srijeda, 13.06.2018.

Sveti Ante, moli za nas

Pomozite mi, stari „Vjesnikovci“, ne sjećam se svih pojedinosti, zapamtio sam samo srž priče. Početkom devedesetih, kad je na čelo kuće već zasjela novoiznikla rukovodeća ekipa, nekom mudracu je palo na pamet da bi mogli pokrenuti novi magazin koji će nadomjestiti ranije ugašene i neprežaljene novinarske vrhunce zvane „Globus“ i „Start“. Umjesto da za tako nešto proberu među nekoliko stotina oprobanih urednika i novinara koje je združena kuća „Vjesnik“ imala, umjesto da se obrate još aktivnoj „Vjesnikovoj press agenciji“ koja je desetljećima uspijevala s visokotiražnim izdanjima, novodošli su ispukali odnekud neku ekipu novinarskih anonimusa sa žurnalističkog koca i medijskog konopca.

Već prvi broj tog pokušaja bio je fascinantan. Načuvši odnekud da „duplerica prodaje broj“, kako se u „Startu“ govorilo, zadužena ekipa je odlučila broj opskrbiti s „duplericom“, čak je učiniti bogatijom no tada uobičajeno, dati joj format tri standardne stranice. (Napomena neupućenima: „duplerica“ je bila velika fotografija u sredini na kojoj je bila izložena neka obnažena ljepotica.) Naslutivši duh novog doba i zahtjeve nove političke korektnosti, to jest - težnju ka čednosti, vrli pregaoci su se domislili da ljepotica na „duplerici“ bude obučena kako ne bi povrijedila nečije ćudoređe. Bio je to plod jedinstvenog kratkog spoja u mozgu: prikazati golu djevojku, ali obučenu! Ono: evo vam je obučene, a vi - dragi čitatelji i kupci - zamislite da se skinula.

Sjeća li se netko kako se to novinarsko čudo nazivalo, tko ga je radio? Postoji li u nečijoj arhivi neki preživjeli primjerak?

Tada je bilo još dovoljno pameti da se to novinarsko mrtvorođenče nakon dva ili tri broja ugasi i „Vjesnik“ poštedi veće sramote. Što se od tada promijenilo?

Da je vrag odnio šalu prisjetio sam se uzevši u ruke današnje izdanje „24 sata“. Da bi stvar bila gora, „24 sata“ radi ekipa koja zna kako raditi (uspjeh lista to dokazuje), pa kad oni nešto naprave to znači da je tako vrijeme došlo da se to traži. Što su napravili? Uz alarmantnu naslovnu stranicu na kojoj se na crnoj pozadini koči samo natpis: S JUČERAŠNJIM DANOM IZ HRVATSKE SE ODSELILO 346.000 LJUDI. TO JE SKORO 23 PUTA VIŠE NEGO POGINULIH U DOMOVINSKOM RAT 1991.-1995. , svakom čitatelju nudi se i prigodni poklon - MOLITVENIK SVETOG ANTE. Svaka čast svetom Anti, ali kroz povijest je od njega bilo više štete nego koristi, taj se nije rodio kome je on pomogao koliko god su ga mnogi iskoristili i dalje iskorištavaju. Pribjegavati zagovoru sv. Antuna više je pokazatelj odakle je nevolja izvrla nego bi moglo išta popraviti, to je samo na drugi način rečeno da nam više nema spasa.

Kratki spoj izaziva pregorijevanje ili izbacivanje osigurača, što omogućuje da se kvar popravi. Ako osigurač ne djeluje nastaje veća šteta za cijeli sistem. Mi smo došli do razine na kojoj osigurači više ne rade i funkcioniramo s kratkim spojevima kao da su oni nešto normalno, na štete koje svakodnevno trpimo smo svikli, društvo je toliko bolesno da se više ni ne zna što je zdravo, pa nam je i ono što bismo mogli da nam bude bolje zapravo izvan dohvata.




nedjelja, 03.06.2018.

