Marketing
odraz vremena na filmove
Godine 1970. ni Amerika ni Engleska još nisu postale zemlja proleterska, a filmski hitovi te godine koji su došli iz tih zemalja bili su "M.A.S.H", "O jagodama i krvi", "Odiseja 2001", "Butch Cassidy and The Sundance Kid", "Easy Rider", "They Shoot Horses, Don't They?", "If…" i "Midnight Cowboy". Navedeni filmovi bili su toliko dobro prihvaćeni svuda u svijetu da se može reći da su obilježili filmsku sezonu. Imali su dvije zajedničke karakteristike:
1. kolektivni glavni junak, glavni junak je množina, nekoliko glavnih junaka su ravnopravni: usamljeni jahač, (svejedno da li kauboj ili vitez,) grubi i pronicljivi detektiv, romantični ljubavnik, komedijant, historijska ličnost, i slični, rascijepili su se na najmanje dvojicu, ako ne i cijelu grupu likova. Istina da je toga bilo i ranije, (na primjer braća Marx ili "Nevolje s Haryem",) no to je primano kao rijetki izuzetak, ili u slučaju "Najdužeg dana" kao dramaturška neizbježnost. (Čak i među četiri mušketira, D'Artagnian je bio glavni!) Novo razdvajanje glavnog junaka u više likova omogućilo je da oni iskazuju svoju subjektivnost i otvaraju intimu u međusobnim razgovorima i odnosima, te zamijene šutljive tipove poput Haphreya Bogarta koji su iskazivali svoju čvrstoću time što su prigušivali otkrivanje osjećaja.
2. neprijatelj glavnog junaka je jednako jak, jači ili neizbježan i nepobjediv. Ranije su negativci u svakom pogledu bili inferiorni, slabiji, ružniji, bedastiji, moralne nule. Početna premoć negativca bila je u službi poruke kako je gadan, no kasnije je problem junaka uglavnom kako da otkrije tko je negativac, pronađe gdje se sakrio, sustigne ga i pobijedi u izravnom odmjeravanju snaga. Negativac u filmovima sedamdesete postaje sistem, birokracija i rat ("They Shoot Horses, Don't They?", "If…", "O jagodama i krvi",) neljudska inteligencija ("2001") ili je naprosto premoćniji. Dapače, neprijatelj čak nije nužno negativac. Butch Cassidy i Sundance Kid su šarmantni razbojnici, a neumitni progonitelj je šerif na strani pravde. To pak otvara mogućnosti da završetak nije nužno heppyend, već upravo obrnuto kao u "The Strawberry Statement", "Butch Cassidy and The Sundance Kidu", "Easy Rideru" i ostalima, ili - u najboljem slučaju - neodređen kao u "Odiseji u svemiru".
Te inovacije su od tada postale toliko svakodnevne da je danas teško zamisliti da nekoć tako nečega nije bilo.
Malo vjerojatno da se desetak nezavisnih producenata tako nešto unaprijed dogovorilo. Prije će biti da su te dramaturške promjene posljedice promijenjenih sagledavanja stvarnosti i izmijenjenih stavova prema životu koje su svi dijelili. Oni su pak posljedica promjene duha vremena u burnim šezdesetima, koje su kulminirale šezdeset i osme. Duh vremena ogledao se ponajmanje u tada aktualnim sadržajima koje su filmovi prikazivali. Da su ih obrađivali na stari nečin, neke priče ne bi ni mogli ispričati. Upravo je struktura pričanja omogućila i da filmovi čija je radnja smještena u prošlost ili u daleku budućnost budu tada suvremeni, a danas za povijest filmografije nezaobilazni.
Post je objavljen 09.01.2008. u 23:46 sati.