI NE ZNAS KAKO MOZE ZENU BOLJETI SILOVANJE, A TEK KAKVE POSLJEDICE PSIHICKE I FIZICKE OSTAVLJA. ZATO JA MISLIM DA JE IPAK BOLJE DATI SVOJ ZIVOT, I OSTATI CISTA TIJELOM. JER BOLJE UMRIJETI CASNO I NAPUSTITI OVAJ OKRUTNI SVIJET KOJI JE PREPUN TAKVIH I GORIH ZLOCINA, NEGO OSTATI NA NJEMU, BITI SILOVANA I SLUSATI KAKO SE TO I DRUGIM ZENAMA DOGADJA SVAKODNEVNO TE IZNOVA PROZIVLJAVATI SVOJU TRAUMU. A TO ZA OSVECIVANJE, MISLIM DA 90% ZENA NE PRIJAVLJUJE SVOJE SILOVATELJE JER IH SE BOJE... TO JE NAZALOST TUZNA, NEVJEROJATNA ISTINA.... (Black angel 15.01.2008. 22:07)
  • POTPUNO SE SLAZEM S MSGR. IVANOM CUBELICEM U POTPUNOSTI! A TEBE NEKA BUDE SRAM STO PISES OVAKVE STVARI NA BLOGU JER NIJE ONA NJEMU TRIBALA DAT DA JE SILUJE I TKO ZNA JOS STO NAPRAVI!!! SAMO OPRAVDAVAS NJEGOV ZLOCIN I KRIVNJU PREBACUJES NA JADNU DJEVOJKU!!!! TI SI MUSKO,I DA TI NEKA CURA NE DA, POLUDIO BIH JER SI TI IPAK MUSKO I FACA , A CURA JE U TVOJIM OCIMA ODMA KURVA KOJA TEBI NE DA IAKO SI "DOBAR", "MORALAN", "POSTEN" .... MA SEREM SE JA NA TAKVE MENTALNO ZAOSTALE KOJI MISLE DA JE MUSKARAC SVE, A ZENA NITKO I NISTA KOJU SVAK MOZE SILOVAT KAD MU PUKNE!!!! SRAM TE BILO, ZIVIS U HRVATSKOJ U KOJOJ SE 89% LJUDI IZRAZILO DA SU KATOLICI, A SIGURNO I TI MISLIS DA I TI SPADAS U TU SKUPINU LJUDI, VJERUJ MI - NISI S OVAKVIM ZATUPLJUJUCIM I SREDNJOVJEKOVNIM RAZMISLJANJEM!!! JOS JEDNOM: SEREM SE JA NA TAKVE OSOBE (Black angel 15.01.2008. 22:22)
  • Ja nisam ovdje dosla da me se vrijeda, nego sam izrazila svoje misljenje s kojim se ne mora nitko slozit, ama bas nitko! Prihvatite da i drugi ljudi imaju svoja misljenja i nemojte ih napadati zbog toga. Ja znam kako je to. (Black angel 15.01.2008. 23:04)
  • e masovni nije li ovo cinizam? budi ona, pa budi on dubinom duše. ne spekuliraj; budi, ako možeš ... :( (Mladen 16.01.2008. 11:23)
  • ja bi isto rađe umrla nego dala nekom bolesniku koji nikad nije bia sa ženskom pa ga uvatila paranoja i iša silovat jadnu curu!
    ugl. da je silova i da je ostala živa bi se cilog života osjećala prljavo i iskorišteno!
    stoga izgleda da je odlučila ić drugim putem!
    ne zamjeram joj er bi i ja isto napravila! (my name is love girl=) 16.01.2008. 14:59)
  • Ona nije čuvala djevičanstvo po cijenu života, jer nije ni znala da je njezin život u pitanju ,sve dok nije bilo kasno ,a najmanje je fer da to proglašavaš njenim primitivizmom.Djevojka se našla u situaciji da netko nasrće na nju i branila se svim silama, bila je prestrašena i nije bila automat koji razmišlja po sistemu: dat ću mu, pa me neće ubiti! To je bezdušno i netočno zapažanje.Mladić nije sebi rekao te večeri: idem ja vani, pa ću probat neku žensku povalit, a ako ne da ja ću je ukokat. To je splet užasnih okolnosti koji se dogodio a koji je jednu obitelj zavio u crno a drugu unesrećio. I to sve skupa nema veze s primitivizmom neke određene sredine , jer takve grozote događaju se svugdje. (Mima 16.01.2008. 18:24)
  • ja se nemam nikome ispricavat. sve one silovane zene u BiH,meni je njh najvise zao sto se svaki dan svoga zivota moraju buditi s cinjenicom da su bile tretirane kao najniza bica na svijetu. vjeruj mi,ima mnogo onih kojima je u takvim trenutcima draza smrt od zivota. problem je u sudstvo koje ne zna posteno kaznit nasilnike.zatvore ih na godinu-dvije te puste. a takve ljude to jos vise potice na zlo jer oni misle "koja me je to kurva strpala iza resetaka,platiti ce mi jos gore". mislim da je bolje da je ovako zavrsilo. kristina je casno umrla.nije znala hoce li je samo silovat i pustit, ili silovat i ubit. nije znala. postupila je kako bi mnogi postupili da se nadju u njenoj situaciji. imala je predivan,vedar zivot i svaka joj cast sto se nije dala. da se dala i ipak ostala ziva, vjerujem da bi kad tad pukla jer je jako tesko suociti se s time, cak ni najhrabriji ne bi izdrzali. vjernica sam i uvijek pokusavam zivjeti u skladu s Bozjom voljom.j a sam mlada,ali ne i glupa, i kao svi sanjam o dobrom poslu,predivnoj obitelji,mnogo djece... i ja prva ne bi dozvolila da mi neki poremeceni manijak svojim izivljavanjem na meni osakati za cijeli zivot i duhovno i tjelesno te srusi sve moje snove... nema te cijene, veca je od mog samog zivota kojeg volim i cijenim. nadam se na da si me razumila. (Black angel 16.01.2008. 21:39)
  • Ova jedra kartica teksta kazuje nam zapravo skoro isto što nam na tristotinjak stranica poručuje i roman "Putovanje u srce hrvatskoga sna" Vlade Bulića. (Bookaleta 17.01.2008. 21:34)
  • da sad je kao ona kriva šta je žensko i što su neki muškarci poremećeni! kao da bi se ti sjetio zapisat registraciju auta! i kao da bi joj on dao da pošalje sms! i kako bi to izgledalo: "Oprosti, možeš li mi reći, prije nego što me ubiješ, registraciju svog auta tako da svi znaju tko mi je ovo napravio?" gdje ti je mozak? sad se ti praviš pametan! (anonimna 18.01.2008. 22:26)
  • Kako možeš znati da je ne bi ubio nakon seksa. Ja mislim da je takav čin ne bi spasio. A i kad se probam zamisliti u njenoj koži, ne bih si ni ja to dopustila. Vrištala bih, tukla ga, grizla, nokte mu zapikla u oči,... sve, samo ne to. Seks je nešto posebno. A i gdje joj je pamet bila da je išla stopirati. Tko to još normalan radi? Pogotovo tako primamljivo sređen, za van.. Nemam više riječi. (lady_butterfly89 21.01.2008. 21:58)
  • Kraj u Zagori ima sve manje ljudi i ukidaju se automobilske linije.
    Učiteljice koje putuju iz Splita često i same stopiraju.
    Eto dragi manijaci, samo trebate doći na cesto u Brnaze za Trilj i obratno i naći ćete tamo svoje žrtve. Tamo svi stopiraju, jer nemaju izbora, a vozači iz toga kraja su maksimalno susretljivi, jer znaju kakva je situacija s prijevozom i vlada povjerenje. I onda se dogodi zločin. Istina je da je na djelu negativna selekcija: odesljavanje u veće sredine itd.
    Istina je i da se ovakvi zločini svuda događaju. To ništa ne govori o pojedincima, o ubojicama i žrtvama, nego je to opće kretanje, opće stanje.

