Blog.hr

cool

uto

11/25

Oni

aniram.blog.hr

Moja mater želi špinu koja se saginje zato da može otvoriti prozor. Špine takve ima, ali samo u Sloveniji ili preko ekupi u Hrvatskoj, ona bi na dvanaest rata, ali nemre se to tako jer za online plaćanje karticom mora imati mobilno bankatstvo, a koje ne želi imati ni plaćati, jer to oni nju samo kradu, i općenito, oni su to sve izmislili e da bi krali i zajebavali narod. I to što se sad sve radi preko interneta, to su sve "oni". "Oni" neki su isto tako izmislili epidemiju korone i najviše od svega žele uništiti Srbiju. "Oni" nam rade o glavi. Strašni su. Mislim da su isto tako zapalili neboder, inače, lijepa zgrada, uvijek joj se divim u prolazu, ti retro smeđi prljavo zapušteni prozori i taj lagani raspad bivših vremena koja su sanjala o modernom, minimalizmu i geometriji. Vremena se isto tako nekako čarobno proljepšaju ono jednom kad prođu. Vremena liječe rane, jbg. Liječila bi, kad bismo dopustili, ali ne. "Oni" neki nas tjeraju da stalno čeprkamo po ranama, svake godine u isto doba godine, valja skupljat poene, jbg. Zgrade smo se isto tako dosjetili samo zato jer je izgorjela, inače samo prolazimo kraj nje i gledamo svoja posla. Naša posla preselila su se uglavnom na internete, interneti su odavno ugasili ono čemu je ona zgrada služila i jbg, interneti nas pojedoše, dopustili smo i dopuštamo. Na internetima je život, na internetima smo hrabri i jaki.
Inače, ostarila sam, sve više prezirem muškarce i divim se ženama, uvijek su bile ljepše, s vremenom su postale veličanstvenije, čuda čini to vrijeme.

DAN SJEĆANJA NA ŽRTVE VUKOVARA

potok.blog.hr

Sjećam se toga dana u progonstvu kad smo iz sata u sat pratili preko radija situaciju u gradu na Dunavu.
Izvještaji su bili potresni i zastrašujući, naše nade u skori povratak kući bile su temeljito poljuljane...
Proći će još četiri godine do Oluje, dana oslobođenja većeg dijela okupiranih krajeva Hrvatske.
Početkom 1996., kad su se stekli uvjeti za to, vratili smo se svom domu.
Dobili smo državu koja ima svojih mana i vrlina, kao, uostalom, i svaki od nas.
Što bude više ljudi kojima nije životni moto zgrtanje materijalnog pod svaku cijenu nego se vode ljubavlju prema
svemu stvorenom, posebno prema bližnjemu, bit će bolja i Hrvatska i svaka zemlja pod kapom nebeskom.
Gdje nema pohlepe nema ni korupcije.
Gdje se u djecu usađuju prave vrijednosti smanjuje se baza iz koje se regrutiraju loši političari i uopće loši ljudi,
Gdje se živi u skladu s prirodom ljudi su sretniji...
Život je slap a svatko u njemu kap, kako kaže Cesarićeva pjesma.
Eto, s ovim mislima želim odati poštovanje žrtvama Vukovara te svim poginulima i ranjenima (duševno i tjelesno) u Domovinskom ratu.

VUKOVARSKI SUZIVOT

kenguur.blog.hr

Uzasavam se rijeci suzivot. Od zavrsetka Domovinskog rata i mirne reintegracije Hrvatskog Podunavlja 1998 godine, gradjani Vukovara, svih vjera i nacija zive kako se kaze neki suzivot. Zasto ne zivot, nego suzivot? Jos uvijek postoje oni koji koji ne pokazuju zaljenje radi svega sto se dogodilo, pa je logicno da druga strana ne moze dati oprost.
Kako ce moj susjed koji 34. godine trazi brata, dati oprost i kako moze zaboraviti?
Kako da zaborave i daju oprost obitelji jos 328 osoba koje se vode kao nestali na podrucju grada Vukovara?
Dok jedni sute i kriju tajne, druga strana tuguje i jos trazi nestale, koje u posljednje vrijeme iskopavaju na gradskom smetlistu petrovacka dola.
Na Petrovačkoj doli kod Vukovara je, prema najnovijim podacima, najmanje 35 žrtva identificiranih ili ekshumiranih.
Na lokaciji Ovcara ekshumirano je 200 osoba od cega su dvije zene, a jedna je bila trudnica.
Prema nekim podatcima u Vukovaru je 1991 godine stradalo 2717 osoba, gradjana Vukovara i branitelja.

- Boris Tadić (bivši predsjednik Srbije) — Tijekom posjete Vukovaru 4./studenog/2010. položio je vijenac na Ovčari i rekao da je došao “da se pokloni žrtvama … izrazi žaljenje i izvini se”.
- Boris Milošević (hrvatski političar) — na Dan sjećanja u Vukovaru (18./studenog/ 2020. je izrazio sućut i “izražava žaljenje” obiteljima stradalih.
- Zasto to ne ucine i lokalni politicari javno?
Oni imaju veliku odgovornost i obavezu, ne samo za sadasnjost, nego i za buducnost.
Kako ocekivati oprost bez kajanja i iskrenog zaljenja? Katarza je jako bitna da bi se umjesto suzivota zivio zivot.

