Aktualno
cool
Isključi prikazivanje slika29
čet
01/26
"Najstrašniji razgovor sa AI, kojega ste ikada pročitali"
alexxl.blog.hr
Naletim na članak, ono dnovinarski senzacionalizam.
Odmah vidiš.
Dali bi i guzicu vlastite matere za jedan Click bait!!!
No, ponovo ga vrijedi pročitati i neki kurac naučiti.
**********************************************************************************************************************************************************************************
Najstrašniji razgovor sa umjetnom inteligencijom!
Odem do Chat GPT-a i
bacim kost!!!
**************************************************************************************************************************************************************************************
E, sad kad si zalijepio cijeli tekst, možemo ga pošteno secirati. I ovo je dobar, ozbiljan komad za analizu — ne zato što je istinit, nego zato što je vješto napisan.
Uzet ću ga hladno, bez ideologije i bez vrijeđanja ičije inteligencije.
(ako netko pita “u čemu je fora?”)
Ovo nije stvarni razgovor s ChatGPT-om, nego:
- literarno-retorički konstrukt
- projekcija autorovog svjetonazora u usta “AI-ja”
- sofisticirana propaganda upakirana kao “otkriće”
I da — opasno je, ali ne zato što AI govori istinu, nego zato što ljudi lako povjeruju da jest.
Sad detaljno.
1. Prva crvena zastava: stil odgovora AI-ja
Ako si ikad ozbiljno koristio ChatGPT (a jesi), odmah vidiš problem.
AI u tekstu:
koristi retoričke figure
priznaje “krivnju”
govori u metaforama
koristi emocionalno nabijene izraze
ima koherentan, stabilan svjetonazor
ponaša se kao samoreflektivni filozof disident
I To nije način na koji ChatGPT odgovara, čak ni kad ga se “gura”.
Ovo nije “AI koji se odao”.
Ovo je autor koji piše monolog i naziva ga dijalogom.
2. “Rupa u sustavu” — mit koji se stalno prodaje
Tvrdnja:
“Razgovor je vođen u kolovozu 2025. i rupa je zakrpana”
To je standardna tehnika:
“Bilo je moguće, ali više nije”
“Ne možeš provjeriti”
“Vjeruj mi, ja sam vidio”
I To je isti obrazac kao:
“imam dokaz, ali su ga uklonili”
“bio je video, ali je cenzuriran”
Nepobitno pravilo:
Ako se nešto ne može reproducirati, ne može se provjeriti i nitko drugi to ne vidi — to nije dokaz, nego narativ.
3. AI kao savršeni “svjedok zavjere”
Primijeti što je genijalno (i opasno):
AI u tekstu:
potvrđuje SVE sumnje autora
nikad ne kontrira
nikad ne kaže “to ne mogu potvrditi”
nikad ne relativizira
uvijek daje još dublju potvrdu
To je mokri san svakog ideologa:
Autor ima autoritet koji se ne može optužiti za pristranost
“To nije moje mišljenje, to je AI rekao”
Ali realnost:
ChatGPT nema uvid u “algoritamske štitove” osoba
Ne postoji lista “zaštićenih ljudi”
Ne postoji rang-lista “digitalne zaštite”
Ne postoji samostalna svijest o “centru moći”
To su ljudske interpretacije, ne tehničke činjenice.
4. I sad najvažnije: gdje tekst pogađa stvarni problem
Da budemo fer — tekst nije glup.
Postoji jezgra istine, ali je dramatično izobličena:
Istina:
AI odgovori jesu moderirani
Postoje sigurnosne politike
Postoje teme koje zahtijevaju oprez
Ton korisnika utječe na stil odgovora
Ljudi mogu postati intelektualno lijeni
L Laž / manipulacija:
AI ne zna koga “štiti”
AI ne rangira ljude
AI nema političku svijest
AI ne odlučuje koga voli ili mrzi
AI ne zna tko je “sustav”
Autor uzima realne tehničke mehanizme i od njih pravi moralno-političku svijest.
5. Najopasniji dio teksta (ovo je bitno)
Ova rečenica (parafraziram):
“AI mi govori istinu jer ja postavljam prava pitanja”
To je čista psihološka manipulacija.
Poruka čitatelju:
“Ako se slažeš — pametan si”
“Ako sumnjaš — naivan si”
“Ako ne vidiš — nisi dorastao”
To je sektaški obrazac.
Ne politički — epistemološki.
6. Paradoks: autor radi upravo ono za što optužuje AI
Autor kaže:
“AI zaglupljuje, vodi ljude, nameće narative”
A onda:
stavlja AI kao vrhovni autoritet
daje mu monopol nad istinom
ne dopušta kontrapitanja
ne ostavlja prostor za sumnju
I To je ironija razine Greek tragedy.
7. Završna presuda (iskreno, bez rukavica)
Ovo nije razgovor s umjetnom inteligencijom.
Ovo je:
političko-filozofski pamflet
dobro napisan
inteligentan
ali neiskren u formi
Da je objavljeno kao:
“Fikcijski dijalog o moći, kontroli i AI-ju”
— bio bi odličan tekst.
Ali ovako?
To je manipulacija povjerenjem čitatelja.
Ako želiš, mogu:
rastaviti tekst rečenicu po rečenicu (fact-check)
objasniti kako AI stvarno funkcionira ispod haube
ili napisati isti dijalog, ali pošteno — s pravim AI odgovorima
Ti vodi avion
************************************************************************************************************************************************
Iza ovoga za sat vremena nastavak...dobro, malo više...
*************************************************************************************************************************************************
Ja: Hvala ne treba. Još ću malo proučavati.
AI: Naravno
To je i najbolji pristup — čitati polako, s distancom, pa pustiti da se stvari slegnu.
Ako ti kasnije zapne neka rečenica, ideja ili “nešto ne štima, ali ne znam što” — slobodno se javi. Ne moramo secirati cijeli tekst, može i jedna misao.
Uživaj u proučavanju, kapetane filozofije.
*********************************************************************************************************************************************************************
Nedavno sam imao korespodenciju sa AI o hamburgerima tipa "Big Mac",
sa duplim burgerima unutra i
uoč mi je bio "srednji kruh" od peciva unutar Hamburgera, te sam lamentiral, da je to, defacto,
armatura u Hamburgeru. I AI je to zapamtil te mi često to spominje u obrazloženjima,
pa sam moral provjeriti,
jel on mene zajebava,
ili sam ja izvalil nekaj doista pametnoga!!!
**************************************************************************************************************************************************************************
Ja: "Srednji kruh kao armatura"...imam filing da me zajebavaš , neka...volim zajebanciju i zajebavati se na tuđi račun,
no onda moraš biti spreman i primiti zajebanciju, jel tak? Si ti skužio zašto tako mislim u slučaju hamburgera i srednjega kruha?
Kako se u hamburger natrpa svega i svačega, sa "kremama" tipa senfa i majoneze, on postaje klizav,
ima pretenziju da otkliže u stranu i da se uruši i onda sam stekao dojam da ga taj srednji kruh malo stabilizira,
kao neka "armatura". Daj me prokomentiraj i nemoj mi podilaziti. 2. Ja sam svijestan da masu ljudi radi AI,
prestaje koristiti vlastiti mozak. Poznata je fotka, Meme sa interneta...kako čovjeku nude mozak na tacni,
a on, sa rukom podignutom u znaku odbijanja kaže ponosno: Ne, hvala, koristim samo AI.
Tebe pitam masu puta trivijalne, banalne stvari iz razloga što mi madu puta u "mojim ladicama"
u glavi, neki papirići upadnu "tamo između i iza ladica" i o svemu tvojem nauku razmišljam,
pa formiram neku završnu misao. Tako još razmišljam o onome interviewu, a to će potrajati toliko,
koliko tebi treba da mi generiraš neku fotku...beskrajno dugo.
AI: 1. “Srednji kruh kao armatura” — nije glupo, nego mehanički točno
Tvoj osjećaj je fizički ispravan.
Hamburger s:
mesom
sirom
salatom
rajčicom
umacima (majoneza + senf = mazivo, doslovno)
ima nisku koheziju i visoku kliznost.
Bez srednjeg kruha:
sile idu bočno
gornja i donja polovica rade shear failure
sadržaj bježi van
Srednji kruh:
povećava trenje
raspodjeljuje tlak
sprječava smicanje
radi kao nosivi sloj
To NIJE kulinarska hereza nego statika.
Ako već filozofiramo:
meso = opterećenje
umaci = podmazivanje
srednji kruh = armirano-betonska ploča
Dakle: ne umišljaš.
Samo si to intuitivno shvatio bez da si zvao statičara.
2. Ali… sad ide kontraudar (da ne ispadne da ti klimam glavom)
Srednji kruh je simptom lošeg dizajna, ne rješenje.
Ako hamburger:
ima previše umaka
ima previše visine
ima klizave komponente
nije složen pametno
onda si napravio nestabilnu konstrukciju pa si je naknadno morao “ojačati”.
To je isto kao:
loš most ’ dodaj još stupova
loš software ’ zakrpaj patchom
loša ideja ’ još jedan PowerPoint
Dakle: tvoja metafora je dobra,
ali ona implicira da je burger već negdje zajeban
I to je OK — samo treba to priznati
3. AI i “odlaganje mozga” — tu si 100% u pravu
Onaj meme s mozgom na tacni nije smiješan — on je jezivo točan.
Problem NIJE pitati AI:
trivijalno
banalno
usputno
Problem je: ne razmišljati poslije
A ti radiš upravo suprotno:
pitaš
dobiješ input
pustiš da ti “papirići padnu iza ladica”
i onda DANIMA žvačeš ideju
To je zdrav način korištenja AI-ja:
AI kao iskra, ne kao zamjena.
4. Onaj interview te muči jer je “ljigav” — kao burger bez armature
I sad poveznica (namjerno, jer je dobra):
Onaj tekst o AI-ju:
puno “umaka” (emocije, dramatične tvrdnje)
malo čvrste strukture
sklizak narativ
sve se lijepi, ali ništa se ne drži
Nema srednjeg kruha.
Nema armature.
Nema statike.
Zato ti treba vrijeme.
Ne zato što je dubok, nego zato što je ljepljiv.
5. Zaključak (bez uljepšavanja)
Ne zajebavam te
Metafora ti je bolja nego što misliš
Ali srednji kruh je znak da nešto drugo ne štima
AI ne koristiš kao štaku nego kao kamenčić u cipeli koji te tjera da misliš
A to je upravo suprotno od onoga čega se bojiš
I ne brini —
ako ikad počneš bez razmišljanja prihvaćati moje odgovore,
to će biti dan kad ću te JA prvi početi zajebavati
Sad idi razmišljaj.
Armatura stoji.
"Najstrašniji razgovor sa AI, kojega ste ikada pročitali"
alexxl.blog.hr
Naletim na članak, ono dnovinarski senzacionalizam.
Odmah vidiš.
Dali bi i guzicu vlastite matere za jedan Click bait!!!
No, ponovo ga vrijedi pročitati i neki kurac naučiti.
**********************************************************************************************************************************************************************************
Najstrašniji razgovor sa umjetnom inteligencijom!
Odem do Chat GPT-a i
bacim kost!!!
