subota, 31.05.2008.
Sve je povorka
( Sve je povorka,
Svemir je povorka odmjerena i savršena kretanja.)
Znaš li sebe tako dobro da najnižeg zoveš neznalicom?
Smatraš li da ti imaš pravo na dobar vid, a da on ili ona
Nemaju to pravo?
Misliš li da se tvar povezala iz tvog difuznog tijela, i tlo
Je na površini, a voda teče i raslinstvo niče
Samo za tebe, a ne za nju ili njega?
Walt Whitman
Znatiželjna sam i ta me znatiželja ne napušta. Pred dva dana sam bila u tvrđavi Gripe. Vesna Krmpotić govorila je o svojoj knjizi pjesama 108x108. Nervozna sam. Znam i zašto i pokušat ću to podijeliti s vama na subotnjoj kavici s blogerima.
Impresivan je njen opus. Slušam je već nekoliko puta (uživo). Čitam je: 'Dijamantni faraon', 'Brdo iznad oblaka'- tragedija koja je duboko uvukla u unutrašnje tijelo u duh u bit i bitak i odvukla je stazama kojima sad putuje. Njeno djelo nije sporno.
Stvar je valjda u meni.
Dvorana je, od prijašnjih puta, bila poluprazna. Uglavnom gospođe u godinama i oni muški tragači, koji iz nekih svojih 'nevolja' traže Riječ- utjehe, objašnjenja …
Gospođe mojih godina prvoborci iz prvih redova frizura iz vremena kad su bili mladi. Punđa s kosom koja se nemarno prelijeva – možda bi ju se moglo nazvati frizura a la Nataša Bebić (iako sumnjam da bi ona sjedila na takvom mjestu. Pričigin koji je sad u toku vjerojatno bi joj više odgovarao.). Usta, sad već tanušna nacrtana preko ruba sa debelom crvenom crtom. Poznaju se i međusobno. Poznaju i autoricu. Tu je već onaj tajni jezik obožavatelja autorice, ali i njenog sudruga u predstavljanju don Ivana Grubišića sa svojim risusom sardonicusom. Lice koje kaže : pametan sam, jako, jako sam pametan i dobrohotno (ali malo sveznajuće podrugljivo), vrlo zgodno to dijeli sa svojim vjernim pratiteljima. I uči nas.
Književnica Vesna Krmpotić također s puno šesta, kako bi mi u Dalmaciji rekli (nenametljivo ) govori o sebi i svom djelu.
Ona je samo ruka, koju je sam Bog nadahnuo da piše- drugim riječima zapisničar Božje misli. Njenu knjigu, kaže u jednom prepričavanju događaja koji se odigrao na Kosovu, se pita, otvori se stranica nasumce i knjiga daje odgovore. Sjedili su, naime na tom skupu na Kosovu, a upravo je bio izvršen pokolj jednih od sudionika, Srbi i Kosovari u nekoj vrsti pokušaja dijaloga ( teško mi je to zamisliti, ali Bože moj sve je moguće) i tek kad je voditeljica skupa izvukla njenu knjigu i objasnila na što sve ona daje odgovore…. Neću dalje ili da još dodam svi su sudionici malo po malo zaboravili sukobe, mrtve i slično i počeli voditi razgovore preko knjige .
RAZGOVORI PREKO KNJIGE –to je moj nedosanjani san.
Moji su živci bili napeti do krajnosti Jesam li ja ljubomorna, pitala sam se. To se uvijek pitam, ali odmah ću odgovoriti: Sigurno nisam. Naučila sam na razne gubitke, neuspjehe, ružna mišljenja. Da bih preživjela uvjeravam sebe: Ako nešto vrijedi, vrijedit će i poslije moje smrti.
U čemu je onda problem. Je li nešto loše rečeno? Bog je jedan bez obzira koliko imena ima kažu Vesna K. i don Ivan. Bez obzira zvao se on Isus, Alah, itd, itd.
Meni je to odavno jasno. Mi smo Božji i on je u nama kao što smo mi u njemu. I u svemu ostalome. U zraku kojeg izdišemo i udišemo bla bla.
