praktična upotreba maštarija

petak, 04.01.2008.

Petar Pan je u zemlji Nedođiji podučavao Izgubljene dječake kako letjeti: potrebno je zamisliti sretnu misao i pomoću nje se može vinuti iznad svega.

Tako i ja imam svoje lijepe misli za uspavljivanje. Pokrijem se do brade, ugasim svjetlo, sklopim oči, i prvo razmislim koju od omiljenih desetak maštarija ću odabrati da me uspava. Najjednostavnija je slična onome kako navodno neki ljudi protiv nesanice u mislima broje ovce. Ja razmještam namještaj po stanu. Fotelju ovdje, policu ondje, akvarij u kut… Obično ne stignem urediti ni jednu prostoriju, a već spavam. Zatim mi je na raspolaganju kompliciranija maštarija: Korčula - republika! Dovoljno je velika i svega ima da joj nitko drugi ne treba. Prvo je humano očistim: narkobosove i dilere potrpam u zatvor, a ljudskoj stoci raznih vrsta ponudim za sve što imaju otprilike pet puta više nego što vrijedi, samo da se pokupe s otoka. Ako netko neće, ne treba. Pozvao bih na otok takve ljude koji bi stvorili atmosferu da bi stoci preostalo ili da se pod hitno preobrazi i pazi kako se ponaša, ili da pobjegnu sami od sebe glavom bez obzira. Zatim bi otkupili teritorij otoka od Republike Hrvatske. To bi bilo najjednostavnije. Nekolicinu ljudi se potkupi, nešto malo da se u državnu blagajnu, i svi sretni i zadovolji. Čas posla i nakon toga su svi papiri čisti. Za ministricu pravosuđa izaberemo Iku Šarić, za kapoa ekonomije Ivana Lovrinovića, za mistricu znanosti Andreu Ambriović-Ristov… I ne stignem dublje ući u kadrovsku križaljku, a već spavam kao medvjed u zimskom snu.

Dobro, da se ne fuliramo, imam na raspolaganju i nekoliko prijatnih misli za uspavljivanje tipa ove: vrlo komforna planinarska kuća u snijegu na Alpama. Kuća ima i zimski vrt u kojoj je bazen s toplom vodom iz termalnih izvora. Kroz prozore puca pogled na nepregledno prostranstvo pod snijegom, no u nju je naneseno toliko toga da nema potrebe izaći van dalje od pet metara od ulaza. U najvećoj sobi je vrhunska stereo-oprema i oko tisuću glazbenih albuma na različitim nosačima zvuka, te klavir. U originalnoj zamisli bilo je ondje i dovoljno probranih knjiga za deset godina izučavanja, kasnije je kuća opskrbljena i video-plejerom s dovoljnim brojem dobrih filmova, što je u posljednje vrijeme zamijenjeno velikim plazma-ekranom i filmovima na DVD-ima, a najnoviji poboljšanje u kući je uvođenje bežične internet-veze. U toj kući živim preko zime s dvije vrlo vješte i predane gejše, prvakinje svijeta u masiranju, no one su još djevice jer u desetak godina koliko održavam tu maštariju, svaki put krećem od početka, i - dok obnovim sve u planinskoj kući - kada one dođu na red već se obeznanim.

U stručnoj i popularnoj literaturi naišao sam i da mnogi muškarci imaju i sretnu misao za dizanje. Mnogi su oženjeni za takve akrape i ksantipe, da im nema druge nego - kada te grdobine na njih navale - da se uvjeravaju "Ne, to nije ona! To je Tatjana Jurić ili Renata Sopek!" Njihova sretna misao mora biti jaka, što je grdobina gora - to jača, pa ako zaista djeluje možda imaju sreće da se taj dan provuku bez mnogo ozljeda. Slično tome imam svoju sretnu misao za lakše podnošenje doktora. Nasreću, nisu me odviše maltretirali kroz život, ali sam ipak morao povremeno podnijeti pikanja, rezuckanja i druge manje neugodnosti. Suočen s takvim situacijama, odmah aktiviram prigodnu maštariju. Jedna nevjerojatno lijepa žena izuzetnog karatera i cjelokupne osobnosti - ne znam što joj bi - zaljubila se u mene… No prije nego se upusti sa mnom, želi provjeriti nosim li neku skrivenu zaraznu boleštinu, a zatim - vidjevši kako sam ofucan - šalje me na doktorsko mehaničarsko dotjerivanje da me uglancaju i pritegnu sve spojeve prije nego me preuzme… Nije uz mene jer je zaposlena, ali svi doktori rade po njenim naputcima…

Kada kucne čas da zaspem zauvijek, nadam se naći pogodnu sretnu misao da me prenese tim velikim prelazom. Konvencionalna maštarija koja se nudi ni najmanje me ne zadovoljava. Blažene duše na oblacima sviraju na harfama…, sve mi je to dosadno, sterilno, glupo i neuvjerljivo, manje izgledno nego da ću se naći u planinskoj kući s dvije gejše. Nitko ne zna kada će mu čas kucnuti, pa zato svakodnevno treniram produciranje sretnih misli, kada zatreba ona posljednja i najučinkovitija, da je mogu brzo i pouzdano priskrbiti.

- 14:48 - - nesuvisle, ignorantske i maliciozne komentare ne uzimam u obzir (11) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>