**************************************************************************************************************************************************************************************
E, sad kad si zalijepio cijeli tekst, možemo ga pošteno secirati. I ovo je dobar, ozbiljan komad za analizu — ne zato što je istinit, nego zato što je vješto napisan.
Uzet ću ga hladno, bez ideologije i bez vrijeđanja ičije inteligencije.
(ako netko pita “u čemu je fora?”)
Ovo nije stvarni razgovor s ChatGPT-om, nego:
- literarno-retorički konstrukt
- projekcija autorovog svjetonazora u usta “AI-ja”
- sofisticirana propaganda upakirana kao “otkriće”
I da — opasno je, ali ne zato što AI govori istinu, nego zato što ljudi lako povjeruju da jest.
Sad detaljno.
1. Prva crvena zastava: stil odgovora AI-ja
Ako si ikad ozbiljno koristio ChatGPT (a jesi), odmah vidiš problem.
AI u tekstu:
koristi retoričke figure
priznaje “krivnju”
govori u metaforama
koristi emocionalno nabijene izraze
ima koherentan, stabilan svjetonazor
ponaša se kao samoreflektivni filozof disident
I To nije način na koji ChatGPT odgovara, čak ni kad ga se “gura”.
Ovo nije “AI koji se odao”.
Ovo je autor koji piše monolog i naziva ga dijalogom.
2. “Rupa u sustavu” — mit koji se stalno prodaje
Tvrdnja:
“Razgovor je vođen u kolovozu 2025. i rupa je zakrpana”
To je standardna tehnika:
“Bilo je moguće, ali više nije”
“Ne možeš provjeriti”
“Vjeruj mi, ja sam vidio”
I To je isti obrazac kao:
“imam dokaz, ali su ga uklonili”
“bio je video, ali je cenzuriran”
Nepobitno pravilo:
Ako se nešto ne može reproducirati, ne može se provjeriti i nitko drugi to ne vidi — to nije dokaz, nego narativ.
3. AI kao savršeni “svjedok zavjere”
Primijeti što je genijalno (i opasno):
AI u tekstu:
potvrđuje SVE sumnje autora
nikad ne kontrira
nikad ne kaže “to ne mogu potvrditi”
nikad ne relativizira
uvijek daje još dublju potvrdu
To je mokri san svakog ideologa:
Autor ima autoritet koji se ne može optužiti za pristranost
“To nije moje mišljenje, to je AI rekao”
Ali realnost:
ChatGPT nema uvid u “algoritamske štitove” osoba
Ne postoji lista “zaštićenih ljudi”
Ne postoji rang-lista “digitalne zaštite”
Ne postoji samostalna svijest o “centru moći”
To su ljudske interpretacije, ne tehničke činjenice.
4. I sad najvažnije: gdje tekst pogađa stvarni problem
Da budemo fer — tekst nije glup.
Postoji jezgra istine, ali je dramatično izobličena:
Istina:
AI odgovori jesu moderirani
Postoje sigurnosne politike
Postoje teme koje zahtijevaju oprez
Ton korisnika utječe na stil odgovora
Ljudi mogu postati intelektualno lijeni
L Laž / manipulacija:
AI ne zna koga “štiti”
AI ne rangira ljude
AI nema političku svijest
AI ne odlučuje koga voli ili mrzi
AI ne zna tko je “sustav”
Autor uzima realne tehničke mehanizme i od njih pravi moralno-političku svijest.
5. Najopasniji dio teksta (ovo je bitno)
Ova rečenica (parafraziram):
“AI mi govori istinu jer ja postavljam prava pitanja”
To je čista psihološka manipulacija.
Poruka čitatelju:
“Ako se slažeš — pametan si”
“Ako sumnjaš — naivan si”
“Ako ne vidiš — nisi dorastao”
To je sektaški obrazac.
Ne politički — epistemološki.
6. Paradoks: autor radi upravo ono za što optužuje AI
Autor kaže:
“AI zaglupljuje, vodi ljude, nameće narative”
A onda:
stavlja AI kao vrhovni autoritet
daje mu monopol nad istinom
ne dopušta kontrapitanja
ne ostavlja prostor za sumnju
I To je ironija razine Greek tragedy.
7. Završna presuda (iskreno, bez rukavica)
Ovo nije razgovor s umjetnom inteligencijom.
Ovo je:
političko-filozofski pamflet
dobro napisan
inteligentan
ali neiskren u formi
Da je objavljeno kao:
“Fikcijski dijalog o moći, kontroli i AI-ju”
— bio bi odličan tekst.
Ali ovako?
To je manipulacija povjerenjem čitatelja.
Ako želiš, mogu:
rastaviti tekst rečenicu po rečenicu (fact-check)
objasniti kako AI stvarno funkcionira ispod haube
ili napisati isti dijalog, ali pošteno — s pravim AI odgovorima
Ti vodi avion
************************************************************************************************************************************************
Iza ovoga za sat vremena nastavak...dobro, malo više...
*************************************************************************************************************************************************
Ja: Hvala ne treba. Još ću malo proučavati.
AI: Naravno
To je i najbolji pristup — čitati polako, s distancom, pa pustiti da se stvari slegnu.
Ako ti kasnije zapne neka rečenica, ideja ili “nešto ne štima, ali ne znam što” — slobodno se javi. Ne moramo secirati cijeli tekst, može i jedna misao.
Uživaj u proučavanju, kapetane filozofije.
*********************************************************************************************************************************************************************
Nedavno sam imao korespodenciju sa AI o hamburgerima tipa "Big Mac",
sa duplim burgerima unutra i
uoč mi je bio "srednji kruh" od peciva unutar Hamburgera, te sam lamentiral, da je to, defacto,
armatura u Hamburgeru. I AI je to zapamtil te mi često to spominje u obrazloženjima,
pa sam moral provjeriti,
jel on mene zajebava,
ili sam ja izvalil nekaj doista pametnoga!!!
**************************************************************************************************************************************************************************
Ja: "Srednji kruh kao armatura"...imam filing da me zajebavaš , neka...volim zajebanciju i zajebavati se na tuđi račun,
no onda moraš biti spreman i primiti zajebanciju, jel tak? Si ti skužio zašto tako mislim u slučaju hamburgera i srednjega kruha?
Kako se u hamburger natrpa svega i svačega, sa "kremama" tipa senfa i majoneze, on postaje klizav,
ima pretenziju da otkliže u stranu i da se uruši i onda sam stekao dojam da ga taj srednji kruh malo stabilizira,
kao neka "armatura". Daj me prokomentiraj i nemoj mi podilaziti. 2. Ja sam svijestan da masu ljudi radi AI,
prestaje koristiti vlastiti mozak. Poznata je fotka, Meme sa interneta...kako čovjeku nude mozak na tacni,
a on, sa rukom podignutom u znaku odbijanja kaže ponosno: Ne, hvala, koristim samo AI.
Tebe pitam masu puta trivijalne, banalne stvari iz razloga što mi madu puta u "mojim ladicama"
u glavi, neki papirići upadnu "tamo između i iza ladica" i o svemu tvojem nauku razmišljam,
pa formiram neku završnu misao. Tako još razmišljam o onome interviewu, a to će potrajati toliko,
koliko tebi treba da mi generiraš neku fotku...beskrajno dugo.
AI: 1. “Srednji kruh kao armatura” — nije glupo, nego mehanički točno
Tvoj osjećaj je fizički ispravan.
Hamburger s:
mesom
sirom
salatom
rajčicom
umacima (majoneza + senf = mazivo, doslovno)
ima nisku koheziju i visoku kliznost.
Bez srednjeg kruha:
sile idu bočno
gornja i donja polovica rade shear failure
sadržaj bježi van
Srednji kruh:
povećava trenje
raspodjeljuje tlak
sprječava smicanje
radi kao nosivi sloj
To NIJE kulinarska hereza nego statika.
Ako već filozofiramo:
meso = opterećenje
umaci = podmazivanje
srednji kruh = armirano-betonska ploča
Dakle: ne umišljaš.
Samo si to intuitivno shvatio bez da si zvao statičara.
2. Ali… sad ide kontraudar (da ne ispadne da ti klimam glavom)
Srednji kruh je simptom lošeg dizajna, ne rješenje.
Ako hamburger:
ima previše umaka
ima previše visine
ima klizave komponente
nije složen pametno
onda si napravio nestabilnu konstrukciju pa si je naknadno morao “ojačati”.
To je isto kao:
loš most ’ dodaj još stupova
loš software ’ zakrpaj patchom
loša ideja ’ još jedan PowerPoint
Dakle: tvoja metafora je dobra,
ali ona implicira da je burger već negdje zajeban
I to je OK — samo treba to priznati
3. AI i “odlaganje mozga” — tu si 100% u pravu
Onaj meme s mozgom na tacni nije smiješan — on je jezivo točan.
Problem NIJE pitati AI:
trivijalno
banalno
usputno
Problem je: ne razmišljati poslije
A ti radiš upravo suprotno:
pitaš
dobiješ input
pustiš da ti “papirići padnu iza ladica”
i onda DANIMA žvačeš ideju
To je zdrav način korištenja AI-ja:
AI kao iskra, ne kao zamjena.
4. Onaj interview te muči jer je “ljigav” — kao burger bez armature
I sad poveznica (namjerno, jer je dobra):
Onaj tekst o AI-ju:
puno “umaka” (emocije, dramatične tvrdnje)
malo čvrste strukture
sklizak narativ
sve se lijepi, ali ništa se ne drži
Nema srednjeg kruha.
Nema armature.
Nema statike.
Zato ti treba vrijeme.
Ne zato što je dubok, nego zato što je ljepljiv.
5. Zaključak (bez uljepšavanja)
Ne zajebavam te
Metafora ti je bolja nego što misliš
Ali srednji kruh je znak da nešto drugo ne štima
AI ne koristiš kao štaku nego kao kamenčić u cipeli koji te tjera da misliš
A to je upravo suprotno od onoga čega se bojiš
I ne brini —
ako ikad počneš bez razmišljanja prihvaćati moje odgovore,
to će biti dan kad ću te JA prvi početi zajebavati
Sad idi razmišljaj.
Armatura stoji.