Bog je Ljubav i Dobro. To i sama govorim i svrstavam se u ljigu- nije li tako. Čim se počne na taj način razgovarati u 'normalnim' društvima smrdiš na tamjan i laž. Svi prevrću očima.
A sad slijede pitanja? Tako je uobičajeno. Don Ivan neprimjetno pogledava na uru. Pitanja su… ima li ih smisla ponavljati. Bio je neki izraz salonski komunizam. Ja bih ovdje rekla salonski new age.
Svi su vrlo zadovoljni. Oh kako smo pametni mi koji slušamo i pitamo, ali to nisu pitanja- to vam je kao u tv emisijama gdje oni gledaoci koji uspiju dobiti vezu iznose svoja razmišljanja na temu, a voditelj emisije pokušava prekinuti pa kaže: I, onda, koje je vaše pitanje? Ali, gledatelj se ne da. Sad će on pametno reći što on misli i kako bi to trebalo riješiti.
Treba li još jednom ponoviti. Svi su sve lijepo i pametno rekli, a ja sam se iznervirala do samog neba. Zašto je to tako?
Odgovorit ću onako kako sam rastumačila sama sebi. Sve što je Vesna K. rekla o sebi, možda nije pogrešno, ali trebalo je pustiti nekoga drugoga da govori o njoj. Možda ona i jest samo zapisivač onog što joj Bog ( Sai Baba) šapće nježno ili grmi na uho, ali to je grozno preuzetno govoriti o samom sebi. Upozoravani smo na lažne proroke.
A don Ivan. Devedeset posto stvari o kojima govori se slažem, ali govore to i drugi, ali njegova je moć u tome što govori iz tvrđave koja se zove Katolička crkva. Moćna zaštitnička i još uvijek na njegovoj strani. Nisam dovoljno jasna. Ovo hoću reći; Govori što određeni dio ovog našeg nesnalazećeg društva hoće čuti, a njemu to jako godi, ta pažnja.
A sljedbenici u Hrvatskoj. Puno bivših ateista. Nije li to slučaj i sa sljedbenicima Sai Babe. Nemam ništa protiv njega (nemam uistinu ništa ni protiv bivših i sadašnjih ateista imam protiv onih koji mijenjaju mišljenja jer je to probitačno ili in), ali imam svoju vjeru i tu se borim sa njenim službenicima, sljedbenicima, samom sobom …, nemam ni vremena ni snage proučavati nešto drugo, osim površno.
I u čemu je problem pitate se vi ali i ja.
Problem je po mom mišljenju u ogromnom, samozadovoljnom egu svih prisutnih koji je rastao do nečeg meni osobno odbijajućeg i zastrašujućeg.
Ili je ipak problem u meni? Što vi mislite?.
31.05.2008. u 11:26 •
21 Komentara •
Print •
#
Veljača 2017 (2)
Siječanj 2017 (3)
Prosinac 2016 (3)
Listopad 2016 (1)
Rujan 2016 (2)
Kolovoz 2016 (3)
Srpanj 2016 (4)
Lipanj 2016 (6)
Svibanj 2016 (6)
Travanj 2016 (6)
Ožujak 2016 (4)
Veljača 2016 (3)
Siječanj 2016 (4)
Prosinac 2015 (6)
Studeni 2015 (5)
Listopad 2015 (5)
Rujan 2015 (2)
Kolovoz 2015 (2)
Svibanj 2015 (3)
Travanj 2015 (1)
Veljača 2015 (3)
Siječanj 2015 (3)
Prosinac 2014 (2)
Studeni 2014 (5)
Listopad 2014 (3)
Rujan 2014 (2)
Kolovoz 2014 (2)
Srpanj 2014 (3)
Lipanj 2014 (3)
Svibanj 2014 (3)
Travanj 2014 (1)
Ožujak 2014 (2)
Veljača 2014 (3)
Siječanj 2014 (1)
Studeni 2013 (1)
Listopad 2013 (2)
Rujan 2013 (4)
Kolovoz 2013 (6)
Srpanj 2013 (4)
Lipanj 2013 (4)
Svibanj 2013 (4)
Travanj 2013 (2)
Ožujak 2013 (3)
Veljača 2013 (1)
Siječanj 2013 (5)
Prosinac 2012 (4)
Studeni 2012 (6)
Listopad 2012 (3)
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
VEDRINA
Vratila sam se malo unatrag u svom slušanju određenih predmeta zbog psihologije religioznosti, iako se predmet službeno zove psihologija religije, ali pravi je naziv onaj prvi jer objašnjava zašto su ljudi (neki) religiozni.
