Blog.hr

cool

ned

12/24

PRVA NEDJELJA DOŠAŠĆA

potok.blog.hr

Danas je počelo došašće ili advent.
U molitvi Oče naš na latinskom dio teksta glasi :"Adveniat regnum tuum" što znači "Dođi kraljevstvo tvoje", pa otuda i naziv ovog dijela crkvene godine.
Kršćanska duša bi trebala biti ispunjena čežnjom za dolaskom Božjeg kaljevstva po Kristu, koji se je pojavio u liku djeteta , postao sličan nama u svemu osim u grijehu.
Pozvani smo da mu u ovom vremenu "poravnamo staze", otvorimo svoja srca te u molitvi, odricanju od loših navika, prihvaćanju životnih križeva i dobrim djelima dočekamo dan istinskog slavlja, njegov rođendan BOŽIĆ..
Ne znamo kalendarski datum rođenja Isusa Krista ali znamo da se rodio i prošao svijetom čineći dobro, da je već od rođenja bio izložen nerazumijevanju, da za njega nije bilo mjesta u gostinjcu.
Mnogi pokušavaju odbaciti svaku patnju ali to je nemoguće. Najviše što možemo učiniti je pokušati sve što nam savjest dopušta a ostalo prepustit Bogu koji jedini zna što je za naše dobro,
Čista savjest i osjećaj Božje blizine je predokus raja i početak Kraljevstva već ovdje, na zemlji.
Pa bio nam sretan ovaj advent, pripravio nas za prijem Božića, za njegovo rođenje u srcima ljudi koji mu se otvore, a ključ je iznutra!

Osobno i Paranormalno

aniram.blog.hr

- Mamaaaaaa, znaš šta ja želim od djeda Božićnjaka?
- Šta?
- Ajfooooon!
- Ma daj, a šta ti je to ajfooon?
- To ti je mobitel, ali praaaavi!!!