    Pitanja za lokalne vlasti sinjske i triljske:
    1. zašto niste pješacima omogućili dostojanstveno i normalno putovanje?
    2. vidjeli ste kružne taksije u Splitu. je li moguće zaposliti 2 vozača, nabaviti 1-2 kombija i olakšati ljudima put od Trilja do Sinja i natrag?
    Zašto netko ne prozove te nesposobne likove, neovisno o stranci i osobi?
    Što su oni učinili da poprave stvari? Onaj Tomašević, koji mi se do sada činio normalan proziva roditelje, da kako su odgojili djecu, kada djeca stopiraju.
    Stopiraju im i nastavnice.
    A stopirala bi i njegova kćer, ako je ima. (ponekad, jedva, možda 23.01.2008. 20:19)
  • Znala sam da si muškarac, jer da si žena znao bi da žena ako ne želi spavati sa nekim jednostavno to ne može i ravno joj je smrti. Tu nema izbora.
    Kad te netko prisiljava na nešto, ti se opireš i gotovo.
    Ja nebi spavala sa nekim samo da ostanem živa i vjeruj mi da je tako koliko god ti to zvučalo nevjerojatno.
    Zar bi ti dao nekom frajeru da te j... u guzu samo da ostaneš živ?
    Ne bi, opirao bi se zbog gađenja, srama, boli, ponosa.
    A misliš li da kad bi mu i dao jedan dio tebe nebi umro?
    Sigurno bi, možda baš onaj koji te čini čovjekom!
    Ona nije imala izbora. (serafina 24.01.2008. 18:20)
  • petak, 11.01.2008.

    koliko se brzo postane pušač?



    Da li vas zanima koliko se brzo postane pušač? Čak i ako vas ne zanima, iznenadit ćete se.

    Recimo, nadavno ste sa svojim društvom priredili tulum… Odlično ste se proveli. Sakupilo vas se pet ili sedam mladića i dvije ili tri djevojke… Slušali ste odličnu muziku. Svi zajedno popili ste cijelu flašu nekog alkohola i popušili kutiju cigareta. Dvoje ili troje su se pušeći zagrcnuli i zakašljali, izbile su im suze na oči i nisu mogli završiti ni jednu cigaretu do kraja. Ostali su se dobro zabavili zafrkavajući ih. Od tada je prošlo možda već dvije sedmice… Da li ste time postali pušač?

    Ako ste jedan od onih koji su odbili probati makar i jedan dim, sigurno niste postali pušač i vjerojatno nikada nećete, premda opasnost da ćete kad-tad nasjesti nije zauvijek otklonjena.

    Ako ste jedan od onih kojima je cigareta bila toliko odurna i nepodnošljiva, da vam nikako nije jasno što ljude na to navodi, te ste odlučili nikada više tako nešto ne ponoviti, sigurno niste postali pušač i vjerojatno nikada nećete, premda opasnost da ćete kad-tad nasjesti nije zauvijek otklonjena.

    Ako ste jedan od onih kojima je cigareta bila toliko odurna i nepodnošljiva da niste mogli popušiti niti jednu i cijelo večer ste trpili da vas svi maltretiraju i zafrkavaju vas zbog toga, te ste odlučili da ćete se sljedećeg puta bolje držati, po mogućnosti da ćete i vježbati u međuvremenu - postali ste pušač koji će se moći osloboditi te navike samo uz teške muke.

    Ako ste zaključili da se pušenje bezvezno i neugodno, grize grlo i oči, ostavlja oduran okus u ustima, štipa u nosu, nagoni na kašalj, nije vam jasno što ljude navodi na tako nešto, nije vam se ni najmanje svidjelo pa vam je jasno da nikada nećete postati pušač jer se na tako nešto neugodno nikada nećete moći naviknuti, niti ima razloga da to ikada ponovite, ali ste zadovoljni i ponosni kako ste dobro držali - vi ste već pušač!

    Naime, kad iskrsne sljedeća takva prilika, a neodgodivo će uskoro iskrsnuti, bez ikakvih obzira ćete sve ponoviti, biti će vam lakše nego prvi puta. Neka se to nekoliko puta ponovi i ulovljeni ste. Narednu godinu dana ćete ponosno pušiti svakom prilikom, a svaki puta kad pripalite pomisliti ili reći onima s kojima ste u društvu da vam nije jasno što ljudi nalaze toliko teško u tome da se ostave cigarete i čemu je uopće ostaviti? S visoka ćete gledati ili misliti o onim bijednicima koji kukaju kako se ne mogu ostaviti te štetne navike. Kog vraga uopće puše kada imaju nešto protiv toga? Kakvi su to slabi karakteri koji se ne mogu ostaviti nečega tako bezveznoga? Vi bi, recimo, mogli prestati kad god hoćete, samo što nećete jer ne vidite razloga zašto bi…

    Pametan čovjek ući na iskustvima drugih, naročito na njihovim pogreškama. Istina je da vlastite pogreške mogu najbolje poučiti, ali se često ne mogu ispraviti ili nanesu nepopravljive štete. Pušenje je jedna od takvih stvari koja može donijeti samo štete. Zašto ne vjerujete svima koji znaju, i pušačima i onima koji su uspjeli prestati pušiti? Najpametniji i najlakši način da se izbjegne bolesno i štetno ovisništvu jest da se nikada ni ne zapuši. Nakon prve cigarete može uslijediti samo druga, a nikako ono stanje kada se pošteno moglo reći "Nisam popušio niti jednu".

    Pušač se postaje nakon prve cigarete. Ovisnik nakon druge. Jedino što su ljudi toliko bedasti da im je potrebno godinu-dvije da bi to shvatili i sami sebi priznali.




