Kad sam pisala "Grad" dugo sam proučavala Rimsko carstvo.
Znam, bilo je velikih civilizacija i prije Rimljana. Uz Grke se veže filozofija. Rimljani su bili ratnici,grubijani, iako su oni imali pametnog svijeta. Ali, Rimljani su nekako zadnji od Velikih. Jezik im se najduže zadržao. Mrtav je ali i nije mrtav. Još je itekako živ.
I druge rimske poslijedične vrijednosti žive još danas. Rimsko pravo napr da ne spominjem druge.
No da naslov je Seobe naroda.
Kroz cijelu ljudsku povijest protežu se seobe naroda. Uglavnom s Istoka na Zapad. Čak su se s Istoka preci današnjih 'zapadnjaka' selila na Divlji Zapad. U obje Amerike. Divlji su istjerali starosjedioce. Nametnuli svoju civilizaciju i još traju, za razliku od Indijanaca satjeranih u rezervate.
Rimljani su osvajali i Istok.I Grci također.Aleksandar Veliki dospio je do Indije.
Jedni i drugi bili su na kraju pobijeđeni od snaga Istoka.
Sve velike SEOBE NARODA uspijevale su s Istoka na Zapad. Mijenjale slike Zapada. Silom i Milom.
Najprije silom : Huni i Avari, Goti Vizigoti, Đingis Kana do Slavena i Osmanlija. Sa sjevera i istoka nestajale su zapadne civilizacije, ali ... Miješale se došljacima i ponovo oživljavale.
Danas stižu u velikim valovima izbjeglice koje svojim stanjem i sudbinama u nama izazivaju jad, sažaljenje, grižnje savjesti uvijek iznova smo s porivom da im ponudimo vlastiti dom. Nismo li do jučer to isto nudili izbjeglicama iz domovine i susjedne nam Bosne i Hercegovine.
Europa se u posljednjih dvjestotinjak godina pomalo stabilizirala, iako je u dvadesetom,okrutnom stoljeću bilo ozbiljnih pokušaja ubijanja čitavih naroda, zbog narodnosti, ali i preseljenja nepočudnih na istok- na razne načine ( proučite malo povijest Sovjetskog saveza u dvadesetom stoljeću)
Krvava je Europa. Ništa manje krvava od Istoka. A Istok nije zaostao kako se općenito misli. Bar ne u svom velikom djelu.
Postoje civilizacije i tamo i ovamo. Mrtve i žive.
Sad smo tu gdje smo.
Mi, Europljani mislimo da smo tolerantni, bez predrasuda itd. Mislimo da smo konačno postigli Slobodu, Bratstvo, Jednakost.
Sad se javljaju glasovi: Izgubit ćemo kršćanske vrijednosti i način života. Kršćanske vrijednosti!?
Smijem se slatko i gorko. Odbacili smo ih već u preambuli Eu ustava. Nisu tome krive izbjeglice.
To je ta nova europska, navodna, uljudba- samo na papiru jer su stranci vrlo rijetko uklopljeni u život bilo koje europske zemlje. Trebaju biti vrhunski u svojim zvanjima i dovoljno dugo na neki način servilni da bi se dokazali.
Jadne izbjeglice. Izbjegli su smrt, ali poniženja sigurno nisu. Bit će getoizirani. Ne događa se prvi put.
Jadna Europa. Teško će ekonomski podnijeti toliki broj izbjeglica. I nije samo ekonomski problem.
Svjetonazorski je još veći.
E,taj svjetonazorski: Razreda u školi gdje sad već brojčano u puno gradova prevladavanju mali stranci. S manjkom znanja jezika. Domicilna djeca koja hoćeš nećeš zaostaju, a budućnost traži sve više i više. Do malih stvari, običaja, oblačenja, jela.. ne biste vjerovali u jednoj većoj zgradi u Frankfurtu stanari su se bunili jer je jedna Turska obitelj (vrlo brojna) kuhala svoja nacionalna jela i miris je imbibirao veći dio hodnika i stanova. Kao da Nijemci ne kuhaju!?
Da ne spominjem Velike Religije!!
Ne govorim o vjeri. Govorim o institucijama. Mislim da se papa Franjo jako trudi.
Ali jedna lasta ne čini proljeće.
Na jednoj večeri sad već pok prijatelj pravim imenom Željko Mardešić, alias Jukić za vrijeme komunizma. pitao se sasvim ozbiljno: Postoje li u Europi snage koje promišljaju budućnost?
Spominjem ga jer je bio izuzetan čovjek, znanstvenik. S puno napisanih knjiga, ali prolazio je i još uvijek prolazi nezapaženo jer se nije sviđao ni lijevima ni desnima.
Promišljanje budućnosti???
Daleko je od nas tolerancija i žrtvovanje. A čini se da bi to bila jedina prava budućnost. Sve to zahtjeva hod po mukama. Na duge staze ako će ići bez diktatura i krvi.
Zahtjeva i zakone koji bi bili za svih isti.
Sramim što govorim ono što svi znaju, ali nerviraju me ove paušalnosti, zaklinjanja u široka srca i duše: Dođite, dođite, a kad konačno dođu spast će knjiga na dva slova, a svi ćemo ispaštati. I oni i mi.
Promišljanje budućnosti prepuštam i savjetujem toplo, toplo, vruče pročitajte knjigu Hansa Kunga "Svjetski Ethos za svjetsku politiku".
Napisana je vrlo čitko, razumljivo s naglaskom na promišljanu budućnosti.
Post je objavljen 13.09.2015. u 18:18 sati.