odmak

nedjelja, 13.09.2015.

Seobe naroda



Kad sam pisala "Grad" dugo sam proučavala Rimsko carstvo.
Znam, bilo je velikih civilizacija i prije Rimljana. Uz Grke se veže filozofija. Rimljani su bili ratnici,grubijani, iako su oni imali pametnog svijeta. Ali, Rimljani su nekako zadnji od Velikih. Jezik im se najduže zadržao. Mrtav je ali i nije mrtav. Još je itekako živ.
I druge rimske poslijedične vrijednosti žive još danas. Rimsko pravo napr da ne spominjem druge.

No da naslov je Seobe naroda.
Kroz cijelu ljudsku povijest protežu se seobe naroda. Uglavnom s Istoka na Zapad. Čak su se s Istoka preci današnjih 'zapadnjaka' selila na Divlji Zapad. U obje Amerike. Divlji su istjerali starosjedioce. Nametnuli svoju civilizaciju i još traju, za razliku od Indijanaca satjeranih u rezervate.

Rimljani su osvajali i Istok.I Grci također.Aleksandar Veliki dospio je do Indije.
Jedni i drugi bili su na kraju pobijeđeni od snaga Istoka.

Sve velike SEOBE NARODA uspijevale su s Istoka na Zapad. Mijenjale slike Zapada. Silom i Milom.

Najprije silom : Huni i Avari, Goti Vizigoti, Đingis Kana do Slavena i Osmanlija. Sa sjevera i istoka nestajale su zapadne civilizacije, ali ... Miješale se došljacima i ponovo oživljavale.

Danas stižu u velikim valovima izbjeglice koje svojim stanjem i sudbinama u nama izazivaju jad, sažaljenje, grižnje savjesti uvijek iznova smo s porivom da im ponudimo vlastiti dom. Nismo li do jučer to isto nudili izbjeglicama iz domovine i susjedne nam Bosne i Hercegovine.

Europa se u posljednjih dvjestotinjak godina pomalo stabilizirala, iako je u dvadesetom,okrutnom stoljeću bilo ozbiljnih pokušaja ubijanja čitavih naroda, zbog narodnosti, ali i preseljenja nepočudnih na istok- na razne načine ( proučite malo povijest Sovjetskog saveza u dvadesetom stoljeću)

Krvava je Europa. Ništa manje krvava od Istoka. A Istok nije zaostao kako se općenito misli. Bar ne u svom velikom djelu.

Postoje civilizacije i tamo i ovamo. Mrtve i žive.

Sad smo tu gdje smo.

Mi, Europljani mislimo da smo tolerantni, bez predrasuda itd. Mislimo da smo konačno postigli Slobodu, Bratstvo, Jednakost.

Sad se javljaju glasovi: Izgubit ćemo kršćanske vrijednosti i način života. Kršćanske vrijednosti!?
Smijem se slatko i gorko. Odbacili smo ih već u preambuli Eu ustava. Nisu tome krive izbjeglice.
To je ta nova europska, navodna, uljudba- samo na papiru jer su stranci vrlo rijetko uklopljeni u život bilo koje europske zemlje. Trebaju biti vrhunski u svojim zvanjima i dovoljno dugo na neki način servilni da bi se dokazali.

Jadne izbjeglice. Izbjegli su smrt, ali poniženja sigurno nisu. Bit će getoizirani. Ne događa se prvi put.

Jadna Europa. Teško će ekonomski podnijeti toliki broj izbjeglica. I nije samo ekonomski problem.

Svjetonazorski je još veći.

E,taj svjetonazorski: Razreda u školi gdje sad već brojčano u puno gradova prevladavanju mali stranci. S manjkom znanja jezika. Domicilna djeca koja hoćeš nećeš zaostaju, a budućnost traži sve više i više. Do malih stvari, običaja, oblačenja, jela.. ne biste vjerovali u jednoj većoj zgradi u Frankfurtu stanari su se bunili jer je jedna Turska obitelj (vrlo brojna) kuhala svoja nacionalna jela i miris je imbibirao veći dio hodnika i stanova. Kao da Nijemci ne kuhaju!?

Da ne spominjem Velike Religije!!