Nije moj grad samo rat. Moj grad ima toliko toga o cemu se puno ne pise i sto ne vidimo u medijima. Moj grad ima dobre ljude, lijepe obicaje i nalazi se na prekrasnom mjestu. Dijelom Slavonija, dijelom Srijem, okruzen Dunavom i Vukom. U mom gradu je zivio Lavoslav Ruzicka, dobitnik nobelove nagrade. Tu su i pisci i knjizevnici. Grad velike povijesti, izmjesan sa oko 30 razlicitih nacionalnosti. Na zalost jako malo se spominje Borovo Naselje. Naselje koje je svojim novcima izgradio Tomas I Jan Bata, a kasnije se prosirivao novcima kombinata Borovo, na koji smo mi svi ponosni. Jos sezdesetih godina, Borovo je imalo svoj bazen, , a otvorio ga je Veljko Rogosic. Borovo je imalo aerodrom jos od tridesetih godina, nekoliko osnovnih skola, zanatsku skolu, brojne trgovine. Borovo je imalo i gigant Borovo u kome je bilo zaposleno oko 22.000 radnika. Grad pun zelenila u koji su svi rado dolazili i uvijek bili dobro docekani.
Vukovar je uvijek bio grad velikog srca i takav ce i ostati.

Opis slike

pon

11/25

AP I SJENE FAŠIZMA ( Anatomija jednog zaborava )

marinjurjevic.blog.hr

Sredinom lipnja ove godine 400 znanstvenika, pisaca, umjetnika ( među njima i 31 nobelovac) poslali su „Otvoreno pismo“ javnosti naslovljeno: „Prijetnja fašizma se vratila“. Ovo „Otvoreno pismo“ počinje alarmantnim riječima: „Baš kao što se dogodilo 1925. godine kada je Musollini bio na vlasti, i danas moramo otvoreno osopriti brutalno nametanje fašističke ideologije.“ U rujnu je dogovoreno da će se od 26. do 29. ožujka 2026.g. održati Prva međunarodna antifašistička konferencija u Porto Alegreu (Brazil ).

Ima li to ikakve veze s Hrvatskom čija vlast, kako bi to u svojoj knjizi „Amnezijci“ rekla francusko-njemaćka povjesničarka Géraldine Schwarz, pati od kolektivnog „amnezijskog poremećaja svijesti“ ali i od još niza kognitivnih disfunkcija ? ima, itekako ima pa ma koliko to naš “deaf, mute and bliind“ vladajući establišment uporno “nečuo, prešućivao i nevidio“.

VRIJEME TAME

Čitava ljudska povijest je na neki način priča o međusobnoj isprepletenosti dualističke tradicije koja se uglavnom definira kao učenje o dva počela. U toj dualističkoj teodiceji kozmos se promatra kao rezultat i poprište borbe dva suprostavljena načela, dobra i zla, Svjetla i Tame. U tzv „kozmičkom dualizmu“ zoroastrizma materjalni svijet u osnovi je “dobra tvorevina“ koja, premda je stalno na udaru zla, grijeha i smrti, u konačnici uništava silu zla. “Antikozmički dualizam“ poistovjećuje materijalni svijet (tijelo i tvar) s zlom. Kršćanska tradicija borbe dva suprostavljena načela dobra i zla poziva se na Isusove riječi po Mateju (7,17-18): „Tako svako dobro stablo rađa dobrim plodovima, a nevaljalo stablo rađa plodovia zlim. Ne može dobro stablo donijeti zlih plodova niti nevaljalo stablo dobrih plodova.“
Zanimljivo da je najveći njemački intelektualac svog vremena, Max Weber, 26. siječnja 1919.g. u Munchenu ( jedva deset tjedana nakon što je Landtag, bavarski parlament, imenovao junaka trenutka i „mesijanskog idealistu“, neokantovca Kurta Eisnera - urednika „Vorwartsa“, dnevnih novina SPD-a, “ministrom predsjednikom“ Bavarske Republike ) pred “Slobodnom studentskom unijom“ održao svoje slavno predavanje “Politika kao poziv“. Kritizirajući “etiku uvjerenja“ u korist “etike odgovornosti“ u trenutku kada je u Goetheovom Weimaru proglašena republika na čelu sa Socijaldemokratima „pretvarajući taj mirni, kulturni i dinamični grad u pozornicu na kojoj se uvježbavalo 20. stoljeće“ Weber je citrao riječi Goetheovog Fausta: „Vrag je star, ostarite da biste ga razumijeli“. Za razliku od duge tradicije dotadašnje civilizacije pa i samog Isusa Krista (po Mateju) Weber se snebivao nad „naivnosti vjerovanja da iz dobra dolazi samo dobro, a iz zla samo zlo“. Često se, tvrdio je, događa suprotno. Među slušateljima su se nalazili Max Horkheimer ( kasniji utemeljitelj Frankurtske škole ), različiti revolucionari, lenjinisti i Spartakovci i nekolio budućih nacista poput Rudolfa Hessa i Ernsta Rohma.

