Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/babl

Marketing

800 jebača na gotovs

U doba kada se svake dvije sedmice prodavao više od tri stotine i osamdeset tisuća primjeraka magazina "Erotika", a nije još bilo interneta, velik broj stranica bio je posvećen objavljivanju malih oglasa čitateljica i čitatelja. U oglasima je bilo svega i svačega: javljali su se od onih "ozbiljnih namjera" do onih očajnički uspaljenih, od onih po svemu uobičajenih, preko onih koji su izražavali sve moguće erotske sklonosti do onih koji su imali tako nevjerojatne prohtjeve da im se nije moglo ništa vjerovati. O oglasima je brinula Renata. Oglasi su se objavljivali pod šiframa, a Renata je imala teku u kojoj su uz šifre bila prava imena, pa je ona prepakiravala pristigle odgovore u omotnicu bez oznake pošiljatelja i slala ih na adrese davatelja oglasa.

Jednog dana Renata je ušla sva van sebe u uredničku sobu i zakukala:

- Dosta mi je već jednoga oglasa! Poslala sam u tjedan dana osam stotina odgovora na istu adresu! Što da radim s tim? Po svemu sudeći tako će se i nastaviti…

Urednici se začudiše i zainteresiraše - kakav je to oglas koji je u nekoliko dana privukao osam stotina ponuda?

Oglas je bio jednostavan. Naizgled po ničemu nije iskakao od ostalih, dapače, možda je bio čak konvencionalniji od većine:

ZRELA ŽENA, BUJNIH GRUDI, MATERIJALNO DOBRO OSIGURANA, TRAŽI NEISKUSNOG MLADIĆA.

Tu se urednici stadoše sprdati i smišljati viceve. Zamisli njih osam stotina na jednom trgu, ona izađe na balkon, a oni svi poviču uglas "Mamaaaaa…."

No ipak je uskoro profesionalna svijest prevladala, te se smiriše, porazgovaraše i dogovoriše. Adresa je govorila da žena koja je poslala oglas živi u Isti, u gradiću od tisuću do dvije tisuće stanovnika van turističke sezone. Poslali su joj pismo. Pismo je bilo ozbiljno, pristojno, na službenom memorandum-papiru, potpisano. Napisali su da u redakciji znaju da je njezin oglas privukao neuobičajeno velik broj odgovora, te bi rado poslali novinara da popriča s njom. Ako joj je to zbog bilo kojeg razloga neugodno, rado bi makar samo popričali telefonom. Garantiraju potpunu anonimnost.

Nakon nekoliko dana stiglo je pismo s njezinim odgovorom. Vrlo pismeno, vrlo pristojno i vrlo odlučno. Ona razumije zašto su se urednici "Erotike" zainteresirali da bi je vidjeli ili razgovarali s njom, jer se i sama iznenadila brojem ponuda koje je dobila, ali ona to neće. Ipak, donekle može i pismeno utažiti pobuđenu znatiželju. Urednici su se zgranuli kada su pročitali prvo što je iznijela jer im to ni kao mogućnost nije palo na pamet: osamdeset posto pristiglih odgovora bilo je od mladića koji su bili zainteresirani sa onaj dio oglasa "materijalno dobro osigurana". Dečki su pomislili: starija ženska, puna novaca, mogla bi i platiti uslugu, odužiti se nekakvim skupim darom… Narednih petnaest posto su oni iskreno erotski zainteresirani, koje su privukle "bujne grudi". Ostatak čine - što je bilo za očekivati kao uvijek neizbježnu privagu - manijaci svih vrsta.

No završetak njezina pisma sadržavao je iznenađenje koje je još jednom pokazalo da sam život smišlja takve preokrete da nema te mašte koja bi se mogla s njim mjeriti: "Molim vas, ne šaljite mi više odgovore na oglas JER MOJ MUŽ RADI NA POŠTI".

Zrela žena je poželjela oprobati jednom u životu mladog momka. Što da ne? Poslala je oglas očekujući da će dobiti pet-šest odgovora. Vjerojatno je planirala odabrati jednoga, ili čak dva ili tri od njih, dogovoriti sa svakim sastanak negdje u Opatiji nekog vikenda, reći mužu da ide u posjet majci u Rijeci, pa ako joj se neki momak svidi uzeti na jednu noć sobu u nekom opatijskom hotelu… Kad ono - osam stotina odgovora! Zamisli samo njih troje koji rade u pošti, na marendi: "Mate… Žena ti je dobila osam stotina pisama!" Kako sakriti osam stotina pisama negdje u stanu? Zaguraš ih pod krevet, samo naviru na sve strane… Petnaest posto od osam stotina je sto i dvadeset… Kako odabrati među toliko njih?

Nasreću, bio sam toliko zgodan i fotogeničan kada sam bio mlad da čim je vidjela fotografiju priloženu uz odgovor na oglas nije ni najmanje dvoumila.




Post je objavljen 27.01.2008. u 22:13 sati.