AgroPolitika https://blog.dnevnik.hr/agropolitika

ponedjeljak, 28.10.2019.

OBILJEŽENA STOTA OBLJETNICA PRIPOJENJA MEĐIMURJA HRVATSKOJ





MAĐARSKOJ PRIPADALI POD UTJECAJEM SILE!

U Matici Hrvatskoj u Zagrebu 25. listopada je obilježena 100. obljetnica pripojenja Međimurja Hrvatskoj, koje je bilo pod Mađarskom vlašću.Gosti iz Ogranka Matice hrvatske u Čakovcu na čelu s predsjednikom profesorom dr. Ivanom Pranjićem tom su prilikom prigodnim programom i predstavljanjem triju publikacija podsjetili na Međimurje i hrvate Međimurce
Međimurska regija egzistira danas kao Međimurska županija, čije je glavno središte grad Čakovec. U zemljopisnom smislu Međimurje je područje na krajnjem sjeveru Hrvatske omeđeno rijekama Murom i Dravom. Zapadni dio dodiruje obronke Alpa, a središnji i istočni dio čini ravnica. U tom dijelu Hrvatska graniči s državama Mađarskom i Slovenijom.


Profesor Ivan Pranjić

Profesor Ivan Pranjić u kraćem je obrazlaganju, kako bi prisutni razumijeli kontekst događanja rekao kako je „ dr. Žganec pisao o problemima, o identitetu, nacionalnomi kulturnom, i nije slučajno da je tako mudro odabrao naslov svoje knjige Hrvatske narodne pjesme kajkavske.On je organizirao veliku Narodnu skupštinu 1919. godine 9. siječnja na glavnome Trgu pred franjevačkom crkvom u Čakovcu gdje je došlo tisuće ljudi. Tko bi to mogao ako ne on. Nije bilo nikakvih sredstava komunikacije tada..On je preko župnika i župa organizirao oglašavanje i na trg je došlo desetak tisuća ljudi.“ Rekao je dr. Pranjić . Uglednije osobe te Skupštine među kojima dr. Vinko Žganec, dr. Ivan Novak, crkveni oci Kristijan Geci, Juraj Lajtman, Pavao Lesjak i drugi kao i seljaci Stanko Štefok, Franjo Glogovec i drugi donijeli su povijesnu rezoluciju kojom se zauvijek prekidaju državne i pravne veze s Mađarskom, a Međimurje postaje trajnim sastavnim dijelom Hrvatske kako je oduvijek i pripadalo .

U sadržaju rezolucije kaže se između ostalog „ Kada je pobijedila ideja velikog predsjednika - Sjeverno američkih država Wilsona o saoodređenju naroda, osjetili su i međimurski hrvati da i oni imaju pravo na slobodu i život. Mađarske su vlasti htjele još jednom, posljednjim udarcem u klici uništiti ovu težnju naroda za slobodom, te su mnogi sinovi našega naroda tu težnju platili lastitom krvlju. … Zato danas Hrvati iz cijelog Međimurja, sakupljni na javnoj općoj skupštini, 0držanoj 9. sijećnja 1919. u glavnom mjestu Čakovcu, predcijelim svijetom otvoreno, odlučno, jednodušno i samosvjesno izjavljuju: Zauvijek se odcjepljujemo od mađarske države kojoj smo do sada pripadali samo pod utjecajem sile i protiv svoje volje.“ ( povjesnik Rudolf Horvat)



Predsjednik Matice Hrvatske prof. emeritus Stipe Botica

Prof. emeritus Stipe Botica predsjednik Hatice hrvatske je rekao „Ja ću ipak reći da je za kulturologiju ovoga tipa dr. Žganec najvažnija osoba. Nismo dovoljno ni svjesni što je taj čovjek učinio, naravno i ne samo u Međimurju, veći treba ga na sva usta hvaliti. Neznam koliko su točni podaci da je 2300 etno – zapisa taj čovjek napravio naravno, ne samo u Međimurju, već i u ostalim krajevima. Jedan podatak, 1950. godine je objavio jedanaestu knjigu „Hrvatske narodne pjesme kajkavske“To je bila revolucija. U to vrijeme rijetko se tko usudio bilo što raditi mimo onoga kanona što ga je naredio i inaugurirao komunističko – socijalistički model. Usudio su se ako se ne varam godinu dana prije toga Jure Kaštelan, svoje zbirke objaviti , krišom. A kada se pojavila ova knjiga, Hrvatske narodne pjesme kajkakvske i te pjesme koje je on unio u tu 11. matičinu knjigu su dragocjeni biser, a naravno i sve ove druge, etno zapisi i drugi. Dakle Ivane i kolegice Novak puno je ljudi značajnih za Hrvatsku kulturu iz našeg međimurskog područja. Prilika je to da kažemo hvala tim ljudima i njihovo djelo obilježimo. To će raditi i Matica hrvatska a znam da to radi i cijela županija i neka radi „– rekao je emeritus Stipe Botica