Psihologija, kao i ostale naučne discipline vade se na statistike, ispitivanja , postotke, eksperimente. Razne teorije koje padaju u vodu kad se pojave nove, kao i cjelokupna nauka do sada. Po meni ništa manje maglovito nego i ostale discipline kao filozofija od koje je sve počelo.
Počelo je od riječi. Od logosa. Sve na logosu počiva. Da se čovjek smrzne. Ili bude sretan. Pitanje je opstanka. Velike obmane, iako kad se uštipnem znam da boli, ako i to nije varka.
Kako god mladi profesor mogao bi mi biti sin, a studenti moja unučad. A ja sam zadovoljna.
Pitanje je koje sebi postavljam: kuda nas Institucija vodi?
O tom malo kasnije.
Drago mi je kako profesor uvlačeći nas u temu, tumačeći neku od teorija, pušta, ali pri tom i kanalizira naše rasprave. Kažem naše jer i ja se na kraju uključim iako odlučim da neću.
Šaroliko je to društvo. Sastavljeno od onih koji će kasnije, ili su već, ostati u nekoj od zajednica, redovničkih ili više svjetovnih. Ima tu muškarca i žena, bolje rečeno dječaka i djevojčica, a muškarci su ovdje kod mene na prvom mjestu jer je odnos snaga takav i u Crkvi. Hoću reći u propovijedima i obraćanjima uvijek kažu. Braćo i sestre. ( Iako komunizam koji ih je u svemu imitirao nije govorio drugovi i drugarice, nego baš obrnuto.) Ima i onih koji će se razočarati. Već sam ih srela. Ima budućih vjeroučiteljica i vjeroučitelja, onih koji su izišli iz duboko religioznih sredina, ali i onih koji se prvi put susreću sa religioznošću. Neki će nastaviti nešto drugo. Jedan dječak je umro. Od tumora. Bili smo od početka zajedno. Drag i pametan dječak. Njegova me smrt jako pogodila.
No dakle ovaj put, u sklopu teme, o časnoj sestri iz Italije koja je pjevala na nekim od onih natjecanja u pjevačkim i inim natjecanjima. Je li njen nastup, način ponašanja, izabrana pjesma u skladu s njenim pozivom? Mislim da je to postavljeno kao pitanje?
Rasprava se razbuktala.
A joj!!!
Što je to 'poziv' htjela sam pitati. Posvećenost Bogu. O.k. To mi je jasno, ali kako bi ta posvećenost Bogu trebala izgledati. U današnje vrijeme kad je mali čovjek iskorišten do maksimuma, iznevjeren, gubi na svaki način tlo pod nogama i više ne zna kome bi trebao vjerovati. A još ga čeka smrt.
U moje doba (ha ha ha) Crkva je bila svijetla točka. Mnogima od nas. Nisam tih 45 godina nikad doživjela ništa ružno. Učila sam i govorili su mi ono što me je zanimalo. Nikad nisam osjetila da me vjeroučitelj gleda kao predmet ... što ja znam ... recimo seksualnih naznaka koje danas isplivavaju na površinu i u tim redovima. U školi jesam.
Iako i tamo i ovamo je ljudski, ne opravdano, ali ljudski - čovjek je i seksualno biće i nije lako s tim vladati (hercegovci imaju poslovicu: potisnuto jače sve to više skače- odnosi se na nešto drugo, ali može se i tu primijeniti), iako bi svećenici baš zato jer su odabrali služiti Bogu trebali više misliti na disciplinu tijela i duha. O disciplini tijela imam svoje mišljenje, ali o tome ako me tko upita u komentarima.