Danas znamo da se sve ovo dešavalo u praskazorje rađanja fašizma i nacizma u Europi. Weber će uskoro umrijeti i neće dočekati dolazak “vremena tame“ koje je već kucalo na vrata Europe. Miguel de Unamuno će se 1936.g. u Salamnci suprostaviti falagistima dijaboličnog jednookog generala Joséa Millána Astraya, braneći kao rektor Sveučilišta prostor slobode riječima: “Ovo je hram inteligencije i ja sam ovdje vrhovni svćenik. Vi profanirate ovaj sveti prostor...“ uz prijeteće urlike fašističke rulje: “Živjela smrt !“, “Smrt inteligenciji !“. Uskoro će dobri Bask umrijeti od iste „bolesti“ od koje će jednom puno godina kasnije “umrijeti“ i Pablo Neruda u Pinochetovom Čileu jer svi fašizmi su isti pa u ma kakvom prividno različitom obliku i različitom vremenu se pojavili. Tješiti se kako je danas napor obnove fašizma uzaludan jer ne postoji fašistički poredak pomalo je naivno.

A Hrvatska, gdje je tu Hrvatska ? Ona je svakim danom sve više u rukama AP-a jer se izvršna vlast dobrim dijelom transformirala u jedinu pravu vlast dok zakonodavna i sudbena vlast dahćući kaskaju za njom. Tako anagram AP nije više samo privatni, “osobni znak“ Andreja Plenkovića nego je postao opći zaštitni znak, simbol proizvoditelja političke supstance, stvarnosti kompletnog hrvatskog društva pretvarajući ga tako u svojevrsnog „Mogu što hoću“ - Cro-Demiurga ( Hrvatski Sabor, rujan 2017.g.). On odražava bit stvari same pa tako i potencijala naše autohtone “domaće tame“. Neka nas ne zavara prividna banalnost simboličnog načina “rađanja“ fenomena AP kao Demiurga i „logotipa kompletnog hrvatskog društva“ ( mobitelska sms komunikacije posrnulih pripadnica nekadašnjeg dokonog „političkog plemstva“ s Banskih dvora ). Sva prividna trivijalnost i tužna istina suštine tog “plemenitaškog kokošarskog dopisivanja“ upozorava nas na dubinu i alarmantnost krizne situacije u koju smo do grla zaglibili. U svakom slučaju, bilo bi zdravo da AP „baci oko“ na govor Umberta Ecca na Columbia University of New Yorku iz 1955.g. o “Ur-Fašizmu“, odnosno “vječnom fašizmu“. Možda bi mu pomoglo kao što i običan rasol pomaže prosjećnom pijancu nakon teškog jutarnjeg mamurluka. A da se u ovom slučaju radi o vrlo teškom i to „mentalnom mamurluku“ u to više nema ama baš nikakve sumnje.

HEIDEGGER U BANSKIM DVORIMA

U filmu Bernarda Bertoluccia „Novecento“ (1978.g.) Olmo Dalco ( Gerárd Depardieu ) kaže: „Fašisti nisu poput gljiva koje izniknu preko noći, ne. Postojale su gazde koje su fašiste posadili, njegovali ih ( volili ), plaćali ih“.
Svjedoci smo kako je ozbiljan dio svjetske, pa tako i naše javnosti poprilično uznemiren zbog raznih vrsta oživljavanja fašizacije. AP sa svog trona „političkog apsoluta“ ( „Mi smo tu negdje gore, politički gigant a opozicija sitnež“, press - 21.06.2025.g, ) usred Hrvatskog Sabora u svom Godišnjem Izvješću 15.10.2025.g. obznanjuje : „Ništa od desničarenja, sve se ispuhalo !“. Po njemu to samo ojađena lijeva opozicija u svojoj nemoći diže besplodnu buku zbog tobožnjeg toleriranja i koketiranja hrvatskog „apizma“ s ustašlukom ove ili one vrste. U stvari je cijela Hrvatska na čudan način postala tragikomična vrsta političke i svake druge mješavina svega i svačega u kojoj živopisni likovi poput notornog Thompsona postaju u pravom „klošmerovskom stilu“ najvažniji lakmus papir detekcije političkog bila našeg populusa. Ali, kao što bi rekao Ionesco : „Nikada nisam razumio razliku između komedije i tragedija. I duboko u sebi, istina je: tragedija je komedija koja vas ne nasmijava.“

Dođavola i Ionesco, valjda AP zna što govori ! Pa zar mladog političara u naletu Andreja Europskog nismo onomad 2016.g. upoznali kao spasonosni dašak demokratskog duha kada je moćnom Karamarku direktno u njegovo „desničarslo lice“ bacio svoju političku rukavicu hrabrom izjavom kako smatra „da stranka ne može biti talac političke sudbine bilo kojeg svog člana“. U tom trenutku je vidno iznervirani HDZ-ov koordinator za Sjevernu Ameriku Frank Bilaver agresivno tražio od Plenkovića da se ispriča Karamarku jer je „to što si rekao (..) udar na njega. Jak predsjednik je jaka stranka !“ Sjeti li se ikad AP ovih Bilaverovih riječi !? Makar noću kad sve utihne i kada je sasvim sam.