Da, zna mama da je praaavi, i mama ga isto potajno želi, ali ne vjeruje u djeda Božićnjaka, i to s djedom sam isto propustila, ne zanima malu ni tko je ni što je taj, dobar je sve dok darove nosi i tako to uglavnom funkcionira u tom svijetu gdje i četverogodišnjaci u vrtiću dijele svoje mokre snove o ajfonu, inače ne bi ova moja znala sve te key words o djedu Božićnjaku i gadžeteriji. Sve je to ona mala njena nova prijateljica iz vrtića zakuhala!
Mimo vrtića imamo i parkić. U parkić u ovo doba godine dolaze uglavnom roditelj koji zadrto vjeruju u friški zrak i kretanje, jer vani je toliko ogavno da samo oni koji vjeruju kako između čestica crnog gradskog smoga zabijenih ispod crnih gradskih oblaka ima nešto malo zdravoga kisika, pa izvode svoje potomke da se tu malo rastrče. E, ti isti roditelji jako paze da njihovoj djeci mobiteli ni u ludilu ne dođu u ruke. Nešta kao amiši visokorazvijenoga tehnološkoga svijeta. Mi smo malo zbunjeni između tih krajnosti roditeljske strogosti, čini mi se da sam ja malo svjesnija ovisnosti naših odraslih mozaka o tim džepnim demonima, sasvim sigurno sam ja, ja, ja, pa ja ta koja se oko toga više brinem, gospon muš se budistički osvješteno odlučio ne brinuti previše u životu. Mi smo, eto, odrasli u dimu cigareta jer su naši roditelji zajedno s bakama i djedovima stalno ih cuclali, naša djeca odrastaju u nevidljivom dimu lebdećih, šarenih i zavodljivih informacija, život je između ostalog vječna ovisnost u svoj svojoj kratkoći postojanja i to nam je tako.
Inače, počeo je taj advent, okitili su nam urbani okoliš u zavodljiva svjetla, tko zna gdje je nestala nevidljiva energija Nikole Tesle i vrrti li se u grobu brzinom bržom od brzine svjetlosti kao najbrža turbina u svemiru, za oko su mi zapele neke rečenice koje govore da svaka naša misao i svaki osjećaj i sve što smo ikada rekli i učinili ostaje u svemiru i radi neki svoj trag, sjećam se da sam učila kako naš ego najveć od svega želi biti neuništiv i ostaviti svoj trag, ili je to ego, ili je samo ona biološka potreba za zapišavanjem teritorija, sve je to tako neodvojivo premreženo i eto tako se otprilike gubim dok skrolam po naslovima odabranim od umjetne inteligencije samo za mene, ni Đelo Hadžiselimović ne bi mogao bolje. Uglavnom, počeo je taj advent, sve šljašti i majka s djetetom mora podijeliti jednu fritulu koliko je to šljaštenje ustvari skupo (još jedan komadičak jednog naslova), alooo, ne privlače vas oni sjajem bogatstva da bi vas besplatno hranili, ne klikam na naslove gdje mame dijele fritulu s djetetom, ne klikam na naslove općenito, sasvim sam uklopljena u površnost današnjice.
A i tko bi stigao pročitati sve te naslove ako bi otvarao sve te sadržaje?
Inače, danas kitimo bor, dijete poželjelo, a nešto će radit, barem neko vrijeme neće cvilit za crtićima i dosadnoooooo mi jeeee, za Božić ionako ne bi trebali biti ovdje, pa neka nama malo sjaja dok smo još tu, sjećam se kad je moj otac osamdesetih otkrio kako Nijemci daju svojoj djeci neki adventski kalendar dizajniran tako da svaki dan smiju otvorit po jednu čokoladicu i tako ih treniraju disciplini i kako mu je to bilo genijalno, mi nemamo discipline, mi se gušimo u svakodnevnim poklonima i šarenim celofanima, osim da, ipak, čokoladica se smije samo nakon ručka u kojem se pojeo pristojan dio zelenjave, eto, nismo najgori, a to je najdraža utjeha luzerima širom planete, neka i nas u klubu.
I da, crni petak pao je upravo na dan bivše republike i o tome mi se imalo štošta za reć, ali, eto, pijesak slobodnog vremena je iscurio, kititi se mora.