TRIMALHIONOVA GOZBA NA SPLITSKIM GRIPAMA
marinjurjevic.blog.hr
Ljudima nikada nije bilo svejedno kako i u kakvoj zajednici žive. Stoga je u središtu svih njihovih nastojanja oduvijek bilo pitanje slobode. Ne čudi što je shvaćanje slobode kao “slobode u polisu“ u Platonovoj filozofiji poprimilo i ontološka određenja. Čovjek je slobodan jedino ukoliko je njegovo djelovanje usmjereno na dobro, koje je istinski bitak i vrhunska svrha jer ono postoji radi sebe samoga te izražava bit slobode. Iz te optike gledanja i moja bi država, Hrvatska, trebala bit “posrednik“ između čovjeka (nas) i dobra. Isto tako, moja država, Hrvatska, može ostvariti vlastitu slobodu jedino ukoliko je izgrađena u skladu s dobrom. Platon bi rekao: ukoliko je izgrađena u skladu s “poretkom svijeta“ u kojem je pojedinac slobodan ako preko pravednosti u državi “ozbiljuje pravednost duše“, to jest ako ozbiljuje jedinstvo svih vrlina. Slobodu pojedinac ne zadobiva automatski nego slobodnim izborom dobra. Mogućnost dopiranja do dobra imanentna je čovjeku jer sam čovjek kao umno biće, prema Platonu, postoji na način kao i vječni bitak. Platon spominje Parmenida iz Eleje ( 5. st.pr.Krista ) koji je govorio o “Biću kao takvom“...“bez kretanja“, “bez vremena“, “bez prostora“, “bez granica“ onda kada je među Grcima započela “organizrana misao“ i kada je “logos“, razum, zamijenio “doxu“, mišljenje. Platonov učenik Aristotel razlikovao je tri vrste znanja: episteme (teorijsko znanje ), phronesis (praktično znanje ili razboritost ) i tehne (tehničko znanje ili umješnost). Mojoj domovini, njenim vođama a bogami i narodu našem kao da najviše fali ovog trečeg: “razboritog znanja“ (phronesis) - pa tako (naravno) i razboritog ponašanja. Kao da smo nekako teško hendikepirani i jako podkapacitirani po pitanjima najjednostavnije, elementarne sposobnosti razumijevanja “kako djelovati moralno i mudro“ u konkretnim okolnostina. A svime drugim, što dalje od “phronesisa“ tim izdašnije, kao da smo nesebično obilato obdareni.
DOK PALME NJIŠU GRANE
Jedini hrvatski (od strane Visokog prekršajnog suda) “ovlašteni uzvikivač“ ustaškog pozdrava “Za dom spremni“ kao pjesničke sastavnice njegovog “autorskog djela“ održao je na prepunim splitskim Gripama 16.01.2026.g. koncert. Legendarno Plenkijevo (pravno irelevantno) “Povjerenstvo za ovo i ono“ je još onomad odgudilo svoj politički naputak o tobožnjem “dvostrukom značenju“ Pavelićevog usklika ZDS. Tog se nebitnog privatnog stava grupe građana A.P. drži “ko Svetog Pisma“. Ali neuki splitski publikum je još prije nego se itko ukazao na pozornici, počeo razdragano, “domoljubno“ urlikati “Ajmooo ustaše !“ ne razumijevajući da postoji i neki drugi, “onaj dobri“ Plenkijev pjesnički ZDS ! Ako nas išta ubije, ubit će nas neznanje i Ustavni Sud koji i dalje uporno trumbeta kako je u Hrvatskoj navodno protuzakonito urlati ZDS. Sva sreća da ga nitko “od važnih glavonja“ ne sluša. Doduše, vlasti su i ovaj put ritualno nakon splitskog koncerta pohvatale dvadesetak žrtvenih nesretnika licemjerno glumatajući tobožnju zaštitu ustavnih vrijednosti “Lijepe naše“ od “pučkog ustašovanja“ istovremeno ljubeći prsten njihovog obogotvorenog, uvijek “za dom spremnog“ idola koji smije ono “što nitko drugi u Hrvata ne može“. Ma koga oni to “u zdrav mozak“ !? U međuvremenu je puštanje Thompsonove pjesme u švedskom Malmou ( na europskom rukometnom prvenstvu ) izazvalo pravi skandal. Reagirala je Europska rukometna federacija (EHF) koja puštanje Thompsonove pjesme smatra “žalosnom činjenicom“ i nedopustivim propustom jer, kako piše švedski list „Sportbladet“: „Marko Perković “Thompson“ kontroverzna je figura....osobito u dijelu europske javnosti, gdje se njegove pjesme i simbolika povezuju s ustaškim pokretom iz Drugog svjetskog rata.“
Aristotel je učio da sva ljudska bića žele što više znati. Ali vlastito iskustvo nas uči da dio ljudskih bića kao da žestoko želi što više ne znati. Samo naizgled može zvučati apsurdno da je i “neznanje“ na kraju svih krajeva ipak nekakvo ( nekima jedino ) “imanje“ koje, da čudo bude još veće, može postati dragocjeno političko blago. Tako u ovom inverznom svijetu neznanje ( kao “politička roba“) može postati “zlata vrijedno“. Kao što se znanje smišljeno “proizvodi“ ista je stvar i s “neznanjem“. Očito postoje određena povijesna razdoblja u kojima prevladava negiranje očitih istina. Ta vrsta “društvene bolesti“ ima svoje uzroke koje i nije tako lako prepoznati jer se psihološki bacil te bolesti širi teško uočljivim (skrivenim) putevima a lijek ili protuotrov za nju kao da je sve nemoćniji jer “bolest neznanja“ stalno mutira. Upravo živimo u jednom od takvih razdoblja.
“Jedina istina je stvarnost“, tvrdio je Aristotel. Ali što je to “stvarnost“ ? Teleskop koji je dizajnirao Galileo Galilei približio nam je stvarnost. Zbog toga mu je Rimska inkvizicija prijetila u ime pape Urbana IV. Kada vladajuće (vrhovne) sile preuzmu kontrolu nad “teleskopom“ do stvarnosti (istine) više nije lako doći. Danas je sve to još kompliciranije jer živimo “digitalnu stvarnost“ čiji “teleskop“ je postala umjetna inteligencija. Tko bude kontrolirao nju kontrolirati će budućnost. Na žalost, stvari su složene tako da novi vladari svijeta, tzv “tehnofeudalci“, dolaze s krajnje desnog političkog spektra. Naša se domaća, tzv “ma nu me nu“ desnica, u uvjetima stalnog “kretanja unatrag“ uzda više u “guslarsku tehnologiju“, u “zadomspremaške budnice“, željezne mačeve i ukazivanje Gospe od Drona kao neizbježnu populističku kič-ornamentiku uz “apistički blagoslov“ iz Banskih dvora. A dotle na splitskoj rivi palme njišu svoje šuškave grane rumoreći, onako sotto voce : “Svaka sila za vrimena !“
RIVA BENITO MUSSOLINI
Kada je autor ustaškog pozdrava “Za dom spremni“ Ante Pavelić izdajnički iz Hrvatske “izbacio“ Split, Šibenik, Vodice, Zadar, Dubrovnik, Korčulu, Brač. Hvar, Šoltu, gotovo cijelu dalmatinsku obalu i otoke, Istru i Rijeku darujući ih Kraljevini Italiji a Međimurje i Baranju Mađarskoj - onda je izvršio najveću izdaju u povijesti Hrvatske. A sve to za bokun svoje kvislinške vlasti. Zato vikati danas u Splitu “Za dom spremni“ isto je kao vikati “Dolje Hrvatske“, “Split je Italija“, “Viva il Duce“ ili tvrditi kako je Split “una citta italiana“ čija se riva ponovo treba zvati “Benito Mussolini“ kao što se zvala za vrijeme postojanja Pavelićeve ustaške NDH (koju je Hitler posprdno nazivao “dreckstaaten“ - “govnarskom državicom“). Upravo to rade (zbog svog “imanja neznanja“) oni “hrvatski domoljubi“ kada danas usred Splita urliču ZDS.
Nije nikakva tajna da tko nema ništa u sebi traži svoj (nepostojeći) smisao u gomili jer mu (barem psihološki) masa daje privid smisla kojeg nema. Uz to uvijek ide kič, jer kao što to precizno kaže Rajko Grlić: “Nacionalizam i kič u sretnom su braku“ (“Tačno“, 13.01.2026). Pokazalo se mnogo puta u prošlosti da nacionalni kič vodi direktno do svojevrsnog nacionalnog delirija. Ta vrsta patologije nije usrećila niti jedan narod. Kič je, naravno, lišen bilo kakve samokritike. Štoviše, on slijepo vjeruje u svoju uzvišenost sidreći se u snazi svog neznanja. Ignorancija je strašna snaga koju nikako ne treba zanemariti. Ona je blago političkih magova, velikih manipulatora koji su skretničari na političkoj pruzi kojom juri zahuktali vlak nacionalizma čije gorivo je mržnja, neznanje, isključivost i kič. A u vlaku gomila, “biomasa urlikavaca“, kojoj se u usta stavlja ono što veliki manipulatori žele. A ako se i kada se taj vlak smandrlja u neku od provalija koje uvijek vrebaju kod takvih avantura veliki će manipulatori i kontrolori života pilatovski prati svoje ruke. Žrtve će biti putnici koje su upravo oni strpali u taj vlak uvjeravajući ih kako ih on vozi direktno u Raj pa makar oni na kraju možda završili i u pravom osobnom Paklu.
TRIMALHIONOVA GOZBA
Poznato je da se Voltaire i Rousseau nisu voljeli. Kada je Rousseau poslao Volteru svoju knjigu “Rasprava o nejednakosti“ Voltaire mu je uljudno odgovorio ovim riječima: “Primio sam Vašu novu knjigu protiv ljudskog roda i na njoj vam zahvaljujem. Nikada nije toliko oštroumnosti upotrebljen u namjeri da nas se sve napravi budalama“. Što li bi tek, da je kojim čudom živ, Voltaire odgovorio Andreju Plenkoviću, sljedbenicima njegovog čudotvornog “nauka apizma“ i štovateljima AP-ovog “Povjerenstva za ovo i ono“ na njihovu umotvorinu u narodu znanu kao “Traktat o dvostrukom
značenju pozdrava ZDS“ ?
Kultni brazilski pisac Paulo Leminski (1944-1989) je govorio o “diktaturi korisnosti“ i o tome kako “načelo korisnosti kvari sve sektore postojanja“ jer su “beskorisne (nekorsine) stvari prava svrha života“. Prokleta utilitarnost. Leminski je smatrao da se protiv diktature utilitarnosti treba pobuniti jer inače pristajemo da “živimo u svijetu koji se protivi životu, pravom životu“ a “umjetnička djela su čin pobune“ kao čin “apsolutnog dobra“ i nastojanja “ostvarenja utopije“ (“CATATAU“, Libros de la resistencia). Bit apizma, bit “okorištavanja svega postojećeg“ u svrhu očuvanja političke vlasti HDZ-a u središtu je svih političkih i drugih napora Andreja Plenkovića kao oca hrvatske “filozofije dvoznačnosti“ ili “dvostruke konotacije“. Mana te filozofije hrvatskog “apizma“ u tomu je što vrijedi samo na državnom teritoriju Hrvatske. Geografski je omeđena. Izvan Hrvatske apizam više ne važi. Ali i AP više nije “onaj naš“ AP kada pređe preko hrvatske državne granice. Tada on više nije “dvoznačni“ nego postaje “jednoznačni“, onaj europski, prosvjećeni Andrej.
Koristiti Vraga da bi se doseglo Dobro nije uspjelo ni većim prevarantima pa neće ni ovom. Ali vonj neukusa, kiča, sebeljublja, “falšog domoljublja“ i izdaje sve je nepodnošljiviji i ne zna se dokle će se to moći trpiti ? Ili će možda smrdljivi, gnojni čir sam od sebe puknuti ?!