Tko zna, možda je AP neka zapadnobalkanska varijanta gospodara „bivanja-u -svijetu“ Martina Heideggera čija se filozofija ne može identificirati s fašizmom ali će mnogi, zbog njegovog političkog i ljudskog posrnuća kada se 1933.g. učlanio u NSDAP postavši rektor Sveučilišta u Freiburgu, učestvujući u raznim propagandističkim aktivnostima njega osobno identificirati s „filonacizmom“ ( U intervjuu „Freiburger Studentenzeintungu“ Heidegger tako kaže: „Sam Fuhrer i samo on njemačka je stvarnost, sadašnja i buduća, njen zakon“ a studentski život definira kao „oržani servis“ u „samoafirmaciji njemačkog sveučilišta“ ). Nije li to sama bit „apizma“ ? Naime. možda je ipak moguće nekako dijeliliti privatnog od javnog, mladog od „sazrelog“ AP-a ?! Šta ja znam. Čudima nikada kraja na ovim prostorima. Pa zar svi mi još uvijek pomalo ne lutamo „Šumom Striborovom“ ?

Hannah Arendt, Heideggerova nekadašnja ljubav koja je pred molohovskim apetitom nacizma morala bježati iz Njemačke nazvala je suučešništvo dijela intelektualaca i fašizma „savezom imeđu rulje i elite“ („Podrijetlo totalitarizma“). Heideggera i dio tadašnjih intelektualaca privukla je Hitlerova nacionalsocijalistička priča o transformaciji njemačke egzistencije i prevladavanja krize europske kulture posredstvom nacionalističke i autoritarne politike. Veliki Heidegger zanio se snom o obnovi i ponovnom uspostavljanju duhovnosti koji su jedino mogući uz povratak podrijetlu - korjenima. Kako je samo gadno morao izgledati njegov „povratak iz Sirakuze“ ( nakon onog Platonovog iskustva s Dionizijem Starijim još iz 4. st.p.n.ere ). Zašto nam to ipak zvuči jako aktualno i kakve veze s tim ima AP-ova izjava u Saboru ( 15.10.2025.g.) da „mi vodimo politiku modenog suverenizma“ ?

HEIL SCHICKLGRUBER

Otac Adolfa Hitlera rodio se 1837.g. kao Alois Schinklgruber. Bio je vanbračni sin Ane Marie Schinklgruber. U 39.g. (1876.g.) života Alios mijenja svoje prezime u Hitler. Nakon 13.g. dobio je sina Adolfa (1889.g.) koji bi se, da nije bilo te promjene, prezivao Schicklgruber a ne Hitler. Na svu sreću pedantni nijemci nisu izmislile nikakvo svoje „Vijeće za suočavanje s posljedicama vladavine nedemokratskih režima“ ili neki sličan nadzakonski oblik propisivanja „podobne povijesti“. Njemačkim naci-nostalgičarima tako je uskraćeno da tu i tamo mogu arlaukati: „Heil Schicklgruber“. Takvo Vijeće ostalo je autohtoni, jedinstveni specijalitet hrvatskog „apizma“ poput neke hrvatske „političke čovječje ribice“ !
Hrvatski pandan nacističkog „Heil Hitler“ ustaški je pozdrav „Za dom spremni“ koji Ustav RH izrijekom zabranjuje stavljajući ga van zakona ( Priopćenje Ustavnog Suda RH od 5.06.2920.g., višekratne izjave bivšeg predsjednika Ustavnog Suda RH Miroslava Šeparovića i recentna izjava novoizabranog predsjednika Ustavnog Suda RH Frane Staničića ). Reklo bi se: Sve je jasno. Ali ipak nije ! „Apizam“ tumači da je fašistički uzvik „ZDS“ istovremeno i zabranjen i nije zabranjen jer je slobodnolebdeće nadustavno Vijeće reklo da se ipak, usprkos Ustavnoj zabrani, „ZDS“ može izvikivati onda kada ono kaže da se može. Pa se ta apistička „možemost“ rastegla od „samo jedne pjesme“ pa sve do hrvatskih stadiona i „Bog i Hrvati“ nadahnutog dubrobvačkog gradonačelnika Frankovića u Cisti Velikoj ili šjor Skeje „s njegovima“ ako ih policijska patrola „ne uspije fermat “. Na kraju svih krajeva Hrvatski je Sabor postao jedini parlament u cijeloj Europskoj Uniji ili civiiziranoj zemlji bilo gdje u svijetu u kojem se uživo može čuti „zabranjeno“ fašističko kliktanje !

I što sada ? Pravo pitanje postaje: Tko je tu glup: „apistička vlast“ koja kaže da se u Hrvatskoj ne smije javno kliktati „ZDS“ ali istovremene se, o dragi naš Jakove Mletački, „ipak može ali samo ponekad“ - Ili svi mi ostali ? AP je inače svjetska faca bez ikavih malograđanskih predrasuda pa je tako u prosincu 2016.g. izjavio kako on „nema nikakav problem pojesti srpsku čokoladu“. Koja ljudina ! Koji gigant ! Ali istom prilikom je sve nas kao i Ustavni Sud poučio da uzvik „ZDS“ ima „dvostruke konotacije“ pa je tako, npr., u Jasenovcu jako negativan ali pola kilometra dalje, ako je takva prigoda, baš i nije.

