Pregled posta

Crni oblak

Ponekad-ne često-vam se u znanstvenom radu dogodi da vam se neka ideja čini očitom, čak nužnom, ali nemate, pri trenutnom stanju razvoja znanosti, načina da ju argumentirate. Tada vam jedino preostaje da ju odložite u ladicu (danas radije bazu podataka na svom računalu) i pričekate. Ako vas ideja previše vuče za ruku, ne daje vam spavati, možete probati neći neki drugi način da ju javno predstavite, pa tako možda krene konstruktivna rasprava.

Za Freda Hoyla negdje 1950-tih godina je ideja da u međuzvjezdanom prostoru moraju postojati i kompliciranije molekule od samo najjednostavnijih plinova, očito se činila dovoljno vrijedna pisanja cijele znanstveno-fantastične knjige, kad mu je već znanstveni članak bio odbijen.

Njegov prvijenac, "Crni oblak" izlaže in extremis ideju o kompliciranim, čak inteligentnim, oblacima plinovitog molekularnog materijala u svemiru. Za "hranu" koriste zvjezdanu energiju, putujući međuzvjezdanim prostranstvom. Razmnožavaju se po potrebi, postavljanjem jezgre za novi oblak, ali rijetko to rade, jer dugo žive. Umiru ponekad isto kao i ljudi, samoubojstvom, ili pak nekom prirodnom katastrofom.

Jedan takav oblak se približava Suncu, dakle Zemlji, i zastire svjetlo, što dovodi do katastrofalnih rezultata na Zemlji. Jasno, oblak to niti ne primijećuje, jer za njegovu vrstu razvoj života na kamenim planetima je vrlo nevjerojatan, zbog ograničenih prirodmnih resursa.

Grupa znanstvenika na Zemlji je, nakon katastrofa, shvatila da je gibanje oblaka toliko neprirodno, da je vrlo vjerojatno da je kontrolirano inteligencijom a ne prirodnim zakonima. Pokušavaju uspostaviti radio kontakt i uspijevaju. Pošto je oblak mnogo, mnogo inteligentniji of nas, brzo uči naš jezik i dolazi do razmjene informacija.

Znanstvenici rade odvojeno od političara, kojima je, naravno, jedini odgovor na "napad" izvana onaj vojni-na oblak su ispaljene stotine nuklearnih raketa. Koje on lijepo vraća pošiljateljima...

Hoyleova proza je, prikladno jednom od najvećih astronoma XX stoljeća, dobro argumentirana i važila bi i danas. Isto što se tiče političara...stvarni napredak je, i u društvu i u znanosti, vrlo spor!

Pročitao sam e-book izdanje u vlakovima na liniji između dva-tri mrtva carstva (austrougarsko, njemačko, rusko), e moji carevi, sve vam je to uzalud, od vas ne ostaje ništa, a gle, takav nebitni čiča kao Fred, ostaje vječan! Preporučam za putovanje, i za treniranje engleskog, jako je čitljiv!

U Češkoj sam, dakle da malo olabavimo...sličica sa češkim napisom:

Astrosailor vas pita: Jeste li uočili koji Taurid? (Vidi kraj prethodnog posta i tekst onog prije njega.)

Danas je konačno, treća sreća, ispaljena Artemis 1, bez posade, generalna proba prije slanja misije na Mjesec s posadom. Nevjerojatna raketa! Takav potisak od jednostupanjske rakete još nismo proizvodili, ova spaljuje cijeli olimpijski bazen tekućeg vodika u samo 8 minuta! 60-ies are back! Teško je povjerovati da nas tako dugo, cijeli moj život, nije bilo na Mjesecu, a da su tada to izveli u svega par godina! To samo pokazuje koliki je to bio skok za ljudsku vrstu, izaći prvi puta sa Zemlje u svemir. Ovo danas je više planski, ne u natjecanju s ikim, zato traje više vremena. Primijetili ste da je mnoštvo raznih koncepcija, letova, događanja...nije to jer bi ljudi postali idealisti i "razvijali", ne, nego jer se pokazalo da je to najbolji način razvoja znanosti i tehnike, iz kojih se onda na zemlji razvijaju mnoge nove stvari, na kojima se i te kako da zaraditi. Pogledajte samo telekomunikacije, materijale. Kao da nas sama ekonomija tjera u svemir.

Post je objavljen 16.11.2022. u 21:08 sati.