  • U pravu si (*~˙˛Ivona˛`~* 11.01.2008. 20:48)
  • Super blog (*~˙˛Ivona˛`~* 11.01.2008. 20:48)
  • Navrati i ti do mene pa mi komentiraj (*~˙˛Ivona˛`~* 11.01.2008. 20:48)
  • Pozz (*~˙˛Ivona˛`~* 11.01.2008. 20:49)
  • Bok! Otvorila sam blog za ljude u Africi, a trenutno se bavim temom njihove djece. Moj cilj na toj stranici je "prikupiti" što više ljudi voljnih pomoći kako bismo mogli nešto učiniti (voljela bih ja to kao pojedinac napraviti, ali godine su mi mali problem). Točnije moj glavni cilj tog bloga je podići moral ljudima i pokazati im kako je zapravo tamo. Tj. da ljudi shvate koliko je život vrijedan i da mogu pomoći drugima.
    Stoga, ako si voljna/voljan, svrati i ostavi svoje mišljenje u komentaru i glasaj na anketama. Bit ću ti zahvalna, a tako i svi ti ljudi. (Africa Help 11.01.2008. 22:08)
  • Slažem se s tobom! Lijepo si to napisao! (Mithrandir 12.01.2008. 00:09)
  • OVO JE STVARNO OK BLOG................................BAREM NEKO NORMALAN KOJI PIŠE O NEČEM NORMALNOM.....................POSJETI I TI MOJ BLOG MOJ ŠARENO LUDI SVIJET (lejla 12.01.2008. 00:35)
  • Probala sam jednu ko tinejdzer, i to mi je bi dosta.
    Nepusacica bila i ostajem. (Zvrk 12.01.2008. 18:16)
  • drago mi je što nikad nisam zapalila onu drugu (Klara 12.01.2008. 19:59)
  • pušač se postaje prvom cigaretom ovisnik trećinom druge. iskustvo (Trycky 12.01.2008. 21:32)
  • ne nagovarajte mačke da puše! (suzi q. 12.01.2008. 23:20)
  • Meni su cigarete oduvijek bile odvratne i pušenje mi je bilo stvarno glupo...dok se jedan dan nisam našla kako pitam prijateljicu dim. Tako se to nastavilo svaki dan i evo me, već 2 godine pušim i ne namjeravam prestati. A ne znam ni sama kako je do svega došlo...znači, slažem se s tobom. (ellye 13.01.2008. 11:24)
  • ljubavi, jel' se tom logikom jebač postaje nakon prvog jebanja?...oprosti na rječniku, ali ne bih se složila da prva cigareta deklariše pušača, a druga ovisnika...ipak tu treba proći neko vrijeme da se čovjek navikne i navuče...kissssssss (reginaelena 13.01.2008. 17:25)
  • Zvuči banalno, ali nažalost itekako istinito (showdown2000 13.01.2008. 18:21)
  • a-a! ja se ne slazem!
    prvi put sam zapalila s drustvom s 14 god- iz znatizelje
    drugi put- zbog osjecaja da radim nesto zlkocesto
    treci put- svidjelo mi se kako izgledam s cigaretom
    cetvrti, peti, sesti..... put- nisam vidjela razlog za prestat-navika
    nemam pojma koji put- drustvo cijelo pusi i ako na zapalim vise ne osjecam pripadnost
    danas- 15 i pol mi je godina i vise ne pusim- 2 mjeseca i najiskrenije mi nije bio nikakav problem prestat cim sam vidjela polovicu drustva ovinu o vise od kutije na dan....

    da da ... i vise ni ne namjeravam..... znatizelja prosla, ispala sam faca i sve ok!
    p.s. ovo 1. put, 2. put.... vise oznacava jedno razdoblje a ne tocnu kolicinu popusenih cigareta
    pozz!! (petra 14.01.2008. 23:23)
  • četvrtak, 10.01.2008.

    LOŠ TAJMING



    Nema toga što mi toliko može uzrujati majku kao kad otkrije da u kući nema tablete za umirivanje. Prokleto je to, isto kao i svima znana pojava da novci najviše nedostaju upravo kada je najgora besparica. Grijanje je najpotrebnije zimi! Dovoljno je da nekoliko sati nema što popiti, pa ožedniš ko vrag! Što je najgore, ako si žedan, ne možeš to ukloniti zadovoljavanjem neke druge potrebe, recimo da se odeš osunčati, niti glad možeš zavarati utaživanjem kulturnih potreba duže od petnaest minuta.

    Nasreću, koliko god nejebica bila strašna, neki se seks uvijek zbudne uvijek upravo nakon što najgora jebosuša smlavi čovjeka na najdublje dno dna.




  • I baš kad se čovjeku najbolje digne, padne. (nažigač 10.01.2008. 17:00)
  • Dovoljno je odbaciti sve kriterije i nuditi se svima i svakome i neki još desperatniji jadnik će se učas naći. (lonly ranger 10.01.2008. 17:01)
  • Ako ne biraš možda i uloviš nešto... ;)
    Ali kako govori jedan moj kolega... "Tko bira sam se dira!"
    Pa ti biraj... lol :)))

    @nažigač
    ovo si dobro primjetio, ali mislim da mi još nismo u godinama da nas muči taj vid problema! :p :)) (Mithrandir 10.01.2008. 17:47)
  • Samo obavijest !
    Na e-Saboru je organizirana anketa (glasovanje) s pitanjem o podršci Novoj vladi mandatara dr. Ive Sanadera (http://esabor.blog.hr). (E-SABOR 11.01.2008. 00:40)
  • "Na sreću ili nesreću, od strašne pouke naknadne pameti da smo bedaci bili i bedaci ostali, čuva nas upravo moćna vlastita bedastoća sposobna izvrgnuti i najjasniju poruku u svoju suprotnost, pa smo u vlastitim očima i dalje najpametniji, a svi ostali nam krivi za sve nedaće. Ako je jutro pametnije od večeri, mamurni polurazbuđeni koji pati od glavobolje i mamurluka samo je još bedastiji"

    Strašna istina. (beastie boy 11.01.2008. 13:24)
  • srijeda, 09.01.2008.

    odraz vremena na filmove



    Godine 1970. ni Amerika ni Engleska još nisu postale zemlja proleterska, a filmski hitovi te godine koji su došli iz tih zemalja bili su "M.A.S.H", "O jagodama i krvi", "Odiseja 2001", "Butch Cassidy and The Sundance Kid", "Easy Rider", "They Shoot Horses, Don't They?", "If…" i "Midnight Cowboy". Navedeni filmovi bili su toliko dobro prihvaćeni svuda u svijetu da se može reći da su obilježili filmsku sezonu. Imali su dvije zajedničke karakteristike:

    1. kolektivni glavni junak, glavni junak je množina, nekoliko glavnih junaka su ravnopravni: usamljeni jahač, (svejedno da li kauboj ili vitez,) grubi i pronicljivi detektiv, romantični ljubavnik, komedijant, historijska ličnost, i slični, rascijepili su se na najmanje dvojicu, ako ne i cijelu grupu likova. Istina da je toga bilo i ranije, (na primjer braća Marx ili "Nevolje s Haryem",) no to je primano kao rijetki izuzetak, ili u slučaju "Najdužeg dana" kao dramaturška neizbježnost. (Čak i među četiri mušketira, D'Artagnian je bio glavni!) Novo razdvajanje glavnog junaka u više likova omogućilo je da oni iskazuju svoju subjektivnost i otvaraju intimu u međusobnim razgovorima i odnosima, te zamijene šutljive tipove poput Haphreya Bogarta koji su iskazivali svoju čvrstoću time što su prigušivali otkrivanje osjećaja.

    2. neprijatelj glavnog junaka je jednako jak, jači ili neizbježan i nepobjediv. Ranije su negativci u svakom pogledu bili inferiorni, slabiji, ružniji, bedastiji, moralne nule. Početna premoć negativca bila je u službi poruke kako je gadan, no kasnije je problem junaka uglavnom kako da otkrije tko je negativac, pronađe gdje se sakrio, sustigne ga i pobijedi u izravnom odmjeravanju snaga. Negativac u filmovima sedamdesete postaje sistem, birokracija i rat ("They Shoot Horses, Don't They?", "If…", "O jagodama i krvi",) neljudska inteligencija ("2001") ili je naprosto premoćniji. Dapače, neprijatelj čak nije nužno negativac. Butch Cassidy i Sundance Kid su šarmantni razbojnici, a neumitni progonitelj je šerif na strani pravde. To pak otvara mogućnosti da završetak nije nužno heppyend, već upravo obrnuto kao u "The Strawberry Statement", "Butch Cassidy and The Sundance Kidu", "Easy Rideru" i ostalima, ili - u najboljem slučaju - neodređen kao u "Odiseji u svemiru".

    Te inovacije su od tada postale toliko svakodnevne da je danas teško zamisliti da nekoć tako nečega nije bilo.