Ne govorim o vjeri. Govorim o institucijama. Mislim da se papa Franjo jako trudi.
Ali jedna lasta ne čini proljeće.

Na jednoj večeri sad već pok prijatelj pravim imenom Željko Mardešić, alias Jukić za vrijeme komunizma. pitao se sasvim ozbiljno: Postoje li u Europi snage koje promišljaju budućnost?
Spominjem ga jer je bio izuzetan čovjek, znanstvenik. S puno napisanih knjiga, ali prolazio je i još uvijek prolazi nezapaženo jer se nije sviđao ni lijevima ni desnima.

Promišljanje budućnosti???

Daleko je od nas tolerancija i žrtvovanje. A čini se da bi to bila jedina prava budućnost. Sve to zahtjeva hod po mukama. Na duge staze ako će ići bez diktatura i krvi.

Zahtjeva i zakone koji bi bili za svih isti.

Sramim što govorim ono što svi znaju, ali nerviraju me ove paušalnosti, zaklinjanja u široka srca i duše: Dođite, dođite, a kad konačno dođu spast će knjiga na dva slova, a svi ćemo ispaštati. I oni i mi.

Promišljanje budućnosti prepuštam i savjetujem toplo, toplo, vruče pročitajte knjigu Hansa Kunga "Svjetski Ethos za svjetsku politiku".
Napisana je vrlo čitko, razumljivo s naglaskom na promišljanu budućnosti.

13.09.2015. u 18:18 • 19 KomentaraPrint#

subota, 05.09.2015.

Prijatelj Ludwig



Nakon vrućeg i zafrkanog ljeta sa slomljenom nogom i punim stanom pomoćnika (hvala), pala je prva prava kiša. Držim u ruci Plavu i Smeđu knjigu Ludwiga Wittgensteina. Po tko zna koji put.
Započinjala sam čitati i odustajala. Nisam dorasla razmišljanjima. Pitam se; kad bih živjela u njegovo doba i imala mogućnosti družiti se s tim društvom bih li pobjegla glavom bez obzira kao što sam napravila u ovom životu.

Birala sigurnost i ljubav. Je li ljubav opravdanje? (Bližnjega možemo voljeti samo ljubavlju iz sućuti, To je jedina prava ljubav, kaže Simone Weil. Misao koju mogu tek sad razumjeti. Je li to ono u razumijevanju jezika o čemu govori Wittgensein?" Ajde Bože smiluj mi se i otvori mi pirju na mozgu da pohvatam njegovo razmišljanju o jeziku i riječima.)

Iako, kad bih bila dovoljno iskrena bježala sam od željeznog majčinog zagrljaja, provincije, formi, malih sivih ljudi... Nažalost, na drugoj strani zbjega čekalo me isto.

Na sreću, bez obzira na razloge bjega moja djeca ne moraju bježati. Bar mislim. Bave se onim što su izabrali. S više ili manje nezadovoljstva.

No, ovaj život ne pruža samo sreću. Kao da ta sretna priča, sretne ljubavi i življenje nisu predviđene u ljudskom vijeku. Ili jesu, ali samo na kratko i vrlo rijetko.
Puno je više muke u ovoj dolini suza. -Dolina suza?, govorio je moj pok. prijatelj. -To su cijeli oceani.

Vratimo se Ludwigu ( Wittgensteinu). Zamišljam ga kao prijatelja. U seriji mojih prijatelja pisaca, filozofa i onih drugih 'malih' ljudi koje nikad nisam srela, ali su me njihove sudbine i misli negdje dotakle.


Ludwig mi izmiče.
Sjedim u drugoj klupi ( Namjerno ne u prvoj. Sramim se malo prve. Da ne bi ostali mislili...)
Pripremila sam teku i olovku. On se šeće gore dolje. Pleše. Preskače preko klupa. Uživljen u rečenice koje na trenutke izgledaju posve nerazumljive. Ne usuđujem se dignuti ruku, iako bih rado čula objašnjenje.
Primili su me na predavanja nakon molbe i malo utjecaja prijatelja.

Imam sreću da su moji pristali plaćati mi stan u kojem rado činim večere i pozivam društvo. Slušam, ih.

Istu večer Ludwig dovodi mladog prijatelja studenta. Njihova bliskost je jasna, prisutna kao treći entitet kojeg ne možemo previdjeti. Iako, reklo bi se da nas je tu puno više iz budućeg vremena.

