astrosailor

ponedjeljak, 25.04.2016.

Poljske priče

Prilikom subotnje vožnje biciklom, naišao sam na ovog ljepotana:

Proljeće-iako još ponešto prohladno-je izvuklo i staro i mlado van, ali boja i dalje nema.
Ovo je glavna turistička ulica, par kilometara sasvim poštenog broja prolaznika.

U Poljskoj ove godine slave 1050 godina od pokrštavanja. Evo jedne prigodne
crkvice na kraju grada, neugledne, siromašne, male majušne kapelice veličine tvornice.:

Skoro svaki dan prolazim kraj nje, kad idem na posao, pa sam sad konačno i ušao,
čekajući na autobus: uobičajena ružnoća moderne crkvene arhitekture. Križ ko neboder!
Mogla bi i Crkva poraditi malo na umjetničkim instalacijama tipa "arhitekt na banderi"...

Riječ je o sanktuariju, dakle, neko čudo se desilo...ovo je slika pri ulazu:

Iza takvih mjesta je obično priča. Ne budi lijen, pronašao sam stranu
Sanktuarija.
Tada 12-godišnja Wladyslawa Papis je 1943 imala viđenje Majke Božje-vidjela je
ženu jako nalik onoj na slikama u lokalnoj crkvi. Žena je stajala, lebdjela usred
krošnje stabla višnje! Vidjela ju je još mnogo puta do 1949, naravno, bila je to
Marija, koja joj je saopćavala jednostavne upute...bile su ratne godine i te upute
su im i te kako trebale! Marija joj je rekla i da će tu jednog dana stajati crkva.

Naravno, tako se i dogodilo: 1994 crkvu je izgradio red očeva Pijara, i 1997 je
posvećena kao Marijino svetište-gospođa Wladyslawa se dolazila tu moliti. Kad
sam ušao u crkvu, vidio sam na oglasnoj ploči pri ulazu osmrtnicu s njenim imenom.
Umrla je, u 86-oj godini, tjedan dana pred mojim ulaskom u crkvu. Čudni su putevi...

Nek joj je s mirom, iz onog što sam pročitao djelovalo je da je bila pozitivna osoba.

- 08:44 - Komentari (3) - Isprintaj - #

četvrtak, 21.04.2016.

Malrauxovo proročanstvo (47)

%
Ernad se u svojoj usamljenosti i potrebi za nekom istinskom emotivnom angažiranošću lamatao kao nikad do tad. Posvetio se fakultetu, učenju, čitanju, ali to sve je bilo nedovoljno. Bilo mu je jasno da bi čak i neka prolazna veza riješila stvar, ali osjećao se zablokirano.

Proljeće, sunce, a on sam luta Zagrebom. Nakon ručka u menzi u Studentskom Centru krenuo je pješice prema centru i na Cvjetnom Trgu je prošao pored stola kavane za kojim je sjedila djevojka koja mu je zapala za oko - ništa posebnog, ali simpatičan izraz lica ga je pratio do izlaza iz "Oktogona" i, vođen nekim unutrašnjim impulsom, vratio se. I dalje je sjedila sama. Prišao je i lako drhtavim glasom, zapitao: - Slobodno?

Stolovi naokolo su bili prazni i djevojka ga je začuđeno pogledala, ali je, ugodnim glasom, rekla: - Da, izvoli.

Sjeo je ništa ne govoreći, samo ju je ispod oka pogledao i obratio se prilazećoj konobarici:

- Kavu, jedan mali "Stock" i čašu vode, molim. A za kolegicu ...?

- Kavu sam upravo popila, ali jedan "Martini" neće zaškoditi.

- Dakle, i jedan "Martini". - Ernad se osjetio sigurniji, sad kad ga nije odbila. Izvadio je cigarete i ponudio ju. - Pokazala je na svoje – Ne, hvala.

Nastao je kratki moment tišine, Ernad je polako pripalio cigaretu i ogledao se oko sebe, osjećao je srce u grlu.

- Pusto danas u gradu, svi kao da su otišli na Sljeme ili u Samobor - rekao je, da prekine šutnju.

- I ja sam trebala ići na Puntijarku, ali prijateljica se prehladila, a nije mi se išlo samoj.

- Čekaš nekog?