ostavljanje pušenja i mršavljenje za žene



PRESIJECANJE

GORDIJSKOG

ČVORA



Jedna moja facebook-prijateljica hrabro je postavila dnevni status koji zvuči grubo, nimalo damski: „Stvarno mi treba neka kurčina, da prestanem pušit proklete cigare!“ Neću navesti koja zbog onih koji su uvijek spremni da sve krivo shvate, najnormalnije izokrenu ili se skandaliziraju nad onim što bi im trebalo biti primjer ili primjereno. Tako je i ovom prilikom ispod njena statusa krenuo da se odužuje niz manje-više duhovitih i promašenih komentara. Bio sam jedan od rijetkih koji su je ozbiljno shvatili.

Napisao sam: „Ne samo iskreno i pošteno, nego bi možda bilo i uspješno.“ Ona je odgovorila: „Ooooo…..bilo bi itekako uspješno, ma barem bi smanjila.“

Žao mi je da živi u udaljenom gradu, pa joj ne mogu pomoći. Ionako sam sklon neortodoksnim, originalnim, izravnim, pa čak i revolucionarnim metodama i rješenjima, sasijecanju problema u korijenu. (Nije bezveze kako je Aleksandar Veliki razriješio Gordijski čvor.) Recimo, ne razumijem one ženske koje u nekom trenu zaključe da imaju tri-pet ili sedam kila previše, pa krenu u drastične dijete, muče se i trape, trpe i pate, više ne jedu nego jedu, a kad jedu jedu nešto što nije jedljivo, i sve to uglavnom uzalud.

Da sam ja takvo žensko koje u nekom trenu ocjeni da joj se nakupilo tri-pet ili sedam kila viška, pozvao bih tri, pet ili sedam mornara koji su se tek dokopali kopna nakon šest mjeseci ili godine dana na pučini, pozvao ih da nađu neku osamljenu vikendicu (što bi oni rado učas našli), okupio ih i rekao: „Naval'te, junaci, što se čeka?! Neka se salo topi!“ i prepustio se da rade što hoće dok mi linija (i kondicija) ne bi opet postala zavidna. U nedostatku mornara potražio bih neke Arape, uspaljene pubertetlije ili fanatične katolike, pa da vidiš kako bi se sav višak istopio, samo bi se iscijedio. Budimo realni, jadnice koje propuste da se tri ili pet kila viška pretvore u trideset ili četrdeset, teško će naći i jednoga dobrovoljca koji bi pomogao.

Žao mi je što nisam žensko da primijenim taj recept za odvikavanje od pušenja. Potpuno razumijem moju facebook-prijateljicu koliko očajan može biti netko kome ta gadna navika više ne donosi nikakva užitka, zna da mu škodi, mrzi i prezire sam sebe što se toga ne može riješiti, a svejednako je i dalje lud ako dnevno ne kupi dvije ili tri kutije tog govna. Da mi dođe vrag i ponudi da će mi odsjeći tri prsta na ruci, uho i nos, pa ću se zauvijek riješiti težnji za cigaretama, bez oklijevanja bih rekao: „Reži, dragi!

Da se ne zavaravamo, ipak sam ja momak starog kova, moj karakter je uvelike bazično balkansko-mačistički heteroseksualan, ali sam znao biti toliko očajan da mi je padalo na pamet okupiti neke pedere i pozvati ih da me razvlače tri mjeseca, dok mi i najsitniji trunak ovisnosti o nikotinu ne iščezne iz organizma. Nažalost, patim od hemeroida, pa bi mi takav potez bio ravan mučnom samoubojstvu.

Nadam se da se mojoj facebook-prijateljici u inbox, preko messengera ili nekim drugim povjerljivim načinom javio dovoljan broj ozbiljnih, prihvatljivih dobrovoljaca da joj pomognu. Broj žena koje manijakalno puše ili hodaju naokolo s očiglednim kilama viška, ili oboje, pokazuje koliko patimo od nakaradnog ćudoređa, bolesnih skrupula, licemjernog prenemaganja i nekritičkog prihvaćanja nerazumnog odgoja.




<< Arhiva >>

eXTReMe Tracker