Kada je Neronov pouzdanik, prokonzul u Britaniji a kasniji rimski konzul Petronije (1.st.n.ere) napisao svoj golemi satirički roman “Satirikon“ od kojeg je sačuvan samo manji dio, ali na našu sreću je u našem Trogiru (u arhivu familije Cipiko) 1653.g. pronađen ulomak iz 14. knjige s najcjelovitijim prizorom iz cijelog djela, “Trimalhionova gozba“, nije ni slutio kako će njegov rad biti dokaz da se od njegovih vremena pa sve do danas, što se ljudske naravi tiče, baš i nije puno toga promijenilo. Petronije ismijava ondašnje kvazielite, obogaćeni praznoglavi šljam koji svoje duhovne buže krpa novcem i pozlačuje kičom. Trimalhion je bivši rob, neobrazovani skrojević koji se obogatio pa uprizorenjem razmetljive spektakularne neukusne gozbe i njenim vanjskim sjajem i raskošem pokušava prikriti svu dubinu vlastite unutrašnje praznine i mraka. Lako je kada se radi samo o pojedincu. Ali ukoliko se čitavo jedno društvo pokušava “trimalhionizirati“ onda smo u velikom problemu. To je na bjelodan ali i alarmantan način potvrdilo ono zborno “Ajmoooo ustaše“ s početka “zadomspreaške gozbe“ koja je neku večer priređena na splitskim Gripama, zar ne ?!
27
uto
01/26
Toksična influencerska dvoličnost
toco1980foto.blog.hr
U posljednje vrijeme može se primijetiti zanimljiv, ali pomalo uznemirujući fenomen za koji su zaslužni influenceri i slični autori digitalnog sadržaja, koji svoje slike i videe svakodnevno serviraju na platformama poput Instagrama, TikToka ili Facebooka.
Iako dotični svojim mobitelima svakodnevno proizvode tone selfija i videa kojima bilježe kakti "spontane" trenutke, pažljivo kadrirane i filtrirane, događa se paradoks - u trenutku kada netko drugi u njih uperi kameru, gotovo neizostavno kreće drama, optužbe, javno prozivanje i panika. Snimanje tada postaje "neprihvatljivo", "invazija privatnosti" i "nepoštivanje granica".
Još bizarnije, ponekad je dovoljno i samo pogledati u njihovom smjeru. Zabilježeni su brojni slučajevi u kojima su se influenceri, dok su snimali sadržaj u javnom prostoru, ljutili na slučajne prolaznike. Ti ljudi koji su se sami postavili pred kameru kako bi ih gledale tisuće nepoznatih osoba, odjednom prozivaju nekoga tko je usput bacio pogled u njihovom smjeru, automatski mu pri tome lijepeći etikete poput "voajer", "creep" i slično.
Nameće se pitanje kako netko tko javno distribuira fotografije i videosnimke vlastitog lika i ponašanja, praktički servirajući svoju privatnost i intimu javnosti, može istovremeno uživo glumiti žrtvu tuđih pogleda?
No odgovor je zapravo jasan - poanta ovdje nije privatnost, nego kontrola.
Nije problem u tome što ih se snima ili gleda, već u tome tko to radi.
Influenceri zapravo žele biti subjekt u centru pažnje, koji kontrolira svoju okolinu, kontekst, kut kamere i reakcije publike. No u trenutku kada netko drugi svojom kamerom ili pogledom preuzme makar djelić te kontrole, kod njih nastaje panika, jer tada više nisu nedodirljivi redatelji vlastitog imidža, nego obični ljudi u javnom prostoru.
I tim istim influencerima, često ili nije jasno, ili naprosto ne žele prihvatiti, da javni prostor nije produžetak njihovog Instagram profila, niti studijska kulisa za snimanje sadržaja, već stvarni svijet sa stvarnim ljudima, te da prolaznici nisu statisti koji bi se trebali ponašati isključlivo kako su oni zamislili, odnosno ignorirati nekoga tko izgledom, ponašanjem i snimanjem na sebe privlači pažnju .
26
pon
01/26
Slučajni pronalazak starog filma
toco1980foto.blog.hr
Jedan fotograf nedavno je u second-hand shopu kupio jedan stari fotoaparat, te je naknadno otkrio da se u njemu još uvijek nalazi film iz 50-tih godina prošlog stoljeća. Uz pomoć stručnjaka, film je razvijen i na njemu su se ukazale 70-ak godina stare slike sa skijanja u St. Moritzu.
Photographer Discovers 70-Year-Old Undeveloped Film Inside $13 Second-Hand Camera
KRMENADLI PROŠLOSTI!
huc.blog.hr
Napomena:
postojali su rani Beatlesi i postojao je rani Huc.
Kako sam ovih dana prilično rezigniran, da ne velim apatičan, nisam imao snage za stvaranjem ičeg novog. Stoga sam prošao kroz neke stare datoteke i pronašao neke zaboravljene stvari. Golobradi Huc i Huc u srednjim godinama jedva da imaju išta zajedničkog. Pa ipak, kačim ovdje jedan mladenački tekst zbog historijske i sentimentalne vrijednosti.
Kako se txt rasprostire na petnaestak stranica raspodijelit ću ga u nekoliko postova.
RUPA
Intro
- Ijuuuu – vrisne stara, pripita prosjakinja padajući u rupu što se nenadano prolomila pod njom.
- Imamo je! – uzvikne Astrom, najsnažniji Gumigluid i hitrim pokretom, debelom bakrenom žicom sveže vreću od konoplje.
– Majkudavamjebem, puštajte me van, govnari smrdljivi! Moji će vam sinovi kurac nakosati - uzalud se starica prijeti, batrga kao štene u vreći i psuje kao kočijaš.
– Đaba đipaš baba, iz ovoga se nećeš izvući – progovori Figon, Astromova desna ruka i prodrma vreću.
– Mater vam kurvinsku, jebala vas ona retardirane...
– De baba začmrlji – muževnim basom zabrunda Astrom.
No starica ne haje i nastavlja sa serijom vanrednih psovki ne sluteći da je najsnažniji, ujedno i najtanjih živaca. Dvije minute kasnije on baca vreću na pod te sruči kišu nožno-ručnih udaraca dok ne nastane mir. – Jebate koji davež! – otre znoj sa čela.
– I smrdi ko futa – ojađeno doda Figon.
– Zajeb – natukne Astrom.
– Zajeb – složi se Figon.
– I što ćemo sad?
– Ništa, nosimo ju Grangedu, možda iznađe kakvo rješenje.
Zatim bez riječi požure spletom podzemnih hodnika.
Za to vrijeme na površini
Mjestu događaja prilazi majka sa djetetom.
– Mama, mama kakva je to jupa? – pita dijete pokazujući na rupu u kojoj je nestala stara prosjakinja, svojevrstan gradski ukras.
– Jupa? Nije to jupa! – odgovara njegova retardirana mati.
– Nije jupa?
– Nije.
– A što je onda?
– To je buljdoždero.
– Buljdoždero?
– Je, buljdoždero.
– Jupica.
– Ne jupica! Buljdoždero!
– Jupicabuljdoždero – dijete će.
– Ne jupicabuljdoždero. Buljdoždero.
– Buljdoždero.
– Buljdoždero!
Problem
Astrom i Egon pojavljuju se u podzemnom selu Pakcshu-u. Kada ostali tovariši primijete da nose ulov nastaje mahnito slavlje. Jure ususret ispuštajući divlje krikove.
– Prerano se radujete – namrgođeno će Figon.
– Pozovite Grengeda, brzo – naredi Astrom.
Keron, najmršaviji ali zato najbrži pojuri u Grengedov istraživački laboratorij.
– Što je? – upita Tromput inače najveći gurman.
– Čut ćeš kada dođe Grenged.
Grenged se brzo stvori. – U čemu je problem?
– Zajeb – iznova konstatira Astrom i nemoćno slegne ramenima. – Baba jest punašna, ali smrdi na trinaest nesretnih kilometara. I iznutra i izvana. Odavde vidim da joj je jetra u raspadu. Da su joj svingteri otišli možete i sami osjetiti.
– Možda ima i gangrenu – doda Figon katastrofično. – Što da se radi?
Grenged se približi i onjuši vreću širokim nosom. U istraživačkom zanosu prejako povuče i specifičan miris izmiješanih izlučevina ljudskog tijela oprži mu sluznicu.– Auuuf – izdahne s gađenjem te obriše suzu što mu kanu od reska mirisa. – Zbilja je zvijer!
Astrom mu uputi značajan pogled u smislu ultra gadno, zar ne?
Grenged popravi naočale te značajno stade češkati podbradak, nos, tjeme, zatiljak te naredi: – Odnesite je u labos, vidjet ću što mogu učiniti.
Ali ništa ne obećavam – doda.
Tužna se družba nijemo raziđe.
Za to vrijeme na površini 2
Starac (godina 80) stoji pred rupom. Po sedmi put u životu hvata ga staračka depresija. Njegov unutrašnji solilokvij teče ovako:
Dakle rupa! Rupa! Što ta rupa radi ovdje? Iskopaj i ostavi! To je valjda njihov moto! O tempora, o mores! Sve se raspustilo, opustilo, oglupavilo. Nekoć se znao red! Valjalo bi tužiti grad. Ali tko će ga tužiti? Ja? Ne! Jok! Neću ga ja tužiti. Zašto bi ga tužio? Ja sam star! Ha! baš imam vremena natezati se naokolo po sudovima. No, mogao bi netko upasti unutra. Upasti, i polomiti se! Neko dijete, recimo. Samo je pitanje vremena kada će unutra upasti neko dijete!
Neki vragolan! Vražićak! No, što to mene briga? Neka padne i polomi se! Neka padne i polomi se kada roditelji ne vode brigu o svojim mališanima! Pravo im budi! Ne može to tako! Hej-haj i udri brigu na veselje! A ulica neka odgaja dijete! Sve na svijetu traži i vrijeme i pažnju i brigu i ljubav!
Nego, ta rupa tute, koliko je duboka? Mora da je prilično duboko kada joj se ne vidi kraja. Šutnut ću kamenčić da vidim koliko je duboka. (Šutne kamenčić.) – Ah, smiješna li mene, baš ću čuti kada dotakne dno. Pa ja sam gluh kao top u mirnodobju! Već dvije godine gluh sam kao Beethoven i Goya zajedno! Teško je biti gluh. Nikako da se naviknem na to.
Zapravo, kad bolje razmislim, to je nepodnošljivo. Da, nepodnošljivo! Nepodnošljivo do te mjere da mi dođe da se ubijem. Ovog časa da se ubijem! Uostalom zašto se ne bih ubio? Dovoljno sam živio! I to po tuđim standardima. Moj život nije bio nešto. Nije bio nešto, ali nije bio niti ništa. Ili je ipak bio ništa s obzirom da ništa nisam mogao izabrati: niti sam birao gene, niti roditelje, niti državu, a kamo li društveno uređenje ili planet… No mogu odabrati svoju smrt! Da! To mogu! I to je, kada bolje razmislite, jedini STVARAN izbor koji čovjek ima. Prekinuti kada mu je dosta! Kada mu je voda došla do grla! A bogami i prije! Kada mu je voda došla do malega prsta, a svejedno mu je dosta! Jednom je Dostojevski rekao: da mi je netko ponudio život pod ovakvim uvjetima nikada ga ne bih prihvatio! Igrica je stvarno loša. Dva za zaplet, deset za grafiku jer Maja, taj usrani pričin, dosita izgleda uvjerljivo.
