Marketing
OBILJEŽENA STOTA OBLJETNICA PRIPOJENJA MEĐIMURJA HRVATSKOJ
MAĐARSKOJ PRIPADALI POD UTJECAJEM SILE!
U Matici Hrvatskoj u Zagrebu 25. listopada je obilježena 100. obljetnica pripojenja Međimurja Hrvatskoj, koje je bilo pod Mađarskom vlašću.Gosti iz Ogranka Matice hrvatske u Čakovcu na čelu s predsjednikom profesorom dr. Ivanom Pranjićem tom su prilikom prigodnim programom i predstavljanjem triju publikacija podsjetili na Međimurje i hrvate Međimurce
Međimurska regija egzistira danas kao Međimurska županija, čije je glavno središte grad Čakovec. U zemljopisnom smislu Međimurje je područje na krajnjem sjeveru Hrvatske omeđeno rijekama Murom i Dravom. Zapadni dio dodiruje obronke Alpa, a središnji i istočni dio čini ravnica. U tom dijelu Hrvatska graniči s državama Mađarskom i Slovenijom.
Profesor Ivan Pranjić
Profesor Ivan Pranjić u kraćem je obrazlaganju, kako bi prisutni razumijeli kontekst događanja rekao kako je „ dr. Žganec pisao o problemima, o identitetu, nacionalnomi kulturnom, i nije slučajno da je tako mudro odabrao naslov svoje knjige Hrvatske narodne pjesme kajkavske.On je organizirao veliku Narodnu skupštinu 1919. godine 9. siječnja na glavnome Trgu pred franjevačkom crkvom u Čakovcu gdje je došlo tisuće ljudi. Tko bi to mogao ako ne on. Nije bilo nikakvih sredstava komunikacije tada..On je preko župnika i župa organizirao oglašavanje i na trg je došlo desetak tisuća ljudi.“ Rekao je dr. Pranjić . Uglednije osobe te Skupštine među kojima dr. Vinko Žganec, dr. Ivan Novak, crkveni oci Kristijan Geci, Juraj Lajtman, Pavao Lesjak i drugi kao i seljaci Stanko Štefok, Franjo Glogovec i drugi donijeli su povijesnu rezoluciju kojom se zauvijek prekidaju državne i pravne veze s Mađarskom, a Međimurje postaje trajnim sastavnim dijelom Hrvatske kako je oduvijek i pripadalo .
U sadržaju rezolucije kaže se između ostalog „ Kada je pobijedila ideja velikog predsjednika - Sjeverno američkih država Wilsona o saoodređenju naroda, osjetili su i međimurski hrvati da i oni imaju pravo na slobodu i život. Mađarske su vlasti htjele još jednom, posljednjim udarcem u klici uništiti ovu težnju naroda za slobodom, te su mnogi sinovi našega naroda tu težnju platili lastitom krvlju. … Zato danas Hrvati iz cijelog Međimurja, sakupljni na javnoj općoj skupštini, 0držanoj 9. sijećnja 1919. u glavnom mjestu Čakovcu, predcijelim svijetom otvoreno, odlučno, jednodušno i samosvjesno izjavljuju: Zauvijek se odcjepljujemo od mađarske države kojoj smo do sada pripadali samo pod utjecajem sile i protiv svoje volje.“ ( povjesnik Rudolf Horvat)
Predsjednik Matice Hrvatske prof. emeritus Stipe Botica
Prof. emeritus Stipe Botica predsjednik Hatice hrvatske je rekao „Ja ću ipak reći da je za kulturologiju ovoga tipa dr. Žganec najvažnija osoba. Nismo dovoljno ni svjesni što je taj čovjek učinio, naravno i ne samo u Međimurju, veći treba ga na sva usta hvaliti. Neznam koliko su točni podaci da je 2300 etno – zapisa taj čovjek napravio naravno, ne samo u Međimurju, već i u ostalim krajevima. Jedan podatak, 1950. godine je objavio jedanaestu knjigu „Hrvatske narodne pjesme kajkavske“To je bila revolucija. U to vrijeme rijetko se tko usudio bilo što raditi mimo onoga kanona što ga je naredio i inaugurirao komunističko – socijalistički model. Usudio su se ako se ne varam godinu dana prije toga Jure Kaštelan, svoje zbirke objaviti , krišom. A kada se pojavila ova knjiga, Hrvatske narodne pjesme kajkakvske i te pjesme koje je on unio u tu 11. matičinu knjigu su dragocjeni biser, a naravno i sve ove druge, etno zapisi i drugi. Dakle Ivane i kolegice Novak puno je ljudi značajnih za Hrvatsku kulturu iz našeg međimurskog područja. Prilika je to da kažemo hvala tim ljudima i njihovo djelo obilježimo. To će raditi i Matica hrvatska a znam da to radi i cijela županija i neka radi „– rekao je emeritus Stipe Botica
Publikacije
Knjigu MEĐIMURCI U SVJETSKIM RATOVIMA izdao je povodom stote obljetnice pripojenja Međimurja matičnoj zemlji Hrvatskoj 1918. na 1919. godinu, Ogranak Matice hrvatske u Čakovcu.
