Aktualno
cool
Isključi prikazivanje slika13
sub
12/25
Poklon dan
luki2.blog.hr
Od jutra živo, živo i radno....:))))) Sve im oprošteno zbog Bruxellesa!:))))))
Danas su bili izbori za koordinatore stranke ipredstavnike vijeća....
Neka moje fotografije govore:
.jpg)
I u Bruxellesu i u Zagrebu prijatelji ostaju prijatelji.....
Tek u četiri popodne stižem kući (bez brige, imali smo ručak i pauzu i sve), ali zvoni telefon.....
Zovu moji iz Metkovića. Da su poslali jedan paket autobusom. Majko moja, pa kad stiže paket?! Pa u 17.30.
Nisam se stigla ni presvući, jurim na autobusni....Stigla. Bus dolazi. Paketušinu jedva mogu podignuti. E, nećeš. Preumorna sam, idem na taxi. Jedan mladi gospodin pomaže mi i dovući ga na katove....:((((
U paketu dvije ogromne vreće mandarina, limun, jabuke, šipak ili nar i još svašta nešto....
.. .
Sveta Lucija – svjetlost koja korača kroz tamu
star-rose-bloger.blog.hr
Sveta Lucija dolazi tiho, gotovo nečujno,
kao da se boji probuditi uspavani prosinac.
Koraci su joj od svjetlosti, od one najmekše vrste svjetla
koje ne zasljepljuje, nego grli i smiruje.
U rukama nosi plamen što ne peče, već obasjava put —
onaj unutarnji, skriveni, koji često zaboravimo pratiti
u žurbi svakodnevice.
To je svjetlo koje se ne gasi ni kad se noć najdublje spusti,
svjetlo koje šapće:
„Ovdje sam. Samo pogledaj.“
Lucija je čuvarica vida,
ne samo naših očiju, nego i pogleda na svijet.
Podsjeća nas da vidjeti znači primijetiti dobro,
prepoznati ljepotu u sitnicama
i pronaći toplinu u drugom čovjeku
— ali i u nama samima.
Na njezin dan budimo pšenicu,
malo zeleno obećanje usred hladnog prosinca.
Gledamo kako niče, tiho i uporno,
kao simbol da život uvijek pronalazi put,
pa i onda kada se čini da sve miruje.
U njezinoj blagosti ima nešto starinsko,
nešto što nas vraća korijenima,
u vremena kada je svjetlost bila dar,
a ne svakodnevna sigurnost.
Zato Sv. Lucija nije samo ime u kalendaru,
već prosinačka poruka ispisana svjetlom:
da i najmanja iskra,
ako je nosimo u srcu,
može postati dovoljno snažna
da nas provede kroz najdužu noć.
I to svjetlo može
doći na razne načine,
zato otvorite srce
da ga prepoznate —
u toploj riječi,
u tišini koja liječi,
u pogledu koji razumije
i u nadi koja ne odustaje.
Jer svjetlost ne traži savršenstvo,
samo malo prostora da zasja.
A kad joj dopustimo,
ona nas pronađe
točno tamo gdje smo
i povede dalje,
korak po korak,
prema miru.
12
pet
12/25
Bruxelles - treći dio
luki2.blog.hr
I evo nas u Stranci Zelenih, s kojom naši Možemovci dijele neke zajedničke ideje i surađuju u okviru svojih klubova.
Upoznali smo jednog osebujnog Talijana i jednog vrlo uštogljenog Nijemca.:)
Dok su oni predavali, dok su se bavili svojim agendama - sinulo mi je da je sve što sam učila u knjigama zapravo vrlo šturo i ne može Te pripremiti na ono, što je bitno u stvarnom životu i političkim procesima. Moraš stalno lobirati, preslagivanja, koalirati, odstupiti kad je nužno.....i biti uporan! Jako uporan. Poput mene. Točno sam takva. Kad "zagrizem", zaista se pripremim i uspijem!
"Jer sve se kupi parama, jedino ne ta maramama..." :)))) Đole, naravno.
Dakle, Takijan i njegova marama....Otvorenih usta sam slušala što priča, pa sam i zaboravila slikati....Neopisiv!:)))))
Nakon podneva i predavanja koji su trajali od ranog jutra, uputili smo se na stanicu metroa, kako bi smo došli do vrlo lijepe i atraktivne lokacije: Atomiuma.
Poznate kuglice:
Wikipedija:
"Atomium je skulptura izgrađena u čast Svjetske izložbe 1958. u Bruxellesu.
Ta 110 m visoka čelično-aluminijska konstrukcija postala je senzacijom Izložbe.
Skulptura, koja nadvisuje izložbeni prostor na terenu perivoja Laeken, predstavlja devet atoma jednog alfa-željeznog kristala u mjerilu 1:150 milijardi.
Kada je Svjetska izložba 1958. zatvorila svoja vrata, devet srebrnih kugla Atomiuma postale su znamenitost grada Bruxellesa. Kugle su potisnule "briseleskog najstarijeg građanina" manekena Pisa, koji je čest motiv na plakatima belgijskih turističkih poduzeća. Nadaleko vidljive kugle lebde naoko bestežinski iznad glavnoga grada Belgije. Svoj snažan sjaj zahvaljuju jednoj 2 mm tankoj elektrolitski obrađenoj aluminijskoj kori.
Atomium nije samo izvana privlačan već je zanimljiv i njegov unutarnji život koji je potpuno klimatiziran. Svaka od tih devet blistavih kugli mjeri u promjeru 18 m. Preko pet pomičnih stubišta - među njima i najdulje u Europi, tvrde Belgijanci - i nekoliko stubišta dovode čovjeka kroz tri metra široke cijevi do pokrajnih kugli; tu se dolazi u sobu s jelom i do stalne izložbe koja prikazuje miroljubivo korištenje atomske energije. Brzo dizalo odnosi posjetitelje brzinom od pet metara u sekundi u glavnu atrakciju Atomiuma: okrugli, udobni restoran u najvišoj kugli odakle se pruža veličanstven pogled na grad."
Zadržali smo se dva sata u Planetariumu, to valjda govori sve. Restoran je dojmljiv, kao i cijene svega u njemu - ali, kad Ti je sve plaćeno....:))))Najbolja hrana i najbolja kava u Bruxellesu....
Planetarium, njegovih devet kuglica, vrlo slično pokazuju razvoj čovječanstva, gotovo (skoro) kao u Muzeju povijesti, ali ovdje je sve još pojačano i naglašene glazbom i pokretom, plesom.....Nije mi bilo sve svejedno kad sam prolazila kroz pokretne stepenice - tunel, ali što je tu je:))))) Vidiš idu drugi, ništa ružno im se ne događa - pa ideš i Ti u nadi da će sve biti dobro...:))))
Sa Planetariuma se lijepo vidi i Mala Europa, jedan mini muzej europskih atrakcija, ali nismo otišli tamo, jer bi to značilo još sat do dva razgledavanja.
Kosi toranj, Eiffelov toranj, gondole u Veneciji....:)))) U unutarnjem dijelu su predstavljeni značajni događaji i političari Europe. Angela Merkel je čvrsto zauzela svoju poziciju.:)))
Vraćamo se u centar. Kava. Nije dobra.:(((( A još kad sam ugledala Bartulicu....:((((( Prisjela kava......
No dobro. Preživjeli i zastupnika Bartulicu.
Malo zanimljivih poruka:
Ovo je poruka iz Stranke Zelenih....