- Zapravo da - pogledala je na sat - ali nešto mi kasni ... Imala je lijepu plavu kosu, ravno opadajuću do linije ramena; ugodne zelenkaste oči i smiren, siguran smješak na simpatičnom, otvorenom licu. Nos joj je bio prekriven sitnim pjegicama.

- Cijelu moraš proraditi? - pokazao je na debeli dvotomni sveučilišni udžbenik kemije koji je ležao pred njom.

- Ne, samo Organsku, zapravo sam to sve već položila, ali se skoro ništa ne sjećam. Znaš te knjige?

- Na sreću nisam morao to učiti; jedan moj kolega je bio na Kemiji pa sam ih vidio. Odvratno! Draži su mi kompjuteri.

- A-ha, elektrotehničar znači?

- Računarac. A ti?

- Prehrambeno - tehnološki. Na Kemiji ih stvarno dave tim, nas nešto manje. Ali Organsku nas rasturaju, kao što možeš zamisliti.

- Nikad mi nije bilo jasno što toliko dave na tom Prehrambenom, ljudi ponekad lude tamo kao da studiraju fiziku!

- Bez veze, čisti sadizam. Na sreću još samo par ispita i džada!

Ernad se začudio, nije mu djelovala kao netko tko je već na kraju studija, treća godina maksimalno ... Konobarica je donijela kavu za Ernada i pića i postavila ih pred njih.

-Profesionalna deformacija - rekla je pokazujući na čašicu ispred sebe. - Radim diplomski iz fermentacije alkoholnih pića.

- Ha-ha, bar znaš što piješ!

- Na žalost. Ali i tako ispada da je ovo bolje nego većina sokova.

- Da, takvi kao ti mogu imati problem s tim. Što se tiče jela i pića danas možda je bolje ne znati što je unutra zapravo.

- Sasvim sigurno bolje. A ti, zarađuješ svoju grbu pred kompjuterom? - Nasmiješila se otvoreno - Ernadu se jako svidio način kako je prihvatila njegov "upad", bio joj je zahvalan na tome.

- Da, makar sad više nad knjigama, pripremam neke gluposti tipa ekonomija i statistika, fuj. Zapravo kompjuter vidim samo kad nešto moram napisati, ili za e-maile.

- Ja ih baš i ne koristim, imam par konta, ali puno ih već dugo nisam pogledala, sigurno su već zaspamani na smrt. Draži su mi SMS-i. Čak mi ni Fejs nije išao, previše za mene.

- Blago tebi, ja s puno svojih frendova, čak i onima odavde, iz Zagreba, kontaktiram češće e-mailom nego uživo. O onima koji su otišli negdje na stipendije, da i ne govorim.

- Da, čini mi se da je tako često kad netko ode van. Otkuda si?

- Iz Prijedora.

- Ha, onda smo blizu, ja sam iz Slavonskog Broda.

- Brođanka, a? A što nakon diplome, natrag?

- Da, imam tamo posao, u firmi gdje sam imala praksu.

- Blago tebi, ja ću vjerojatno morati dalje ...

- Van?

- Da, ovdje i tako imam vizu samo do kraja studija.

- To znači?

- Još 2 godine. A onda ... "kud koji mili moji".

- A gdje bi ti?

- Ne znam još, svejedno. Klasika: Njemačka, Austrija ...

Razgovor se točio ugodno dalje, uglavnom o studiju, knjigama, muzici i filmovima. Djevojka ga je razveselila svojim veselim, optimističkim pristupom stvarima i zaraznim osmijehom. Kad su popili pića i ona platila svoju kavu a Ernad ostalo, rastali su se uz uzajamni osmijeh - ona je komentirala da je njezino društvo vjerojatno zapelo kod nekog usput - Ernad nije bio siguran nije li to bilo izmišljeno društvo - i pošli svako na svoju stranu. Nikakve razmjene adresa ili telefona, oboje su prihvatili ovo samo kao slučajan ugodan susret.

Ernadu je dan izgledao drugačije, oh koliko drugačije! Nije joj znao ni ime, ali sama činjenica razgovora s nekim tako ugodnim ga je osvježila i vratila u normalu. Tek kasnije je shvatio koliko je njegov potez da sjedne za njen stol bio očajnički i koliko je ona morala biti super cura da ga je tako prihvatila i s njim popričala, nakon što je onako drsko “uletio”.
%

- 00:22 - Komentari (3) - Isprintaj - #

četvrtak, 14.04.2016.