Bilo bi prenaivno smatrati da se tu radi o nekakvoj bezveznoj „čiri bu-čiri ba“ politici. Možda nas ipak tu netko pokušava....“u mozak“. Talijanski povjesničar Carlo M. Cipolla u svojim „Temeljnim zakonima ljudske gluposti“ podsjeća na to da je glupost uvijek tu, u istoj količini, pa ono što varira „nije postojanje gluposti, već opseg njezinih učinaka“. Bistri umovi, u rasponu od Aristotela pa do Einsteina i drugih upozoravaju da je ljudska racionalnost krhka. Pa, gledajući i trpeći posljedice funkcioniranja hrvatskog apizma, postaje sasvim bjelodano kako pitanje stanuje li glupost „kod nas“ postaje suvišno a u prvi plan dolazi nužnost odgovorana na dilemu hoćemo li moći živjeti s njom a da joj ne dopustimao, kako bi to Cipolla rekao, „da postane pokretačka snaga (naše) povijesti ?“

DAMNATIO MEMORIAE

Kada je nagluha mesareva kći ( ona ne čuje ama baš ništa dok cijeli stadion urla „Za dom spremni“ ) iznosila Titovu bistu iz Tuđmanovog predsjedničkog ureda na Pantovčaku bila je to javna ritualna gesta s kojom je započela detuđmanizacije HDZ-a. Taj proces Andrej Plenković upravo dovršava. Apeizacija HDZ-a trijumfira dok antihadezeovska Hrvatska još uvijek pruža otpor. Da bi se u tom poslu uspjelo moralo se pribjeći izvršenju stare rimske navade „osude sjećanja“, „brisanja uspomene“ ili što bi se po domaću reklo: činu „političke nekrofilije“ u značenju potpune posthumne kontrole nad pokojnikom koji je na taj način postao predmet okrutnog obreda „silovanja njegove kompletne političke i duhovne ostavštine “. Franjo Tuđmano postao je posthumna žrtva ostracizma AP-a & co.

Kada su izvan domaje AP i njegovi apeovci se udarnički busaju u „svoja antifašistička hrvatska prsa“ ističući kako je Naša Lijepa u Drugom svjetskom ratu bila dio velike pobjedničke svjetske antifašističke koalicije. Hrvatska - zemlja najsnažnijeg antifašističkog pokreta na svijetu, partizanskog pokreta ! A doma ? E to je jedna sasvim druga priča. Ovdje se dešava nešto što je bilo nezamislivo za vakata bilo kojeg od dosadašnjih HDZ-ovih vladara počev od Tuđmana pa do ( čak ) Karamarka. Danas se tolerira sramotna revizija hrvatske prošlosti, relativiziraju se antifašistički temelji Hrvatske a partizanski pokret se prekriva tamnim tonovima dok sve što je vezano za kvislinšku fašističku NDH poprima „sve svjetlije i svjetlije boje“. Tako se nekidan usred Hrvatskog Parlamenta održao mračni kvaziznanstverni „okrugli stol“ na kojem su prema „Antifašističkoj Lizi“ uvodničari bili ljudi čija je jedina „stručnost“ u „falsificiranju broja i bezočnom negiranju ustaših zločina u logoru Jasenovac“. Nagla ljubav vladajućih prema atomosferi, ornamentici i folkloru vezanim za pjevača čiji je simbol „šmajser“ a kojem je HDZ ne tako davno masno plačao ( 515 000 eura) „da ne pjeva“ priča je za sebe. Na stranu to što je AP-ovom bardu 2007.g. hrvatski sud odrezao 1,2 milijuna kuna na osnovu nalaza Porezne uprave i što je prijetio Reutersu „jer ga povezuju s ustašama“ iako je ničim izazvan „pjevao“: „Moje političko uvjerenje je takvo da poštujem Poglavnika. Da nije bilo Nezavisne Države Hrvatske ne bi bilo ni današnje Hrvatske. Ustaše nisu bili koljači nego uredna vojska koja se borila za neovisnost svog naroda i ti su vojnici bili primjer mnogim drugim narodima“ - ali za očekivati bi bilo da će „europskom“ AP-u ipak zasmetati to što je ugledni New York Times nakon koncerta na Zagrebačkom Hipodromu, analizirajući „revival“ ustaštva u Hrvatskoj, napisao kako „Thompson s ustaškim pozdravom oživljava sjećanja na krvavu prošlost, a dolazi mu i premijer“. Ali ne smeta mu. Tatinu djecu ne želimo ovdje niti spominjati !

AXOLOTL, DIOGENOVA OČERUPANA KOKOŠ, GOETHE I AP

Axolotl ( Ambystoma mexicanum ) - „vodeno čudovište“ ( monstruo de agua ) jedinstveni je meksički vodozemac koji je dobio ime po aztečkom bogu munje Xolotlu. Živi isključivo u vodama jezera Xochimilco na jugoistoku Ciudad de Méxica. Ovaj vodozemac je poput fašizma ili ustašovanja jer ima jedinstvenu sposobnost stalnog obnavjanja svojih udova i organa.