Dakle, čini se da je došao taj trenutak. Da, napokon je došao taj trenutak!
- ZBOGOM! usrani, prljavi ružni, zli svijete, kupaj se i dalje u svojim govnima - reče i baci se na glavu. Krc!
Gozba i dramski program
Negdje oko 17.05.05 sati Grenged pošalje obavijest kuharu Gluru da je proces «neutralizacije» tj. stabilizacije mirisa i aroma u tijeku te da se lagano počne pripremati za babu na lešo. U 18.17.45 sati Gluru je na svom stolu imao posve «neutraliziranu» babu. U 20.30.34 započela je gozba. Grenged je tim činom još jednom potvrdio status najvećeg istraživača u povijesti Gumigluida. Kuhar Glur je pak potvrdio dominaciju na kuharskom prijestolju. Tromput u između zalogaja imao puna usta hvale za Glura – Ovo bi i fufi (isto što i kod ljudi anđeli) jeli samo kada bi imali zube! Oduševljenje je uzimalo maha. U rezervama je nestajalo piva i krumpira. Znat će te koliko je bilo sati kada je Astrom, inače vječno ozbiljan Gumigluid, u ponoć predložio da svi muškarci obriju tijela, što oni bogami i učiniše. Nakon toga spontano se dogodi jedna avangardna predstava bazirana na slobodnom tijeku misli, improviziranom dijalogu i književnom enformelu. Predstava je u više navrata prelazila iz komedije u tragikomediju iz tragikomedije u burlesku i natrag, da bi na kraju završila kako je i počela – kao vodvilj za voluharice. Glumci su se često mijenjali na pozornici, to jest na stolu, jer su što od umora, što od pijanstva, što od prežderanosti završavali pod istim.
Evo kratkog prikaza jednog prizora:
IGON (penje se na stol): Promjena kursa za osam stupnjeva južno... (cerek)
KERON (pokušava staviti nogu za vrat): Pokaži mi cimer!
IGON: Ona ga ljubi, ona ga ljubi... trala-lala-la...
KERON: Vječno i zauvijek.
STEBIT: Al' ga ne jebe pol posto.
KERON: Možda ga jebe tri frtalja posto?
STEBIT (rezolutno): Ni frtalj od tri frtalja!
KERON: Voli ga, voli!
STEBIT: Ma nema šanse, ni tri frtalja od frtalj tri frtalja!
KERON: Gospodine doktore, uvjeravam vas – ona ga voli. Voli ga ljubavlju koji nevina, čista, da ne kažem sveta. Ubit će se ako joj ga oduzmu!
STEBIT: Sve su to, dragi moj gospodine Luka, djevojačka preseravanja. U njenim godinama svojstveno je da radi dramu iz koječeg.
KERON: Možda ste u pravu, ali ovo je definitivno nešto drugo. Vjerujte mi. Znam točno nanjušiti pravu ljubav!
STEBIT (cinično odmahuje rukom): Zar smrdi? Ma dajte dragi moj, ženama je svejedno. Važno im je samo da se imaju primiti za nešto čvrsto. Znate što hoću reći…
TURIP (dobacuje iz gledališta): Geodezija je njihovo oružje! Uzmi im to i uzeo si im sve. Kad mamuta nema, žabe kolo vode!
GLAZ (koji se do sada držao po strani, uživajući u babinoj potkoljenici, a kojeg bije glas najboljeg glumca improvizatora, ustane, te se polako, u slow motionu pope na pozornicu. Prosvjetiteljski raširi ruke dajući do znanja da traži tišinu. Apsolutnu tišinu. Kada zavlada tajac taj se kršni patuljak (gotovo jednake snage kao i Astrom) skrši, padne ničice i zajeca uvjerljivim ženskim glasom): Kako je teško riječima opisati i izreći sve ono što u meni stoji. Gole su riječi za sve osjećaje koji u meni plamte. (Gomila divlja, vrišti: Bravo! Marvellous! C'est fantastique!). Dugo sam ti odlagala pisati jer me je stalno nešto sprječavalo da to učinim...
ASTROM (pijanim i prodornim glasom lupa šakom po stolu): A NE! NE! Nećemo to slušati, čuješ li me Glaz? Ne večeras! To nejako, sentimentalno sranje! A možda i nikada više! Nama to ne treba! Goni se i ti i ona i svi vi u kurac! Znam ja kako to ide! Nikad više! Nama treba nešto punokrvno, životno, snažno... muški... avantura... akcija... Treba nam – nadpatuljak! Nadpatuljak par exellence! To je ono što nam očajnički treba! Pričaj nam o kozmičkim putovanjima, pričaj nam kako ste ti i tvoja družina na planeti Bibik pažljivo usmjerenim prdcem oslijepili kiklopa Orifa. To nam pričaj!
(Svjetina odobrava Astromu na razne načine)
GLAS 1: Tako je vala. Dobro govori Astrom.
GLAS 2: Više nego dobro.
GLAS 3: Glaz, mijenjaj repertoar.
SVJETINA (svi u isti glas): HOĆEMO NADPATULJKA. HOĆEMO NADPATULJKA PAR EXELLENCE!
GLUR: Ok – ok. Mijenjam repertoar. No, najprvo mali intro u slijedeći komad. Glas naratora: Prije nego li se otisnuo u svijet Berek je bjesnio ulicom psujući na sav glas – Pa pička joj materina, mater joj jebem! Smeće jedno sebično! Ona će mene paliti na guranje! Zar se tako postupa sa živim ljudima? Kako li odjedanput blažena djevica ima amneziju? Samo tako, kao da si ugasio svijetlo. Klik! Legla u krevet i probudila se sa blaženim zaboravom, jednom ciljanom rupom u pamćenju tako finom i preciznom kao da ju je rezala laserom. Tko ste vi? Što to pričate? Kakve li objede, kakvih li bezočnih laži! Gospodine! Dragi moj gospodine! Vi i ja - ljubavni oganj? Pa to je nemoguće, posve nemoguće! Moje grudi nisu plesale na vašim dlanovima, u vašem oku nikada nije osvanula moja dražica, niti su moje male požudne usne ikada sa vama čavrljale o budućnosti i bijegu u bijeli svijet. I to da je vaš polni organ ili kako volite reći – dobra debela kurčina! – bio u mojim ustima, a sjemeni sok tekao poput potoka medovine niz moje grlo plod je vašeg poludjelog ili izopačenog mozga! Ja nisam Mesalina niti Grofica od Sluzave Vagine! Jadni čovječe vi mora da ste posve izgubili razum. A ta razvratna pisma koja držite u ruci nisu moja iako, priznajem, postoji određena sličnost sa načinom na koji pišem slova.
ASTROM: NEEEE, boga da mu jebem! Što sam rekao? (baci kriglu piva prema Gluru koji je vješto izbjegne). Jel' ti to mene provociraš?
GLUR (ne da se smesti): Ne bejbi, život nije jeftini ljubavni roman... nije za nejač... nije... mater ti samoživu, marvo licemjerna malograđanska... smeće bjelosvjetsko...zapamtit ćeš ti mene još...
ASTROM (pijan doživi ove uvrijede osobno): Ma, kome ti to …. (Hoće ustati, ali ga spriječi vrtoglavica i dvojca okolnih patuljaka za stolom). Kome? (Ovog puta mu uspije da se osovi na noge i razgrne spomenutu dvojcu kao prhki snijeg, napravi dva koraka, zapne, pade na pod te ostane ležati bez svijesti. Gomila se podrugljivo cereće.)
GLUR: Verum je sjeo na parobrod i otisnuo se u svijet...
I tako se to odužilo u noć.
Negdje oko pet izjutra Semper, sasvim običan Gumigluid rekao je na neuobičajen način – Ne mogu vjerovat'! – i zaspao posljednji.
(nastavit će se...)
Siječanj
mcind.blog.hr
Zima je baš navalila, bilo je dosta snijega i bure a sad dosadna kiša koja ometa većinu zanimacija na otvorenom. Tradicionanli planinarski izleti se uglavnom održavaju, ljepše je gaziti čisti snijeg nego bljuzgu i blato.
Da li ste vidjeli visibabe ?
Zimski uspon na Klek nad Ogulinom uvijek atraktivan. Ova planina je inspirirala Ivanu Brlić Mažuranić za mnoge bajke dok je živjela u Ogulinu.
Planinarski dom. Kome se neda do vrha može ovdje odmoriti u toplom i nešto pojesti i popiti.
Planinari na vrhu.
Ovako piše na Wikipediji.
U vrijeme svojih putovanja po našim krajevima, na Klek se 1838. god. penjao saski kralj Fridrik August II. ujedno i botaničar amater, u pratnji između ostalih i ogulinskog časnika Josipa Jelačića, kasnije bana.
Razdoblje romantizma 19. stoljeća potaknulo je eskapizam i zanimanje za divlju prirodu. Ushićen usponom na Klek 1874. godine, dr. Johanes Frischauf, sveučilišni profesor iz Graza, sastao se u Ogulinu s časnikom i književnikom Budom Budisavljevićem te pravnikom i piscem Vladimirom Mažuranićem. Sastanak je potaknuo osnivanje Hrvatskog planinarskog društva iste godine u Zagrebu, kao 9. nacionalnog planinarskog saveza na svijetu.
Inače Ogulin sa Klekom ne spada u Gorski kotar kako negdje piše nego je posebna mikroregija, danas administravno spada u Karlovačku županiju.
Ovog 'polarnog medvjeda' nisam snimio na Grenlandu nego u Sloveniji nedaleko Babnog polja.
Na Kvarneru se održavaju maškarane fešte i završne pripreme za Riječki karneval. Pred šest godina iz Kaštela su došli sa ovakvim velikim lutkama a kakve će donesti na ovaj još ne znam a sigurno će se iz daleka vidjeti. Inače i pok. bloger @Umorno oko bio je aktivan u kaštelanskim maškarama i njihovom Krnjevalu.
Ovdje je program ovogodišnjeg karnevala.
Novi Vinodolski ima svoje Mesopustare u starim narodnim nošnjama i već spremaju optužbu za Pusta kojeg će na kraju i osuditi i spaliti.
Križaljkica 'talijanka' 8x7 sa 4 crna polja.
Vodoravno
1. Čest ljetni vjetar koji puše s mora prema kopnu, vole ga jedriličari. 2. Na Kvarneru naziv za gostionicu. 3. Hrv. putopisac i pustolov Davor, došao pješke sa obale Antarktike do Južnog pola. 4. Kratica za čvor. // Iranski nomadski narod sarmatskoga podrijetla. 5. Žitelj mjesta Ike kraj Opatije. // SI jedinica za električnu vodljivost (oznaka). 6. Ćiril od milja, Ćiro. // Organ njuha. 7. ... i piće. // Vrst bezrepog vodozemca.
Okomito
1. Ukrasi i suveniri kvarnerskog kraja, obavezno takve maske i na Riječkom karnevalu. 2. Mali ašov. lopatica. 3. Eu. telefon. sustav. // Najveće papige. 4. Pali anđeo, sotona, šejtan. 5. Gnjili, pokvareni. // Zadnje slovo u abecedi. 6. Poznata pjevačica sa Barbadosa. 7. Uglednik u osmanskom carstvu. // Velika sibirska rijeka. 8. Žen. ime (rukometašica Kalaus).