A ovo je poruka s ceste:
Postojim- piše lijepo...Samo postojim.....
Još ostaje, naravno, maneken Pis:
.jpg)
Brončani Manneken Pis stanovnicima Bruxellesa toliko je prirastao srcu da su ga neumorno štitili i skrivali čak i za vrijeme velikih ratnih razaranja, a od 1698. za posebne prigode počeli su ga odijevati i u različite kostime. Od tad ih je skupio više od 900! Naravno, sve njegove odjevne kombinacije pohranjene su u povijesnom gradskom muzeju na glavnom trgu u Bruxellesu. Prije nekoliko desetljeća, točnije 1987., u gradu je postavljena i ženska varijanta fontane, koja se zove Jeanneke Pis.
Manneken Pis ili Petit Julien, popularna fontana s likom dječaka koji mokri. Visok svega 55,5 centimetara, isti stoji na uglu Rue de l’Etuves i Rue des Grands Carmes, svega stotinjak metara iza Gradske vijećnice.
Iako je njegovo postojanje potvrđeno još sredinom 15. stoljeća, Manneken Pisa redizajnirao je kipar Jérôme Duquesnoy Stariji i postavio 1619. godine. Kip je otuđivan nekoliko puta, a sadašnji je zapravo kopija iz 1965. Original se čuva u Maison du Roi (Muzeju grada Bruxellesa, tj. Kraljevoj kući).
Manneken Pis dosad je skupio više od 900 kostima, skoro svaka zemlja mu je poklonila nekoliko kostima, pa tako i Hrvatska. Imao je dječji kostim s područja zagrebačke Dubrave, malu nošnju zapravo.
Postoji nekoliko legendi koje objašnjavaju zašto je simpatičan Manneken Pis postao toliko popularan. Prema jednoj, Bruxelles je u 14. stoljeću bio pod opsadom. Kako ga neprijatelj nije uspijevao brzo osvojiti, odlučio je eksplozivom raznijeti gradske zidine. No dok su provodili svoj plan u djelo, dječak Juliaanske iz Bruxellesa vidio je što rade i pomokrio se po gorućem fitilju, što je onesposobilo eksploziv i na kraju time spasio grad.
Druga legenda, pak, kaže da je bogati trgovac, očajan nakon što je izgubio malog sina, zamolio sugrađane da mu ga pomognu pronaći. Srećom, dječačića su ugledali kako u obližnjem vrtu bezbrižno urinira, nakon čega je njegov otac, u znak zahvalnosti svima koji su mu pomogli, dao izraditi dotičnu fontanu, koja je postala nezaobilazna atrakcija Bruxellesa.
U koju legendu vjerujete? Ja nekako "navijam" za prvu.
Ovo je Jeanneke, s malom se nisam slikala:)))))). Slika je preuzeta s Wikipedije:
O ogromnoj gužvi u zračnoj luci, traženju free shopa i toaleta u povratku - radije ne bih.....:)))))
Let prema Zagrebu.....
Dio poklona za najdraže.....Kupila čokolade, vafleee i naravno - pivo i praline, magnete za hladnjak.....:))) Za svakoga po nešto. Mia je dobila pasju čokoladu i još jedan adventski kalendar....Luki je dobila voćno pivo.:))))
Svakom svoje.....
Gotovo! Nadam se da vam se svidjelo.
Ljub!
11
čet
12/25
Mala šala - veliki problem
toco1980foto.blog.hr
Male šale mogu izazvati velike probleme!
Međutim, postoje ljudi kojima to zbog intelektualne potkapacitiranosti nije jasno...
Događali su se već slučajevi da su zbog nečijih šala, "prankova" i sličnih zafrkancija drugi ljudi nastradali, bilo u fizičkom smislu (ozlijede ili smrt) bilo u društvenom (narušavanje ugleda u društvu, gubitak posla, razvod braka, pravni problemi isl.)
No očito se ne vodi previše računa o tome da danas lako dostupna AI tehnologija, odnosno umjetna inteligencija, u rukama izuzetno glupog i nepromišljenog čovjeka može biti itekako opasna stvar. Ne za onoga tko barata tim AI alatima za generiranje slika i videa, već za njegovu okolinu, odnosno druge ljude. Jer u vrijeme kada kada svi žive sa mobitelom pred licem, a u virtualnom prostoru interneta i društvenih mreža može se naći sve više i više AI generiranog sadržaja (bilo u obliku "video-klipova", bilo u obliku slika koje jako nalikuju fotografijama iako to zapravo nisu), ponekad je vrlo teško ili čak nemoguće razlučiti što je pravo, a što je AI generirano.
Naime, u zadnje vrijeme su se počeli pojavljivati AI alati i aplikacije kojima se, upravo zahvaljujući AI tehnologiji, može vrlo lako i bez imalo muke stvoriti fotomontažu (za što je nekad trebalo znanje rada u grafičkim alatima poput Photoshopa).
Takva AI tehnologija generiranja fotomontaža, odnosno deepfake, koristila se u situacijama kada se nekome baš zlonamjerno željelo napakostiti, nekoga diskreditirati, stvarajući lažne fotografije i videe (npr. situacija u kojma nikada nisu bili, ili izjava koje nikada nisu izjavili...), često u političke, propagandne i demagoške svrhe.
Međutim, počelo se događati da, upravo zahvaljujući AI aplikacijama za mobilne telefone, danas ljudi rade slične stvari iz puke zafrkancije, jer im je to "smješno i zabavno".
Pa se onda događa da netko namontira sliku ukućana, prijatelja, susjeda, kolege s posla ili nekog trećeg (slučajnog prolaznika, na primjer) u neku za njega vrlo nezgodnu situaciju ili lokaciju, pa zatim to onda tvorac takve slike ili videa iz zafrkancije pošalje nekome, ta osoba to dalje proslijedi svojim prijateljima, pa se to dalje proširi i zatim osvane negdje na internetu i društvenim mrežama, te na kraju takva deepfake slika ili video može onome tko je na slici izazvati nezamislivo velike probleme, iako u startu nije bilo loše namjere, ali ni upotrebe mozga o mogućim posljedicama!
A onaj tko bude objekt takve AI generirane fotomontaže mora nekome dokazivati da je ta slika lažna, a što je ponekad nemoguće, pogotovo nekome tko vjeruje u onu da "slike ne lažu".
Mala šala - veliki problem
toco1980foto.blog.hr
Male šale mogu izazvati velike probleme!
Međutim, postoje ljudi kojima to zbog intelektualne potkapacitiranosti nije jasno...
Događali su se već slučajevi da su zbog nečijih šala, "prankova" i sličnih zafrkancija drugi ljudi nastradali, bilo u fizičkom smislu (ozlijede ili smrt) bilo u društvenom (narušavanje ugleda u društvu, gubitak posla, razvod braka, pravni problemi isl.)
No očito se ne vodi previše računa o tome da danas lako dostupna AI tehnologija, odnosno umjetna inteligencija, u rukama izuzetno glupog i nepromišljenog čovjeka može biti itekako opasna stvar. Ne za onoga tko barata tim AI alatima za generiranje slika i videa, već za njegovu okolinu, odnosno druge ljude. Jer u vrijeme kada kada svi žive sa mobitelom pred licem, a u virtualnom prostoru interneta i društvenih mreža može se naći sve više i više AI generiranog sadržaja (bilo u obliku "video-klipova", bilo u obliku slika koje jako nalikuju fotografijama iako to zapravo nisu), ponekad je vrlo teško ili čak nemoguće razlučiti što je pravo, a što je AI generirano.