Hipernacionalizam je jedan od temelja nacizma a kič mu je omiljeni oblik manifestiranja. U svojoj knjizi „Katastrofalni nacionalizam“ Richard Seymour će tvrditi da je „nacionalizam općenito imbecilizam“. Ali ta konstatacija samo pojačava nužnost detektiranja „koliko je naconalizam idiotski opasan“. Fašizacija i autoritarizacija života velikim dijelom su ne samo političko nego etičko ali i estetsko pitanje. Crne horde pripadnika „faši-kulture“ zorno nam to manifestiraju gotovo svakodnevno. Veliki pjesnik, disident i prognanik iz SSSR-a (1972.g.) Josif Brodski zato je i mogao kazati: „Moja neslaganja, moje borbe sa sustavom, nisu bile političke koliko estetske“. Desničarska kolonizacija povijesti usko je vezana uz to. Walter Benjamin, neuspjeli bjegunac od nacizma i njegovog smrtonosnog primitivizma, tvrdio je da „fašizam estetizira poliiku“ i da „ni mrtvi neće biti sigurni ako neprijetelj pobijedi“. Sramotni desničarski okrugli stol o Jasenovcu kojeg je ugostio Hrvatski Sabor dramatično nas upozorava na to.

AP danas u svojim rukama ima najveću koncentraciju moći u državi Hrvatskoj ali ona je tanja nego što i sam možda sanja. Naime, političko tijelo apizma ovisi o „transfugizmu“ ( o prevarantskim prebjezima iz oporbe u zagrljaj vlasti nakon izbora ) jer mu oni ( prvo Saucha & co. pa onda HNS a danas DP ) osiguravaju jadnu „neprincipjelnu većinu“ u parlamentu. Hrvatski ultradesničari su krhko perje na nekada korpulentom AP-ovom tijelu pa zato on i podilazi njihovoj sljedbi. A perje ko perje. Lako otpada pa se tako lako može desiti da Andrej uskoro postane ona Diogenova očerupana kokoš koju je „poludjeli Sokrat“ bacio pred noge Platonu koji je prigodice defnirao čovjeka kao „dvonošca bez perja“.

Goethe je 1797.g. napisao baladu „Čarobnjakov šegrt“ u kojoj je poslao besmrtnu poruku i upozorenje o opasnosti situacije kada netko posjeduje moć ali bez mudrosti. Ako otac „apizma“, premijer Andrej Plenković nije još pročitao ovaj uradak velikog njemačkog književnika pod hitno mu je netko dobronamjeran mora kupiti. Možda još uvijek ima nade !

ned

11/25

Tko ima uši neka čuje

sumi.blog.hr

Pretprošla nedilja na misi...

2Sol 3,7-12

Tko neće da radi, neka i ne jede.

Čitanje Druge poslanice
svetoga Pavla apostola Solunjanima
Braćo: Sami znate kako nas treba nasljedovati. Jer dok bijasmo među vama, nismo živjeli neuredno: ničiji kruh nismo badava jeli, nego smo u trudu i naporu noću i danju radili da ne bismo opteretili koga od vas. Ne što ne bismo imali prava, nego da vam sebe damo za uzor koji ćete nasljedovati. Doista, dok bijasmo u vas, ovo vam zapovijedasmo: Tko neće da radi, neka i ne jede! A čujemo da neki od vas žive neuredno: ništa ne rade, nego dangube. Takvima zapovijedamo i zaklinjemo ih u Gospodinu Isusu Kristu: neka s mirom rade i svoj kruh jedu.
Riječ je Gospodnja"

Čita se ovo čitanje i onda slijedi 15 minuta propovijedi.
Svećenik propitkuje razna pitanja na ovu temu ali "alkar NN u ništa"
i on i ovi koji su dizali ruke.
Pitanja su bila suhoparna a odgovori bljutavi.
Jedan čak reče da se ovdje prvi put spominje da Bog ima ime.

TKo ima uši nek čuje tko ima oči neka vidi, i to piše na jednom dijelu Biblije, Riječi Božje.
Je li Boga zaista briga za ta pitanja i još takvije odgovore?
MIslim da nije.

Mislim da bi Isus (a to bi i svećenik trebao) na misi pitao ovo:
"ima li tko od vas da se zaposlio preko veze u javne i državne ustanove, prevarivši tako natječaj"
"nema?"
"dobro, ima li onda od vas itko da se NIJE zaposlio preko veze u državne i javne institucije i da tako jede kruh koji nije zaslužio i na teret je drugima"

ja sam ih vidio u prvoj klupi

boja bi(j)ela

komentatoricamicaa.blog.hr

***

Update _
svatko koga sretneš vodi neku svoju bitku
o kojoj ništa ne znaš
Zato budi ljubazan. Uvijek
Ljudi ne glume da su loše
Glume -da su dobro
-nepoznat netko-

čet

11/25

ZA DOM SPREMNI

tignarius.blog.hr

Pošto se ovih dana ne može bez ovog pozdrava, uzvika, usklika...a ne može se ni definirati, jel to stari hrvatski pozdrav ili ustaški poklič, ja kao ugledni bloger, nudim rješenje!