Varšavske minijature

Šetajući ulicama ovog danas ne prelijepog grada, čovjek cijeni svako
pojavljivanje ljepote, ukrasa, boja...

Zanimljive konstrukcije:

Ljepota je univerzalna, da:

Ponekad nosi poruku

a ponekad...hm, prijetnju?

Jedno se mora priznati arhitektima ovdje, ponekad zasluže tu svoju kavicu u restorančeku:

Rekao bih čak hrabro:

To je dobra strana napretka, koji je ponekad očit...

Proljeće juriša i dvorištem našeg instituta:

a već vam poznata vrba je isto odjenula laganu haljinu:

Inače neugledno drvo pored nje se isto trudi:

Uživajmo u svježim bojama i mirisima!

- 01:03 - Komentari (4) - Isprintaj - #

nedjelja, 03.04.2016.

Szmulowizna

Današnja Varšava je zapravo spoj dva grada: ono s lijeve strane Visle je
Varšava, a preko, s desne, je Praga. Kad se govori o "Parizu Istoka" pred
Drugim Svjetskim ratom, mislilo se na lijevu stranu grada. Desna je bila
domena proletarijata, leglo kriminala, prostitucije i primitivizma. Desna je
bila hipersenzitivna filijala evropske, posebno francuske kulture.

Kad sam ovdje živio krajem prošlog stoljeća, na Pragu se išlo rijetko, samo ako se baš
moralo, a i onda se ostajalo što kraće se moglo. Nije bilo prepoučljivo ostati dulje,
prije ili kasnije su zločesti dečki iz ulice nanjušili da nisi lokalni i morao si spašavati
živu glavu, ili zube. Čak ni policija se nije upuštala tamo u grupama manjim
od 5, a za svaki slučaj su obično dodavali i pse.

Danas živim na praškoj strani, ali ne u starom dijelu grada, nego na starom terenu vojnog
aerodroma, u onom što im je dao socrealizam i postkomunizam. Vidjeli ste u prethodnim
postovima jezerce Balaton i što su "Developeri" tamo napravili. Potrošački raj, nema što.

Da izbjegnem gužvu nad rijekom, koja je u ove prve proljetne sunčane dane
zagarantirana, sjeo sam na bicikl uputio se put starog dijela Prage. Cilj je bio pogledati
dio koji me zainteresirao nazivom: Szmulowizna.

Riječ je o terenu koji je nekad pripadao izvjesnom Szmulu (Samuelu). Wikipedia
veli: "Szmul (Samuel) Jakubowicz Sonnenberg, zvan još i Zbytkower (Zbitkawer)
(1756-1801), židovski trgovac, bankar, tvorničar, štićenik kralja Stanisława
Augusta Poniatowskog, protoplast roda Bergsona (među ostalima i filozofa
Henryka Bergsona). Najogatiji varšavski Židov, zaradio je imetak na dostavama
za rusku vojsku." Dakle, lokalni Čermak, Todorić i more sličnih u Lijepoj
Njihovoj, tajkunčina. Baš me zanima hoće li nama ostati "Todorićevo" ili
"Čermakovo" ili "Krmakovo".

Ulice su tu malo drugačije nego ono što sam vam do sada pokazivao od
Varšave.

Naravno, "developers" se to trude promijeniti...da li baš na bolje, nisam
siguran:

Najbolji primjer za kontrast je ovo:

Idući ugao izgleda ovako:

Ostalo je još nešto stvarno starih zgrada i dvorišta:

ali su sve praznija, ljudi se zatvaraju u svoje stanove. Praga je (bila)
poznata po haustorima, sve se događalo tamo. Tokom današnje vožnje sam samo
u jednom od desetaka pored kojih sam prošao, vidio hrpu djece kako se igraju
i roditelje kako sjede vani i pričaju. Čak i na Pragi, očito izumiruća vrsta
druženja.
Socrealizam im je ostavio ovakve ljepote:

Riječ je o najdužoj zgradi Varšave, 500-tinjak metara čiste, nepatvorene
ruske estetike.

