Pomozite mi, stari „Vjesnikovci“, ne sjećam se svih pojedinosti, zapamtio sam samo srž priče. Početkom devedesetih, kad je na čelo kuće već zasjela novoiznikla rukovodeća ekipa, nekom mudracu je palo na pamet da bi mogli pokrenuti novi magazin koji će nadomjestiti ranije ugašene i neprežaljene novinarske vrhunce zvane „Globus“ i „Start“. Umjesto da za tako nešto proberu među nekoliko stotina oprobanih urednika i novinara koje je združena kuća „Vjesnik“ imala, umjesto da se obrate još aktivnoj „Vjesnikovoj press agenciji“ koja je desetljećima uspijevala s visokotiražnim izdanjima, novodošli su ispukali odnekud neku ekipu novinarskih anonimusa sa žurnalističkog koca i medijskog konopca.
Već prvi broj tog pokušaja bio je fascinantan. Načuvši odnekud da „duplerica prodaje broj“, kako se u „Startu“ govorilo, zadužena ekipa je odlučila broj opskrbiti s „duplericom“, čak je učiniti bogatijom no tada uobičajeno, dati joj format tri standardne stranice. (Napomena neupućenima: „duplerica“ je bila velika fotografija u sredini na kojoj je bila izložena neka obnažena ljepotica.) Naslutivši duh novog doba i zahtjeve nove političke korektnosti, to jest - težnju ka čednosti, vrli pregaoci su se domislili da ljepotica na „duplerici“ bude obučena kako ne bi povrijedila nečije ćudoređe. Bio je to plod jedinstvenog kratkog spoja u mozgu: prikazati golu djevojku, ali obučenu! Ono: evo vam je obučene, a vi - dragi čitatelji i kupci - zamislite da se skinula.
Sjeća li se netko kako se to novinarsko čudo nazivalo, tko ga je radio? Postoji li u nečijoj arhivi neki preživjeli primjerak?
Tada je bilo još dovoljno pameti da se to novinarsko mrtvorođenče nakon dva ili tri broja ugasi i „Vjesnik“ poštedi veće sramote. Što se od tada promijenilo?
Da je vrag odnio šalu prisjetio sam se uzevši u ruke današnje izdanje „24 sata“. Da bi stvar bila gora, „24 sata“ radi ekipa koja zna kako raditi (uspjeh lista to dokazuje), pa kad oni nešto naprave to znači da je tako vrijeme došlo da se to traži. Što su napravili? Uz alarmantnu naslovnu stranicu na kojoj se na crnoj pozadini koči samo natpis: S JUČERAŠNJIM DANOM IZ HRVATSKE SE ODSELILO 346.000 LJUDI. TO JE SKORO 23 PUTA VIŠE NEGO POGINULIH U DOMOVINSKOM RAT 1991.-1995. , svakom čitatelju nudi se i prigodni poklon - MOLITVENIK SVETOG ANTE. Svaka čast svetom Anti, ali kroz povijest je od njega bilo više štete nego koristi, taj se nije rodio kome je on pomogao koliko god su ga mnogi iskoristili i dalje iskorištavaju. Pribjegavati zagovoru sv. Antuna više je pokazatelj odakle je nevolja izvrla nego bi moglo išta popraviti, to je samo na drugi način rečeno da nam više nema spasa.
Kratki spoj izaziva pregorijevanje ili izbacivanje osigurača, što omogućuje da se kvar popravi. Ako osigurač ne djeluje nastaje veća šteta za cijeli sistem. Mi smo došli do razine na kojoj osigurači više ne rade i funkcioniramo s kratkim spojevima kao da su oni nešto normalno, na štete koje svakodnevno trpimo smo svikli, društvo je toliko bolesno da se više ni ne zna što je zdravo, pa nam je i ono što bismo mogli da nam bude bolje zapravo izvan dohvata.