Meni nedostaje znanja. Ludwig govori jezikom matematičara i dobrog poznavaoca glazbe. Nestrpljiv je. Znam da je davnih godina pokušavao učiti djecu, biti učitelj, ali završilo je neslavno.
Sada govori o jezičnoj igri. O riječima koje upotrebljavamo u različitom kontekstu.
O riječima koje ne možemo smjestiti u znanost. Jer nema čvrste definicije. Nema, jednostavno rečeno dva i dva su četiri.
Recimo: Gdje se nalazi osjećaj? Ponavlja: Gdje se nalazi osjećaj? Pet centimetara iza mog nosa?!

Kako ćemo doći do suštine? Do istinitosti života? Do razumijevanja, pitam se. Zato sam tu i slušam.

"Zgradu svoga ponosa valja isprazniti. A to je strašno težak posao", kaže Ludwig.

I još govori: O čemu se ne može govoriti, o tome valja šutjeti.


Bojim se da bih, u ovom trenu, vječno šutjela.

Da ne tražite evo vam:


Sretna ljubav - Wislawa Szymborska


Sretna ljubav. Zar je to normalno,
zar je to ozbiljno, zar je to korisno -
što svijet ima od dvoje ljudi
koji svijeta ne vide?
Izdignuti do sebe bez ikakve zasluge,
dvoje slučajnih na milijun, ali uvjereni
da je tako moralo biti - kao nagrada za što? Ni za što.
Svjetlost pada niotkud -
zašto baš na te, a ne na neke druge?
Ne vrijeđa li to pravednost? Vrijeđa.
Ne remeti li to brižno naredana načela,
ne ruši li s visine moral? Remeti i ruši.
Pogledajte samo te sretnike:
kad bi se bar malo prikrivali,
hinili utučenost i tako krijepili prijatelje!
Poslušajte samo kako se smiju – uvredljivo.
Kakvim jezikom govore – tobože razumljivim.
A te njihove ceremonije, ta cifranja,
pa s koliko se samo pažnje međusobno ophode –
točno kao da su se urotili protiv čovječanstva!
Teško je i zamisliti do čega bi došlo
kad bi njihov primjer drugi mogli slijediti.
Na što bi se mogle osloniti religije, poezije,
na što bi se mislilo, što bi se zapostavilo,
tko bi htio ostati u igri.
Sretna ljubav. Kome to treba?
Takt i razum nalažu da se o njoj šuti
kao o skandalu iz viših sfera Života.
Divna se djeca rađaju bez njezine pomoći.
Nikad joj ne bi uspjelo napučiti zemlju,
uostalom rijetko se i događa.
Neka ljudi što ne znaju za sretnu ljubav
mirno tvrde da nigdje nema sretne ljubavi.
S tim će uvjerenjem lakše i živjeti, i umirati.

Oznake: prijateljstva

05.09.2015. u 12:17 • 4 KomentaraPrint#

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

< rujan, 2015 >
P U S Č P S N
  1 2 3 4 5 6
7 8 9 10 11 12 13
14 15 16 17 18 19 20
21 22 23 24 25 26 27
28 29 30        

Veljača 2017 (2)
Siječanj 2017 (3)
Prosinac 2016 (3)
Listopad 2016 (1)
Rujan 2016 (2)
Kolovoz 2016 (3)
Srpanj 2016 (4)
Lipanj 2016 (6)
Svibanj 2016 (6)
Travanj 2016 (6)
Ožujak 2016 (4)
Veljača 2016 (3)
Siječanj 2016 (4)
Prosinac 2015 (6)
Studeni 2015 (5)
Listopad 2015 (5)
Rujan 2015 (2)
Kolovoz 2015 (2)
Svibanj 2015 (3)
Travanj 2015 (1)
Veljača 2015 (3)
Siječanj 2015 (3)
Prosinac 2014 (2)
Studeni 2014 (5)
Listopad 2014 (3)
Rujan 2014 (2)
Kolovoz 2014 (2)
Srpanj 2014 (3)
Lipanj 2014 (3)
Svibanj 2014 (3)
Travanj 2014 (1)
Ožujak 2014 (2)
Veljača 2014 (3)
Siječanj 2014 (1)
Studeni 2013 (1)
Listopad 2013 (2)
Rujan 2013 (4)
Kolovoz 2013 (6)
Srpanj 2013 (4)
Lipanj 2013 (4)
Svibanj 2013 (4)
Travanj 2013 (2)
Ožujak 2013 (3)
Veljača 2013 (1)
Siječanj 2013 (5)
Prosinac 2012 (4)
Studeni 2012 (6)
Listopad 2012 (3)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