    Malo vjerojatno da se desetak nezavisnih producenata tako nešto unaprijed dogovorilo. Prije će biti da su te dramaturške promjene posljedice promijenjenih sagledavanja stvarnosti i izmijenjenih stavova prema životu koje su svi dijelili. Oni su pak posljedica promjene duha vremena u burnim šezdesetima, koje su kulminirale šezdeset i osme. Duh vremena ogledao se ponajmanje u tada aktualnim sadržajima koje su filmovi prikazivali. Da su ih obrađivali na stari nečin, neke priče ne bi ni mogli ispričati. Upravo je struktura pričanja omogućila i da filmovi čija je radnja smještena u prošlost ili u daleku budućnost budu tada suvremeni, a danas za povijest filmografije nezaobilazni.




  • Rane sedamdesete su mi, uz noir- tridesete, najdraže razdoblje američke
    filmografije - nekako neopipljivo kvalitativno strašno (Žavijer 10.01.2008. 00:52)
  • Mislim da su danas dramaturzi zabrinuti time da se u predstavama gledatelji identificiraju s negativcima ("Kad jaganjci utihnu", "Sopranos" itd). Nešto se generalno promijenilo - na lošije. (nažigač 10.01.2008. 01:00)
  • Čini mi se da je glazba i to rock glazba odigrala važniju ulogu i imala puno više utjecaja na događaje šezdeset i osme i sedamdesetih godina u Americi, Europi pa i kod nas u Hrvatskoj. (hope 10.01.2008. 09:34)
  • zanimljivo zapažanje. a što je s parom Jerry Lewis-Dean Martin? (pametni zub 10.01.2008. 11:01)
  • Još jedan dokaz da su filmovi bili puno bolji nego što su danas... (cebo-amebo(potraga za smislom) 10.01.2008. 13:25)
  • Jerry Lewis i Dean Martin su par poput Abbota i Costela, Stanlia i Olia, ili Tony Curtisa i Jacka Lemmona, nastavak tradicije u komediji, a to je nešto drugo. Nedostaje im fatalni neprijatelj, iako mogu imati protivnike koji ih privremeno ugrožavaju (recimo, ganjaju ih gangsteri). Fatalni neprijatelj je nužna druga točka naspram kolektivnog glavnog junaka koje stvaraju osovinu oko koje se pletu priče novih filmova sedamdesete. Fatalni neprijatelj je priznanje neumitnosti života, pa je često bezličan (rat, birokracija, školski sistem…). Upravo naspram te neumitnosti junak se mora podijeliti da bi pokazao svoju humanost, koja ostaje jedino efikasno oružje protiv neotklonjivog, čak i kada se od njega gubi. (babl 11.01.2008. 03:17)
  • utorak, 08.01.2008.

    izravni put



    Vidmir Raić je objavio dva članka od tridesetak redaka u "Studentskom listu" i oduševio se za novinarstvo. Otišao je u redakciju i pitao što bi mogao dalje. "Smisli sam i predloži," rekli su mu stari urednički lisci. "Smislio sam!", uzvikne on bez oklijevanja. "Intervjuirat ću Jane Seymour!"

    Jane Seymour je, pored toga što je bila možda najljepša glumica među svima koje su u to doba mogle vidjeti na filmskom platnu, bila izuzetno popularna u cijelom svijetu nakon TV-serije "Jedrenjaci". Odigrala je glavnu žensku ulogu u filmu u Jamesu Bondu "Live and Let Die", a zatim došla u Zagreb sudjelovati u snimanju tv-serija "Rat i sjećanje", te odsjela u "Esplanadi". Pomisliti da bi "Studentski list" moglo dobiti intervju od nje bilo je već samo po sebi toliko drsko i/ili naivno da su ofucani urednici ostali bez teksta. Da kažu što stvarno misle o zamisli spriječilo ih je jedino što je Vidmir već onda bio oko dva metra visine i poneku kilu više nego što bi bilo idealno.

    - Svakako! - rekoše urednici. - Pa kad si već ondje, zapitaj Roberta Mitchama kako mu se sviđaju sir i vrhnje s Dolca!

    Zadovoljan što je dobio zadatak, Vidmir poletno otpraši u "Esplanadu". Ode na recepciju i pošalje poruku Jane Seymour da je čeka u predvorju.

    Za nekoliko minuta umjesto nje sjuri se do Vidmira njezin agent za reklamu, publicitet, promociju, štampu itd. Čovjek je bio sav očajan jer u tri dana, koliko su već bili u Zagrebu, ama niti jedan novinar nije zatražio išta od njega i Jane. Kasnije analize slučaja ukazivale su da su svi najvjerojatnije mislili da nema izgleda dobiti išta od nje, a agent je bio naučen da gdje god dođe gotovanski sjedi i šuta nogom one koji se tiskaju uokolo, pa se potpuno zblesirao. Vidmir reče da bi intervju. Agent odgovori da - kakav intervju?! Jane ga zove navečer na večeru, na njen trošak! Pa će se porazgovarati kao ljudi, može pitati što hoće i koliko hoće, a kasnije neka on napiše štogod mu volja.

    Pojavi se Vidimir u zakazano vrijeme obrijan i u odijelu, milina ga pogledati. Agent je u međuvremenu objasnio Jane da se nitko od novinara nije pojavio jer postoji jedan koji je glavni, pa kad dođe taj, svi ostali prepričavaju što taj kaže, a to je, glavom i bradom - Vidmir! Jedva jedvice ga je nagovorio da prihvati poziv za večeru i Jane bolje da se potrudi ostaviti dobar dojam jer o tome ovisi njezina popularnost u ovom dijelu svijeta. Mora agent nekako opravdati svoju plaću. Sjednu oni u restoran, a Jane med i mlijeko! Agent pripremio kutiju s promocionalnim materijalom u kojoj su nedostajale jedino njezine upotrijebljene gaćice.

    Zapiše Vidmir ponešto u blokić, a nakon večere pozove ga Jane sebi u apartman da još nešto popričaju u četri oka, odakle ga je pustila tek oko ponoći kada je agent kucao na vrata da mora na spavanje jer ujutro ima snimanje, a kad su prolazili predvorjem nalete na Roberta Mitchama, te Vidmir iskoristi priliku da ga zapita kako mu se sviđa Zagreb i što misli o siru i vrhnju s Dolca.

    Dođe Vidmir sutradan u "Studentski list", a ondje se već nabrusili da ga živog oderu, izrežu na komadiće i rastave na dijelove.

    - I…? - pitaju prijetvorno. - Jesi li donio intervju?

    Nakon toga se Vidmir zauvijek opredijelio za novinarsku profesiju, očekujući da će cijeli život biti kako je počelo.



  • Hmmm, bas najljepsa nije bila, bar sudeci po slici, pa joj valjda i slavenski sarm bio dobro dosao :) (Mark 09.01.2008. 00:40)
  • Šteta da se novinar nije zvao Nikola, :-), mislim onako sveti Nikola. (Tužni pas 09.01.2008. 07:48)
  • ok, ali što se konkretno događalo, što su glumci izjavili... (pametni zub 09.01.2008. 08:34)
  • cool (Shut up and kiss me 09.01.2008. 10:34)
  • sve se može kad se hoće ;)))) (lolina 09.01.2008. 12:45)
  • super priča, početak i sredina sjajni, kraj ne baš toliko :) (m 09.01.2008. 13:30)
  • Jane S. je baš prava frajerica! (onakojatrcisvukovima 09.01.2008. 19:13)
  • ponedjeljak, 07.01.2008.

    plavo, plavo i plavo!

