( Sve je povorka,
Svemir je povorka odmjerena i savršena kretanja.)
Znaš li sebe tako dobro da najnižeg zoveš neznalicom?
Smatraš li da ti imaš pravo na dobar vid, a da on ili ona
Nemaju to pravo?
Misliš li da se tvar povezala iz tvog difuznog tijela, i tlo
Je na površini, a voda teče i raslinstvo niče
Samo za tebe, a ne za nju ili njega?
Walt Whitman
Znatiželjna sam i ta me znatiželja ne napušta. Pred dva dana sam bila u tvrđavi Gripe. Vesna Krmpotić govorila je o svojoj knjizi pjesama 108x108. Nervozna sam. Znam i zašto i pokušat ću to podijeliti s vama na subotnjoj kavici s blogerima.
Impresivan je njen opus. Slušam je već nekoliko puta (uživo). Čitam je: 'Dijamantni faraon', 'Brdo iznad oblaka'- tragedija koja je duboko uvukla u unutrašnje tijelo u duh u bit i bitak i odvukla je stazama kojima sad putuje. Njeno djelo nije sporno.
Stvar je valjda u meni.
Dvorana je, od prijašnjih puta, bila poluprazna. Uglavnom gospođe u godinama i oni muški tragači, koji iz nekih svojih 'nevolja' traže Riječ- utjehe, objašnjenja …
Gospođe mojih godina prvoborci iz prvih redova frizura iz vremena kad su bili mladi. Punđa s kosom koja se nemarno prelijeva – možda bi ju se moglo nazvati frizura a la Nataša Bebić (iako sumnjam da bi ona sjedila na takvom mjestu. Pričigin koji je sad u toku vjerojatno bi joj više odgovarao.). Usta, sad već tanušna nacrtana preko ruba sa debelom crvenom crtom. Poznaju se i međusobno. Poznaju i autoricu. Tu je već onaj tajni jezik obožavatelja autorice, ali i njenog sudruga u predstavljanju don Ivana Grubišića sa svojim risusom sardonicusom. Lice koje kaže : pametan sam, jako, jako sam pametan i dobrohotno (ali malo sveznajuće podrugljivo), vrlo zgodno to dijeli sa svojim vjernim pratiteljima. I uči nas.
Književnica Vesna Krmpotić također s puno šesta, kako bi mi u Dalmaciji rekli (nenametljivo ) govori o sebi i svom djelu.
Ona je samo ruka, koju je sam Bog nadahnuo da piše- drugim riječima zapisničar Božje misli. Njenu knjigu, kaže u jednom prepričavanju događaja koji se odigrao na Kosovu, se pita, otvori se stranica nasumce i knjiga daje odgovore. Sjedili su, naime na tom skupu na Kosovu, a upravo je bio izvršen pokolj jednih od sudionika, Srbi i Kosovari u nekoj vrsti pokušaja dijaloga ( teško mi je to zamisliti, ali Bože moj sve je moguće) i tek kad je voditeljica skupa izvukla njenu knjigu i objasnila na što sve ona daje odgovore…. Neću dalje ili da još dodam svi su sudionici malo po malo zaboravili sukobe, mrtve i slično i počeli voditi razgovore preko knjige .
RAZGOVORI PREKO KNJIGE –to je moj nedosanjani san.
Moji su živci bili napeti do krajnosti Jesam li ja ljubomorna, pitala sam se. To se uvijek pitam, ali odmah ću odgovoriti: Sigurno nisam. Naučila sam na razne gubitke, neuspjehe, ružna mišljenja. Da bih preživjela uvjeravam sebe: Ako nešto vrijedi, vrijedit će i poslije moje smrti.
U čemu je onda problem. Je li nešto loše rečeno? Bog je jedan bez obzira koliko imena ima kažu Vesna K. i don Ivan. Bez obzira zvao se on Isus, Alah, itd, itd.
Meni je to odavno jasno. Mi smo Božji i on je u nama kao što smo mi u njemu. I u svemu ostalome. U zraku kojeg izdišemo i udišemo bla bla.
Bog je Ljubav i Dobro. To i sama govorim i svrstavam se u ljigu- nije li tako. Čim se počne na taj način razgovarati u 'normalnim' društvima smrdiš na tamjan i laž. Svi prevrću očima.
A sad slijede pitanja? Tako je uobičajeno. Don Ivan neprimjetno pogledava na uru. Pitanja su… ima li ih smisla ponavljati. Bio je neki izraz salonski komunizam. Ja bih ovdje rekla salonski new age.
Svi su vrlo zadovoljni. Oh kako smo pametni mi koji slušamo i pitamo, ali to nisu pitanja- to vam je kao u tv emisijama gdje oni gledaoci koji uspiju dobiti vezu iznose svoja razmišljanja na temu, a voditelj emisije pokušava prekinuti pa kaže: I, onda, koje je vaše pitanje? Ali, gledatelj se ne da. Sad će on pametno reći što on misli i kako bi to trebalo riješiti.
Treba li još jednom ponoviti. Svi su sve lijepo i pametno rekli, a ja sam se iznervirala do samog neba. Zašto je to tako?
Odgovorit ću onako kako sam rastumačila sama sebi. Sve što je Vesna K. rekla o sebi, možda nije pogrešno, ali trebalo je pustiti nekoga drugoga da govori o njoj. Možda ona i jest samo zapisivač onog što joj Bog ( Sai Baba) šapće nježno ili grmi na uho, ali to je grozno preuzetno govoriti o samom sebi. Upozoravani smo na lažne proroke.
A don Ivan. Devedeset posto stvari o kojima govori se slažem, ali govore to i drugi, ali njegova je moć u tome što govori iz tvrđave koja se zove Katolička crkva. Moćna zaštitnička i još uvijek na njegovoj strani. Nisam dovoljno jasna. Ovo hoću reći; Govori što određeni dio ovog našeg nesnalazećeg društva hoće čuti, a njemu to jako godi, ta pažnja.
A sljedbenici u Hrvatskoj. Puno bivših ateista. Nije li to slučaj i sa sljedbenicima Sai Babe. Nemam ništa protiv njega (nemam uistinu ništa ni protiv bivših i sadašnjih ateista imam protiv onih koji mijenjaju mišljenja jer je to probitačno ili in), ali imam svoju vjeru i tu se borim sa njenim službenicima, sljedbenicima, samom sobom …, nemam ni vremena ni snage proučavati nešto drugo, osim površno.
I u čemu je problem pitate se vi ali i ja.
Problem je po mom mišljenju u ogromnom, samozadovoljnom egu svih prisutnih koji je rastao do nečeg meni osobno odbijajućeg i zastrašujućeg.
Ili je ipak problem u meni? Što vi mislite?.
Post je objavljen 31.05.2008. u 11:26 sati.