Publikacije

Knjigu MEĐIMURCI U SVJETSKIM RATOVIMA izdao je povodom stote obljetnice pripojenja Međimurja matičnoj zemlji Hrvatskoj 1918. na 1919. godinu, Ogranak Matice hrvatske u Čakovcu.
Knjigu koja ima 450 stranica i jako mnogo fotografija napisao je Josip Črep (1922. -2019.)Umro je naime neposredno prije štampanja knjige velikog formata za koju je građu prikupljao praktički cijeli život. Zahvaljujući Josipu Črepu knjiga donosi autentične dokumente i biografije abecednim redom o preko 700 sudionika Prvog svjetskog rata iz Međimurja i Drugog svjetskog rata. Radi se u knjizi o običnim ljudima koji su na ovaj način otkinuti od zaborava, a njihove biografije sa fotografijama su publicirane. Josip Črep bio je zaposlen u uredu za obranu nekadašnje općine Čakovec. U tom je uredu autoru Črepu bila dostupna 581 fotografija i biografija sudionika Drugog svjetskog rata u vojskama drugih zemalja, prije svega Mađarske. Vlastitim istraživanjem dolazi do još 151 fotografije od kojih su mnoge grupne tako da opisuju ratni put još preko 200 sudionika rata. Ratni putevi svakog pojedinca različite su životne priče koje prolaze kroz dramatične i tragične završetke. Njihova mobilizacija za rat, ranjavanja, zarobljavanja, povratci ili nestanci obilježila su događanja u tisućama međimurskih obitelji. Zato u toj knjizi polazišne osnove mogu pronaći i povjesničari čiji je znanstveni interes prvi svjetski rat, jer autor na temelju argumenata pisama koje vojnici šalju s bojišta i službenih dokumenata piše i o prvom svjetskom ratu, zaračenim stranama, razvoju ratnih događanja, kao dakako i glavnim ljudima koji su zapovjednici u tom ratu. U knjizi je opisano 1500 kratkih ljudskih ratnih sudbina zahvaljujući autoru Črepu. U knjizi je poglavlje pod nazivom „Ratne i vojničke fotografije Međimuraca u Prvom svjetskom ratu, intervjui i razna vojna dokumentacija“ u kome se nalazi vrlo mnogo podataka. Naime sama po sebi knjiga je prepuna podataka povijesnih događanja vezana za i za Prvi i za Drugi svjetski rat. Jer međimurci su bili sudionici oba svjetska rata i bili su na svjetskim ratištima – najpoznatije ratište je Galicija, današnja Ukrajina, gdje su ratovali za interese tadašnjih vladara.
Nakladnik knjige, koja je prepuna podataka iz ratne prošlosti, kao i podataka o događanjima između ratova kao i za vrijeme ratova u Međimurju, je Ogranak Matice Hrvatske u Čakovcu, a sunakladnici su Međimurska županija i Grad Čakovec. To je 87. knjiga knjižnice matičina Ogranka u Čakovcu, a treća u bibliotheci Murodravana. Knjiga se može kupiti u knjižari Matice hrvatske u ulici Matice hrvatske br.2, u Zagrebu.

Prof.Ivan Pranjić predsjednik ogranka Matice Hrvatske u Čakovcu rekao je da ogranak 30- ak godina djeluje u kontinuitetu. „Tiskamo godišnjak multimedijalni znanstveni časopis Hrvatski Sjever koji objavljuje izvorne, znanstvene i pregledne stručne radove i eseje, a koji je pokrenuo prof dr. Zvonimir Bartolić, a nakon njegove smrti počeo ga je uređivati doc. dr. Krunoslav Mikulan. Upravo je iz tiska izašao broj 53. Prof. Pranjić rekao je da su još 1939. godine hrvatski sveučilištarci iz Čakovca pokrenuli u Zagrebu novine Hrvatski Sjever. Godine 1971. ogranak Matice Hrvatske iz Čakovca pripremio je je prvi broj . Koliko knjiga može biti važna, posebno za vrijeme Mađarske uprave? Knjige i školski predmeti bili su na mađarskom jeziku i jedino glasilo koje je u kontinuitetu izlazilo od 19. stoljeća bilo je „Hrvatski kajkavski kolendar“ koji izdaje ogranak Matice hrvatske u Čakovcu.