    Vrućina je gotovo pa nepodnošljiva, sva osjenčana mjesta na plaži su prenapučena, dok se na otvorenom suncu izležavaju samo rijetki manijaci, a ipak - nitko ne ulazi u vodu da se osvježi.

    - Hajdemo u more! - predložim Tomiću.

    - Ni slučajno! Ni za sve blago ovog svijeta! Ni za vraga! - živne on. - Zar nisi vidio današnji glavni naslov na svim naslovnim stranicama?! Morski pas u akvatoriju! Pet metara! Uopće nemam namjeru zagaziti ne znajući što je ispod površine. Uđem u vodu, a tri metra dalje čeka me RIBA da me pojede!

    Istina, pisalo je da viđeni morski pas ima više od pet metara, no nije ustanovljeno koje je vrste; da li od one dvije opasne ili od sto i pedeset bezopasnih vrsta, a to da je "u akvatoriju" znači da je uočen dan ranije na dvadeset kilometara od mjesta u kojem smo se zatekli. Ipak, nitko ne prilazi ni blizu vodi.

    - Mladiću! Upravo iskazuješ iracionalni strah pred nečim što ima toliko malo izgleda da bi se dogodilo, da je gotovo izvjesno da se ni ne može dogoditi… - rekoh mu.

    - Nema veze! - ražesti se on, gnjevno pripali cigaretu i počne je sisati kao da mu je nešto skrivila. - Dovoljno mi je pomisliti da postanem hrana nekome toliko glupom kao riba! RIBA! Da me riba pojede!!! Tako nešto ne želim riskirati ni najmanje!

    - Mladiću! - rekoh mu. - Upravo iskazuješ iracionalno pouzdanje u slijepu sreću nadajući se da nećeš biti jedan od onih 80% pušaća koji završavaju s rakom ili emfizemom pluća.

    - Ha! - usklikne on. - Dovoljno mi je prisjetiti se Tita i Castra s onim njihovim cigaretinama, pa da me sve brige minu.

    Poznajem pojavu. I meni je dovoljno pomisliti da Mick Jagger NIJE dobio AIDS, pa se nakon toga ne mogu ozbiljno zabrinuti da bi tako nešto moglo snaći i mene. Ako on nije dobio, nitko ne može! Toliko koliko je on prevrnuo i opalio, teško da je i Hugh Hefner, pa ako njih dvojica nisu dobili AIDS, kuda bih ja sa svojih stotinjak recki godišnje?!

    Primjer iracionalnog straha je i gospođa Slavica koja se toliko uzruja i isprestraši kad čuje da je bio snažan potres u Anadoliji, da odmah mora pripaliti. Ljude naročito straši ono što mogu lako zamisliti i upečatljivo vizualizirati. Lakše je zamisliti ugriz zmije, krokodila ili morskog psa nego onu cigaretu nakon koje nema povratka. Posebno straše pojave koje se može zamisliti u skladu s vlastitim strahovima. Recimo, "potres" se može zamisliti kao da nekoga zemlja proguta, zgrada zgnječi, tlo se ljulja ili se posvuda rasplamsaju požari.

    Da bi priča bila kompletna, kada se na tezulji pokušavaju odmjeriti iracionalni strah i iracionalni optimizam, ni prosudba ne može biti racionalna. Tako je svojevremeno većina hrvatskog naroda bila toliko egzaltirana teoretskom mogućnošću da se dolaskom kapitalizma svatko može obogatiti, da se malo tko obazirao na podatak da su 1938. trećinu stanovnika Zagreba činili sluge i sluškinje, te je malo tko bio zaustavljen izvjesnim predviđanjem da će većina izgubiti, osiromašiti i biti svedena na sluganski status.

    Označimo iracionalnost plavom bojom. Proizvoljno, arbitrarno, neutemeljeno, ali jasno i jednoznačno. Kada bi nakon toga imali neki sprej kojim bi mogli pošpricati sve iracionalno, otkrili bi da živimo u plavom svijetu, s ponekim svjetlijim i tamnijim plavim mrljama, i tek rijetkim oazama drugih boja.



  • Plavo je OK za televiziju - uopće se ne vidi ako tako treba za neku svrhu. Radiš sa plavom pozadinom a svijet ružičast, sirotinje nigdje. Ja sam inače radio i do 800 recki godišnje ali sam nedavno izgubio švicarski nož pa sam sasvim prestao. (Tužni pas 07.01.2008. 16:53)
  • Većina strahova je iracionalna i svi smo mi svjesni da je "ovaj ili onaj strah" iracionalan, ali baš nas taj strah nekada spasi.
    Kao i onaj tvoj prijatelj ni ja ne bih u vodu, a da znam da se negdje u blizini u moru brčka morski pesek. (Mithrandir 07.01.2008. 19:25)
  • ostavljam govno (trnoružica 08.01.2008. 00:57)
  • Istina, ali i to malo duginih boja trebalo bi bit dovoljno, i trebali bi bti sretni što smo ih uopće vidjeli! (koliko tuge u ovome svijetu 08.01.2008. 01:25)
  • kažu da su svi strahovi iracionalni: ili se bojiš onoga protiv čega ne može ništa, ili onoga što nije opasno (pametni zub 08.01.2008. 16:20)
  • subota, 05.01.2008.

    optičarski vademecum

    Image Hosted by ImageShack.us

    Povećala, naočale, dalekozori, mikroskopi, teleskopi,
    sve su to pomagala koja koriste saznanja optike
    da bi omogućila ljudima da bolje vide.

    No zaludu povećala, naočale, dalekozori, mikroskopi i teleskopi
    ako ih čovjek redovno ne čisti.
    Kroz prljave, zapuhane naočale vidi se lošije nego bez njih.
    Trunak prašine unutar mikroskopa,
    nepravilno postavljeno sočivo u dalekozoru,
    otisak masnog prsta na okularu teleskopa,
    i niz takvih stvari mogu pretvoriti optičke pomagače u njihovu suprotnost.

    Zavarani pouzdanjem u pomagala,
    ljudi oslabljena vida
    ili oni koji žele vidjeti ono što nam nije rođenjem dano da vidimo,
    uvjereni da vide bolje
    ne primjećuju da vide slabije
    ako ne održavaju pomagala kako treba
    i pravilno ih ne rabe.


    P.S. Htio sam reći tu nekim likovima
    da im je mentalna optika
    u jadnom stanju.


  • I sve si to lijepo i rekao, ali zapakirano u celofan! :))) (Mithrandir 05.01.2008. 20:23)
  • POnekad je jednostavno bolje izbubat sve što želiš reć, ne umotano u celofan, ne dvosmislenim tekstom, bez dubioza... jednostavno treba ubost u guzicu onim čime najbolje možeš... (Brain Pulse 05.01.2008. 21:23)
  • taj sam. naočale ko londonska magla. prvo sam koristio jelensku kožicu, pa čist rupčić, pa prljav rupčić, pa majicu koju nosim, a u najnovije vrijeme pasje uho. ili ih stavim u prljavo suđe (pametni zub 05.01.2008. 21:55)
  • http://vukojebac.myminicity.com/ (HJajni 05.01.2008. 22:43)
  • Tako je, što će im povećala kad ionako kurca ne razumiju. Retard ostaje retard. Jedino što s naočalama ostalim retardima izgleda pametnije. Kao, izgubio je vid čitajući, dakle on je načitan. A načitan čega? Teksa Vilera i Ljubavnih vikend romana? (Bego 07.01.2008. 10:22)
  • petak, 04.01.2008.

    praktična upotreba maštarija

    Petar Pan je u zemlji Nedođiji podučavao Izgubljene dječake kako letjeti: potrebno je zamisliti sretnu misao i pomoću nje se može vinuti iznad svega.