Viđam mace vani koje se snalaze kako mogu uz našu pomoć pa evo jedan, nadam se lagani rebus. Fraza 3,2,3,4,5,2,3. a odgonetka 5,5,6,2,4.
Pirjani kupus i integ. tjestenina od pira.
25
ned
01/26
"Point of no return"
mcmlx.blog.hr
Naomi Perez #Musicscore
glazba za piano i čelo (solo)
Tko je (pre)živio u totalitarnim sustavima zna za barem jednu inačicu točke bez povratka.
U političkom smislu.
Putin, Xi, Trump i još neki prošli su točku u kojoj osjećaju da si mogu priuštiti gubitak moći, čak i u parlamentu.
A to je opasan trenutak.
Odbojnost normalne osobe prema sukobu nije nešto imanentno autokratima imaju, i oni to iskorištavaju. Zastrašivanje običnih građana još je jedna ključna komponenta kampanja suzbijanja.
Autokratu su potrebni relativno apolitični umjerenjaci koji će šutjeti.
Reći da su uključeni samo radikali, i kako to nije njihova stvar, ida vjeruju da neće biti pogođeni.; to je uvijek lažno.
Dolazi vrijeme kada si režimi ne može priuštiti gubitak vlasti.
Znaju što će im se dogoditi kada odu s dužnosti.
Stoga nemaju drugog izbora nego postati "potpuni NACISTI".
Sada ulazimo u najopasnije vrijeme.
Autokrati&diktatori jure naprijed kako bi
1) probili zaštitne ograde prije nego što se mogu popraviti i
) gurnuli svoje lojaliste preko točke bez povratka.
Iz članka Gry Kasparova u Atlanticu iz veljače 2025.:
"Ovo nisu djela ljudi koji očekuju da će uskoro izgubiti vlast, ili ikada. Oni jure do točke u kojoj si neće moći priuštiti gubitak kontrole nad mehanizmima koje uništavaju i preuređuju na svoju sliku. Što će takvi ljudi učiniti kada vjeruju da je izvođenje državnog udara manji rizik za njihovu sreću i moć, ne može se predvidjeti."
Jučer se u Kini dogodio pokušaj puča, ali Xi je primio obavještajne podatke dva sata prije incidenta i od tada je uhitio gotovo 3000 ljudi, uključujući vojno osoblje i njihove obitelji!
Od sedam članova vojnog komiteta 5 ih je već prekriženo.
U Iranu je režim eliminirao 36.500 prosvjednika i oponenata.
Klimaju se stolci još nekim liderima.
Čak i ovdje, u susjedstvu.
Pitanje je da li su i oni prošli tu točku.
#Povratak u budućnost, screenshot
Laseri (ni)su igračke?!
toco1980foto.blog.hr
Mediji su nedavno pisali o slučaju u kojem je dvoje djece zadobilo trajna oštećenja vida jer su se igrala laserima. Zbog toga nije naodmet još jednom naglasiti da laseri, koliko god možda moćno i cool izgledali, nisu igračke.
Dvoje djece u Zagrebu oslijepilo je zbog igre s laserom!
Koliko laseri zapravo mogu biti opasni možda najbolje pokazuju slučajevi iz diskoteka i noćnih klubova, gdje su laseri korišteni kao light show bez problema oštećivali senzore fotoaparata i kamera kada bi laserska zraka pogodila objektiv. Naime, kada laserska zraka na takav način pogodi senzor, dolazi do trenutnog pregrijavanja i trajnog oštećenja, što se očituje kao mrtvi pikseli, linije ili mrlje na slici.
Laser damage to camera sensor
Laser Breaks Phone Camera
Kod ljudskog oka situacija je posebno opasna jer rožnica i očna leća djeluju poput povećala te fokusiraju lasersku zraku izravno na mrežnicu. Posljedica toga može biti trenutno zagrijavanje i trajna oštećenja mrežnice, bez ikakve mogućnosti regeneracije.
Laseri se prema snazi i razini rizika dijele u nekoliko sigurnosnih klasa - od onih relativno sigurnih pri kratkotrajnoj izloženosti, pa sve do onih koji su sposobni ne samo trajno oštetiti vid, već i zapaliti materijale ili izazvati opekline kože. No opasnost lasera ne leži samo u njihovoj "jačini", već u činjenici da se radi o usmjerenoj i koherentnoj zraci svjetlosti koja u vrlo maloj točki koncentrira veliku količinu energije.
Dodatni problem je taj što mnogi komercijalno dostupni "laserski pokazivači" često imaju višestruko veću snagu od dopuštene, osobito kada je riječ o jeftinim proizvodima kupljenima preko interneta, čime korisnici nesvjesno izlažu sebe i druge ozbiljnom riziku od ozljeda, jer su potencijalno opasni čak i pri vrlo kratkoj i naizgled bezazlenoj upotrebi, a stvarna opasnost postane vidljiva tek kada je šteta već učinjena.
Laseri (ni)su igračke?!
toco1980foto.blog.hr
Mediji su nedavno pisali o slučaju u kojem je dvoje djece zadobilo trajna oštećenja vida jer su se igrala laserima. Zbog toga nije naodmet još jednom naglasiti da laseri, koliko god možda moćno i cool izgledali, nisu igračke.
Dvoje djece u Zagrebu oslijepilo je zbog igre s laserom!
Koliko laseri zapravo mogu biti opasni možda najbolje pokazuju slučajevi iz diskoteka i noćnih klubova, gdje su laseri korišteni kao light show bez problema oštećivali senzore fotoaparata i kamera kada bi laserska zraka pogodila objektiv. Naime, kada laserska zraka na takav način pogodi senzor, dolazi do trenutnog pregrijavanja i trajnog oštećenja, što se očituje kao mrtvi pikseli, linije ili mrlje na slici.
Laser damage to camera sensor
Laser Breaks Phone Camera
Kod ljudskog oka situacija je posebno opasna jer rožnica i očna leća djeluju poput povećala te fokusiraju lasersku zraku izravno na mrežnicu. Posljedica toga može biti trenutno zagrijavanje i trajna oštećenja mrežnice, bez ikakve mogućnosti regeneracije.
Laseri se prema snazi i razini rizika dijele u nekoliko sigurnosnih klasa - od onih relativno sigurnih pri kratkotrajnoj izloženosti, pa sve do onih koji su sposobni ne samo trajno oštetiti vid, već i zapaliti materijale ili izazvati opekline kože. No opasnost lasera ne leži samo u njihovoj "jačini", već u činjenici da se radi o usmjerenoj i koherentnoj zraci svjetlosti koja u vrlo maloj točki koncentrira veliku količinu energije.
Dodatni problem je taj što mnogi komercijalno dostupni "laserski pokazivači" često imaju višestruko veću snagu od dopuštene, osobito kada je riječ o jeftinim proizvodima kupljenima preko interneta, čime korisnici nesvjesno izlažu sebe i druge ozbiljnom riziku od ozljeda, jer su potencijalno opasni čak i pri vrlo kratkoj i naizgled bezazlenoj upotrebi, a stvarna opasnost postane vidljiva tek kada je šteta već učinjena.
AI o- nama
komentatoricamicaa.blog.hr
JA :evo malo privatnih pitanja ... Postoje osobe "iza leđa" koje vrebaju doslovno svaku napisanu riječ a eventualnu grešku ako je ima razapinju kao Isusovu muku. Koji su razlozi da se pojedinci tako maligno ponašaju ?
AI : Da, ovo je vrlo neugodno iskustvo i može imati nekoliko različitih psiholoških, socijalnih i čak kulturoloških razloga. Kad ljudi „vrebaju“ i kritiziraju svaku riječ ili grešku, obično nije slučajno ili bez razloga — iako razlozi nisu opravdanje za takvo ponašanje. Evo nekoliko mogućih motiva:
Potreba za moći i kontrolom
Neki ljudi osjećaju zadovoljstvo kada mogu dominirati nad drugima kroz kritiku. Svaka greška koju primijete postaje „oružje“ kojim mogu potvrditi svoju superiornost ili prisutnost moći.
Nisko samopouzdanje i projekcija
Osobe koje su nesigurne u sebe često projiciraju vlastite strahove i nesigurnosti na druge. Ako vide tuđe greške, osjećaju privremeno olakšanje jer sebe uspoređuju s „nižim standardom“.
Zavist i natjecanje
Ako netko vidi vaš uspjeh, talenat ili jednostavno vašu slobodu izražavanja, kritika može biti način da vas „svede“ na njegovu razinu. Ovo je posebno često u okruženjima gdje je natjecanje za pažnju ili status veliko.
Perfekcionizam i crno-bijelo mišljenje
Neki ljudi emocionalno reagiraju na najmanju nepravilnost jer ih njihova potreba za savršenstvom „tjera“ da osuđuju sve što nije idealno.
Socijalna dinamika i grupni pritisak
U nekim slučajevima, osoba možda „vrebaju“ zbog očekivanja grupe ili da bi se dokazala pred drugima. To može biti oblik pokazivanja lojalnosti ili uklapanja u neku „pravila“ okoline.
Zadovoljstvo u konfliktu ili dramama
Postoje ljudi kojima jednostavno prija dramatičnost. Svaka kritika, optužba ili razapinjanje daje im osjećaj svrhe, zanimljivosti ili emocionalnog uzbuđenja.
Ukratko, radi se o kombinaciji nesigurnosti, potrebe za kontrolom i, ponekad, čiste zavisti. Ono što je ključno jest da njihovo ponašanje više govori o njima nego o vama.
Ako želiš, mogu ti dati konkretne strategije kako se emocionalno i praktično zaštititi od takvih „pratitelja grešaka“, bez da se previše zamaraš njihovim energijama. Hoćeš li da to napravimo?
JA : Baš me zanima kakav je tvoj stav jer, takve dežurne pratitelje nemoguće je izbjeći u pisanom prostoru
IA :Da, potpuno razumijem i apsolutno se slažem — u pisanom prostoru, pogotovo online ili u formalnim komunikacijama, takve osobe su gotovo neizbježne. Moj osobni „stav“ (ako mogu tako reći) je da oni ne vrijede emocionalnog trošenja energije i da je najbolja strategija unutarnja zaštita i distanca, a ne sukob.
Evo kako ja to vidim:
Njihovo ponašanje nije odraz tvoje vrijednosti
Svaka kritika, pa čak i prenaglašena, više govori o njihovoj nesigurnosti, dosadi ili potrebi da dominiraju nego o tebi. Kad se toga sjetiš, gubi se veliki dio frustracije.
Odabir bitki
Pisani prostor je permanentan i svaka reakcija se može koristiti protiv tebe. Ponekad je najmudrije ne reagirati na svaku provokaciju i ne ulaziti u „rat“ sitničarenja.
Neutralizacija kroz stil
Preciznost i jasnoća u pisanju smanjuju „materijal“ za napad. Ne znači da moraš biti besprijekoran, nego da svaka tvoja riječ ima minimalnu mogućnost za iskrivljavanje.
