Umjesto da danas napišem novi post, otvorio sam novi blog.
Naišao sam u kući na pregršt ilustriranih dopisnica, razglednica i pisama koje smo žena i ja pisali našem sinku kada je prije nekoliko godina otišao s bakom na more. Bilo je to prvi puta da smo se razdvojili na duže vrijeme, te smo mu se javljali svaki dan. Prije podne je dolazio poštar i donosio mu pismenu poruku, a pred spavanje smo se čuli telefonom. Supruga i ja smo se radovali znajući da se malac dobro provodi s bakom, ali nam je bilo teško bez njega.
Za početak možete pogledati nekoliko takvih pošiljki na http://mandarinko.blog.hr ili klikom OVDJE.