    Tako i ja imam svoje lijepe misli za uspavljivanje. Pokrijem se do brade, ugasim svjetlo, sklopim oči, i prvo razmislim koju od omiljenih desetak maštarija ću odabrati da me uspava. Najjednostavnija je slična onome kako navodno neki ljudi protiv nesanice u mislima broje ovce. Ja razmještam namještaj po stanu. Fotelju ovdje, policu ondje, akvarij u kut… Obično ne stignem urediti ni jednu prostoriju, a već spavam. Zatim mi je na raspolaganju kompliciranija maštarija: Korčula - republika! Dovoljno je velika i svega ima da joj nitko drugi ne treba. Prvo je humano očistim: narkobosove i dilere potrpam u zatvor, a ljudskoj stoci raznih vrsta ponudim za sve što imaju otprilike pet puta više nego što vrijedi, samo da se pokupe s otoka. Ako netko neće, ne treba. Pozvao bih na otok takve ljude koji bi stvorili atmosferu da bi stoci preostalo ili da se pod hitno preobrazi i pazi kako se ponaša, ili da pobjegnu sami od sebe glavom bez obzira. Zatim bi otkupili teritorij otoka od Republike Hrvatske. To bi bilo najjednostavnije. Nekolicinu ljudi se potkupi, nešto malo da se u državnu blagajnu, i svi sretni i zadovolji. Čas posla i nakon toga su svi papiri čisti. Za ministricu pravosuđa izaberemo Iku Šarić, za kapoa ekonomije Ivana Lovrinovića, za mistricu znanosti Andreu Ambriović-Ristov… I ne stignem dublje ući u kadrovsku križaljku, a već spavam kao medvjed u zimskom snu.

    Dobro, da se ne fuliramo, imam na raspolaganju i nekoliko prijatnih misli za uspavljivanje tipa ove: vrlo komforna planinarska kuća u snijegu na Alpama. Kuća ima i zimski vrt u kojoj je bazen s toplom vodom iz termalnih izvora. Kroz prozore puca pogled na nepregledno prostranstvo pod snijegom, no u nju je naneseno toliko toga da nema potrebe izaći van dalje od pet metara od ulaza. U najvećoj sobi je vrhunska stereo-oprema i oko tisuću glazbenih albuma na različitim nosačima zvuka, te klavir. U originalnoj zamisli bilo je ondje i dovoljno probranih knjiga za deset godina izučavanja, kasnije je kuća opskrbljena i video-plejerom s dovoljnim brojem dobrih filmova, što je u posljednje vrijeme zamijenjeno velikim plazma-ekranom i filmovima na DVD-ima, a najnoviji poboljšanje u kući je uvođenje bežične internet-veze. U toj kući živim preko zime s dvije vrlo vješte i predane gejše, prvakinje svijeta u masiranju, no one su još djevice jer u desetak godina koliko održavam tu maštariju, svaki put krećem od početka, i - dok obnovim sve u planinskoj kući - kada one dođu na red već se obeznanim.

    U stručnoj i popularnoj literaturi naišao sam i da mnogi muškarci imaju i sretnu misao za dizanje. Mnogi su oženjeni za takve akrape i ksantipe, da im nema druge nego - kada te grdobine na njih navale - da se uvjeravaju "Ne, to nije ona! To je Tatjana Jurić ili Renata Sopek!" Njihova sretna misao mora biti jaka, što je grdobina gora - to jača, pa ako zaista djeluje možda imaju sreće da se taj dan provuku bez mnogo ozljeda. Slično tome imam svoju sretnu misao za lakše podnošenje doktora. Nasreću, nisu me odviše maltretirali kroz život, ali sam ipak morao povremeno podnijeti pikanja, rezuckanja i druge manje neugodnosti. Suočen s takvim situacijama, odmah aktiviram prigodnu maštariju. Jedna nevjerojatno lijepa žena izuzetnog karatera i cjelokupne osobnosti - ne znam što joj bi - zaljubila se u mene… No prije nego se upusti sa mnom, želi provjeriti nosim li neku skrivenu zaraznu boleštinu, a zatim - vidjevši kako sam ofucan - šalje me na doktorsko mehaničarsko dotjerivanje da me uglancaju i pritegnu sve spojeve prije nego me preuzme… Nije uz mene jer je zaposlena, ali svi doktori rade po njenim naputcima…

    Kada kucne čas da zaspem zauvijek, nadam se naći pogodnu sretnu misao da me prenese tim velikim prelazom. Konvencionalna maštarija koja se nudi ni najmanje me ne zadovoljava. Blažene duše na oblacima sviraju na harfama…, sve mi je to dosadno, sterilno, glupo i neuvjerljivo, manje izgledno nego da ću se naći u planinskoj kući s dvije gejše. Nitko ne zna kada će mu čas kucnuti, pa zato svakodnevno treniram produciranje sretnih misli, kada zatreba ona posljednja i najučinkovitija, da je mogu brzo i pouzdano priskrbiti.


  • Genijalan post!
    U biti sjetio si se i napisao post na temu o kojoj ljudi ne razmišljaju previše, a uvijek je rado imaju uz sebe kad im zatreba. A sam Bog zna da nam ponekad valja pobjeći u maštu... ako ništa drugo ono da si maštamo o nekim ljepoticama.... hehehe
    Mašta radi svašta! U mašti možemo sve!

    E sada kada si spomenio posljednju maštariju... hmmm
    Sada ću zvučati kao neki klinac, koji je još uvijek uživljen u bajku za laku noć, ali...
    ... ali ovako... ne govori li moj nick sam za sebe. Ako mi već treba i ako dođe to toga... zašto mi to ne bi bila posljednja maštarija! :)))) (Mithrandir 04.01.2008. 15:08)
  • Nema nikakvog prelaza. Postoji samo prestanak. I toga se bojimo. (Sibelius 04.01.2008. 15:51)
  • ej super ti je blog svrati do mog i komaj (antonijin svijet 04.01.2008. 16:52)
  • Cool ti blog
    Svrati do mog
    adresa: coolfish11
    nemoj ići izravno sam komentara nego idi natu str. (lovely cat 11 04.01.2008. 18:00)
  • Pa svatko od nas ima neke svoje maštarije koje se razlikuju o pojedincu....Uglavnom su to neke erotske maštarije,ali ima i onih o budućnosti(npr. odlazak na studij,vjenčanje,djeca itd...), o posjedovanju super moći ko supermen ili posjedovanju rengenskog pogleda hehe (Štambukica 04.01.2008. 19:50)
  • U zadnje vrijeme pišeš nekako....
    Šta se zbiva babl? (onakojatrcisvukovima 04.01.2008. 22:07)
  • Izgledaš mi kao da s guštom ostaješ sam kod kuće i da voliš svoju tipkovnicu i jedva čekaš da napišeš sve sto ti u glavi i negdje u podsvijesti imaš film,"želju,"maštu" :))) ..da će pročitati ovo neko ko će te potpuno razumjeti!Razumijem..razumijemo....
    Dobar post...čekam sljedeći!
    Amellie (Živim fotografiju 05.01.2008. 11:28)
  • ja zamišljam kako veliki ljudi dolaze meni po savjet, ja im svima govorim: Bit će kako bude! (pametni zub 05.01.2008. 12:27)
  • Imam! Za tebe. (I još neke.)
    Još nije došlo vrijeme.
    Sretno. (onakojatrcisvukovima 05.01.2008. 16:53)
  • deva, i biti u Peshawar u dan! Ho! Hasar Mir Khan ", on viknu za refurbished laptop sale (Piko Roemkofriw 03.10.2009. 13:36)
  • HRVATI - MORAMO SE AGRESIVNIJE BORITI I SUPROSTAVITI BANDI LOPOVSKOJ !