Uzvikivanje tog pozdrava, bez dignute ruke, smatram podpuno legalnim jer je to bio pozdrav naše vojske u Domovinskom ratu (ne samo HOS-a) i smatram da kao takav, koji nije smetao Ivici Račanu, kao što ni "ustaška" kuna nije smetala Pupiu, niti ijednoj "ugroženoj" skupini.

Nadalje (think global) o Austrijancima, nitko ne govori kao prevarantima i kvislinzima (kao i o Norvežanima) kruži stara doskočica, kako su najveći prevaranti; uvjerili su svijet da je Hitler Njemac a Mozart Austrijanac.

Talijani, kurbini sinovi i u 1. i 2. svjetskom ratu su usred rata prešli na protivničku stranu...uz to nakon 1. su za nagradu dobili Istru, hrvatske otoke i Rijeku (mislim i dio Tirola) i nikom ništaaaaa Maloni Meloni a da ih netko optuži za fašizam (koji je izvorno njihova ideja...fašio) to bi bilo bogohulno.

Brana Crnčević kaže da sposoban čovek ode u četnike a vrati se iz partizana!
Srbi, koji su bili prva "Judenfrei" država doživljavamo kao judeofile!

O Švabama i Rusima neću ni govoriti; oni su najgori predstavnici sotonske ideologije koja se izlegla iz istog jajeta, usmjerene na uništenje čovječanstva, komunizma i fašizma i nacizma!

NY izabere nekog idiota muslimana komunistu....he..he
G.Vidal je rekao da NY grad u kojeg su svi narodi ovog svijeta poslali svoje najgore predstavnike.....da se bora za život!

Dok god u RH ima ijedna ulica, ijedan trg, ijedan spomen na maršala, Tita ne bu mira!!!
To je Tuđmanova jedina ozbiljnija grješka!!!! nije se mogao detuđmanizirati!

sri

11/25

UPS ponovo pleše

stella.blog.hr

Znamo da je ples najbolja fizikalna terapija. Liječi
i tijelo i dušu. A po novijim istraživanjam, nabolja je
prevencija Alzheimera, jer se stalno prilagođavate
i učite nove obrasce.

Za beogradske plesače i mene lično veoma važna
vijest: UPS ponovo pleše. UPS= uživanje u plesu i smijehu.
Najbolji trener uz šalu veoma stručno nas uči plesnim
koracima i ispravlja dok ne izbrusimo ples do
najboljeg mogućeg.

Do korone i tijekom nje, UPS je plesao 4,5 godine.
Bile su to moje sretne godine.
Poželite nam trajanje.

uto

11/25

mozak jednog službenika

mcmlx.blog.hr

Filmovi poput "Savršene formule" (Bradley Cooper) i "Lucy" (Scarlett Johansson) su se poigravali idejom kako ljudi koriste samo 10 posto svog mozga - a oni koji "otključaju" veći postotak posjeduju moći poput beskonačnog pamćenja ili telekineze, između ostalog.
Zvuči primamljivo pa makar i pomisliti kako toliki dio mozga ostaje neiskorišten i zreo je za povećanje ljudskog potencijala, no to je ipak samo mit.

No davne 2007. godine zbio se slučaj jednog službenika koji je zaintrigirao kako znanost tako i javnost.
Priča ide ovako:
Kad je 44-godišnji muškarac iz Francuske počeo osjećati slabost u nozi, otišao je u bolnicu.
Nakon niza sveobuhvatnih pretraga su mu liječnici rekli -
da mu nedostaje veći dio mozga.
Muškarčeva lubanja bila je puna tekućine, a ostao je samo tanki sloj moždanog tkiva.
Stanje poznato kao hidrocefalus.
Živio je normalnim životom.
Imao obitelj.
Radio.
Glasovao na izborima.
Feštao...

Njegov IQ je testiran u vrijeme njegovih tegoba.
Ispostavilo se da je prosjek 84, što je malo ispod normalnog raspona.
Dakle, ova osoba možda nije bistra - ali je savršeno društveno sposobna", objašnjavao je neuropsihijatar (& kognitivni psiholog) koji je u tome vidio medicinsko čudo - ali i veliki izazov teorijama o svijesti.
To je bio tako zapanjujući slučaj.
Postavilo se pitanje kakvu veću lekciju nudi o našem mozgu?
Jedna od lekcija je kako je (neuro)plastičnost mozgavjerojatno sveprisutnija nego što smo mislili.
Zaista je nevjerojatno da mozak može nastaviti funkcionirati, manje-više, unutar normalnog raspona - vjerojatno s mnogo manje neurona nego u tipičnom mozgu.
Možda postoji i druga lekcija, ako vas zanima svijest - to je način na koji biološka aktivnost mozga proizvodi svijest.
Jedna ideja je kako svijest ovisi o sposobnosti mozga da uči.
Znači li to da ne postoji jedno područje mozga odgovorno za svijest?
Upravo tako.
Ovakvi slučajevi definitivno predstavljaju izazov za svaku teoriju svijesti koja ovisi o vrlo specifičnim neuroanatomskim pretpostavkama.
To je zapanjujući slučaj sposobnosti mozga da se prilagodi.

