odmak
srijeda, 10.04.2013.
Jedan od onih dana
Slušam Rubinsteina - barcariola - ne znam je li se tako piše. Nisam neka poznavalica, ali volim klasičnu glazbu. Zašto kaže da nisam poznavalica- slušam 3 program radio Zagreba pa znam što slušam, jer su najavili, inače ne bih znala što je, ali bi svejedno uživala. Još sam na nivou uživanja u slikama na koje me asocira glazba, rado bih postigla samo uživanje u notama u glazbi samoj, možda mi to do kraja života i uspije.
Prekida me telefon. Draga poznanica, prijateljica mog najstarijeg sina, moli me da popodne primim njenu kćer jer je nešto boli ili smeta ili već nešto slično.
Neka dođe, kažem, iako spremam se na put i puni smo.
Poslije par minuta ponovo me zove: Znate li da je umro K.
Tko?
K., ponavlja.
Sjetim se. Njen prvi suprug, rastali su se. Nisu imali djece. Živio je u Amsterdamu. Do pred nekoliko godina sam ga viđala.
Objesio se kaže.
Potresena sam.
Slijedi njena priča: Imao je problema sa alkoholom . Prestao je raditi. Liječio se, ali svaki put kad bi izišao sa liječenja ponovo bi posegnuo za bocom. Ostao je bez stana u Amsterdamu koji je dobio od države, ali u nedostatku novca iznajmljivao ga je. Uhvatili su ga i tog dana kad su ga trebali deložirati objesio se.
I ona sama je potresena. Bili su zgodan par i začudila sam se kad su se rastali. Vrlo zgodan i inteligentan dečko. Cijelo to društvo moga sina… ne znam posve objasniti - kao da su bili u nekom istraživanju u vremenu i zemlji u kojoj su živjeli. Na neki način iz visoke srednje klase usudila bih se reći vrlo intelektualna sredina, a i oni sami.
Neki od njih upali su drogu, neki u alkohol, neki su se izvukli, neki ne.
Poznanica je imala još jedan brak, također rastava. S drugim suprugom dvoje djece, a sad je u nekoj vezi s kojom je vrlo zadovoljna. Ona se izvukla na sreću. Draga smirena osoba s kojom rado popričam.
Njen prvi suprug meni je u samom početku, a možda mi je netko i rekao, ne mogu se više sjetiti, djelovao kao homoseksualac. U gadno vrijeme i u gadnoj sredini. Ne znam je li to razlog njegovim nevoljama?
U svakom slučaju nastavljam slušati 3 program. Smiruje me, ali prošlost tog doba, sudbina mog sina, hvala Bogu živ je, sudbina te djece jednog po jednog...
Jedan od njih,dragi dobri dečko poginuo je na motoru...
Mogli bi se ispričati cijeli romani Moj je sin služio vojsku nakon srednje škole u Pančevu. Izviđač - diverzant. Plakao je svaki put kad smo dolazili u posjetu. U lokalnom hotelu nisu ga puštali sa mnom u sobu, a toliko se želio okupati su u toploj vodi. Rekli su da ste mu cura, onda bi ga pustili, ali majka- to ne ide. Razumije li itko tu logiku.
Ludo dijete, djeca,kad su vojsci pitali je li tko religiozan digli su ruku on i jedan njegov prijatelj iz Splita, koji je poslije otišao Švicarsku. Možete zamisliti što je sve slijedilo. Rekao mi je, taj njegov prijatelj, da je kasnije imao groznih problema i da je posjećivao psihijatra.
Kasnije je završio neki menađerski fakultet, jako u tom materijalnom smislu uspio. Oženjen amerikankom, nema djeca. Ni on ni njegova sestra. Majka im je jako nesretna zbog toga. Nekad su bili silno bogati, ali u Jugoslaviji im je sve oduzeto.
Možda su sve to sudbine gubitnika. Ljudi koji se nisu snašli. Možda im roditeljske sredine nisu dali prigodu da se sami izbore. Možda smo ih štitili? Ne znam.
Svi mi ovog trena padaju na pamet.
Moj sin , iako je upisao studij u Zagrebu, nije htio iz Splita. Nekoliko godina ranije izgubila sam supruga. Hvatao me panični strah da se i njemu nešto ne dogodi. Sad znam da sam pogriješila. Poslije je slijedio pakao. Pisala sam o tome.
Kad god nešto o nekom iz tih doba i prijateljstava što čujem vrati me u to vrijeme i najradije bih se pokrila po glavi i u nedogled plakala.
Ali proći će.
Još uvijek treći program. Svira nešto mračno, morat ću prekinuti.
subota, 06.04.2013.
odgovor
propheta nemo,
gledaj svatko od nas gradi svoj identitet iz više izvora. Najviše zapravo iz okoline u kojoj živi.
