Svojevremeno sam manijakalno čitao novine. Vraćao sam se s kioska natovaren novinama kao da se vraćam iz tjednog šopinga živežnih namirnica. No kako sam i sam počeo pisati, postalo mi je to besmisleno. Naime, manje-više sve što mogu pročitati, čuti na radiju ili vidjeti na tv, na što mogu naići na internetu, na neki način već sam napisao i objavio. Evo, recimo, čitam danas:
Lucidan uvid, odlično napisano (+ima još svašta drugoga zgodnog). Jedino što sam to objavio na upravo ovom blogu u subotu 30. prosinca 2006, prije više od godinu dana. Ako će link raditi, možete provjeriti ovdje: PREKO PREČE, NAOKOLO BRŽE …uopće nije nužno plaziti oko velikih, uvlačiti im se u dupe i namještati se da nas zguze. Takva politika i takvo ponašanje su više odraz karaktera onih koji nas zastupaju nego stvarnih potreba. Istina je da nam oni trebaju, ali oni nas hoće čak i ako im ne trebamo. Dokle god mi slinimo oko njih, mogu postavljati uvjete kakvi im padnu na pamet. Kada bi mi imali petlje jedinstveno reći da nas ne zanimaju, koliko košta da košta, preostalo bi im samo da nas nagovaraju i glade po jajima, i dobili bi sve što trebamo jeftinije nego što sada plaćamo.
I što sad? Ništa. Kad je Arijana nadošla na isto nakon godinu dana, ostalima će to biti jasno za dvadeset godina, a tada će to ionako biti svejedno jer će biti debelo prekasno.
Mudar čovjek vidi zbivanja unaprijed, pametan dok se odvijaju, prosječan čovjek kada su već prošla, a budala ni tada.
To je vrlo jednostavno i pouzdano mjerilo za procjenjivanje ljudi.