astrosailor

srijeda, 30.11.2022.

Bregi i astro-voda

Konačno mi je uspjelo, nakon puno previše godina, doći na Ravnu Goru!

Iako sam išao sa pticom trkačicom, nisam dotrčao nego došetao u brzom
tempu, dotrčat ću idući puta kad malo protreniram trčanje po brdima.

Ima tamo i ovakvih neravnih pogleda:

Evo i pogleda prema Ivanščici, koja je imala nešto više snijega pa
smo ju radije pogledali izdaleka, ja sam ipak dijete Juga i snijeg rado gledam
sa sigurne udaljenosti:

Prema Sjeveru se vide Ptuj, Velika Nedelja i Ormož, tereni opisani
u mojoj nedavnoj literaturi "Sonce Petovione" par postova unatrag.

Na Ravnoj Gori sam bio samo jednom, ko klinjo, davne...1977 plus minus jedna
godina, kad se sjećam da je pred vidikovcem bratiću s kojim sam bio, zakuhao Fićo.
Nema više ni Fiće ni bratića...

Baš sam tukac da mi je toliko trebalo. Imam novi zadatak: svaki put kad dođem u Vž,
treba se popeti na neko brdašce naokolo na kom još nisam bio! Pa onda opet
nanovo... Hm, moral bi često dolaziti! Ljudi, odite u planine, imate ih na dohvat ruke u
Lijepoj...khm, Njihovoj, drugdje moraju debelo plaćati za tako nešto, sjednete u auto ili
na bicikl ili romobil, ma, došetate, štogod, ali se popnite, dopuzite gore i divite se! Ima čemu!

Ovaj puta sam čak uspio nešto astro napraviti u dragom mi gradu, ispričati djeci i
odraslima što astro zapravo radi i kako. Također, Vž amateri astronomi su organizirali
lijepo predavanje na temu meteora. Mladi kolega iz Rijeke nam je vrlo zorno predstavio sve
o "zvijezdama padalicama" i što se i kako proučava njihovim promatranjem i praćenjem, pa i
pronalaženjem na tlu, kad padnu tako da ostane nešto od njih.

Dodat ću sa svoje strane da je nedavno objavljena analiza jednog takvog meteorita, Winchcombe,
iz 2021, koja ukazuje na dokaze da je sva voda na Zemlji došla meteorima i kometama, uglavnom
tokom perioda "velikog bombardiranja" kad se materijal koji je preostao nakon stvaranja
planeta, "relaksirao": gravitacijsko međudjelovanje je tokom kraćeg perioda dovelo do mnogih sudara,
sljepljivanja, izlijetanja materijala iz orbite i sličnog, tokom kog se međuplanetarni prostor "pročistio" od
materijala. To je stvorilo mirnije uvjete za razvoj života na Zemlji, bez nekih padanja asteroida ili
većeg kamenja na površinu svako malo (jedno takvo je vjerojatno sredilo dinosaure, inače bi nas
možda sad još tu i tamo poganjao kakav T-rex, ili bismo im mi bili "stoka" za hranu).

Pošto taj materijal sadrži i mnogo kemijski vezane vode, donio je on i vodu na Zemlju, koja je bila presušila
nakon perioda kad je Sunce pojačano zračilo tokom svog razvoja, i isparilo svu vodu na površini.

To se uvijek činilo zadnjom daskom spasa za teoriju "otkud voda na Zemlji" nakon što su sve ostale padale
u vodu (malo ironije), ali sada polako sakupljamo i stvarne, materijalne dokaze.

Mislimo da smo toliko pametni, a još ni za toplu vodu ne znamo otkud nam!

- 20:31 - Komentari (5) - Isprintaj - #

utorak, 22.11.2022.

Pjegavo

Sunca sve manje, zima ide...jedno jutro mi se pokazalo pjegavo:

Ne treba vam velike tehnike, ovo je projekcija kroz refraktor sa objektivom 5 cm.

Možete kroz dalekozor, ako ga učvrstite negdje, ili postavite na knjige na stolu ili prozoru. Plus onda igranje sa gama vrijednosti fotografije, da se dobije dobar kontrast, lijepo žuto je ispalo.