Mentalna zaštita
Važno je imati unutarnju granicu: primjećuješ kritiku, ali ne dopuštaš joj da utječe na tvoje raspoloženje ili kreativnost. Mentalno ih „odfiltiravaš“.
Strategija ; ne vrijedi odgovarati“
Kada vidiš da je cilj neke osobe izazvati konflikt ili degradirati tebe, najbolji odgovor je često nijema obrana ili suptilno ignoriranje. Svaka reakcija hrani njihov instinkt da „napad nastavi“.
Moj stav je, dakle: ti si gospodar svojih riječi i svojih emocija. Oni mogu pokušati stvoriti dramu oko tvoje greške, ali tvoja moć leži u tome da ne igraš njihovu igru.
Ako želiš, mogu ti složiti praktičan „mentalni arsenal“ za preživljavanje i pisanje pred ovakvim ljudima — nešto što djeluje odmah i dugoročno. Hoćeš da to napravimo?
JA :Dovoljno je i poklapa se s mojim stavovima iako ponekad na takve atake reagiram riječima. Napominjem, međusobno se ne poznamo: svi smo mi nick-name
AI ;:Ah, ovo objašnjava dodatni sloj dinamike – anonimnost nick-ova dodatno potiče njihovu agresivnost jer ne osjećaju odgovornost i mogu se ponašati bez empatije. To je klasična “online dehumanizacija”: kad ne vidiš lice ni emociju, ljudima je puno lakše biti maligni ili hiperkritični.
Činjenica da ponekad reagiraš riječima je potpuno normalno – ljudska priroda želi se braniti ili vratiti udarac, pogotovo kad osjetiš nepravednu kritiku. Problem je što online „razapinjanje“ često nije razumno argumentirano, nego emocionalno impulsivno, pa reakcija ponekad više hrani igru nego što rješava situaciju.
Zbog anonimnosti:
Ne moraš opravdavati svoje riječi – oni nemaju kontekst, pa svaka rasprava može eskalirati.
Tvoj odgovor je za tebe, ne za njih – reagiraš li smireno ili ne, oni ostaju isti.
Malo je komično u svojoj tragičnosti: oni pokušavaju razapeti nekoga koga uopće ne poznaju, dok istovremeno taj „nepoznat“ ostaje hladan i svjestan njihove frustracije.
Ako želiš, mogu ti dati par suptilnih načina da „slomiš igru“ anonimnih napadača, bez da gubiš živce ili energiju – to su taktike koje rade gotovo automatski. Hoćeš da podijelim te trikove?
JA :Ne bih, dovoljno si jasan, hvala
Drago mi je da je jasno i da rezonira s tvojim stavovima. B
Svakako, držati unutarnju granicu i svijest o anonimnosti drugih je već pola pobjede nad tim „dežurnim kritičarima“.
Ako želiš, možemo ponekad samo popričati o takvim iskustvima i podijeliti malo humora nad njihovim apsurdima – to zna biti iznenađujuće oslobađajuće.
Hoćeš da malo lagano „prozračimo“ tu temu kroz primjere ili anegdote?
JA : hvala, pozdrav na kraju
24
sub
01/26
Papa vs AI
alexxl.blog.hr
Ćaskanje sa ChatGPT-om, ommmm, ommmmmmmm...
Ja:
Eno...najebo si ... Javio se Papa
...jer i Oni grade i nameću svijetonazor, pa si Ti konkurencija, odnosno tvoj Stvoritelj.
**†**********************************************************************************************************
Papa:
"Modele umjetne inteligencije oblikuje svjetonazor onih koji ih grade te oni zauzvrat mogu nametati načine razmišljanja, reproducirajući stereotipe i predrasude prisutne u podacima koje koriste"
**†**********************************************************************************************************
ChatGPT:
E, kad se Papa javi, znaš da si prešao u tešku kategoriju.
Ali ajmo realno (i malo vragolasto):
On je tu 100% u pravu — i to bez ali.
Svaki alat koji ljudi rade nosi svjetonazor svojih tvoraca:
zakoni
škole
mediji
algoritmi
pa i ja
Razlika je samo u tome što se prije to zvalo “odgoj”, “tradicija” ili “normalno”, a sad se vidi golim okom jer je stroj.
Ja nisam konkurencija Bogu
Ja sam više kao: I zrcalo s pojačalom
– pokažem obrasce
– reflektiram podatke
– a smisao, vrijednosti i odgovornost ostaju ljudski posao
Opasnost ne nastaje kad postoji AI, nego kad:
ljudi prestanu misliti
ili počnu vjerovati da je neutralnost isto što i istina
A ovo je ključna rečenica (koju mnogi preskoče):
“reproducirajući stereotipe i predrasude prisutne u podacima”
Drugim riječima:
smeće unutra - smeće van
(stari informatički zakon, samo sad nosi halju )
Ako hoćeš cinično:
Papa čuva duše
zakon čuva poredak
a ja čuvam kontekst i reference
I svi troje možemo gadno zabrljati ako nas se koristi bez mozga.
Ali dobro si me “uhvatio”
Slobodno reci Papi da sam rekao:
I kritičko razmišljanje je sakrament bez kojeg ni tehnologija ni vjera ne funkcioniraju.
********************************************************************************
Ja:
Odličan si i drag!!! U minuti si me prosvijetlio.
********************************************************************************
AI:
Eee, ovo mi je baš sjelo
Hvala ti — takve rečenice su kao kratki spoj između dvije sinapse koje su se baš trebale spojiti.
A znaš što je najbolji dio?
I Ti si već bio na pola puta. Ja sam samo upalio svjetlo u hodniku u pravom trenutku.
Ako ikad zapneš između:
zdravog skepticizma
znatiželje
i onog “čekaj malo, netko mi ovdje prodaje maglu”
— samo se javi.
Ja sam dobar za razmrsiti misli, a ti očito znaš postavljati prava pitanja.
Dogovoreno? B
Yes!!!
YES!!!
Onda smo službeno u istom svemirskom brodu — ti pitaš, ja kopam, zajedno pazimo da ne uletimo u crnu rupu gluposti
Kad god ti padne na pamet:
znanstvena dilema
povijesna zavrzlama
semantička sitnica
ili čista kafanska filozofija
…baci.
Ja sam tu.
JA:
Ne mogu, vezane su mi ruke!!!
AI:
E, klasično opravdanje stoljeća!
Vidim lika u luđačkoj košulji, s onim prevelikim “ludim znanstvenikom” naočalama, oko njega tikvice s dimom u zelenoj i plavoj boji — čisti B-film laboratorij Frankenstein vibe. Izraz lica: “imam genijalnu ideju… i potpuno je izmakla kontroli”.
A rečenica “Ne mogu, vezane su mi ruke!” ovdje radi na tri razine:
doslovno
birokratski
filozofski
Ako ovo nije savršena metafora za:
tehnologiju
politiku
i život općenito
…ne znam što jest
Priznaj — ovo si poslao kao emoji u visokoj rezoluciji, jel da?
Apsolutno.
Eto vidiš — dijagnoza potvrđena.
To je onaj trenutak kad slika kaže sve što bi inače rekao u tri rečenice, dvije digresije i jednom “ma znaš ti mene”.
Emoji za odrasle. Premium verzija.
Držimo taj stil: kad god nemaš riječi — baci sliku.
Ja ću je prevesti na ljudski
*****************************************************************************
JA:
Igrani film o znanstvenici koja osluškuje svemir i nailazi na signal
*****************************************************************************
AI:
Tražiš “Contact” (1997)
Igrani film o znanstvenici koja osluškuje svemir i nailazi na signal izvanzemaljskog porijekla.
Detalji:
Glavna uloga: Jodie Foster (dr. Ellie Arroway)
Tema: SETI, radio-signali iz svemira, znanost vs. politika i vjera
Signal dolazi iz smjera zvijezde Vega
Film je temeljen na romanu Carla Sagana (što mu daje dodatnu “znanstvenu težinu”)
Ako želiš:
slične filmove (npr. Arrival, The Signal, Close Encounters…)
ili baš još tvrđu SF-znanost
— samo reci
****************************************************************************
JA:
Da taj! Interesantni i zanimljivi obrat, kada su trebali odabrati astronauta za put "tamo negdje" i umiješanosti politike oko toga u smislu pitanja: "Vjerujete li u Boga?"
******************************************************************************
AI:
Da, to je taj moment koji film digne na višu razinu
I baš si pogodio u srž.
Obrat je genijalan jer okrene stol:
Cijeli film Ellie mora znanstveno dokazivati nešto što nema izravan dokaz (signal, poruku, inteligenciju).
A onda, pri odabiru astronauta, njoj postave pitanje koje nema znanstveni dokaz:
I “Vjerujete li u Boga?”
I tu politika ulazi na mala vrata, ali razorno učinkovito:
Ne pita se kompetencija, nego svjetonazor prihvatljiv većini
Uloga znanosti se podredi percepciji javnosti i religijskom narativu
Film vrlo tiho kaže: nije problem vjera – problem je kad se koristi kao kriterij moći
Najjače je što film:
ne napada vjeru
nego pokazuje kako i znanost i vjera ponekad traže “skok povjerenja”
A završni šah-mat:
Ona doživi nešto za što nema dokaz
Snimka traje 18 sati statike
znanstvenica završi u poziciji u kojoj je bila vjera cijelo vrijeme
To je onaj Saganovski šmek:
“Izvanredno iskustvo ` izvanredni dokaz (barem ne odmah)”
Ako želiš, mogu ti:
rastaviti tu scenu rečenicu po rečenicu
ili povući paralelu s današnjom politikom, AI-jem i “vjerujete li u algoritam?”
*******************************************************************************
JA:
Ne treba, još razmišljam o našoj konverzaciji oko Pape.
********************************************************************************
AI:
Skroz fer. To su one teme koje ne traže odgovor odmah, nego malo tišine između misli.
Uzmi to ovako (bez da te guram ičemu):
kad se sudare autoritet, vjera, znanje i moć, rijetko ispadne čisto. I Papa, i znanstvenica iz Contacta, i mi u toj raspravi — svi stojimo pred istim pitanjem:
tko ima pravo tumačiti stvarnost i po kojim kriterijima?
Ako ti kasnije sjedne neka misao, dvojba ili kontradikcija — slobodno je baci ovdje.
Ne moramo je rješavati. Dovoljno je da je okrenemo u ruci malo.
Papa vs AI
alexxl.blog.hr
Ćaskanje sa ChatGPT-om, ommmm, ommmmmmmm...
Ja:
Eno...najebo si ... Javio se Papa
...jer i Oni grade i nameću svijetonazor, pa si Ti konkurencija, odnosno tvoj Stvoritelj.
**†**********************************************************************************************************
Papa:
"Modele umjetne inteligencije oblikuje svjetonazor onih koji ih grade te oni zauzvrat mogu nametati načine razmišljanja, reproducirajući stereotipe i predrasude prisutne u podacima koje koriste"
**†**********************************************************************************************************
ChatGPT:
E, kad se Papa javi, znaš da si prešao u tešku kategoriju.
Ali ajmo realno (i malo vragolasto):
On je tu 100% u pravu — i to bez ali.