Ogranak Matice hrvatske izdaje publikaciju godišnjaak HRVATSKI KAJKAVSKI KOLENDAR . Tekstovi su namijenjeni i širokom čitateljstvu, a tema ovog godišnjaka koji ima 400 stranica je obilježavanje 100. obljetnice oslobođenja Međimurja od Mađara.

Kazališna družina“Štolcer“ iz Čakovca
Predsjednik ogranka Matice Hrvatske iz Čakovca predstavio je i kazališnu družinu „Štolcer“ koja je izvela predstavu „ Pismo iz Galicije“. Predstavu je napisala Kristina Štebih, a ona tumaći i lik Marike koja čeka svog supruga Jožia koji je u ratu na frontu u Galiciji. On joj kao i ona njemu piše pisma, no Marika nema snage pročitati zadnje pismo iz Galicije. Pročita joj ga Đurek, građanskog imena Ivica Mikolaj, koji navraća k njoj, koj joj se udvara i želi da Marika prestane misliti na Jožia i da živi s njim. Pismo otvori Đurek i pročita da pukovnija javlja da je Joži poginuo u ratu u Galiciji. Marika je u prvi trenutak slomljena kada to čuje, no ostaje živjeti sama.



Kristina Štebih i Ivica Mikolaj u predstavi "Pismo iz Galicije"

Predstava Pismo iz Galicije premijerno je izvedena 2009. godine na festivalu kazališnih amatera Međimurja. Tada je osvojila nagradu za tekst, režiju i najbolju predstavu, a isti uspjeh predstava je ponovila i na državnom festivalu na Hvaru. Kazališna družina „Štolcer „ 2019. godine proslavlja 10 godina rada. Do sada je premijerno odigrala 10 predstava s oko 70 izvedbi. Ta kazališna grupa osvojila je mnogo nagrada na domaćim i međunarodnim festivalima.


Julija Jančec
Julija Jančec iz Međimurja otpjevala je dvije pjesme svojim vrlo lijepim glasom na međimurskom idiomu. Tako je uveličala događaj obilježavanja stote obljetnice pripojenja Mdeđimurja Hrvatskoj Jedna se pjesma zove „Vuprem oči“ a sadržajj pjesme je sljedeći: Vuprem oči vu to nebeo visoko, tam ja vidim jasne zvezde igrajo, Či mi bole svetle zvezde igrajo, bole moje mlado srce kalajo.
Međimurje malo, kak si lepo, zeleno Cvetićem si ti meni obgrajeno.
Julija studira u Rijeci.
Margareta Zouhar Zec

Josip Bedeković u svojoj knjizi "Natale solum..." koja je tiskana 1852.tvrdi da je Međimurje prvi puta ušlo u upravnu jurisdikciju Mađarske( Zaladske županije) tek 1720. godine, kada su čakovačko vlastelinstvo dobili ugarski plemići Althani. U drugoj ugarskoj upravi od 1720-1848. unatoč pokušajima mađarizacije, Međimurje je ostao čisti hrvatski kraj, zahvaljujući djelovanju katoličke crkve i drugih čimbenika " Izvor Hrvatski kajkavski kolendar 2019. str.16.


28.10.2019. u 08:50 • 0 KomentaraPrint#^

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

< listopad, 2019 >
P U S Č P S N
  1 2 3 4 5 6
7 8 9 10 11 12 13
14 15 16 17 18 19 20
21 22 23 24 25 26 27
28 29 30 31      