sub

11/24

Doživjeti stotu

ffp2.blog.hr

On: Šta ćemo danas, idemo na bazen ili se prošetati?
Ona: Idemo u šetnju a onda ti možeš na bazen a ja iden peći onu teletinu.
On: Jebala te teletina!
Ona: Pa ti si je kupio. A to se mora peći polako.
On: A ne možeš to ispeći neki drugi dan?
Ona: Tad imam još manje vremena.
On: Nije stvar u teletini, nego ti hoćeš na miru pogledati koju epizodu one doktorske serije.
Ona: Normalno. Inače mi ne gine neartikulirano urlanje tamo nekih viginga i slične bagre.
On: Nisu vikinzi nego stari Slaveni.
Ona: Kako god, stoka nedojebana. Koda mi čavle u glavu zabija kad to gledaš.
On: Mogu ja gledati i nogomet za promjenu.
Ona: Znaš kako je Tajo govoril o tebi i tvojem filmskom izboru?
On: Da njegovom zetu nije film ako u prvih deset minuta nema 200 mrtvih?
Ona: Čak je malo i pretjerao u tvoju korist.
Nego, jučer sam gledala neki dokumentarni film o tome kako doživjeti stotu.
On: Očito se informiraš kako da me zajebavaš još 40ak godina.
Ona: Jebeš to, da i doživiš stotu, 50 godina od toga si bio stariji od pedeset. Da je to doživjet stotu a od toga 50 godina imati 39, pa ajde.
On: I šta kažu, kako postati stari bambinito koji zadnjih 10 godina ne zna tko je ni šta je ni zašto mu gradonačelnik nosi buket cvijeća i tortu sa 100 svjećica dok ih slika fotograf lokalnih novina za rubriku Zanimljivosti?
Ona: Pa na kraju su nerado priznali da je najvažnije imati love. Za to nisu trebali skupu studiju, mogli su mene pitat, isto bi im rekla.
On: Znači ništa od onog nije u šoldima sve i najlipše stvari u životu su džabe?
Ona: Sve kao, bitno je jesti ovo, izbjegavati ono, baviti se ovim ili onim. Dobro je recimo igrati tenis, to statistički produžava život za 7 godina.
On: Tenis?
Ona: Da. Ali fora je u tome da oni naprave statistiku medju stogodišnjacima i onda ispadne da ih je puno igralo tenis.
On: Ali nema svatko love za bavljenje tenisom?
Ona: Pa u tome je caka. Tko ima love i vremena za tenis, taj ima love i za bolju zdravstvenu njegu, terpeute, kvalitetnu hranu. Ne razmišlja danima kako skupiti pare za kupiti novu veš mašinu kad se stara pokvari. Na kraju ne živi od duže radi tenisa nego radi para.
On: A baš si prava keš pička!
Ona: E da barem. Onda bi si mogla kupiti novu nogu a ne ovu razjebanu, sa 16 ožiljaka, koja se neda savit kako treba.
On: Bolje ispuni više te formulara za rehabilitaciju, nego šta tu opet kukaš.
Ona: Tamo će me onda rastezati 4 fizioterapeuta a ne samo ova moja Sonja radi koje sad pijem ibuprofene.
On: Znaš kako se kaže: Übung macht den Meister!
Ona: Poštedi me tih švapskih pizdarija i odi bolje uplati loto.
On: Pa kad dobijemo onda safari, zbogom žohari!
Ona: U životu sam bila i rahmetli babo Atif i Ibro Dirka i Pišonja i Žuga i Fikreta a nikad guzonjin sin ali otkako traje ova jebada sa nogom još sam samo Gigo Bosnić.
On: Kad ti počneš punit kalibar 155 to će biti pičkin dim prema svinjariji koju je Gigo izveo.
Ona: A sve jer nije ušla ona trica protiv KK Alhosa.

Bilo je to zlatno doba našeg basketa
Rusi poslaše u Sibir pet-šest trenera
A mi se kladili jesu l rolinzi
Bolji kod Gige il kod Delibašića

23-eg maja protiv KK "Alhosa"
Došli da ga vide ljudi malo važniji
Al Gigo je svu noć sa rajom ružio
Toga dana nije bio najprecizniji
***
I tako malo rada, a puno talenta
Malo povrede, a malo "Vecchia"
Tek osvanu Gigo tog aprila kraj haubice
Konačno je imao cijeli grad ispod sebe

Za sve dosuđene korake
Za sve sudijske nepravde
Za sve promašene zicere
Za sve što ga nisu voljele
Za Kosevo, za Vratnik, Maltu, za čitav svijet
Gigo Bosnić puni sad Kalibar 155

pet

11/24

Kutija za kolače

dvitririchi.blog.hr

...istinita priča u Adventskom blog kalendaru, dogodila se na današnji dan.

Danas je jedna teta meni obećala kavu ukoliko se nešto dogodi s kutijom za kolače, praznom kutijom za kolače - naravno.
Ja sam se jako poduzela oko te kutije, svašta sam nešto pokušavala, teti je bilo smijesno jer - od kave očito neće biti ništa. Mislim, kakva je to beznadna ponuda, obećaš kavu i ne vjeruješ da će se ostvariti.
Ne znam.
Uglavnom, ja sam se opskrbila višnjama i lisnatim, kutije nemam, kave tko zna hoće li biti (ne znam kako je kod vas ali kava je ovdje abnormalno poskupila) a kolače radim rado kad ulovim volje, zapravo kad me ulovi želja za slatkim, bio Božić nebio bijeli, kad bi jeli svi.
Jer ne more se na more!
Ali štrudla od višanja - more li u kutiju?

Nazad 1 2 3