Naime, u zadnje vrijeme su se počeli pojavljivati AI alati i aplikacije kojima se, upravo zahvaljujući AI tehnologiji, može vrlo lako i bez imalo muke stvoriti fotomontažu (za što je nekad trebalo znanje rada u grafičkim alatima poput Photoshopa).
Takva AI tehnologija generiranja fotomontaža, odnosno deepfake, koristila se u situacijama kada se nekome baš zlonamjerno željelo napakostiti, nekoga diskreditirati, stvarajući lažne fotografije i videe (npr. situacija u kojma nikada nisu bili, ili izjava koje nikada nisu izjavili...), često u političke, propagandne i demagoške svrhe.
Međutim, počelo se događati da, upravo zahvaljujući AI aplikacijama za mobilne telefone, danas ljudi rade slične stvari iz puke zafrkancije, jer im je to "smješno i zabavno".
Pa se onda događa da netko namontira sliku ukućana, prijatelja, susjeda, kolege s posla ili nekog trećeg (slučajnog prolaznika, na primjer) u neku za njega vrlo nezgodnu situaciju ili lokaciju, pa zatim to onda tvorac takve slike ili videa iz zafrkancije pošalje nekome, ta osoba to dalje proslijedi svojim prijateljima, pa se to dalje proširi i zatim osvane negdje na internetu i društvenim mrežama, te na kraju takva deepfake slika ili video može onome tko je na slici izazvati nezamislivo velike probleme, iako u startu nije bilo loše namjere, ali ni upotrebe mozga o mogućim posljedicama!
A onaj tko bude objekt takve AI generirane fotomontaže mora nekome dokazivati da je ta slika lažna, a što je ponekad nemoguće, pogotovo nekome tko vjeruje u onu da "slike ne lažu".
Bruxelles - dio drugi
luki2.blog.hr
Nakon dolaska u Bruxelles, u zračnoj luci su nas čekali kombići, koji su nas odveli do hotela, u kojem smo bili smješteni. Predivna atmosfera već na samom ulazu u hotel:
Odlazimo se smjestiti u sobe, a zatim na kasni doručak.
Europski parlament nas čeka.....
.jpg)
I evo nas na ulazu....
A ovako izgleda iznutra.....
Jedan od naših europarlamentaraca čeka....Gospodin Gordan Bosanac....
Predavanje o funkcioniranju parlamenta i političkih grupacija, koje su u njemu zastupljene:
Nakon predavanja, obavezno slikanje:)))
Ne znam jeste li znali, ali tijekom 60-ih i 70-ih godina prošlog stoljeća sve se više aktivnosti europskih institucija počelo održavati u Bruxellesu. U ranim 80-ima rad je organiziran po rasporedu koji je i danas na snazi. Sastanci parlamentarnih odbora i klubova zastupnika održavaju se u Bruxellesu, glavne plenarne sjednice održavaju se u Strasbourgu, a dodatne sjednice organiziraju se redovito u Bruxellesu. Prva plenarna sjednica u Bruxellesu održala se 29. i 30. rujna 1993.
Zašto je Strasbourg važan? Zato jer su Francuzi željeli pokazati da su (ipak) oni glavni, te da će se zasjedanja održavati kod njih. Belgiji su prepustili klubove zastupnika.:)))) Tko jači, taj kvači....
Francuski je inače jezik diplomacije, pa se tako najviše i najčešće koristi i u europarlamentu.
Ručak smo imali organiziran u blizini Parlamenta, a moj izbor je bila tjestenina s tartufima, činka i naravno - famozno pivo.
Poslije ručka nema nikakvog odbora, ali ni odmora - idemo dalje (do medalje:)))), jer su organizatori smislili da obavezno moramo vidjeti Muzej povijesti.
Kuća europske povijesti smještena je u bruxellskom Parku Léopold, blizu Europskog parlamenta, u srcu Europske četvrti. Taj park, površine od oko deset hektara, otvoren je za javnost 1880. i nalazi se na mjestu nekadašnjeg Kraljevskog zoološkog vrta. U njemu je divno jezero s mnoštvom životinja te područje za piknik i odmor. Zgrada u kojoj se nalazi Kuća europske povijesti, nekadašnja stomatološka klinika za siromašnu djecu, detaljno je obnovljena u skladu s vremenom kada je izgrađena (30-ih godina 20. stoljeća). Možete li vjerovati da sva europska povijest stane na nekoliko katova jednog muzeja?
Evo fotkica:
Fićo - i to iz Ljubljane. Kažu registracijske tablice.....
Nakon dva sata, koliko smo proveli u razgledavanju, a zaista je vrijedilo- večera. Svi zajedno odlazimo u jednu pivnicu, te pričamo o utiscima toga dana....Jedu se krumpirići, koje Belgijanci rado prisvajaju kao svoj simbol, a Francuzi uzvraćaju da to ne dolazi u obzir :)))) Da su fries njihovi i gotovo!:)))) Pije se pivo. Mislim da bolju pivu ima samo Češka.
Živjeli! Proost! (nizozemski. Bruxelles je dvojezičan: govori se francuski i nizozemski.)
Ostajemo do kasno u noć.....
Nastavak slijedi......
Ljub!
10
sri
12/25
Bruxelles - dio prvi:)))
luki2.blog.hr
Sad ste nafrkali:))))) Vratila sam se, i odlučila podijeliti bruxellski post u tri dijela. Prvi dio: upoznavanje s ostalim kolegama i let sa Croatia Airlinesima.
Evo fotkica:
Fotka iz zračne luke - još snena, rano je jutro.....
Sunce na prozorčiću:)))))
Let traje oko dva sata, a u zrakoplovu smo dobili zdrave krekere od buće. Nisam ljubitelj, ali probala sam i baš su ukusni. Također, dobili smo malu čokoladu i vodu. Kave nema, ali - nju smo popili prije leta.:))))
Check in nije trajao dugo i brzo smo ulazili u zrakoplov. Let je bio ugodan, bez turbulencija ili bilo kakvih drugih problema.
Vodu posebno spominjem, jer nije dozvoljeno unijeti vodu prije pregleda - oduzet će vam je. Možete kupiti u shopu ili natočiti u bočicu kad su vas pregledali.
Za vrijeme leta, koji je zaista brzo prošao, čitala sam i malo pričala s gospođom, koja mi je kasnije postala cimerica u hotelu (dvokrevetne sobe).
Čitala sam Julie Caplin: "Savršeni kutak u Pragu".
Slijećemo na odredište: Bruxelles nas čeka....
U autobusu koji nas prevozi od zrakoplova do zrakoplovne luke (zgrade) srećemo Biljanu Borzan, europarlamentarku iz kvote SDP-a. Žena se bori kako bi ista pravila vrijedila za sve - dakle, npr. da je određena vrsta hrane i proizvoda iste kvalitete kod nas i npr. u Njemačkoj.
I uspjeva u tome!!!
Nastavit će se.....
Ljub!
Prilagodili si trgovci
andrea-bosak.blog.hr
Kada se mijenjala kuna u eure dobili smo za jednu kunu 7,53 eura ako se ne varam
Sjećam se dobro da je kila Gaude bila 5 kuna i nešto sitno lipa, a sada je u 5 eura i nekoliko centi. Brašno je bilo 3 do 3,5 kuna sada je 1 euro ili 86 centi kako gdje.