VEDRINA

Vratila sam se malo unatrag u svom slušanju određenih predmeta zbog psihologije religioznosti, iako se predmet službeno zove psihologija religije, ali pravi je naziv onaj prvi jer objašnjava zašto su ljudi (neki) religiozni.

Psihologija, kao i ostale naučne discipline vade se na statistike, ispitivanja , postotke, eksperimente. Razne teorije koje padaju u vodu kad se pojave nove, kao i cjelokupna nauka do sada. Po meni ništa manje maglovito nego i ostale discipline kao filozofija od koje je sve počelo.
Počelo je od riječi. Od logosa. Sve na logosu počiva. Da se čovjek smrzne. Ili bude sretan. Pitanje je opstanka. Velike obmane, iako kad se uštipnem znam da boli, ako i to nije varka.

Kako god mladi profesor mogao bi mi biti sin, a studenti moja unučad. A ja sam zadovoljna.
Pitanje je koje sebi postavljam: kuda nas Institucija vodi?

O tom malo kasnije.

Drago mi je kako profesor uvlačeći nas u temu, tumačeći neku od teorija, pušta, ali pri tom i kanalizira naše rasprave. Kažem naše jer i ja se na kraju uključim iako odlučim da neću.

Šaroliko je to društvo. Sastavljeno od onih koji će kasnije, ili su već, ostati u nekoj od zajednica, redovničkih ili više svjetovnih. Ima tu muškarca i žena, bolje rečeno dječaka i djevojčica, a muškarci su ovdje kod mene na prvom mjestu jer je odnos snaga takav i u Crkvi. Hoću reći u propovijedima i obraćanjima uvijek kažu. Braćo i sestre. ( Iako komunizam koji ih je u svemu imitirao nije govorio drugovi i drugarice, nego baš obrnuto.) Ima i onih koji će se razočarati. Već sam ih srela. Ima budućih vjeroučiteljica i vjeroučitelja, onih koji su izišli iz duboko religioznih sredina, ali i onih koji se prvi put susreću sa religioznošću. Neki će nastaviti nešto drugo. Jedan dječak je umro. Od tumora. Bili smo od početka zajedno. Drag i pametan dječak. Njegova me smrt jako pogodila.

No dakle ovaj put, u sklopu teme, o časnoj sestri iz Italije koja je pjevala na nekim od onih natjecanja u pjevačkim i inim natjecanjima. Je li njen nastup, način ponašanja, izabrana pjesma u skladu s njenim pozivom? Mislim da je to postavljeno kao pitanje?

Rasprava se razbuktala.

A joj!!!

Što je to 'poziv' htjela sam pitati. Posvećenost Bogu. O.k. To mi je jasno, ali kako bi ta posvećenost Bogu trebala izgledati. U današnje vrijeme kad je mali čovjek iskorišten do maksimuma, iznevjeren, gubi na svaki način tlo pod nogama i više ne zna kome bi trebao vjerovati. A još ga čeka smrt.

U moje doba (ha ha ha) Crkva je bila svijetla točka. Mnogima od nas. Nisam tih 45 godina nikad doživjela ništa ružno. Učila sam i govorili su mi ono što me je zanimalo. Nikad nisam osjetila da me vjeroučitelj gleda kao predmet ... što ja znam ... recimo seksualnih naznaka koje danas isplivavaju na površinu i u tim redovima. U školi jesam.

Iako i tamo i ovamo je ljudski, ne opravdano, ali ljudski - čovjek je i seksualno biće i nije lako s tim vladati (hercegovci imaju poslovicu: potisnuto jače sve to više skače- odnosi se na nešto drugo, ali može se i tu primijeniti), iako bi svećenici baš zato jer su odabrali služiti Bogu trebali više misliti na disciplinu tijela i duha. O disciplini tijela imam svoje mišljenje, ali o tome ako me tko upita u komentarima.

