%
Ernad se u svojoj usamljenosti i potrebi za nekom istinskom emotivnom angažiranošću lamatao kao nikad do tad. Posvetio se fakultetu, učenju, čitanju, ali to sve je bilo nedovoljno. Bilo mu je jasno da bi čak i neka prolazna veza riješila stvar, ali osjećao se zablokirano.
Proljeće, sunce, a on sam luta Zagrebom. Nakon ručka u menzi u Studentskom Centru krenuo je pješice prema centru i na Cvjetnom Trgu je prošao pored stola kavane za kojim je sjedila djevojka koja mu je zapala za oko - ništa posebnog, ali simpatičan izraz lica ga je pratio do izlaza iz "Oktogona" i, vođen nekim unutrašnjim impulsom, vratio se. I dalje je sjedila sama. Prišao je i lako drhtavim glasom, zapitao: - Slobodno?
Stolovi naokolo su bili prazni i djevojka ga je začuđeno pogledala, ali je, ugodnim glasom, rekla: - Da, izvoli.
Sjeo je ništa ne govoreći, samo ju je ispod oka pogledao i obratio se prilazećoj konobarici:
- Kavu, jedan mali "Stock" i čašu vode, molim. A za kolegicu ...?
- Kavu sam upravo popila, ali jedan "Martini" neće zaškoditi.
- Dakle, i jedan "Martini". - Ernad se osjetio sigurniji, sad kad ga nije odbila. Izvadio je cigarete i ponudio ju. - Pokazala je na svoje – Ne, hvala.
Nastao je kratki moment tišine, Ernad je polako pripalio cigaretu i ogledao se oko sebe, osjećao je srce u grlu.
- Pusto danas u gradu, svi kao da su otišli na Sljeme ili u Samobor - rekao je, da prekine šutnju.
- I ja sam trebala ići na Puntijarku, ali prijateljica se prehladila, a nije mi se išlo samoj.
- Čekaš nekog?
- Zapravo da - pogledala je na sat - ali nešto mi kasni ... Imala je lijepu plavu kosu, ravno opadajuću do linije ramena; ugodne zelenkaste oči i smiren, siguran smješak na simpatičnom, otvorenom licu. Nos joj je bio prekriven sitnim pjegicama.
- Cijelu moraš proraditi? - pokazao je na debeli dvotomni sveučilišni udžbenik kemije koji je ležao pred njom.
- Ne, samo Organsku, zapravo sam to sve već položila, ali se skoro ništa ne sjećam. Znaš te knjige?
- Na sreću nisam morao to učiti; jedan moj kolega je bio na Kemiji pa sam ih vidio. Odvratno! Draži su mi kompjuteri.
- A-ha, elektrotehničar znači?
- Računarac. A ti?
- Prehrambeno - tehnološki. Na Kemiji ih stvarno dave tim, nas nešto manje. Ali Organsku nas rasturaju, kao što možeš zamisliti.
- Nikad mi nije bilo jasno što toliko dave na tom Prehrambenom, ljudi ponekad lude tamo kao da studiraju fiziku!
- Bez veze, čisti sadizam. Na sreću još samo par ispita i džada!
Ernad se začudio, nije mu djelovala kao netko tko je već na kraju studija, treća godina maksimalno ... Konobarica je donijela kavu za Ernada i pića i postavila ih pred njih.
-Profesionalna deformacija - rekla je pokazujući na čašicu ispred sebe. - Radim diplomski iz fermentacije alkoholnih pića.
- Ha-ha, bar znaš što piješ!
- Na žalost. Ali i tako ispada da je ovo bolje nego većina sokova.
- Da, takvi kao ti mogu imati problem s tim. Što se tiče jela i pića danas možda je bolje ne znati što je unutra zapravo.
- Sasvim sigurno bolje. A ti, zarađuješ svoju grbu pred kompjuterom? - Nasmiješila se otvoreno - Ernadu se jako svidio način kako je prihvatila njegov "upad", bio joj je zahvalan na tome.
- Da, makar sad više nad knjigama, pripremam neke gluposti tipa ekonomija i statistika, fuj. Zapravo kompjuter vidim samo kad nešto moram napisati, ili za e-maile.
- Ja ih baš i ne koristim, imam par konta, ali puno ih već dugo nisam pogledala, sigurno su već zaspamani na smrt. Draži su mi SMS-i. Čak mi ni Fejs nije išao, previše za mene.
- Blago tebi, ja s puno svojih frendova, čak i onima odavde, iz Zagreba, kontaktiram češće e-mailom nego uživo. O onima koji su otišli negdje na stipendije, da i ne govorim.
- Da, čini mi se da je tako često kad netko ode van. Otkuda si?
- Iz Prijedora.
- Ha, onda smo blizu, ja sam iz Slavonskog Broda.
- Brođanka, a? A što nakon diplome, natrag?
- Da, imam tamo posao, u firmi gdje sam imala praksu.
- Blago tebi, ja ću vjerojatno morati dalje ...
- Van?
- Da, ovdje i tako imam vizu samo do kraja studija.
- To znači?
- Još 2 godine. A onda ... "kud koji mili moji".
- A gdje bi ti?
- Ne znam još, svejedno. Klasika: Njemačka, Austrija ...
Razgovor se točio ugodno dalje, uglavnom o studiju, knjigama, muzici i filmovima. Djevojka ga je razveselila svojim veselim, optimističkim pristupom stvarima i zaraznim osmijehom. Kad su popili pića i ona platila svoju kavu a Ernad ostalo, rastali su se uz uzajamni osmijeh - ona je komentirala da je njezino društvo vjerojatno zapelo kod nekog usput - Ernad nije bio siguran nije li to bilo izmišljeno društvo - i pošli svako na svoju stranu. Nikakve razmjene adresa ili telefona, oboje su prihvatili ovo samo kao slučajan ugodan susret.
Ernadu je dan izgledao drugačije, oh koliko drugačije! Nije joj znao ni ime, ali sama činjenica razgovora s nekim tako ugodnim ga je osvježila i vratila u normalu. Tek kasnije je shvatio koliko je njegov potez da sjedne za njen stol bio očajnički i koliko je ona morala biti super cura da ga je tako prihvatila i s njim popričala, nakon što je onako drsko “uletio”.
%
Post je objavljen 21.04.2016. u 00:22 sati.