Smrznute srdele su bile po 10 kuna za kilogram sada su 2,50 eura. Pileća jetra su bila 5 do 7 kuna sada su 2,50 eura.
Znači trgovci su pojedine artikle stavili kao da plaćamo kunama, a neke su i tri puta više poskupili.
Ima toga još ali živjeli trgovci i njihove matematika.
09
uto
12/25
Ono, kad mislite da ste sve već vidjeli…
hrvatskanumizmatika.blog.hr
U numizmatici smo već navikli na sve i svašta i ponekad mislimo da nas ništa više ne može iznenaditi. Ipak, gotovo svaki put budemo u krivu, jer iznenađenja nikad ne nedostaje. Ovaj put se za iznenađenje pobrinula najpoznatija svjetska aukcijska kuća “Heritage Auctions” iz SAD-a.
Na aukciji je ponuđen – vijak! I to ne obični vijak, već vijak na kojem su djelomično otkovani motivi 1 američkog centa s likom predsjednika Abrahama Lincolna. Da stvar bude još “luđa”, ovaj primjerak je i certificiran! I to od strane PCGS-a i dobio je ocjenu MS64+. (...)
Link cijeli članak: Ono, kad mislite da ste sve već vidjeli…
You'll Never Walk Alone
kojotica.blog.hr
Na Flekserici sam nešto sprčkala sa adresom bloga pa više ne funkcioniraju linkovi kako bi trebalo.
I zato (jer sam tako mlad) odlučih vratiti se nazad u garažu gdje je prije 17 godina počelo moje blogojavljanje.
Kad smo se onomad vratili s krstarenja napisala sam post o izletu u Liverpool koji nisam odmah objavila.
Nije prošlo par dana i neki kreten se zabije autom u ljude i nakon toga činilo mi se nekako neprimjereno.
Ali šteta slika i muke oko postavljanja u post, pa nek ide na blog s manjim zakašnjenjem od samo sedam mjeseci.
Dakle, dana 04.05.2025...
Treba razlikovati odmor od putovanja.
Tako je barem pokojni Kupus govorio.
(Jako mi fale njegovi komentari, da onako po svoje popljuje krstaranje i olinkluziv turiste a da sve to skupa ne zvuči zločesto.)
Danas ćemo dakle tražiti razliku izmedju odmora i putovanja.
Godišnji je zajednički nazivnik za jedno, drugo i treće (ono kad ostaneš doma a ne moraš na posao - nekada je to čak i najbolje, no o tome drugom prilikom).
Hrvatska nam je nešto što obavimo reda radi.
Obavezni program, kratka posjeta rodbini i to je to.
(Nema mi bolje fore nego kad mi se netko u Njemačkoj misli učmariti pitajući me idemo li u Hrvatsku a ja kažem: Nö.)
Daleko je od odmora slušati danima gdje se kome rodio unuk, tko je umro od prošlog posjeta a tko se rastao od žene.
Pokušali smo otići i negdje drugdje na "našem" moru ali meni nije odmor kad se moram dizati u ranu zoru da ostavim ručnik na plaži.
Pa onda još debeli uhljebljeni redari bacaju ručnike dok ti recimo plivaš u sedam ujutro jer si on ne može zamisliti da je netko u to vrijeme već aktivan.
Još manje mi je odmor kad čekam u redu mjesto za stolom u restoranu, kad moram marširati 2 kilometra dok ne pronadjem preskupe slobodne ležaljke ili se pak svadjamo pred supermarketom na prepunom parkiralištu kad nam slučajno nešto zatreba iz dućana a unutra navalilo tisuću turista.
A apartman je u pički materinoj, skoro pa u Gorskom kotaru, pet kilometara pješačenja po nizbrdici do mora.
Pravi pišvajz čeka te tek kad se vraćaš nazad uzbrdo, dva koraka naprijed, tri nazad.
Do gore zaboraviš da si bio na kupanju a onda tek treba ili opet u kolonu u butigu sa svim onim apartmanskih gostima pa sam kuhati ili se pak postaviti u red pred restoranom, čekajući na slobodno mjesto na kojem će onda gazda pratiti koliko brzo žvačeš onaj ćevapčić jer novi gosti već stoje u redu i nema mjesta za prožvakavanje.
Na kraju smo došli do toga da se najbolje odmorimo u Sloveniji.
Godišnji planiramo u doba kad nema praznika u Njemačkoj i svim državama koje graniče s deželom.
Tako nam po glavi skače eventualno kakva mater sa bebom a i njih je malo jer za idealnu sliku na fejsbuku i instagramu treba dvoje djece a onda je jedno često već školske dobi i ne može na praznike dok se mi odmaramo.
Ajde dobro, jednom smo naletili na odmor baš u vrijeme kad su Janezi koristili neke pakete koje su dobili u vrijeme korone od države a moglo ih se, ko za vraga, koristiti po termama.
Naravno da su svi čekali zadnji rok i to je bilo baš u vrijeme našeg odmora.
Pa je ujutro već bazen bio pun močećih slovenskih penzića okolo cijelog ruba bazena i po jacuzzijima.
Sreća da Slovenke za razliku od Švabica nešto doma i skuhaju, pa se dotično društvo razilazilo najkasnije do podneva.
Da je te kupone podijelilo u Njemačkoj švapske babe (kao što već znamo iz prošlosti - moj obožavani primjerak), koje su davnih dana već reciklirale pokojne muževe i sad uživaju u njihovim penzijama nakon što su cijeli život glumile majke odgajateljice i radile uvrh glave pola radnog vremena (ako i to) a onda čekale da sad već pokojni skuha večeru, bi nas bile satrle.
Na odmoru jednostavno gnjilimo.
Wellness, sauna, frizer, kakva masaža, fino jelo i pokoji izlet.
Doma se vratimo baš odmoreni.
Putovanje je nešto drugo.
Na putovanje se odlazi vidjeti svijeta a odmor je u drugom planu.
Jer ako ćeš odmarati ništa nećeš vidjeti.
Zadnja dva putovanja, ono američko i ono islandsko pokazala su nam da je to prava stvar za nas u pauzama od onoga što nazivamo odmorom.
Sjesti u auto i voziti se sam po nekoj zemlji, svaki dan na drugom mjestu.
Bez grupe, bez termina i pravila kojih se treba slijepo držati.
No problem zbog kojeg će takva putovanja u budućnosti biti teško ostvariva je naravno moja jebena noga.
Koja će odsad pa nadalje i ubuduće ostat takva kakva je, puno više neću postići.
I zato smo alternativu pokušali naći u krstarenju.
(Od kojega nisam puno očekivala jer se grozom masovnog turizma i 3500 ljudi na tako malom prostoru ali bolja polovica je obavezno željela jednom probati i ovo je sad bila prilika.)
Krstarenje je nešto izmedju odmora i putovanja.
Fora je jednom probati, čisto da budeš siguran (kao ja) da to nije za tebe.
Prije krstarenja bojala sam se da je to neka vrsta takozvanog "kaffeefahrta".
To je ono kad te pozovu da dodješ zabadava ili uz neku minimalnu participaciju na vožnju brodom na kojoj ćeš zabadava ili za 2 eura i pedeset centi dobiti pola pečenog pileta, pomfrit i pivo a za desert besplatan kolač i kavu.
