Marketing
jednostavno
Jedan od razloga zbog kojih sam se oženio, ono što sam želio i očekivao, bio je - doručak. Zamišljao sam naše doručke. Čisto jutarnje svjetlo. Naspavani smo i dobre volje. Na stolu su svježa peciva, ili toster iz kojega iskaču topli prepečenci. Ondje je i mikser za voćni frape, te zdjela s voćem i vrč s mlijekom. Margarin, posudice s pekmezima i džemovima… Sir i neki svježi narezak… Sjedimo pored velikog otvorenog prozora, ako je toplije i na terasi, ne uključujemo ni radio, a kamoli televiziju. Jedino što se čuje je glasanje ptica.
Pričamo o tome što smo noćas sanjali. Dogovaramo se što preko dana trebamo i što bismo željeli napraviti, kada ćemo se ponovo vidjeti. A onda, posteljina je još nepospremljena i topla, ti si još u dugoj majici u kojoj spavaš, a ja sam ujutro oran i prpošan, nabrzinu se dograbimo i povaljamo po krevetu, da se ne tuširamo bez veze.
Kasnije, prođu godine, nismo više sami. Nas dvoje smo stup obitelji, temelji domaćinstva. Kako se pojavimo u kuhinji, dovuku se i pas i mačka. Pripremimo stol i idemo probuditi djecu. Pomažemo im namazati putar na kruh, režemo im sir, točimo kakao, učimo ih kako da to sami naprave. Pričamo o tome tko je što sanjao. Ako je zima, pa su prozori zatvoreni, negdje iz stana dopire tiha nenametljiva muzika.
Prođu godine, djeca su porasla. Sin je trknuo biciklom do pekare i donio svježi kruh, a kćerka skuhala kavu već prije nego smo mi ustali. Baka je iznijela iz hladnjaka na stol sve što bi nam moglo zatrebati jer ona ima najbolji pregled što je u njemu. Budimo prijatelja koji je odsjeo nekoliko dana kod nas. Kakvi su nam dnevni rasporedi, obaveze i poslovi će nas preko dana raštrkati na sve strane i doručak je jedino vrijeme kada se možemo svi naći i zajedno početi dan. Prvi se javlja onaj tko je nešto posebno neuobičajeno sanjao…
Prođu godine u trenu. Nigdje ne žurimo, ali nema ni potrebe. Doručkujemo u dnu vrta. Ako podignemo glavu prema balkonu na prvom katu vidimo unučiće i roditelje koji posluju oko njih. Kad roditelji odu na posao, malci će sići do nas da probaju kolač koji smo im sačuvali, te da ih odvedemo do vrtića. Jedva čekamo da čujemo što su sanjali…
Post je objavljen 17.01.2008. u 13:23 sati.