Rujan 2024 (30)
Kolovoz 2024 (34)
Srpanj 2024 (19)
Lipanj 2024 (38)
Svibanj 2024 (37)
Travanj 2024 (37)
Ožujak 2024 (33)
Veljača 2024 (32)
Siječanj 2024 (31)
Prosinac 2023 (33)
Studeni 2023 (31)
Listopad 2023 (32)
Rujan 2023 (31)
Kolovoz 2023 (31)
Srpanj 2023 (27)
Lipanj 2023 (26)
Svibanj 2023 (24)
Travanj 2023 (19)
Ožujak 2023 (35)
Veljača 2023 (26)
Siječanj 2023 (28)
Prosinac 2022 (31)
Studeni 2022 (28)
Listopad 2022 (32)
Rujan 2022 (21)
Kolovoz 2022 (17)
Srpanj 2022 (28)
Lipanj 2022 (28)
Svibanj 2022 (33)
Travanj 2022 (26)
Ožujak 2022 (32)
Veljača 2022 (28)
Siječanj 2022 (28)
Prosinac 2021 (29)
Studeni 2021 (12)
Listopad 2021 (30)
Rujan 2021 (28)
Kolovoz 2021 (33)
Srpanj 2021 (33)
Lipanj 2021 (30)
Svibanj 2021 (31)
Travanj 2021 (34)
Ožujak 2021 (33)
Veljača 2021 (28)
Siječanj 2021 (32)
Prosinac 2020 (33)
Studeni 2020 (30)
Listopad 2020 (31)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv



Komentari da/ne?

Opis bloga AgroPolitika

Poljoprivreda i sve njene grane, stanje i problemi, poljoprivreda vođena državnom politikom i politikom resornog ministarstva, prilagodba politikama EU


----------------------------------------
Na dan 14. siječanja 2013. stari BROJAČ POSJETA na kome sam tada imala broj 37829, zamijenila sam novim brojačem koji sada registrira broji posjeta na blog i broj pregleda tekstova na blogu.


GODINE 2013. TOČNIJE OD 14. SIJEČNJA, KADA SAM PROMIJENILA BROJAČ ULAZA NA BLOG AGROPOLITIKA, DO 1. SIJEČNJA 2014. BROJAČ JE REGISTRIRAO 23 853 ULAZA.
BROJAČ PREGLEDA BLOGA REGISTRIRAO JE 37 182 PREGLEDA TEKSTOVA.


Brojač posjeta 12. veljače 2015.;
broj pregleda 64 387
broj posjeta 43 836

Blog AgroPolitika otvorila sam 31.12. 2007. godine. Dana 17. siječnja 2013. objavila sam 330. tekst .
Dana 21.studenog 2014. objavila sam 634 tekst.

Dana 12. veljače 2015. objavila sam 693 tekst.
Fotografije uz tekstove koje su objavljene na blogu
nastale su mojim fotografiranjem u 99,%. Samo nekoliko objavljenih fotografija nisu moje snimke.

Dana 21. travnja 2016. objavila sam 992 tekst
Istiga dana brojač posjeta bilježio je broj 61 200


Dana 1. 1. 2017. godine:

broj pregleda: 96964
broj posjeta: 70747




S 1. svibnjem 2017. u Hrvatskom novinarskom društvu stavila sam moj novinarski status u mirovanje. Razlog tome je moja odluka da novac za život koji ne mogu zaraditi u novinarstvu zaradim u turizmu tijekom turističke sezone. Dakako da ću pisti i dalje u vrijem kada radim u turizmu, ali vjerojtno rijeđe. Nakon 25 godina novinarskog pisanja ne mogu tek tako prestati pisati, posebno ne kada vidim dobru temu.

Slijedom prethodne informacije objavljujem da sam u članstvu Hrvatskog novinarskog društva ponovo od 1. studenog 2017. godine.

Dana 1.8. 2018. broj posjeta na blogu bio je 90 055 , a broj pregleda 119 000 .

NAKON 66 DANA PONOVO JE USPOSTAVLJEN BROJAČ NA BLOGU. BROJENJE POSJETA I PREGLEDA BLOGA NASTAVLJENO JE OD BROJA OD KOJEG JE BROJAČ BIO UKLONJEN, DAKLE POSJETE NA BLOG BROJIM OD BROJA 90 055, A PREGLED BLOGA OD 119 000. Margareta Zouhar Zec



Autorica bloga:
Margareta Zouhar Zec novinarka
članica Hrvatskog novinarskog društva
redni broj HND iskaznice 3048
meil:
margareta.zouhar@zg.t-com.hr

----------------------------------------

Linkovi

MPS.HR
Ministarstvo poljoprivrede, ribarstva i ruralnog razvoja

MRRSVG.HR
Ministarstvo regionalnog razvoja, šumarstva i vodnog gospodarstva


BROJAČ PREGLEDA

page visitor counter
who is online counter blog counter

BROJAČ POSJETA

page visitor counter
who is online counter blog counter