Zaborave ti spomenuti da moraš kupiti skupi madrac ili deku iz Top shopa, inače te bace u vodu.
To saznaš kad već glodješ batak od one polovice.
Nakon krstarenja znam da to i je neka vrata kaffeefahrta na kojoj ne moraš kupiti deku nego skupi parfem, luksuznu torbicu na tobožnjem sniženju i brdo kozmetike na koju će se loviti prašina ali ti je neugosno vratiti je nazad frizeru i maserki koja ti se tako ljubazno smije.
A prije toga ti je prodala tužnu priču o tome kako osam mjeseci nema slobodnog dana...
Da bi je onda sreo u shopingu po Liverpoolu.
Na nepostojeći slobodni dan.
Ma ne smeta meni da oni imaju slobodni dan, smeta me da ne govore istinu, a ta je da dobiju slobodne dane kad ih nekoliko gostiju pohvali.
Da smo to znali od početka, hvalili bi ih svaki dan po tri puta šefu i online.
Kako god.
Sad imam tih boca s kojih ću brisati prašinu jer se nikada ne packam s bilo kakvim kremama.
Zamijenili su nam sauna paket (koji nismo htjeli koristiti jer na brodu vrijede talijanska pravila u sauni po kojima se saunira obučen) za 80 minuta klasične masaže i lijepo su one nas izmasirale i na kraju nam uvalile te neke kreme.
Najbolja fora je da mi je na kraju postalo jasno zašto su nas odvojili - da bi meni i njemu uvalili isti gel za masažu.
Moš mislit šta ćemo se masirat, usmrdit će se sve u kupaonici i razvodnit i onda ću držat to takvo još pet godina jer je skupo pa šteta bacit.
Mislim, stvarno nisam ljubitelj tih mazarija od kojih zamastiš robu i namještaj kad se s njima natrafljaš, posebno otkalo imamo mačke pa dlaka koje se na tebe tako masnog onda još bolje zalijepe.
Ali nije najveća fora to da su nas obuli za kreme koda smo na "kafefartu" nego je mužu njegova htjela uvalili i kremu protiv bora za 159 eura pa joj je reko: "ako to uzmem zadavit će me žena, ne smijem izać iz kabine", pa me kosooka Michelle ružno gledala cijelim putem.
Osim krema tu su i parfemi koje smo kupili i sad ima da se nasmrdavamo do sudnjeg dana.
Kupila sam tri komada.
Dva su baš parfemi a treći je eau de toilette.
Doma imam najmanje 3 do 4 boce koje nikada ne koristim, eventualno za dezinficirati ranu kad nema ničeg drugog pri ruci.
Ali kad je bilo 70 posto popusta.
Pa budi beu toga rekla bi pokojna mama.
A i naša susjeda Plavuša se odselila u drugi grad.
Bila je poznata po tome da ostavi oblak smrada od parfema za sobom, da padneš u nevijest i moraš piti antihistaminike da dodješ k sebi.
Sada ju ima tko zamijeniti 
Inače, iza kulisa koje se vidi na slikama, meni je sve to luksuzno i ekskluzivno kao da tamo negdje sedamdeset i osme idem na logorovanje sa osnovnom školom ili nedaj bože s izvidjačima.
Pa diži se ujutro, pa diži zastavu, pa pjevaj himnu sa cijelom ekipom.
Jedino što nema učitelja koji se pali na "atomski zdesna" pa ne moraš svako toliko skakati na suprotnu stranu jer te ništa ne smije iznenaditi.
Ne znam da li je ikada ikoga krstarenje asociralo na prisilno logorovanje tijekom osnovne ili takmičenje iz obrane i zaštite ali eto meni je tome po principu najsličnije.
A i glazba je negdje iz tog vremena.
Ubilo nas Mama mia-om od ABBA-e.
A debili od gostiju na to naprosto svršavaju koda su Muriel koja se udaje iz istoimenog filma.
Kao što sam već stoput napisala i opet ponavljam jer ponavljanje je majka čega već, interesantno je jednom otići na krstarenje cruiserom, čisto da bi nakon toga bio siguran da li je to za tebe ili nije.
Za nas definitivno nije nešto što bi ponovili, osim da nekim slučajem nestane svih 3000 putnika i mi ostanemo sami na brodu s batlerom a ABBA i imitatori Elvisa Presleya iz iz nau or never perioda nikada nisu ni postojali, pa ni ne mogu iz nekoga grma iskočiti zabavljajući nas.
(E da se na blogu može čuti ono što pišem, pa da vam otpjevam neku od ABBA-e tako kako je pjevala zabavljačica na brodu - sa talijanskim naglaskom, ne znate što ste propustili).
Isplatilo se jer smo kao obitelj otišli jednom nekamo skupa sa sinom nakon dugo godina, isplatilo se nakon dvije godine mučenja sa mojom šugavom nogom i općenito mojim sinusoidama raspoloženja i motiviranosti za dalje, isplatilo se jer ipak smo se odmorili i zaboravili na svakodnevicu, na firmu, kolege, susjede i jebene mačke, koje meni osobno (da grozna sam ali ja sam ta koja kupi dlake po cijelom stanu) nisu zafalile ni trenutka.
Isplatilo se jer sam jednom u životu kupila skupu torbu, isplatilo se jer sam više puta Švabama pred nosom stisla dugme za zatvaranje lifta.
Ne mogu vam opisati koji je to gušt kad se Švabo namjerava ugurati a lift mu se zatvori direktno pred vrhom nosa i isčupa mu nosne dlake.
Posebno kad su sa tobom u liftu žena u kolicima i njezin muž, preko kojih se zdravi primjerci guraju bez ikakvog obzira jer im je teško počekati slijedeći lift, pa ti to zatvaranje dodje ko neka satisfakcija za sve one "behinderte" koje nitko ne jebe, osim na riječima jer je popularno srati o inkluzijama i o tome koliko smo svi supet truper empatični.
Još da su mi dali jednog "džermansa" da ga malo šutam rukama i zdravom nogom (ko baba iz Allo Allo vičem stalno aj spit on dem a nakon ovog doživljaja bivanja sa toliko količinom na uskom prostoru još puno manje - grebatori, cicije, stari egoisti, očajne polovnjače koje se guraju u red da im znojni debeli Elvis imitator pokloni šal s kojim je brisao znoj - e to mi je vrhunac predrasuda naših galebova o Njemicama koje nažalost nisu daleko od istine, barem što se tiče +60 generacije) jedno sat vremena, možda bi nekome i savjetovala takvo putovanje.
A što smo osim puste pučine vidjeli putem?
Nešto malo Londona i Corka u Irskoj, taman toliko da zaključimo da ćemo se u London jednom vratiti a u Cork majbi bejbi ali ako se k ne vratimo neće nam biti krivo.
Ono Irske što smo vidjeli nije nas se naročito dojmilo, no u svakom slučaju je bolje od one sjeverne.
Belfast je valjda najdepresivnije mjesto na svijetu na kojem sam bila.
Nije toliko ni problem vanjska ružnoća, ima par impresivnih zgrada kao npr. parlament ili sveučilište, više je riječ o nekoj neugodnoj atmosferi koja se osjeća u zraku po cijelom gradu. Teško za opisati a na slikama se ne vidi.
Jedino je Ludwigshafen eventualno još gadniji ali nitko nikada nije došao na ideju organizirati izlet do njega i skupo ga naplatiti.