Knjigu koja ima 450 stranica i jako mnogo fotografija napisao je Josip Črep (1922. -2019.)Umro je naime neposredno prije štampanja knjige velikog formata za koju je građu prikupljao praktički cijeli život. Zahvaljujući Josipu Črepu knjiga donosi autentične dokumente i biografije abecednim redom o preko 700 sudionika Prvog svjetskog rata iz Međimurja i Drugog svjetskog rata. Radi se u knjizi o običnim ljudima koji su na ovaj način otkinuti od zaborava, a njihove biografije sa fotografijama su publicirane. Josip Črep bio je zaposlen u uredu za obranu nekadašnje općine Čakovec. U tom je uredu autoru Črepu bila dostupna 581 fotografija i biografija sudionika Drugog svjetskog rata u vojskama drugih zemalja, prije svega Mađarske. Vlastitim istraživanjem dolazi do još 151 fotografije od kojih su mnoge grupne tako da opisuju ratni put još preko 200 sudionika rata. Ratni putevi svakog pojedinca različite su životne priče koje prolaze kroz dramatične i tragične završetke. Njihova mobilizacija za rat, ranjavanja, zarobljavanja, povratci ili nestanci obilježila su događanja u tisućama međimurskih obitelji. Zato u toj knjizi polazišne osnove mogu pronaći i povjesničari čiji je znanstveni interes prvi svjetski rat, jer autor na temelju argumenata pisama koje vojnici šalju s bojišta i službenih dokumenata piše i o prvom svjetskom ratu, zaračenim stranama, razvoju ratnih događanja, kao dakako i glavnim ljudima koji su zapovjednici u tom ratu. U knjizi je opisano 1500 kratkih ljudskih ratnih sudbina zahvaljujući autoru Črepu. U knjizi je poglavlje pod nazivom „Ratne i vojničke fotografije Međimuraca u Prvom svjetskom ratu, intervjui i razna vojna dokumentacija“ u kome se nalazi vrlo mnogo podataka. Naime sama po sebi knjiga je prepuna podataka povijesnih događanja vezana za i za Prvi i za Drugi svjetski rat. Jer međimurci su bili sudionici oba svjetska rata i bili su na svjetskim ratištima – najpoznatije ratište je Galicija, današnja Ukrajina, gdje su ratovali za interese tadašnjih vladara.
Nakladnik knjige, koja je prepuna podataka iz ratne prošlosti, kao i podataka o događanjima između ratova kao i za vrijeme ratova u Međimurju, je Ogranak Matice Hrvatske u Čakovcu, a sunakladnici su Međimurska županija i Grad Čakovec. To je 87. knjiga knjižnice matičina Ogranka u Čakovcu, a treća u bibliotheci Murodravana. Knjiga se može kupiti u knjižari Matice hrvatske u ulici Matice hrvatske br.2, u Zagrebu.