Kažem im: danas se na nas vjernike gleda kao na čudake. Ovdje na blogu svi će se s tim složiti. Znam da u društvu, vrlo često šarolikom , rijetko i s oprezom govorim o vjeri. Inače izgledam kao muslimanke koje po Europi šetaju onako kamuflirane ( ne zamjeram samo žalim žene. Strašno je to nepovjerenje i kazna za ne znam što. Muška moć) i unose nemir i ljutnju. Žene su u većini poznatog svijeta mukotrpno izborile pravo glasa, još ne možemo govoriti o ravnopravnosti, da bi mirno gledale vraćanje u daleku prošlost.

Znam, sve se više zapetljavam. Skačem sa teme na temu, ali ako pogledamo i taj početak pred 2000 godina Isus se nije zatvorio unutar debelih zidova svojih interesa i uživao u razmišljanju i samoći. Hodao je unaokolo i tumačio. Govorio je o vrijednostima koje bi trebali slijediti kako bi život i patnja, naročito patnja imali smisla. Nije to bilo jednostavno. Osuđivan i prozivan od pismoznanaca, onih koji su 'znali što treba a što ne treba raditi po zakonu' do tragične smrti na križu da nam pokaže da za ideale i idealno treba žrtvovati i život.

Pismoznanci, farizeji itd. govorili su iz Institucije židovske vjere. Dugo su se kroz povijest vukli uz jednog Boga. Opominjani na razne načine (događaji, proroci itd.) da ustraju na putu pravde. Stvarali zakone i zakonike, ponavljali ih dok Bog nije odlučio među svoj izabrani narod poslati i samog Sina. I što Sin radi?

Ne zatvara se u kule bjelokosne jer dolazi od Boga i sam Božji sin.
Donosi nadu i onima koji su od nade daleko.
Druži se s najgorima. Kaže: nisam došao spasiti pravednike, nego one koji to nisu.
Draža mu je bila nesretna žena koju su zbog preljuba kamenovali ( U Iranu to i danas rade), nego oni koji se IZVANA drže zakona. Izvana gladac unutra jadac ili obrnuto.

Nije meni laka. Koliko sam godina naslagala a još se pitam i mučim, ali se i radujem.

Razveselila me je ta mlada časna. Onako smišno skakući u svom odjelu redovnice. Lijepoga glasa i puna radosti.
I njene druge redovnice ozarene i sretne što ih tako divno predstavlja. Svega su se odrekle. Ukinimo im još to malo radosti. U kut i klečanje na soli.

A onaj istetovirani 'glazbenik' ...valjda. Pun sotonskih tetovaža! Pa što!?
Ovaj je svijet pun raznih vragova. Sve naše političke stranke vrve njima.
Sanaderi, Vidoševići i slični njima. Zagrebe li se po svim strankama svugdje ih ima.

Knezovi ovoga svijeta. Isus je poslao svoje učenike da evangeliziraju.
Može se to raditi i u zatvorenim redovničkim samostanima, ne kažem , ali mlada časna sestra napravila je puno svojim nastupom.
Pokazala je da su i redovnice ljudska bića i možda nekom dala priliku da razmisli o Bogu. Možda je i od nas otjerala kojeg vraga .

Želim joj najbolje u životu pa kuda god je on u budućnosti vodio.

Linkovi

Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr
T-Com.hr

razgovaram, čitam i svađam se, ali to mi ne ide baš od ruke.

skaska
Lion Queen
pametni zub
propheta nemo
Trill
ANCHI, i to je život
borgman
Zona Z.
wiseguy
feby
inspektor Clouseau
NEMANJA
DivanSkitnje
anasta
Pupa
greentea
bjeli vuk
sebi pripadam
delfina
onakojatrcisvukovima
Catma
Koraljka
promatram, razmišljam
Gandalf
Wall
Don Blog
Zvone Radikalni
Preko ruba znanosti
MODESTI BLEJZ
Cerovac komentira
Arhangel
Babl
Irida
tragicnamisao
Pero Panonski
NF
Sanja
Big Blue
Helada
saraja azra