Ne bi se tamo vratila ni da meni netko plati.
Zaobići u širokom luku ako je ikako moguće.
Škotskom smo se provozali po jezerima i hajlendima.
Simpatično ali uvijek isto.
Možda je problem što smo zadnji put bili na Islandu a tamo je iza svakog zavoja nešto sasvim drugo i neočekivano.
U Škotskoj smo nakon trećeg jezera i drugog brda od oduševljenja govorili: greeeeejt!.....greeeeejt!, ko obitelj Bandy na izletu po Evropi.
Malo jezera pa malo brda pa gle cottage
i cvijeće oko njega
s puno vrtnih patuljaka.
Problem organiziranih izleta s broda je premalo vremena, da bi se ičemu moglo pravo posvetiti i onda de sve svodi na vozikanje okolo s busom.
I slikanje pred onom jednom atrakcijom kod koje se stalo 5 minuta da se naprave slike i kasnije pokazuje susjedima kako si tamo bio.
A to nije to.
Na kraju nas se (potpuno neočekivano, jer ipak je to lučki i radnički grad, barem takav imidž se širi o njemu) najviše dojmio Liverpool u kojem je planirani izlet na Anfield na koji au namjeravali ići muž i sin otpao, pa sam onda i ja otkazala "Beatles Tour" i na kraju smo jedno i drugo obavili sami u svojoj režiji.
Na stadion se nije moglo jer je tog dana igrao njihov ženski nogometni klub (btw, da se pohvalim kad smo već kod ženskog nogometa - nećakinja igra za hrvatsku repku U17) ali smo zato doživjeli malo atmosfere prije tekme.
Simpatičan neki narod, radnička klasa bez previše prekenjavanja ali nabrijana nekom pozitivnom i otkačenom energijom.
Cijele obitelji, čak s djecom u kolicima, od glave do pete pune navijačih rekvizita.
Obala je bila puna uglavnom mladih ljudi obučenih kao figure iz manga crtića i super heroj filmova; kasnije sam izguglala da se tih dana u Liverpoolu održavao Comic Con Liverpool.
Uglavnom, bilo je šareno.
Taksist koji nas je doveo na stadion došao je po nas nakon sat i pol i odvezao nas dalje do muzeja Beatlesa u kojem smo proveli sigurno dva sata.
Ali ima se što i vidjeti, čak i kada nisi neki ludi ljubitelj Beatlesa.
Posebno nakon dana i dana na moru u tijeku kojih te muče s Mama mia i O sole mio u izvodjenju Toni Angelina iz Mućki i Madame Edith iz Allo allo.
Na putu do broda (koji nam je ponovno skratilo ljubazno osoblje luke koje je skontalo da šepam, pa su nas odvezli autom) bacili smo još pokoji pogled na grad u koji se definitivno namjeravamo vratiti jednoga dana.
Fotke s fotoaparata još nisam prenesla na kompjuter, pa je ovdje samo ono nešto malo što sam poslikala mobitelom i tako na ovom mjestu sada fali skupltura od Beatlesa u luci, jebiga.
P.S. Nakon večere "iznenadili" su nas tortom za 40.godišnjicu veze (ne braka), koju je muž spomenuo poslugi restorana par dana ranije.
Dobro je bilo da nam nisu pjevali, čega sam se bojala ali imali smo sreće da posada zna samo Happy Birthday (svaku večer su negdje nekog nesretnog slavljenika "iznenadili" tamburanjem nekim egzotičnim instrumentima 
a ABBA nema prikladne pjesme za takvu priliku 
When you walk through a storm
Hold your head up high
And don't be afraid of the dark
At the end of a storm
There's a golden sky
And the sweet silver song of a lark
Walk on through the wind
Walk on through the rain
For your dreams be tossed and blown
Walk on, walk on
With hope in your heart
And you'll never walk alone
You'll never walk alone
(Gerry and the Pacemakers: You'll Never Walk Alone)
08
pon
12/25
R.I.P. Martin Parr
toco1980foto.blog.hr
Preminuo je britanski fotograf Martin Parr (1952-2025).
Smatran za jednog od najznačajnijih dokumentarističkih fotografa svoje generacije...
Acclaimed British Photographer Martin Parr Dies at 73
07
ned
12/25
Zanimljive greške na “Kuprešanki”
hrvatskanumizmatika.blog.hr
Novčanice s iste pozicije na arku nose obilježja klišeja kojim su tiskane. Česti su slučajevi da pojedini klišei imaju neku, veću ili manju, grešku, pa sve novčanice tiskane na poziciji takvog klišea u svom konačnom izgledu imaju i tu posebnost. Ovisno o tome gdje se točno greška nalazi na crtežu novčanice, ona može biti više ili manje zanimljiva. Ponekad su i sitne anomalije vrlo zanimljive, samo zato što se nalaze na “pravom mjestu”.
Dvije takve male, ali zanimljive greške mogu se uočiti na novčanicama od 5000 kuna s datumom 15. srpnja 1943., u seriji slovne oznake E, s brojevima od 200001 do 300000. Novčanice u tom rasponu serijskih brojeva izrađivane su u drugoj, zasebnoj seriji tiska, pa te dvije greške nisu prisutne na ranije tiskanim i numeriranim novčanicama s rasponom serijskih brojeva od 000001 do 200000. (...)
Link cijeli članak: Zanimljive greške na “Kuprešanki”
PRAVEDNI GNJEV
tignarius.blog.hr
Supatnik me ponukao sa svojom ljubavnom lirikoma na post o "pravednom gnjevu" koji nam ova civilizacija "zabranjuje".
U glupim poštašpalicama...mir, mir nitko nije kriv, ko nas zavadi, krivi su drugi, ja sam za mir, ja sam za ljubav...ja sam za ..!!!
U mjesecu studenoma nam je kulturološka bratija iz Srbije, s domaćim izdajnicima, priredila nekoliko novembarskih predstava.
Naravno, uz obilatu financijsku pomoć "našeg zlata" i "pljesak" raznih Dežulovića, Tomića, Lalića ..i ostale psihopatske žgadije.
Vrhunac je bio "marš" kurvinih sinova iz šuma i gora s prijetećim 29.novembrom, na sjećanje kad su se od Vardara sve do Triglava prinosile žrtve satrapu iz Kumrovca (eno mu odsjeklo glavu u Velenju...:)))
Ima i nekih neukih pokušaja na blogu "restauracije" zvezde petokrake ali to je toliko jadno da se čak i ovi "ozbiljniji" marxisti, smiju!!!
Htio sam reć da im je propa kurbin pir!!!
Još kad im Marko od Čavoglava zapiva u crvenom Zagrebu, bastionu komunizma i jugoslovenstva, u Zagrebu koji je crven i zbog gnjeva nepartizanske i nekomunističke djece..!
Rađaju se nova dica.....bit će opet "posljedica"
I Makabejcima 2.23.
Tek što je on to kazao, a Židov neki priđe pred očima sviju da prema kraljevoj zapovijedi žrtvuje na žrtveniku u Modinu. 24 Vidje to Matatija, razgnjevi se i srce mu zadrhta, obuzet pravednim gnjevom, potrči i zakla ga na žrtveniku. 25 U isti čas ubi i kraljeva čovjeka koji je silio na žrtvovanje i obori žrtvenik. 26 Tako provali njegova gorljivost za Zakon kao nekoć Pinhasova protiv Zimrija, sina Šalumova. 27 Matatija tada stade vikati gradom iza glasa: »Svaki koji gori ljubavlju za Zakon i stoji uza Savez, neka ide za mnom.« 28 I pobjegoše u gore on i njegovi sinovi, ostavivši u gradu sve svoje.