Kažem im: danas se na nas vjernike gleda kao na čudake. Ovdje na blogu svi će se s tim složiti. Znam da u društvu, vrlo često šarolikom , rijetko i s oprezom govorim o vjeri. Inače izgledam kao muslimanke koje po Europi šetaju onako kamuflirane ( ne zamjeram samo žalim žene. Strašno je to nepovjerenje i kazna za ne znam što. Muška moć) i unose nemir i ljutnju. Žene su u većini poznatog svijeta mukotrpno izborile pravo glasa, još ne možemo govoriti o ravnopravnosti, da bi mirno gledale vraćanje u daleku prošlost.
Znam, sve se više zapetljavam. Skačem sa teme na temu, ali ako pogledamo i taj početak pred 2000 godina Isus se nije zatvorio unutar debelih zidova svojih interesa i uživao u razmišljanju i samoći. Hodao je unaokolo i tumačio. Govorio je o vrijednostima koje bi trebali slijediti kako bi život i patnja, naročito patnja imali smisla. Nije to bilo jednostavno. Osuđivan i prozivan od pismoznanaca, onih koji su 'znali što treba a što ne treba raditi po zakonu' do tragične smrti na križu da nam pokaže da za ideale i idealno treba žrtvovati i život.
Pismoznanci, farizeji itd. govorili su iz Institucije židovske vjere. Dugo su se kroz povijest vukli uz jednog Boga. Opominjani na razne načine (događaji, proroci itd.) da ustraju na putu pravde. Stvarali zakone i zakonike, ponavljali ih dok Bog nije odlučio među svoj izabrani narod poslati i samog Sina. I što Sin radi?
Ne zatvara se u kule bjelokosne jer dolazi od Boga i sam Božji sin.
Donosi nadu i onima koji su od nade daleko.
Druži se s najgorima. Kaže: nisam došao spasiti pravednike, nego one koji to nisu.
Draža mu je bila nesretna žena koju su zbog preljuba kamenovali ( U Iranu to i danas rade), nego oni koji se IZVANA drže zakona. Izvana gladac unutra jadac ili obrnuto.
Nije meni laka. Koliko sam godina naslagala a još se pitam i mučim, ali se i radujem.
Razveselila me je ta mlada časna. Onako smišno skakući u svom odjelu redovnice. Lijepoga glasa i puna radosti.
I njene druge redovnice ozarene i sretne što ih tako divno predstavlja. Svega su se odrekle. Ukinimo im još to malo radosti. U kut i klečanje na soli.
A onaj istetovirani 'glazbenik' ...valjda. Pun sotonskih tetovaža! Pa što!?
Ovaj je svijet pun raznih vragova. Sve naše političke stranke vrve njima.
Sanaderi, Vidoševići i slični njima. Zagrebe li se po svim strankama svugdje ih ima.
Knezovi ovoga svijeta. Isus je poslao svoje učenike da evangeliziraju.
Može se to raditi i u zatvorenim redovničkim samostanima, ne kažem , ali mlada časna sestra napravila je puno svojim nastupom.
Pokazala je da su i redovnice ljudska bića i možda nekom dala priliku da razmisli o Bogu. Možda je i od nas otjerala kojeg vraga .
Želim joj najbolje u životu pa kuda god je on u budućnosti vodio.
razgovaram, čitam i svađam se, ali to mi ne ide baš od ruke.
skaska
Lion Queen
pametni zub
propheta nemo
Trill
ANCHI, i to je život
borgman
Zona Z.
wiseguy
feby
inspektor Clouseau
NEMANJA
DivanSkitnje
anasta
Pupa
greentea
bjeli vuk
sebi pripadam
delfina
onakojatrcisvukovima
Catma
Koraljka
promatram, razmišljam
Gandalf
Wall
Don Blog
Zvone Radikalni
Preko ruba znanosti
MODESTI BLEJZ
Cerovac komentira
Arhangel
Babl
Irida
tragicnamisao
Pero Panonski
NF
Sanja
Big Blue
Helada
saraja azra