Ne pokušavajte to izvesti sa reflektorom (dakle sa teleskopom koji ima ogledalo a ne leću)-tamo bi vam se moglo desiti da nešto spalite u teleskopu, ako slika nije stvarna nego imaginarna, a stvarna slika je negdje drugdje-e sad se sjetiti optike što to znači, stvarna i prividna slika, malo geometrije i optičkih zraka...

Vidjeli ste vjerojatno da je proba leta prema i oko Mjeseca u toku i da ide OK...djeluje da ćemo za par godina gledati reprizu sa posadom, a onda, ako sve prođe ok, konačno i novo izdanje ljudske šetnje po Mjesecu. Biti će zanimljivo vidjeti da li će Taikonauti doći prije NASA! Gle, Rusi su (i) tu popušili totalno...razvili su zapravo tehniku koju Kinezi sad koriste, to je sve copy-paste ruske tehnike. Imaju Rusi i novaca, nije da nemaju, a eto, troše ga na ubijanje bratskog naroda, umjesto na šetnje po Mjesecu ili Marsu. Baš ružno, i tužno.

- 00:36 - Komentari (2) - Isprintaj - #

srijeda, 16.11.2022.

Crni oblak

Ponekad-ne često-vam se u znanstvenom radu dogodi da vam se neka ideja čini očitom, čak nužnom, ali nemate, pri trenutnom stanju razvoja znanosti, načina da ju argumentirate. Tada vam jedino preostaje da ju odložite u ladicu (danas radije bazu podataka na svom računalu) i pričekate. Ako vas ideja previše vuče za ruku, ne daje vam spavati, možete probati neći neki drugi način da ju javno predstavite, pa tako možda krene konstruktivna rasprava.

Za Freda Hoyla negdje 1950-tih godina je ideja da u međuzvjezdanom prostoru moraju postojati i kompliciranije molekule od samo najjednostavnijih plinova, očito se činila dovoljno vrijedna pisanja cijele znanstveno-fantastične knjige, kad mu je već znanstveni članak bio odbijen.

Njegov prvijenac, "Crni oblak" izlaže in extremis ideju o kompliciranim, čak inteligentnim, oblacima plinovitog molekularnog materijala u svemiru. Za "hranu" koriste zvjezdanu energiju, putujući međuzvjezdanim prostranstvom. Razmnožavaju se po potrebi, postavljanjem jezgre za novi oblak, ali rijetko to rade, jer dugo žive. Umiru ponekad isto kao i ljudi, samoubojstvom, ili pak nekom prirodnom katastrofom.

Jedan takav oblak se približava Suncu, dakle Zemlji, i zastire svjetlo, što dovodi do katastrofalnih rezultata na Zemlji. Jasno, oblak to niti ne primijećuje, jer za njegovu vrstu razvoj života na kamenim planetima je vrlo nevjerojatan, zbog ograničenih prirodmnih resursa.

Grupa znanstvenika na Zemlji je, nakon katastrofa, shvatila da je gibanje oblaka toliko neprirodno, da je vrlo vjerojatno da je kontrolirano inteligencijom a ne prirodnim zakonima. Pokušavaju uspostaviti radio kontakt i uspijevaju. Pošto je oblak mnogo, mnogo inteligentniji of nas, brzo uči naš jezik i dolazi do razmjene informacija.

Znanstvenici rade odvojeno od političara, kojima je, naravno, jedini odgovor na "napad" izvana onaj vojni-na oblak su ispaljene stotine nuklearnih raketa. Koje on lijepo vraća pošiljateljima...

Hoyleova proza je, prikladno jednom od najvećih astronoma XX stoljeća, dobro argumentirana i važila bi i danas. Isto što se tiče političara...stvarni napredak je, i u društvu i u znanosti, vrlo spor!

Pročitao sam e-book izdanje u vlakovima na liniji između dva-tri mrtva carstva (austrougarsko, njemačko, rusko), e moji carevi, sve vam je to uzalud, od vas ne ostaje ništa, a gle, takav nebitni čiča kao Fred, ostaje vječan! Preporučam za putovanje, i za treniranje engleskog, jako je čitljiv!

U Češkoj sam, dakle da malo olabavimo...sličica sa češkim napisom:

Astrosailor vas pita: Jeste li uočili koji Taurid? (Vidi kraj prethodnog posta i tekst onog prije njega.)