06
sub
12/25
Zen Tigar - priča (4. i 5. dio)
whiskybar.blog.hr
Četvrti dio
„Ti si mislio da cilj opravdava sredstva.
Ja sam shvatio da je sredstvo – cilj.
A ti si sredstvo.“
(Drevno proročanstvo čarobnice Agathe o dolasku Zen Tigra i stvaranju zlatnog doba)
Zen Tigar je na putu susreo Budu.
Buda je bio sav sređen, svježe obrijane glave odjeven u narančasti sari.
Debelog lica srdačno se nasmije Zen Tigru i kaže mu:
"Zdravo Tigre."
"Ja sam Zen Tigar!" reče on i pojede Budu
Tko je ovdje zdrav?
Nakon što je pojeo Budu, Zen Tigar se zamisli:
"Čini mi se kako u zadnje vrijeme jedem previše. Koraci su mi postali sporiji, a skokovi kraći.
A taj Buda! Imao je slatkast okus, kao svi oni što se smatraju božanstvima, pa ih njihovi sljedbenici hrane slatkim voćem i medom.
Uh previše šećera, moram paziti što jedem i .....ne mogu vjerovati, morat ću početi trčati....bez da lovim!"
Zen Tigar je odlučio svaki dan trčati, iako se to protivi cijelom njegovom etosu.
"Inače trošim energiju samo za potrebe aktualizacije snage. Samo za lov. Ali..." mišljaše dalje "Previše hrane ovih duhovnjaka, vođa kultova, koje sljedbenice hrane slatkišima me usporava i otežava aktualizaciju snage. Pa tako i trčanje samog trčanja radi nikako nije bezrazložno. Svrha mu je poboljšanje aktualizacije snage i vježbanje volje za moć." ispravno zaključi.
Tako je Zen Tigar započeo s treninzima i pazio je koje meso jede.
Radi toga se u određenom trenutku povečao broj kultova, budući je Zen Tigar sećer jeo samo sedmog dana u tjednu kada se opuštao. Ostale dane je trčao noću, danju, s osmjehom ispod njegovih mačjih brkova. Osmjehom koje je pomalo bio i zastrašujući jer je otkrivao njegove srebrne očnjake koji su blistali na mjesečini i sjali na suncu.
Zen Tigar je postao sve moćniji i ubojitiji.
Kažu kako se sam demon Kali prepao od pogleda na nj i nije zaigrao partiju karata danima.
Stisnuo se u mračnoj sobici i zazvao svoju imenjakinju božicu Kali. Ona je promatrajući Zen Tigra, opsjednuta njegovom energijom mahnito počela plesati, i u tom plesu potpuno je izgubila svoj ego pa si je tako raspamećena sabljom odrezla glavu. Kako je bila u transu kozmičkih dimenzija, nije umrla, već je u ruku uzela svoju glavu. Crna Kalina glava je širom otvorila usta i isplazila crveni jezik te počela piti krv što je šikljala iz vrata.
"Tko je ovdje zdrav?" nasmije se Zen Tigar promatrajući bizaran prizor.
"Pa ja Zen Tigar!" ispravno zaključi.
Peti Dio
(Gdje ćemo rasčarati kult koji zarobljuje ljude u spiljama. Oni su sledbenici boga laži Dolosa, zovu se Pseudologoi, po demonima koji im opsjednu dušu. U slobodno vrijeme su filozofi stioci, koji služe kao odvjetnici i ekonomi bogatašima. Za svoje usluge, osim novca, traže i prvorođene od bogataša, koje u čast boga Dolosa zarobljuju u spilji uvjeravaju kako je igra sjenki stvarni svijet. Takva epska prevara, iluzija, obmana, hrani boga Dolosa, a kada zarobljenici umru u spilji nihove iskvarene duše postaju demoni pseudologoi, koji opsjedaju ambiciozne filozofe što više cijene slavu i bogatstvo nego istinu.)
Zen Tigar pročita gore napisano i kaže:
"Ah kult Dolosa. Otkrio sam o čemu je riječ nakon desetog lova u spilji. Počeo sam se pitati, zašto ima toliko spilja i čemu cijeli taj igrokaz?
Tako sam jednom krenuo u lov. I u potrazi za plijenom ugledah spilju.
"Možda opet ima ljudi?" pomislih i spustim se.
I zbilja, bilo je ljudi. Imali su su neki ritual. Obično bih skočio i sve ih pojeo, ali ovaj put me zanimao odgovor na ta moja pitanja. Pritajio sam se i slušao što pričaju.
Jedan od otmičara se izdvojio, imao je masku, pola lica maske je imalo grimasu smijeha, druga polovica tuge.
U ruci je držao ogledalo.
Drugi su ga okružili, nosili su šarene toge i lica su im bila ofarbana bijelo sa crnim kapcima i usnama.
Osoba u centru, koji im je vjerojatno bio vođa, podigne ogledalo u zrak i započne govor:
"O Pseudologoi. Okupili smo se u ovom našem svetom mjestu, teatru sjena, gdje obmanom nad zarobljenicima hranimo boga Dolosa. Boga našeg, boga laži, boga obmana. Glavnog iluzionistu i prevaranta. Pozivamo te bože Dolose, dođi!"
Ostali su počeli pjavati:
"Dođi bože Dolose!" dok su u pozadini muzičari počeli udaraljkama davati ritam. Ritam je postajao sve brži, a Pseudologoi su sve brže pjevali dok je vođa poče vrištati.
Kada je pjesma, ritam i vriska dostigla vrhunac uz bljesak u centru kruga stvorilo se još jedno biće.
Reklo bi se slično čovjeku samo veći, recimo tri i pol metra, do čletiri. Mogao bi biti titan.
Nosio je masku iskrivljenog lica i raznobojnu togu.
Jedino po ćemu se razlikovao od vođe je bila visina.
Svi Pseudologoi su tada pali ničice, a vođa je klečući titanu ponudio ogledalo. Titan uzme ogledalo, podigne ruke u zrak i kaže:
"Prizvali ste me tajnom invokacijom što otvara vrata astrala i nesvjesnog u vama. Ja sam vam se eto sada objavio. Evo me, vaš bog Dolos. Kažite koje darove ste mi pripremili?"
Plamen koji ga je u mraku spilje obasjavao činio ga je još većim i zlokobnijim.
Vođa Pseudologoia, klećeći bez da pogleda Dolosa odgovori:
"Imamo mrtve zarobljenike čije duše možete, o bože Dolose, transformirati u demone pseudologoia. A za njih imamo spremna tri ambiciozna filozofa koji više cijene bogatstvo nego istinu. Spremni su otvoriti se i biti opsjednuti od demona pseudologoia i postati jedni od nas."
"Ništa drugo nisam niti očekivao." prezrivo odgovori Dolos.
"Donesite mrtve." gromkim glasom naredi.
Nekolicina Pseudologoia ustane i donese tri mrtva zarobljenika.
Iz mraka izađe još jedna velika osoba poput Dolosa. Nosila je istu masku i raznobojnu togu.
"Padnite ničice Pseudologoi, evo je moja sestra Apate! Apate, ona koja vas laže šutnjom, ona koja dodirom mržnju pretvara u ljubavnu požudu, a ljubav u vječnu apatiju."
