Pregled posta

Oštar vid Webba

Donekle sam vas vjerojatno već pripremio za čuda koja če pokazati Webb svemirski teleskop, pa da nastavim u revijalnom tonu. Nije to prvi teleskop u infracrvenom, ali je najveći, 6.5 m promjera, a prije njega najveći je bio Herschel, 3.5m promjera, a još ranije Spitzer, 0.85m. Sjećate se, pošto infracrvene teleskope treba aktivno hladiti (to su zapravo senzori topline pa bi bilo teško promatrati zvijezde ako bi to radili zagrijanim uređajima), a tekućina za hlađenje je potrošni materijal, ti teleskopi kratko traju.

Zato sad Webba gone da što prije prođe kroz prethodno planirana promatranja, a u drugoj i trećej turi slijede ona koja se nije moglo planirati jer...se nije znalo što ćemo vidjeti u prvoj. U jednoj od čudnih, raspršenih galaksija

usporedba Spitzer/Webb je, kao što je očekivano, upečatljiva (kako sam to hladno rekao...skoro kao taj tekući vodik za hlađenje-u biti detektori Webba su, ovako ohlađeni, među najhladnijim točkama u poznatom nam svemiru, prirodno se ništa ne hladi na tako niske temperature, konkuriraju mu jedino drugi detektori u laboratorijima na Zemlji i u svemiru), ovaj uokvireni komadić je zumiran:

"Sky is full of stars", stvarno! To je patuljasta galaksija Wolf–Lundmark–Melotte (WLM) oko 3 miliona svjetlosnih godina od nas, u kojoj Webb vidi i pojedine zvijezde i druge galaksije kroz nju i mnogo toga lipog! Izabrana je upravo zbog ne prevelike udaljenosti, da Webb pokaže svoje mogućnosti u snimanju polja zvijezda, a zanimljiva je jer je izolirana, ne miješa se sa našom Galaksijom, kao neke ostale bliske nam patuljaste galaksije. Drugo zbog čega je zanimljiva je da nema mnogo ostalih elemenata osim vodika i helija, pa je slična prvim galaksijama-iako je u njenom slučaju takav sastav vjerojatno posljedica procesa tokom njenog nastajanja, koji su potrošili teže elemente, ili ih izbacili iz nje zvjezdanim vjetrom supernova ili sličnih objekata. Proučavanjem ovakvih galaksija u našem susjedstvu, učimo što možemo očekivati vidjeti kod mnogo udaljenijih galaksija, koje su slabo vidljive, dakle, dobro je znati što treba promatrati, jer bi inače mogli vidjeti...ništa. Svemir je velik. Stvarno velik.

Što se tiče Taurida iz prethodnog posta, potvrđeno vlastitim opažanjem danas, još traju: vidio sam u nikakvim uvjetima, uz skoro pun Mjesec i nad rasvijetljenim gradom sa već povješenim Božićnim kičem, lijep bijeloplavi bolid kako se raspao u par komadića, i kasnije još jedan "normalni" žut i primjerak pored Marsa, otprilike istog sjaja kao njegov! Na nebu su trenutno najsjajniji Jupiter, to je ono veliko bijelo, i Mars, nešto manje, crveno, oko 22 h ih imate oba dobro vidljiva na nebu, pa ako je čisto nebo, uživajte! Tauridi se ove godine gibaju otprilike od Marsa u sve strane, pa obratite pažnju.

Post je objavljen 10.11.2022. u 22:13 sati.