Prof.Ivan Pranjić predsjednik ogranka Matice Hrvatske u Čakovcu rekao je da ogranak 30- ak godina djeluje u kontinuitetu. „Tiskamo godišnjak multimedijalni znanstveni časopis Hrvatski Sjever koji objavljuje izvorne, znanstvene i pregledne stručne radove i eseje, a koji je pokrenuo prof dr. Zvonimir Bartolić, a nakon njegove smrti počeo ga je uređivati doc. dr. Krunoslav Mikulan. Upravo je iz tiska izašao broj 53. Prof. Pranjić rekao je da su još 1939. godine hrvatski sveučilištarci iz Čakovca pokrenuli u Zagrebu novine Hrvatski Sjever. Godine 1971. ogranak Matice Hrvatske iz Čakovca pripremio je je prvi broj . Koliko knjiga može biti važna, posebno za vrijeme Mađarske uprave? Knjige i školski predmeti bili su na mađarskom jeziku i jedino glasilo koje je u kontinuitetu izlazilo od 19. stoljeća bilo je „Hrvatski kajkavski kolendar“ koji izdaje ogranak Matice hrvatske u Čakovcu.
Ogranak Matice hrvatske izdaje publikaciju godišnjaak HRVATSKI KAJKAVSKI KOLENDAR . Tekstovi su namijenjeni i širokom čitateljstvu, a tema ovog godišnjaka koji ima 400 stranica je obilježavanje 100. obljetnice oslobođenja Međimurja od Mađara.
Kazališna družina“Štolcer“ iz Čakovca
Predsjednik ogranka Matice Hrvatske iz Čakovca predstavio je i kazališnu družinu „Štolcer“ koja je izvela predstavu „ Pismo iz Galicije“. Predstavu je napisala Kristina Štebih, a ona tumaći i lik Marike koja čeka svog supruga Jožia koji je u ratu na frontu u Galiciji. On joj kao i ona njemu piše pisma, no Marika nema snage pročitati zadnje pismo iz Galicije. Pročita joj ga Đurek, građanskog imena Ivica Mikolaj, koji navraća k njoj, koj joj se udvara i želi da Marika prestane misliti na Jožia i da živi s njim. Pismo otvori Đurek i pročita da pukovnija javlja da je Joži poginuo u ratu u Galiciji. Marika je u prvi trenutak slomljena kada to čuje, no ostaje živjeti sama.
Kristina Štebih i Ivica Mikolaj u predstavi "Pismo iz Galicije"
Predstava Pismo iz Galicije premijerno je izvedena 2009. godine na festivalu kazališnih amatera Međimurja. Tada je osvojila nagradu za tekst, režiju i najbolju predstavu, a isti uspjeh predstava je ponovila i na državnom festivalu na Hvaru. Kazališna družina „Štolcer „ 2019. godine proslavlja 10 godina rada. Do sada je premijerno odigrala 10 predstava s oko 70 izvedbi. Ta kazališna grupa osvojila je mnogo nagrada na domaćim i međunarodnim festivalima.
Julija Jančec
Julija Jančec iz Međimurja otpjevala je dvije pjesme svojim vrlo lijepim glasom na međimurskom idiomu. Tako je uveličala događaj obilježavanja stote obljetnice pripojenja Mdeđimurja Hrvatskoj Jedna se pjesma zove „Vuprem oči“ a sadržajj pjesme je sljedeći: Vuprem oči vu to nebeo visoko, tam ja vidim jasne zvezde igrajo, Či mi bole svetle zvezde igrajo, bole moje mlado srce kalajo.
Međimurje malo, kak si lepo, zeleno Cvetićem si ti meni obgrajeno. Julija studira u Rijeci.
Margareta Zouhar Zec
Josip Bedeković u svojoj knjizi "Natale solum..." koja je tiskana 1852.tvrdi da je Međimurje prvi puta ušlo u upravnu jurisdikciju Mađarske( Zaladske županije) tek 1720. godine, kada su čakovačko vlastelinstvo dobili ugarski plemići Althani. U drugoj ugarskoj upravi od 1720-1848. unatoč pokušajima mađarizacije, Međimurje je ostao čisti hrvatski kraj, zahvaljujući djelovanju katoličke crkve i drugih čimbenika " Izvor Hrvatski kajkavski kolendar 2019. str.16.
Post je objavljen 28.10.2019. u 08:50 sati.