Svi pseudologoji padoše ničice. Apate stane pored Dolosa.
Tada su donjeli tri leša i položili ih pred titanima.
Apate klekne kraj njih i rukama prvome dodirne čelo.
Iz tijela počinje izlaziti nešto što je ličilo na crni dim. Tužno se glasalo.
Dolos je stajao iznad leša sa ogledalom i crni dim je uz jecaje ušao u ogledalo. Istti ritual su ponovili kod ostala dva leša.
Kada je napunio svoje ogledalo nečim što sam kao Zen Tigar ispravno zakljiučio da su duše mrtvih ljudi, Dolos se obrati pseudologoima.
"Donesite mi troje ambicioznih filozofa što više cijene bogatsvo nego istinu!"
Uz zvuke bubnjeva i dipli troje mladića u bijelim togama dovedeno je ispred Dolosa i Apate.
Nisu nosili maske. Dvoje su imali dugu crnu kosu, treći kratku žutu. Lica su im bila napeta. Dolos se nadvije nad njih i započne.
"Vi bi ste po svojoj uzvišenoj vokaciji filozofa trebali biti tragatelji za istinom i ljubitelji mudrosti. Ali u svojoj ljubavi prema mudrosti uvidjeli ste kako je istina samo niži stupanj, dok je vrhunska, vrtuozna mudrost zapravo laž. Potrebno je vrhovno umijeće kako bi se drugu osobu uvjerilo da ono što vidi nije stvarno. Potrebna je iznimna virtuoznost i vještina kako bi je uvjerili da je zapravo sjena stvarna a ne ono što je stvara.
Nadalje, u potrazi za mudrošću uvidjeli ste kako takva vrhovna mudrost vama pruža sigurno bogaćenje jer izvrćete stvari u svoju korist, dok zagovarajući istinu padate u nemilost raznih priglupih tiranina.
Zašto biti u nemilosti gorih od sebe, zašto ne vladati nad gorima od sebe? Zašto ne bolje od sebe uvjeriti da su gori od vas i zagosopdariti njima. Time i postajete bolji od boljih od sebe.
Drugim riječima-najbolji!
Vi ste spoznali pravu istinu mudrosti, a to je laž"
"Jesmo." trojica potaknuti podizanjem štapa vođe pseudologija odvrate unisono.
"Dobro, vi štovatelji bogatstva nad istinom, spremite se u svoje srce primiti demone laži pseudologoije. Tako ćete i sami postati Pseudologoi.
Ti demoni će u trenutcima moralne nedoumice usmjeriti vaša djelovanja ka obmani i laži. Umnogostručiti vaše moći iluzije, govorništva i sposobnosti uvjeravanja.
Biti ćete odvjetnici i ekonomi bogatašima. Za svoje usluge zahtjevati ćete veliku plaću, koju će vam demoni pseudologoi i omogućiti. Zauzvrat, svaku godinu ćete dovoditi prvorođeno dijete vaših klijenata i okovanog držati u spilji. Uvjerit ćete ih kako je ples sjena na zidu jedina stvarnost, a sve kako biste tom konačnom, vrhunskom obmanom nahranili moju božansku moć."
Apate dodirne Dolosa
"I božansku moć moje sestre Apate koja će vas sada dodirnuti i učiniti vaše tijelo domom demonima pseudologoima."
Apete dodirne prsa trojice filozofa, a iz ogledala se sjuri crni dim, vrišteći svaki u svoje tijelo.
Filozofima zasjaju oči i zlobni osmjeh im se pojavi na licima.
"Dobrodošli braćo." progovori vođa Pesudologoia i naredi im neka svuču crne tunike i pruži im šarene neka ih odjenu.
Ispravno sam tada zaključio kako sam dovoljo vidio i razotkrio misterij splja i igri sjeniki.
Ta spoznaja me učinila gladnim. A kada sam gladan lovim.
Izašao sam i svog skrovišta i počeo ubijati jednog po jednog od ovih podlih obmanjivača. Odlučio sam ih sve poubijati i onda se najboljim komadima mesa počastiti.
Dio ću odnijeti kao poklon Rozaliji i malim zen tigrićima, o kojim a ću vam kasnije nešto više ispričati.
Sada, pričajmo o napadu u spilji.
Prvih desetak ubio sam, a da oni nisu bili niti svjesni. Tada ih je ostalo još negdje dvadesetak i počeli su u panici bježati po siplji. Dolos i Apate, veliki titani, nisu djelovali uplašeno pa sam krenu prema njima. No u trenutku kada sam skočio na njih nekako su se uvukli u Dolosovo ogledalo i nestali. Ogledalo je palo na pod i razbilo se.
"Drugi put ću vas riješiti." obećao sam sam sebi i prihvatio činjenično stanje. Odlučio izvući najbolje iz date situacije.
Krenuo sam poubijati ostale podle obmanjivače koji sebe Pseudologoima zovu. Neki su uzeli i koplja i štitove. Kao da im to što pomaže u borbi protiv mene Zen Tigra.
Mene piči satori sto na sat i pruža mi sposobnost usporavanja i ubrzavanja vremena.
Nisu ni znali gdje sam, padali su pokošeni dok sam se ja kretao.... ne kretao, već pojavljivao i nestajao.
"Vjerojatno je i Dolos tako nestao, iako ga nisam vidio u među fazi.
Možda je ipak ogledalo portal astrala. Sam je to spomenuo kada su ga prizvali." Razmišljao sam tako dok sam bio u fazi usporenog vremena. Na koncu odlučio sam kako su to pitanja za moju večernju meditaciju. Sada, riješimo se neprijatelja.
Tako sam manipulirajući vremenom riješio jednog po jednog pseudologoia. Nakon toga sam se dobro najeo njihova mesa. Uzeo odlične komade za Rozaliju i vratio se kraj svojeg potoka. Oprao se i meditirao o nestanku Dolosa i Apate.
"Oni jesu mjastori obmane i mogli su se samo pričiniti kako su nestali, međutim isto tako su bogovi i imaju pristup božanskim portalima. Ogledalo jest takav portal. Dolos je rekao kako je došao kroz astral, ali zašto vjerovati bogu laži. Kako god onaj portal im je sada ležao razbijen, ali sigurno će se opet pojaviti na jednom od rituala. Bez obzira putuje li astralom ili obmanjuje kako putuje astralom, spilje pseudologoia će postati moje glavno lovište, a oni moja lovina." ispravno sam zaključio i od tada sam si zadao cilj. Riješiti svijet Dolosove obmane i isprazniti svaku njegovu spilju, kao što se rješavamo napasti štetoćina.
To je korak ka zlatnom dobu!
"Da tako se to odvilo. Od tada sam napao još 47 spilja. Vidio sam Dolosa i Apate nekoliko puta. Oni obmanjuju kako putuju kroz astral, ogledalo je samo rekvizit obmane. Jednom samo ih bio i pratio. Ali nisam ih uspio uloviti jer imaju jednog moćnog zaštitnika. Velikog tvorca ljudske rase, titana Prometeja.
Ako mi stane na put, pojest ću i njega!"ispravno je zaključio Zen Tigar.
- Statistika
Zadnja 24h
6 kreiranih blogova
148 postova
383 komentara
170 logiranih korisnika
Trenutno
3 blogera piše komentar
15 blogera piše post
- Blog.hr