Danas je konačno, treća sreća, ispaljena Artemis 1, bez posade, generalna proba prije slanja misije na Mjesec s posadom. Nevjerojatna raketa! Takav potisak od jednostupanjske rakete još nismo proizvodili, ova spaljuje cijeli olimpijski bazen tekućeg vodika u samo 8 minuta! 60-ies are back! Teško je povjerovati da nas tako dugo, cijeli moj život, nije bilo na Mjesecu, a da su tada to izveli u svega par godina! To samo pokazuje koliki je to bio skok za ljudsku vrstu, izaći prvi puta sa Zemlje u svemir. Ovo danas je više planski, ne u natjecanju s ikim, zato traje više vremena. Primijetili ste da je mnoštvo raznih koncepcija, letova, događanja...nije to jer bi ljudi postali idealisti i "razvijali", ne, nego jer se pokazalo da je to najbolji način razvoja znanosti i tehnike, iz kojih se onda na zemlji razvijaju mnoge nove stvari, na kojima se i te kako da zaraditi. Pogledajte samo telekomunikacije, materijale. Kao da nas sama ekonomija tjera u svemir.

- 21:08 - Komentari (6) - Isprintaj - #

četvrtak, 10.11.2022.

Oštar vid Webba

Donekle sam vas vjerojatno već pripremio za čuda koja če pokazati Webb svemirski teleskop, pa da nastavim u revijalnom tonu. Nije to prvi teleskop u infracrvenom, ali je najveći, 6.5 m promjera, a prije njega najveći je bio Herschel, 3.5m promjera, a još ranije Spitzer, 0.85m. Sjećate se, pošto infracrvene teleskope treba aktivno hladiti (to su zapravo senzori topline pa bi bilo teško promatrati zvijezde ako bi to radili zagrijanim uređajima), a tekućina za hlađenje je potrošni materijal, ti teleskopi kratko traju.

Zato sad Webba gone da što prije prođe kroz prethodno planirana promatranja, a u drugoj i trećej turi slijede ona koja se nije moglo planirati jer...se nije znalo što ćemo vidjeti u prvoj. U jednoj od čudnih, raspršenih galaksija

usporedba Spitzer/Webb je, kao što je očekivano, upečatljiva (kako sam to hladno rekao...skoro kao taj tekući vodik za hlađenje-u biti detektori Webba su, ovako ohlađeni, među najhladnijim točkama u poznatom nam svemiru, prirodno se ništa ne hladi na tako niske temperature, konkuriraju mu jedino drugi detektori u laboratorijima na Zemlji i u svemiru), ovaj uokvireni komadić je zumiran:

"Sky is full of stars", stvarno! To je patuljasta galaksija Wolf–Lundmark–Melotte (WLM) oko 3 miliona svjetlosnih godina od nas, u kojoj Webb vidi i pojedine zvijezde i druge galaksije kroz nju i mnogo toga lipog! Izabrana je upravo zbog ne prevelike udaljenosti, da Webb pokaže svoje mogućnosti u snimanju polja zvijezda, a zanimljiva je jer je izolirana, ne miješa se sa našom Galaksijom, kao neke ostale bliske nam patuljaste galaksije. Drugo zbog čega je zanimljiva je da nema mnogo ostalih elemenata osim vodika i helija, pa je slična prvim galaksijama-iako je u njenom slučaju takav sastav vjerojatno posljedica procesa tokom njenog nastajanja, koji su potrošili teže elemente, ili ih izbacili iz nje zvjezdanim vjetrom supernova ili sličnih objekata. Proučavanjem ovakvih galaksija u našem susjedstvu, učimo što možemo očekivati vidjeti kod mnogo udaljenijih galaksija, koje su slabo vidljive, dakle, dobro je znati što treba promatrati, jer bi inače mogli vidjeti...ništa. Svemir je velik. Stvarno velik.