    TKO NAS HRVATE JE UNIŠTIO?

    Našu zemlju nije uništio "potres i cunami", a nije kriva ni "kiša i oluja", našu Hrvatsku uništili su oni ljudi - koji imaju ime i prezime. To je bilo tipično uništenje cijelog Hrvatskog naroda. Nijedan čovjek normalan i pošten nema pravo ovo opovrgnuti - da ovo nije istina. Hrvatska je postala tako povijesni činilac bezakonja... Mi Hrvati "šaptom" padamo u ruke osvajačima, izdajnicima i ratnim profiterima. Pljačka je nažalost počinjena od strane „naših", od Hrvata. Pitam se: Kako je to sve moguće u slobodnoj i suverenoj, pobjedničkoj Republici Hrvatskoj? Kakvi smo to mi ljudi kad možemo trpjeti ovakve "naše političare", koji samo: lažu, muljaju i kradu...

    POLITIČKE STRANKE I NJIHOVI POLITIČARI DOBRO ŽIVE

    Kakva je to država, politika, elita,.., koja tolerira sve zločine? Sve sami rodoljubi i domoljubi, koje se busaju u prsa, a šute na najgore stvari. Stjepam Mesić i Budimir Lončar su 1991. godine uništavali Hrvate sa jugo generalima, poslije su nam oni došli za šefove. Sjetimo se rata koji su oni raspiravali. Mesić nas je sada uništio do kraja. Stalno sam do sad govorio da imamo lažnog predsjednika. Prije su nam bili krivi: Turci, Srbi,.., Slovenci, a tko nam je sad kriv? Da li nas to na nešto podsjeća? Zašto je prešućen Hrvatski Holokaust? U kojem je glavni sudionik bio Stjepan Mesić. Moram spomeniti, na samom početku, bilo je to - rušenje Hrvatskog Narod. Koje je i nastavljeno...

    NIKADA NISMO MAKNULI ONE KOJI SU NAS UNIŠTAVALI

    Treba da svima bude jasno, da je napad najbolja odbrana i zato su svi bivsi komunisticki komesari i njihovi tajni agenti UDB-aši, koji su sada najveci demokrati i globalisti u igri. Takve i tolike zlocine nad vlastitim narodom nema nigdje - ni u jednoj državi. Ovaj tekst, je posljednja odluka, gdje će se Hrvati svrstati. Jer sve majne nas ima i nitko nas ne okuplja oko sebe... Vjerujem da je sada posljednji trenutak da nešto učinimo za Hrvatsku. Mi Hrvati smo “ČUDAN NAROD” Uvijek se borimo za slobodu i slobodnu državu, a poslije je dajemo drugome da s njom gospodari... Ovo je "nova Hrvatska apokalipsa", bez obzira na današnju vlast u Hrvatskoj, mi se moramo osloboditi od nametnute laži i šutnje, moramo slobodno govoriti i dati u javnost, sve što smo patili i proživljavali i bez prekida. Moramo učiniti nove generacije sretnim i našu povijest.

    HRVATSKI POKRET ŠTIT
    BJELOVAR / CROATIA
    BRANKO STOJKOVIĆ
    brankostojkovic152@yahoo.com
    095/814-82-90

    http://bjelovarskiklan.blog.hr
    http://mesomeso.blog.hr
    http://istinazanarod. blog.hr (Čelična šaka ŠTIT 04.03.2010. 19:55)
  • četvrtak, 03.01.2008.

    u potrazi za starom pričom



    Pitajte majke i očeve, ili - još bolje - bake i djedove, zna li itko od njih za

    PRIČU O LAVU

    KOJI SE ZVAO RUA

    I KOJI JE VOLIO JAGODE


    S njom započinje zbirka priča koja mi je bila jedna od prvih knjiga kojih se sjećam, možda prva knjiga koju sam pročitao, ili mi je majka čitala, a ja samo listao i pamtio slike. Nažalost, ono čega se ne sjećam je kako se cijela knjiga zvala, a kamoli ime autora. Da znam bilo što od toga, pronašao bih knjigu već negdje jer mi je žarka želja da je još jednom u životu pročitam, da vidim što me to toliko kao dijete oduševilo. Dobro se sjećam većine ilustracija, njihove veličine i rasporeda na nutrašnjim stranicama, ali korica se ne mogu sjetiti.

    Dakle, priča započinje time da su bili neki Seka i Braco, te da su oni imali plišanog lava koji se zvao Rua, koji je volio jagode. Seka i Braco su ga svakodnevno hranili jagodama, pa mu je cijela njuška bila zamrljana njima, te je izgledao vrlo krvoločno.

    Jednom su roditelji trebali na put u Afriku, pa su poveli sa sobom Seku i Bracu, a oni su ponijeli lava Rua. Stanovali su u posljednjoj kući na rubu savane. Navečer su Seka i Braco zaspali, a Rua je sjedio u uglu sobe i slušao kako iz daljine riču lavovi. Kako je slušao, tako je počeo rasti, i rastao je i rastao, i na kraju se pretvorio u ogromnog pravog lava. Pogledao je uspavane Seku i Bracu, a zatim iskočio kroz otvoren prozor i zaputio se prema rici lavova.

    Pustinjski lavovi su zapanjeno gledali kako im prilazi lav veći od svih ostalih, krvoločno crvene njuške i odmah su mu ponudili da postane poglavica i povede ih u lov na antilope. "Hvala, ja jedem samo jagode!", odgovorio im Rua, a lavovi su ostali zadivljeni kako pridošlica lovi i ulovi nešto za što oni nisu ni čuli. Rua je krenuo dalje i na rubu savane sreo lavicu koja je s dva lavića živjela u pećini na obroncima planine. Ona se jako obradovala vidjevši najljepšeg lava kojeg je ikada vidjela, te se ponadala da bi on mogao ostati i brinuti za njezinu obitelj. Lavica je iznijela pred Rua najljepši komad antilope sa zaliha, ali se on zahvalio i rekao da jede samo jagode, pa kako je ogladnio mora dalje da bi ih pronašao. Nadalje je sreo još neke lavlje likove, ali svi su mu nudili samo meso, dok je on postajao sve gladniji.

    Napokon je, nakon dugog lutanja, osjetio miris jagoda. Miris je dolazio iz neke kuće. Rua je prišao kući i uskočio kroz prozor u sobu u kojoj su spavali Seka i Braco i ondje je na stolu bila košarica jagoda. Počeo je jesti i - kako je jeo - tako se počeo i smanjivati. Bivao je sve manji i manji i kada su se Seka i Braco ujutro probudili zatekli su svog plišanog lava Rua, koji je volio jagode, crvene njuške na istom mjestu gdje su ga navečer ostavili, a kasnije su se svi u kući čudili kada su pod prozorom otkrili tragove najvećih lavljih šapa koje su ikada vidjeli.


    U istoj knjizi bila je i priča o prekrasnom bijelom pukovnikovom konju koji je želio biti konj na cirkuskom vrtuljku.

    Pomagajte, pomozite! Tko zna o kojoj je knjizi riječ? Tko bi to mogao saznati? Za svaki podatak koji vodi ka traženoj knjizi spreman sam pošteno se odužiti.