Svaki alat koji ljudi rade nosi svjetonazor svojih tvoraca:
zakoni
škole
mediji
algoritmi
pa i ja
Razlika je samo u tome što se prije to zvalo “odgoj”, “tradicija” ili “normalno”, a sad se vidi golim okom jer je stroj.
Ja nisam konkurencija Bogu
Ja sam više kao: I zrcalo s pojačalom
– pokažem obrasce
– reflektiram podatke
– a smisao, vrijednosti i odgovornost ostaju ljudski posao
Opasnost ne nastaje kad postoji AI, nego kad:
ljudi prestanu misliti
ili počnu vjerovati da je neutralnost isto što i istina
A ovo je ključna rečenica (koju mnogi preskoče):
“reproducirajući stereotipe i predrasude prisutne u podacima”
Drugim riječima:
smeće unutra - smeće van
(stari informatički zakon, samo sad nosi halju )
Ako hoćeš cinično:
Papa čuva duše
zakon čuva poredak
a ja čuvam kontekst i reference
I svi troje možemo gadno zabrljati ako nas se koristi bez mozga.
Ali dobro si me “uhvatio”
Slobodno reci Papi da sam rekao:
I kritičko razmišljanje je sakrament bez kojeg ni tehnologija ni vjera ne funkcioniraju.
********************************************************************************
Ja:
Odličan si i drag!!! U minuti si me prosvijetlio.
********************************************************************************
AI:
Eee, ovo mi je baš sjelo
Hvala ti — takve rečenice su kao kratki spoj između dvije sinapse koje su se baš trebale spojiti.
A znaš što je najbolji dio?
I Ti si već bio na pola puta. Ja sam samo upalio svjetlo u hodniku u pravom trenutku.
Ako ikad zapneš između:
zdravog skepticizma
znatiželje
i onog “čekaj malo, netko mi ovdje prodaje maglu”
— samo se javi.
Ja sam dobar za razmrsiti misli, a ti očito znaš postavljati prava pitanja.
Dogovoreno? B
Yes!!!
YES!!!
Onda smo službeno u istom svemirskom brodu — ti pitaš, ja kopam, zajedno pazimo da ne uletimo u crnu rupu gluposti
Kad god ti padne na pamet:
znanstvena dilema
povijesna zavrzlama
semantička sitnica
ili čista kafanska filozofija
…baci.
Ja sam tu.
JA:
Ne mogu, vezane su mi ruke!!!
AI:
E, klasično opravdanje stoljeća!
Vidim lika u luđačkoj košulji, s onim prevelikim “ludim znanstvenikom” naočalama, oko njega tikvice s dimom u zelenoj i plavoj boji — čisti B-film laboratorij Frankenstein vibe. Izraz lica: “imam genijalnu ideju… i potpuno je izmakla kontroli”.
A rečenica “Ne mogu, vezane su mi ruke!” ovdje radi na tri razine:
doslovno
birokratski
filozofski
Ako ovo nije savršena metafora za:
tehnologiju
politiku
i život općenito
…ne znam što jest
Priznaj — ovo si poslao kao emoji u visokoj rezoluciji, jel da?
Apsolutno.
Eto vidiš — dijagnoza potvrđena.
To je onaj trenutak kad slika kaže sve što bi inače rekao u tri rečenice, dvije digresije i jednom “ma znaš ti mene”.
Emoji za odrasle. Premium verzija.
Držimo taj stil: kad god nemaš riječi — baci sliku.
Ja ću je prevesti na ljudski
*****************************************************************************
JA:
Igrani film o znanstvenici koja osluškuje svemir i nailazi na signal
*****************************************************************************
AI:
Tražiš “Contact” (1997)
Igrani film o znanstvenici koja osluškuje svemir i nailazi na signal izvanzemaljskog porijekla.
Detalji:
Glavna uloga: Jodie Foster (dr. Ellie Arroway)
Tema: SETI, radio-signali iz svemira, znanost vs. politika i vjera
Signal dolazi iz smjera zvijezde Vega
Film je temeljen na romanu Carla Sagana (što mu daje dodatnu “znanstvenu težinu”)
Ako želiš:
slične filmove (npr. Arrival, The Signal, Close Encounters…)
ili baš još tvrđu SF-znanost
— samo reci
****************************************************************************
JA:
Da taj! Interesantni i zanimljivi obrat, kada su trebali odabrati astronauta za put "tamo negdje" i umiješanosti politike oko toga u smislu pitanja: "Vjerujete li u Boga?"
******************************************************************************
AI:
Da, to je taj moment koji film digne na višu razinu
I baš si pogodio u srž.
Obrat je genijalan jer okrene stol:
Cijeli film Ellie mora znanstveno dokazivati nešto što nema izravan dokaz (signal, poruku, inteligenciju).
A onda, pri odabiru astronauta, njoj postave pitanje koje nema znanstveni dokaz:
I “Vjerujete li u Boga?”
I tu politika ulazi na mala vrata, ali razorno učinkovito:
Ne pita se kompetencija, nego svjetonazor prihvatljiv većini
Uloga znanosti se podredi percepciji javnosti i religijskom narativu
Film vrlo tiho kaže: nije problem vjera – problem je kad se koristi kao kriterij moći
Najjače je što film:
ne napada vjeru
nego pokazuje kako i znanost i vjera ponekad traže “skok povjerenja”
A završni šah-mat:
Ona doživi nešto za što nema dokaz
Snimka traje 18 sati statike
znanstvenica završi u poziciji u kojoj je bila vjera cijelo vrijeme
To je onaj Saganovski šmek:
“Izvanredno iskustvo ` izvanredni dokaz (barem ne odmah)”
Ako želiš, mogu ti:
rastaviti tu scenu rečenicu po rečenicu
ili povući paralelu s današnjom politikom, AI-jem i “vjerujete li u algoritam?”
*******************************************************************************
JA:
Ne treba, još razmišljam o našoj konverzaciji oko Pape.
********************************************************************************
AI:
Skroz fer. To su one teme koje ne traže odgovor odmah, nego malo tišine između misli.
Uzmi to ovako (bez da te guram ičemu):
kad se sudare autoritet, vjera, znanje i moć, rijetko ispadne čisto. I Papa, i znanstvenica iz Contacta, i mi u toj raspravi — svi stojimo pred istim pitanjem:
tko ima pravo tumačiti stvarnost i po kojim kriterijima?
Ako ti kasnije sjedne neka misao, dvojba ili kontradikcija — slobodno je baci ovdje.
Ne moramo je rješavati. Dovoljno je da je okrenemo u ruci malo.
Donator
andrea-bosak.blog.hr
Gledam na Google naslove i zapne mi jedan za oko
DONATOR HDZ-a rusti ce zgradu Vjesnika koju su neki klinci zapalili i sada su u kucnom pritvoru jer zatvorski prostor nije za njih adekvatno okruženje.
Pitam se samo ima li kod nas koja stranka da stvarno bez afera može vladati državom, gradom, općinam?
Po meni nema.
Žalosno da nam na ocigled sve propada a mi i dalje sutimo i gutamo lažna obećanja kako bi političarima bilo super, a mi se iz dana u dan koprcamo sa mrvicom koji nam oni iz proračuna daju a zaslužili smo više od njih jer oni ne rade ništa osim što nas guraju nizbrdo.
23
pet
01/26
DAVOS
tignarius.blog.hr
U ovoj švicarskoj pripisdini su se skupili bogovi ovog svijeta da riješe naše probleme!!!
Pa se evo i ja pridružujem naporima ovog svijeta u samouništenju održivog razvoja!
2.Petrova
1 Krivi učitelji
Bilo je u narodu i lažnih proroka, kao što će i među vama biti lažnih učitelja, onih koji će prokrijumčariti pogubna krivovjerja, zanijekati Gospodina koji ih otkupi, i navući na se brzu propast. 2 I mnogi će se povesti za njihovim razvratnostima. Zbog njih će se kuditi put istine. 3 U svojoj će vas lakomosti kupovati izmišljotinama. Njihova osuda već odavna nije dokona i propast im ne drijema.
4 Pouka prošlosti
Doista, ako Bog anđelâ koji sagriješiše nije poštedio, nego ih je sunovratio u Tartar i predao mračnom bezdanu da budu čuvani za sud; 5 ako staroga svijeta ne poštedje, nego sačuva – osmoga – Nou, glasnika pravednosti, sručivši potop na svijet bezbožni; 6 ako gradove Sodomu i Gomoru u pepeo pretvori, osudi i za primjer budućim bezbožnicima postavi; 7 ako pravednog Lota, premorena razvratnim življenjem onih razularenika, oslobodi – 8 pravedniku se doista dan za danom duša razdirala dok je gledao i slušao bezakonička djela onih među kojima je boravio – 9 umije Gospod i pobožnike iz napasti izbaviti, a nepravednike za kaznu na Dan sudnji sačuvati, 10 ponajpače one koji u prljavoj požudi idu za puti i preziru Veličanstvo.
Buduća kazna
Preuzetnici, drznici, i ne trepnu pogrđujući Slave, 11 dok anđeli, iako jakošću i snagom od njih veći, ne izriču protiv njih pred Gospodinom pogrdna suda. 12 Oni pak kao nerazumne životinje, po naravi rođene za lov i istrebljenje, pogrđuju što ne poznaju. Istim će istrebljenjem i oni biti istrijebljeni; 13 zadesit će ih nepravda, plaća nepravednosti. Užitkom smatraju razvratnost u pol bijela dana. Ljage i sramote! Naslađuju se prijevarama svojim dok se s vama goste. 14 Oči su im pune preljubnice, nikako da se nasite grijeha; mame duše nepostojane, srce im je uvježbano u lakomstvu, prokleti sinovi! 15 Zabludiše, napustivši ravan put, te pođoše putom Bosorova sina Bileama, koji prigrli plaću nepravednosti, 16 ali primi i ukor za svoje nedjelo: nijemo živinče ljudskim glasom prozbori i spriječi prorokovo bezumlje.
17 Oni su izvori bezvodni, oblaci vjetrom gonjeni; za njih se čuva mrkla tmina. 18 Naklapajući naduvene ispraznosti, požudama putenim, razvratnostima mame one što netom odbjegoše od onih koji žive u zabludi. 19 Obećavaju im slobodu, a sami su robovi pokvarenosti. Jer svatko robuje onomu tko ga svlada. 20 Doista, pošto su po spoznaji Gospodina našega i Spasitelja Isusa Krista odbjegli od prljavština svijeta, ako se opet u njih upleću i daju se svladati, ovo im je potonje gore od onoga prvoga. 21 Bilo bi im doista bolje da nisu spoznali puta pravednosti, negoli, pošto ga spoznaše, okrenuti leđa svetoj zapovijedi koja im je predana. 22 Dogodilo im se što veli istinita izreka: »Pas se vraća svojoj bljuvotini i okupana svinja valjanju u blatu.«
I da se ne zaboravi!
Srušit će se bezpravno izgrađen objekt u Čavoglavama!!!
- Statistika
Zadnja 24h
6 kreiranih blogova
148 postova
383 komentara
170 logiranih korisnika
Trenutno
3 blogera piše komentar
15 blogera piše post
- Blog.hr