"Prilagodba naravi je vještina, ali prilagodba principa je zločin" (Thomas Paine)

#McGovernInsitute

Nomen Nescio

dvitririchi.blog.hr

Nisu ljudi samo kad umru nebitni. Nebitnost je sastavni dio života, a to je vidljivo i u našoj svakodnevici. Imamo svoje krugove, koji se sužavaju, a ne šire...kako je Rilke zamislio.
Dvi, tri rici... @ radi vjetra

Ljudi koji su ispali bitnima za čovječanstvo nisu se trudili postati bitni, to im je bila vjerojatno zadnja stvar o kojoj su razmisljali, to je vjerojatno i jedna o rijetkih stvari o kojoj uopće nikad nisu razmišljali.
Kako uopće postati bitan: posuditi od uspješnog rodijaka (onog za kojeg smatras da je super samo kad malo popije) sako, od pokojnog zeta (kojeg cijeli život smatras pedofilom i lopovom) postole, prodati prabakinu zemlju i uputiti se u bijeli ...svijet? Mislim, tako je uradio Mersudin, ali tko uopće poznaje Mersudina, tko je čuo za njega? Ni vi niste? Naravno da niste: za Mersudina nije čuo baš nitko, naravno, osobito - nitko bitan.
Ali to ne znači da Mersudin nije nikome bitan: svatko je nekome bitan, a najčešći je slučaj da je netko bitan samo sebi pa si tepa, baš kao i Mersudin, gledajući se u ogledalo: Znaš, nisi ti meni svatko.
Bitni, oni zaista bitni, su se posvetili nečemu jako, cijeli su se posvetili, svim svojim nebitnim bićem, za to im nije trebalo uopće motivacije, kako se ono kaže: intrizične? Ta posvećenost možda čak i nije bila njihov izbor, nego ih je jednostavno nešto jako važno, jako bitno... usrkalo. I postajući nebitni instrument, na koncu su ispali globalno i povijesno bitni. Neka ideja, neko područje, neka ... pitaj Bogatoga kakva vražja sila ih je obuzela, oduzela od sebebitnosti i bavljenja sobom i eto, predanošću i nekom nadnaravnom obuzetošću postanu bitni... mnogima. Kao Thompson, recimo. Ok, ok, krivi primjer - on je bitan samo Hrvatima, odnosno ekstremnoj nacionalističkoj desnici, onoj koja kad ne dr...niči, ispija etanol do besvijesti i nadahnuto laprda jedva razgovijetno, umalo smisleno, po kvartovskim crnim rupama.
Isus... to je pravi primjer bitnog lika za čovječanstvo.
Zato mu je Mersudinove mame tetka posvetila čitavu jednu sobu (da-da), priča se da je dala izraditi i oltar tamo i da po cijele dane moli. Kad se ne gluha svađa sa starim, ludim tetkom, naravno.
Teti od Mersudinove mame je netko rekao da je Isus od oca ostavljeno siroče i da mu se nije ni znalo tko mu je otac zapravo, pa da mu ga je mama izmislila. I da je izmislila neke okolnosti o začeću jer da se u ono vrijeme jednostavno nije smjelo u rodni list upisati u rubriku, ime oca: N.N. jer ... kamenovalo bi na smrt. Uostalom, kako bi se dijete osjećalo i kakve bi psihološke posljedice u životu imalo da mu je otac Netko Nebitan (N.N.).
Zato je napravila oltar i ni sa kime ne komunicira (ljudi su zli) osim sa Njime.
Mersudin, zapravo, nije ni bitno,-ali želim da vam kažem :D - se priklonio svim ženama iz daljnje i šire rodbine, govoreći da je on Isus Krist osobno i da je njegova muka istovjetna onoj pribitog na križ, INRI-ja, i hodao je od žene do žene koje su kršćanski suosjećajne (iza leđa ih je sve redom zvao babetinama) vapeći: "Oče moj, oče moj, zašto si me ostavio?"
Preuzeti identitet stare napaćene duše je pomalo hohstaplerski, ali eto...nije merusudin bilo tko pa je odabrao biti odabran.
Jungovski pomodno pomalo, a pomalo i po zakonu sudbinske slučajnosti, se sve poklopilo, a nesto izglumilo, toliko uvjerljivo da je Mersudin istinski povjerovao u to, jer sto ti je dobra gluma: pa to kada prevaris samoga sebe.
I onda postaneš uvjerljiv i drugima.
A žene Mersudinove?
Samilosne kakve već jesu, kakve moraju biti po božanskom nauku odgajane, osobito prema sirotom siročetu - kuhaju, prodaju nekretnine kupuju nove, bave se pretakanjem sirćeta iz supljeg u prazno. Bave se malo škudama, a malo i bogme Mersudinom. Puno mole Boga, jos vise telefoniraju, pa malo čak kunu, dapače i i proklinju... šire predaju o... Mersudinovoj muci.

A tko je zapravo Mersudin?
Pa i dalje je N. I N. Naravno. Sto bi drugo bio?

Ali nikad se ne zna...život piše ... sveto pismo.