Starije zgrade su polako istisnute novima, mislim da grad rješava problem
isto kao u Zagrebu: ako se ne mogu složiti s vlasnikom ili nije poznat (ili
je npr. u Izraelu) ostave da zgrada ode u ruševinu:

Ovu su slobodni umjetnici uljepšali:

Tvornica votke je tu, da ne bi nestalo pogonskog goriva za proletarijat:

Nad svime, kao i obično u Poljskoj, budno bdije Crkva:

Vidim da ću morati još istražiti ovaj dio grada, ima tu skrivenih bisera.

- 21:55 - Komentari (3) - Isprintaj - #

Orwell: Neka aspidistra leti

ili "Keep the aspidistra flying", pošto nisam siguran je li ta knjiga ikada
izdana u Hrvatskoj. Pod gornjim naslovom je izdana u Srbiji, veli Wikipedija.
Ja sam čitao u originalu, i preporučam Orwella za trening engleskog jezika,
piše jasno i čitko.

Aspidistra je neuništiva sobna lisnata biljka... tipična za malograđanske
i propalitetske izbe bijednijih dijelova Londona, koje Orwell opisuje tako da vam je drago
da niste imali prilike iskusiti ih. Imao je stvarno oštro pero protiv gluposti i primitivizma.

Ovo je smatrano kao komično djelo, ali ja ga baš i nisam tako doživio.
Valjda previše nalikuje, na momente, na moju biografiju iz nekih
drugih...vremena. Na momente me je podsjetio na Raymonda Carvera-na isti
način grade napetost iz svakodnevnih detalja. carver je kasnije to razvio do
umjetnosti, Orwell je ipak "samo" pripovjedač, ne trudi se posebno oko
takvih efekata.

Radnja se može činiti komična, ako nemate 16 godina: glavni lik je pjesnik,
i objavio je rat novcu. U smislu da ne želi biti malograđanin-jer na to se u
biti svodi njegov protest. Naravno, ulazi u probleme, glad i neimaštinu.
Upravo bolesno paranoično se drži teze da je novac izvor svega zla.

Činjenica je da 16-godišnjaci, bar neki od njih, ispravnije misle nego
30-godišnjaci, kojima su već izlomili kičmu na male, malecke komadiće.

Na momente kafkijansko, ali uglavnom vrlo razumno i precizno djelce. Ide
rame uz rame sa "Down and out in paris and London" gdje opisuje svoja
iskustva sa "dna" u ta dva grada. Jako, jako poučno!

Zanimljivo je koliko je Orwell ispravno gledao na svijet, vidio je njegove
ružnoće tamo gdje je trebalo...

- 02:18 - Komentari (0) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

<	travanj, 2016					>
P	U	S	Č	P	S	N
				1	2	3
4	5	6	7	8	9	10
11	12	13	14	15	16	17
18	19	20	21	22	23	24
25	26	27	28	29	30

Lipanj 2023 (4)
Svibanj 2023 (2)
Travanj 2023 (7)
Ožujak 2023 (6)
Veljača 2023 (2)
Siječanj 2023 (4)
Prosinac 2022 (4)
Studeni 2022 (6)
Listopad 2022 (6)
Rujan 2022 (5)
Kolovoz 2022 (5)
Srpanj 2022 (3)
Lipanj 2022 (4)
Svibanj 2022 (5)
Travanj 2022 (4)
Ožujak 2022 (9)
Veljača 2022 (5)
Siječanj 2022 (9)
Prosinac 2021 (7)
Studeni 2021 (6)
Listopad 2021 (9)
Rujan 2021 (4)
Kolovoz 2021 (2)
Srpanj 2021 (5)
Lipanj 2021 (3)
Svibanj 2021 (6)
Travanj 2021 (6)
Ožujak 2021 (4)
Veljača 2021 (4)
Siječanj 2021 (4)
Prosinac 2020 (1)
Studeni 2020 (4)
Listopad 2020 (8)
Rujan 2020 (2)
Kolovoz 2020 (3)
Srpanj 2020 (6)
Lipanj 2020 (6)
Svibanj 2020 (8)
Travanj 2020 (6)
Ožujak 2020 (4)
Veljača 2020 (5)
Siječanj 2020 (2)
Prosinac 2019 (4)
Studeni 2019 (3)
Listopad 2019 (5)
Rujan 2019 (2)
Kolovoz 2019 (1)
Srpanj 2019 (5)

Opis bloga
zafrkancija oko svijeta i tri sela okolo

stat-counter.org

personal pages