  • Zvuči mi poznato. No, nekako mi je u sjećanju više kao crtić nego knjiga...
    Ne znam. Ako se sjetim ili mi sine, javim se :) (trill 03.01.2008. 14:31)
  • A o kojim godinama (izdanja) govorimo? (mcn 03.01.2008. 16:02)
  • Ovo je za mene ipak malo prestaro. Nikad čula.
    Babl, počinješ se vraćati unazad? (onakojatrcisvukovima 03.01.2008. 18:09)
  • srijeda, 02.01.2008.

    prijetvorno reklamiranje



    U početku je fotografija bila elitistička zanimacija. Ne samo da je potrebna oprema bila vrla skupa, nego su fotografi sami pripremali kemikalije, a često pronalazili i vlastite recepture, što je zahtijevalo znanje koje je malo tko imao, te vrijeme i posvećenost koje si je malo tko mogao priuštiti.

    Od samog početka fotografe je izazivalo i privlačilo fotografiranje ženskih aktova. Tako je nakon grofa Janka Draškovića, po mnogo čemu višestruko pozitivnog lika iz naše povijesti, ostala i fotografija njegove sluškinje, a što su radili nakon što ju je fotografirao možemo samo nagađati.




    Razvojem fotografske tehnike fotografija je postajala sve jednostavnija, dostupnija i demokratičnija. Naposljetku su se i aparati i filmovi i sav pribor proizvodili industrijski, a privatne filmove amatera razvijali su i pravili s njih fotografije obrtnici koji su otvorili svoje radnje u svakom, pa i manjem gradiću.

    Početkom šezdesetih godina počeli su se masovno proizvoditi i prodavati po svima prihvatljivim cijenama polaroid fotaparati. Njihova osnovna kvaliteta bila je što su se slike razvijale za manje od minute, pa su se mogle odmah pogledati, a za to nije bila potrebna ničija pomoć sa strane. Svatko je mogao napraviti svoje fotografije sam, a da nitko ne zabada nos u ono što je uslikao.




    Polaroidi su se reklamirali spominjući isključivo jednostavnost i brzinu dobivanja slike, pri čemu su se kao objekti fotkanja spominjali samo prizori s ljetovanja, mala djeca, kućni ljubimci, porodične fotografije i slični benigni sadržaji, a zanimljivo je da nijedna nije spominjala ono najvažnije - da je pomoću njih bilo moguće uslikati aktove djevojaka i supruga, te akcione scene, bez bojazni da će lokalni fotograf umnožiti fotografije za uveseljavanje lokalne zajednice. No ljudi su se pokazali dovoljno domišljati da prepoznaju o čemu je riječ i usprkos tome što su polaroid fotografije bile tehnički inferiorne onima s filma, ograničene standardne veličine, neoštrije, razlivenih boja, polaroid fotoaparati su ostvarili sjajan uspjeh na tržištu.

    Pojava digitalnih fotoaparata zapečatila je sudbinu polaroida. Neusporedivo jednostavniji, jeftiniji, kvalitetniji i s jednakom prednošću - da svatko može izraditi i sačuvati svoje fotografije potpuno sam - zbrisali su sve svoje fotografske prethodnike, bilo polaroide, bilo aparate na klasični film, osim kod malo malobrojnih skupina specijalista i grupica nostalgičara.

    Želite li danas nekoga zaista upoznati, možda bi najjednostavnije i najbrže bilo da zavirite u skladište njegovih digitalnih fotografija u kućnom kompjutoru.



  • Meni će sutra opet nastaviti zavirivati u skaldište fotografija na kućnom kompjutoru ;) E moj babl. (45lines 02.01.2008. 22:34)
  • Pozivamo vas da se pridruzite osnivanju jos jednog foruma, potrudite se i dobijete nase povjerenje postajte i postanite dio staffa,
    Zatrazite muziku. filmove, igrice ili nesto drugo, potrudit cemo se u sto brzem roku ispuniti vas zahtjev.

    Srdacan pozdrav od vlk-warez tima

    http://vlk-warez.forummotion.com/index.htm (wlk-warez 02.01.2008. 22:54)
  • U ovome što na prvi pogled izgleda kao kratki povijesni esej ipak se krije priča! Zina je, kao i svakoga dana, otvorila blog "Čovjek-vadičep" da provjeri što je onaj manijak Babl novoga smislio. Na najveći užas, već u naslovnoj slici je vidjela ono za što je vjerovala da više ne postoji. Svoje polaroid-fotografije snimljene prije pojave digitalnih fotoaparata! Na vrhu jedna na kojoj se jasno vidjelo da je to baš ona, što ju je posjetilo na prigodu kada su i sve ostale snimljene, a ispod nje je izvirivalo još nekoliko. To je bilo posljednje što joj je trebalo da iskrsne pet sedmica prije vjenčanja! Kog vraga sada to objavljuje na Internetu i tko zna što mu sutra može pasti na pamet?! Kako nagovoriti Babla da joj za svaki slučaj preda sve polaroid-fotografije da ih može svojim rukama uništiti? Nažalost, poznavajući manijaka, jedini način koji joj je preostao jeste da se upusti u isto ono što je na polaroidima ovjekovječeno… (velečasni 03.01.2008. 00:50)
  • @ 45 lines: nadam se da kao svaka star lisica imas dobas bekap.
    @ Pero P. : hvala, sve najbokje zelim i tebi i tvojima
    @ vrijeme: molim za razumjevanje, ovdje je babl je babl je babl (babl 03.01.2008. 01:27)
  • Prema tvojoj teoriji da se po slikama čovjek poznaje ja sam svoj un uk i svoja unučica. Gar nicht schlecht ali nažalost netočno. (Tužni pas 03.01.2008. 07:08)
  • Ma polaroid mi je svakako bio otuzan i jadan..i onda kad je tata imao samo neki veliki teski analogni..koji je kako je govorio bio preskup i mi kao djeca ga nismo smjeli ni pogledati...ni tada nisam htjela niti pomislila da bi pozeljela imati taj famozni polaroid...
    Imali smo par takvih fotografija u albumima..tocnije u kutijama nekakvim i odnosili smo se prema njima kao izrezanim slicicama iz časopisa...
    Nek ih nema vise..meni ne nedostaju! :))
    Amellie (Živim fotografiju 05.01.2008. 11:50)
  • je bio glavni uzrocnik. Nije bilo nikakvih posebnih razloga izvan topline i brige za sell refurbished laptops (Kog Cucyar 02.10.2009. 07:08)
  • utorak, 01.01.2008.

    smrtonosno blaženstvo



    Dijagnosticirali su mi tri smrtonosne bolesti. Sjajan dar za početak nove godine.

    Sad mogu surfati po internetu da ih proučim, kako se i koliko brzo od koje umire. Dobra zabava.

    Nakon toga mogu odabrati od koje bih najradije umro, pa da dvije liječim, usporavam, a treću njegujem, razvijam, požurujem da prve dvije prestigne. Blaženstvo.

    Jedino me brine, što ako mi se nijedna od raspoložive tri ne svidi?



  • ti to stvarno ili..........??? (Štambukica 01.01.2008. 17:07)
  • prva i ruga mogu se pništiti, a treća... čuda se događaju (pametni zub 01.01.2008. 18:53)
  • Jedina učinkovita i svima omiljena smrtonosna bolest je Život. (Tužni pas 02.01.2008. 08:31)
  • Zajebavaš? (Tajpvrajter 02.01.2008. 12:21)
  • ne poznAŠ ME,COOL BLOG PIŠI I TI MENI JASNO (lucija 18.01.2008. 18:57)
  • << Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

    eXTReMe Tracker
    DNEVNIK.hr10Nakon prijave pratite svoje najdraĹľe blogere i kreirajte vlastite liste blogera!Naslovnica