Poslije, ako čovjek ima sreće pa poživi dovoljno dugo, ili malko soli u glavi pa razmišlja i čita i čita i gleda i gleda io sluša i sluša druge (jako važno!)i putuje i razgovara i otvoren je za sve oko sebe, ali opet s puno skepse- što je sve prilično teško, a često i nemoguće pomiriti jedno s drugim, postepeno, vrlo sporo kao i samo čovječanstvo gradi taj svoj identitet do same smrti. Vajrapani će to drugačije formulirati, ali kad već govorimo o kršćanstvu zaustavimo se na ovoj razini. O drugim mogućnostima možemo samo razmišljati.
E sad, što misliš da u ovom trenutku svijetu treba. Što treba urbi et orbi?
Što imamo mi bijeli ljudi sa zapada za koje kažu (osobno doživjela na putovanju u Afriku, ali doživjeli smo to i u Indiji i drugim zemljama) da nikad nisu gladni.
Bijelac uvijek ima što jesti i nikad nije osjećao glad, rekli su nam.
Je li to baš tako?
Jasno i sam ćeš reći nije. Imamo neljudski sustav kojeg zovu liberalni kapitalizam koji guta srednju klasu, a da onoj siromašnoj i ne govorim.
Zašto kršćanstva ima najviše u južnoj Americi (ima ga istina i u Africi)? Zašto je tamo izmiješano sa lijevim pokretima pa često te svećenike ubijaju na samoj službi u Crkvi pred ljudima?
Upravo zato jer kršćanske strukture tamo žive sa svojim narodom i jednako se daju smaknuti kao i sam Isus.
Ovo što se sad događa na kugli zemaljskoj slična je situacija koja se događa u Južnoj Americi. Uređene zemlje Europe izdržat će još jedno vrijeme, upravo zbog duge vladavine prava, ali ne za dugo. Preplavit će je siromašni sa svih strana svijeta. Granice pucaju na svake načine. A sila Boga ne moli. Vidiš li jug Italije i koliko muke muče s ilegalnim useljenicima. S jadnicima koji daju posljednje novce da ih netko prebaci na zapad uz rizik da izgube i život što se često događa.
Papa Francisco je isusovac koji je uzeo ime svetog Frane iz opće poznatih razloga. Predugo bih trebala govoriti o spoju ta dva svjetonazora i što oni nama ozbiljnim kršćanima znače, ali do sada papa govori što treba i ponaša se kako treba, Nadam se ja i mnogi da će tako nastaviti i oživiti ili vratiti kršćanstvu one vrijednosti početka radi kojih smo povjerovali.
Razumljiv je svima.
Ne znam koliko bi se papa Afrikanac bio sposoban nositi sa zbivanjima u ovom vremenu i još bio razumljiv baš svakome.
Amerika i Obama su nešto drugo, ali svijet nije Amerika, a mi smo bijelci predugo siti i oholi, a Južna Amerika i njeni ljudi i njihova bliskost sa lijevom strujom čovječanstva ima još koliko toliku vjerodostojnost.
Usput, iako je riječca usput grozna konotacija za ovo što ću ispričati:
Upravo taj svećenik što je ubijen na misi slovio je za nekoga tko se nije previše bunio protiv neke već vojne hunte u zemlji u kojoj je živio, a onda su mu ubili najboljeg prijatelja, također svećenika jer je sa oltara branio narod i govorio o zlodjelima hunte . Tog trena i on je u svojim propovijedima napadao vojnu huntu i govorio o njenim zločinima. Papa Ivan Pavao II bio je izvještavan o 'crvenim svećenicima' u Južnoj Americi. Nije mu to bilo drago, dapače pokušavao ih je utišati, jer je pak on imao drugog iskustva u Poljskoj gdje je crveni teror bio strašan. Jednako okrutan kao i hunte u J. Americi, pa se možda nije snalazio u svim tim odnosima .
Taj svećenik jednom prigodom kad je došao u Rim, zatražio je audijenciju kod pape. Pustili su ga dugo čekati. Vjerojatno namjerno da ga kazne i pokažu kako zbog svog djelovanja nije dobro došao. Bio je ljut i razočaran. Konačno, kad je došao do pape, porazgovarao je i vjerojatno mu uspio rastumačiti situaciju u Južnoj Americi.
Papa Ivan Pavao II dva je puta, mislim, bio u Južnoj Americi i oba puta mu se na grob išao pokloniti.
Što je danas ljevica a što desnica? Bar kod nas u Hrvatskoj? Nemojmo ljevicu miješati sa idejama marksizma što se rado i često radi.
Nisu li to potpuno zastarjeli termini i ne bi li se trebalo konačno govoriti o dobru i zlu?
Inače, stavila sam mirovinu u mirovanje i nastavila raditi legalno, najlegalnije. U pomoć mi došli svi anđeli Božji, a možda i sam Vrhovnik.