Što se tiče Taurida iz prethodnog posta, potvrđeno vlastitim opažanjem danas, još traju: vidio sam u nikakvim uvjetima, uz skoro pun Mjesec i nad rasvijetljenim gradom sa već povješenim Božićnim kičem, lijep bijeloplavi bolid kako se raspao u par komadića, i kasnije još jedan "normalni" žut i primjerak pored Marsa, otprilike istog sjaja kao njegov! Na nebu su trenutno najsjajniji Jupiter, to je ono veliko bijelo, i Mars, nešto manje, crveno, oko 22 h ih imate oba dobro vidljiva na nebu, pa ako je čisto nebo, uživajte! Tauridi se ove godine gibaju otprilike od Marsa u sve strane, pa obratite pažnju.

- 22:13 - Komentari (7) - Isprintaj - #

petak, 04.11.2022.

Tauridi

Početkom studenog, a zapravo tokom cijelog studenog, možete uočiti meteorski roj Taurida-radi se o zviježđu Bika, u kojem su Hijade i Plejade, dakle, lako za pronaći na nebu.

Zapravo, postoje Sjeverni i Južni Tauridi, ovaj napis se tiče južnih, koji su niže od Sjevernih (kojih radijant=ishodišna "točka" je uz same Plejade, koje izgledaju kao još manja kopija Malog Medvjeda-koji sam izgleda kao zarotirana i smanjena kopija Velikog Medvjeda-ovo za one kojima se miješaju ta tri rasporeda zvijezda na nebu), koji su niže i nešto zapadnije od Plejada.

Čine otprilike istokračni trokut sa najsjajnijom zvijezdom, Aldebaranom, u Hijadama (koje se vide kao sjajni trokut na nebu).

Pišem ovako lopatološki jer često nailazim da ljudi ostanu paf kad probaju nešto pronaći na nebu (joj koliko zvjezda!) a jednom davno im je netko pokazao osnove i naravno da ih se ne sjećaju. Naravno da je najbolje uzeti neku kartu neba ili pogledati online na ovaj crtež i sve je jasno.

Južni Tauridi su zanimljivi jer su ostatak nakon raspada komete koji se desio sasvim nedavno, pred dvadesetak tisuća godina, i još se veliki komadi nalaze duž njene putanje (znamo da su "zvijezde padalice" uglavnom prašina koju komete stresaju sa sebe po svojoj putanji, pa kad Zemlja prođe kroz taj trag prašine, spaljuju se u našoj atmosferi zbog trenja) pa kad se spali malo veći, vidimo ih kao "bolide", koji ostavljaju sjajniji i dugotrajniji trag na nebu, a ponekad ih se može i čuti, "booom"! zbog zvučnog vala nastalog prilikom udara i spaljivanja.

Oko polovice studenog još su zanimljivi Leonidi, kojima je radijant u glavi Lava, pa pogledajte ako vas posluži vrijeme!

Ovdje jedna crna zvijezda koju sam vam već pokazivao za dana, ali evo je i u noćnoj verziji:

- 16:41 - Komentari (4) - Isprintaj - #

utorak, 01.11.2022.

Cestnikova Petoviona

"Sonce Petovione" Branka Cestnika nije ni po piscu ni po izdavaču nešto što bi ja trebao čitati, a još manje par godina čekati i tražiti dok ne dobijem u ruke...i onda s takvim guštom pročitati. Izdavač je Mohorjeva družba, dakle ekvivalent naše Kršćanske sadašnjosti, a pisac je i sam svećenik. Dupli faul, Apage Satanas!

Kako sam uopće došao na tu grešnu misao uzeti u ruke nešto takvog? Lijepo, kad želim doznati ko kome krade kokoši i gdje kenja neka inkarnacija Jorasove kobile dok se svijet naokolo raspada, treniram svojo slovenščino na čitanju "Dela" online. Tamo sam pročitao intervju s Cestnikom pred par godina, i svidjelo mi se kako je odgovarao. Kad ima glavu na ramenu, a ne huli po zdrav um, čak i popa vrijedi poslušati. A ovog posebno, čini se.

Članak je bio povodom slovenske književne nagrade za njegov roman prvijenac o Ptuju. Pisac je iz Hajdine, pored Ptuja. I piše o dolasku kršćanstva u Ptuj. Ne zvuči baš obećavajuće, znam, i mislim da je morao stvarno neki misionarski šarm imati u tom intervjuu da me tako motivira. Knjigu sam tražio u Celju pred godinu dana ali više nisu imali, a kad sam ovo ljeto sišao s Alpi , mogli ste ju, ako ste slučajno prolazili Ljubljanom, vidjeti kako ponosno stoji uz pivo i solo tipa koji izgleda kao da je upravo sišao s brda i smije se ko blento blentavi, sav sretan ko da je dobio na lutriji:

U 500-tinjak stranica teksta naučio sam od Cestnika više o Rimskom Carstvu nego sam u svoje pola stoljeća uspio iz škola i usputnih knjiga...oživio mi je mjesta koja donekle znam, prikazao mi kako su izgledala pred dvije tisuće godina. Gibbon je pisao o velikim, povijesnim stvarima, ovdje upravo suprotan smjer, mikro-svijet Rima. Hajdina mi je uvijek pri prolazu bila samo veliko polje i selo čudnog imena, Šikole stanica lokalnog vlaka smiješnog imena, nisam uopće razmišljao o tome kakva je provalija bila iza Danuvijskog Limesa kojim se danas stalno gibam. Ptuj sam vidio samo kao baroknu tvrđavu, a nikako kao ono što jest, mjesto sudara svjetova. Nisam ni znao da je Petrijanec ili tamo negdje bila Aqua Viva. Previše se reklamira Aqua Iasae, a zanimljivo da ih on uopće ne spominje, njega više zanima linija uz Dravu prema Singidunumu, glavna prometnica Istok-Zapad. Piše jednostavnu priču, isprepliće sudbine tri lika, crnog roba, legionara i grčkog trgovca i kroz njihove živote i sjećanja nam vrlo plastično predstavlja svijet oko njih. Bez patetike i pretjerane povijesne učenosti, više ubacuje ono što znamo o Rimu na tim terenima usput, ugrađuje u priču. Posebno mi se sviđa da ne prolazi paganstvom kao da ga nema, nego je upravo kršćanstvo stavio u podređeni položaj, kakav je imalo nakon Trajana. Sviđa mi se i kako je predstavio rano kršćanstvo, kao zajednicu koja se, malobrojna, povezuje od osobe do osobe i podržava. Koliko različito od današnjeg religioznog i moralnog lopovluka njihove hijerarhije!

Nadam se da će knjiga biti prevedena na hrvatski, za one kojima treba prijevod, a kome ne treba, toplo preporučam! I ova dama sa zida u hotelu Grande u Celju isto preporuča, da ostanem u svom "bogohulnom" tonu s početka:

- 23:49 - Komentari (4) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

<	studeni, 2022					>
P	U	S	Č	P	S	N
	1	2	3	4	5	6
7	8	9	10	11	12	13
14	15	16	17	18	19	20
21	22	23	24	25	26	27
28	29	30

Lipanj 2023 (4)
Svibanj 2023 (2)
Travanj 2023 (7)
Ožujak 2023 (6)
Veljača 2023 (2)
Siječanj 2023 (4)
Prosinac 2022 (4)
Studeni 2022 (6)
Listopad 2022 (6)
Rujan 2022 (5)
Kolovoz 2022 (5)
Srpanj 2022 (3)
Lipanj 2022 (4)
Svibanj 2022 (5)
Travanj 2022 (4)
Ožujak 2022 (9)
Veljača 2022 (5)
Siječanj 2022 (9)
Prosinac 2021 (7)
Studeni 2021 (6)
Listopad 2021 (9)
Rujan 2021 (4)
Kolovoz 2021 (2)
Srpanj 2021 (5)
Lipanj 2021 (3)
Svibanj 2021 (6)
Travanj 2021 (6)
Ožujak 2021 (4)
Veljača 2021 (4)
Siječanj 2021 (4)
Prosinac 2020 (1)
Studeni 2020 (4)
Listopad 2020 (8)
Rujan 2020 (2)
Kolovoz 2020 (3)
Srpanj 2020 (6)
Lipanj 2020 (6)
Svibanj 2020 (8)
Travanj 2020 (6)
Ožujak 2020 (4)
Veljača 2020 (5)
Siječanj 2020 (2)
Prosinac 2019 (4)
Studeni 2019 (3)
Listopad 2019 (5)
Rujan 2019 (2)
Kolovoz 2019 (1)
Srpanj 2019 (5)

Opis bloga
zafrkancija oko svijeta i tri sela okolo

stat-counter.org

personal pages