Aktualno

Inkluzivni dodatak

andrea-bosak.blog.hr

Evo prije točno 60 dana sam predala Pozunicu na svoj predmet ali još uvijek odgovora nema iako je rok 60 dana od podnošenja podneska.
Predala sam zahtjev prije točno godinu i četiri mjeseca, naravno sa svim potrebnim dokumentima.

Znam da nisam jedina koja čeka, znam da ima I onih koji su izgubili život prije rijesenja, ali to čekanje stvarno predugo traje za nas kojima je ta pomoć preko potrebna.

Svjesna sam da zahtjeva ima puno ali trebali bi stvarno biti ažurni jer bolesnima je taj novac potreban više od svega.

Mi nismo krivi što smo bolesni.

POTIFEX MAXIMUS IZ BANSKIH DVORA

marinjurjevic.blog.hr

Prije jednog stoljeća za vrijeme pandemije španjolske gripe (1920.g.) Freud je, shrvan tugom zbog smrti svoje 25. godišnje kćeri Sophie, napisao pastoru Oskaru Pfisteru: „Očita brutalost našeg vremena teško nas opterećuje“. Deset godina kasnije (1930.g.) objavio je tekst „Civilizacija i njeno nezadovoljstvo“ u kojem nagovješćuje drugu stranu kulture, njeznu tamnu stranu. Walter Benjamin će deset godina poslije razotkriti barbarsku podstruju koja se krije u svakom „kulturnom proizvodu“ nadovezujući se na Freudovu analizu mehanizma kojim su nezadovoljstva nužna a ne slućajna posljedica „kulturne prirode“ naše vrste. Uronjeni u stvarnost naše svakodnevice sve smo svjesniji kako se društvo nije puno promijenilo otkada je Freud objavio svoju tezu o inherentnom nezadovoljstvu ljuskog bića. Možda smo, u međuvremenu, jedino postali nešto površniji dok je kultura mutirala postajući otpornija na nelagodu jer je paradigma površnosti istisnula dubinu iz života „Tik Tok generacije “ kojoj , usprkos prividu njene ležerne uronjenosti u nove tehnologije, nije lako pošto ih nemoilosrdno šamaraju fenomeni ubrzanja vremena, kaosa i nesigurnosti neviđenih razmjera. Osim toga, ni tradicionalna vjera više ne daje zadovoljavajuće odgovore na pitanje o smislu života ali je zato broj potencijalnih Spasitelja svih vrsta narastao. Nietzsche bi možda rekao da „napokon živimo opasno“ jer su radost i odgovornost na čovjeku a ne na Bogu („Bog je mrtav“ ) pošto njegov „ubermansch“ nije biološki koncept nego stav da ciljeve ne postavlja vjera nego čovjek sam. Ma kako bilo teško, poluge za dosezaje ciljeva su napokon u rukama čovjeka a ne transcendetalnog bića. Pa zar još Lukrecije nije tvrdio u svom „De rerurm natura“ (1.st.p.Krista) kako bogovi ne vode računa o ovome svijetu a još manje o bilo kojem drugom ? U međuvremenu je, čudnovatom metamorfozom, hegemonizirajuće kršćanstvo u Europi dovelo do povećanja sekularizma ali i do njegovog pandama: ponovnog oživljavanja fundamentalističkih pokreta različitih usmjerenja ali i diktatorskih apetita političkih vođa. Dijaboličnu ulogu aktualnih političara nikako ne smijemo zanemariti. Izgleda da se teška depresija prema kojoj je svijet galopirao 1930-tih godina puno ne razlikuje od onog što nas čeka. Ako tome dodamo i „radikalnu neravnotežu“ koja postoji u nama samima (a ne samo u društvu) onda, kao što bi to rekao Bob Dylan, nema ikakve sumnje da: „A Hard Rain's A-Gonna Fall“.

SYLLABUS ERRORUM

Kada je papa Pio IX ( 8. prosinca 1864.g.) objavio Sylabus Errorum ( Popis Zabluda ) kao dodatak enciklici „Quanta Cura“ u kojoj je osudio racionalizam, socijalizam i liberalizam, Pontifex Maximus kao da je za sva vremena dao recept liberalno-lijevim društvenim snagama kako se suprostaviti apokaliptičnoj konzervativnoj regresiji koja možda nikada nije bila opasnija. Pio IX je jasno odgovorio na pitanje tko jedino tu egresiju može zaustaviti.
U vremenu kada raznoraznih „Vrhovnih Svećenika“ ne fali nikome ( pa ni nama ) treba podsjetiti da je Novi Zavjet rezervirao osobni svećenički identitet samo za Isusa Krista a svi ostali članovi crkvene zajednice su ( prema Petrovoj poslanici ) „svećenički narod“ odnosno „izabrani narod, kraljevsko svećenstvo, sveti narod, Božja posebna svojina, da naviješta hvale njegove“, čime je kompletna crkvena zajednicu dobila neviđenu svećeničku dimenziju („bit će svećenici Božji i Kristovi i kraljevat će s njim tisuću godina“). Izvanbiblijski dodaci o sakrementalno - hijerarhijskom svećenstvu, papama i njihovoj „nezabludivosti“ itd tu su isključivo radi birokratskih potreba institucije Crkve a ne zarad naroda kršćanskog. Takve su interpretacije uostalom dovelo do bifurkacija glavne struje kršćanstva u više tokova. Prema Novom Zavjetu nauk o svećenstvu vjernika nas uči da svi koji vjeruju u Krista imaju udjela u njegovom svećeničkom statusu pa prema tome ne postoji poseban red ljudi koji posreduju Kristovo znanje, prisutnost i oproštenje ostalim vjernicima, te svi vjernici imaju pravo i autoritet čitati, tumačiti i primjenjivati učenja Svetog pisma. Možda zato i možemo kazati kako lijevo-liberalne, progresivne snage nikada nisu imali problema s biti (nauka) kršćanstva nego jedino s dijelom njegovih profesionalniziranih službenika (birokrata) i njegovih (institucionalnih) oblika. O tome najzornije svjedoči Teologija Oslobođenja, „narodna crkva“ i sl. Jedina novost je u tome što su se namnožili neki novi, sekularni „Vrhovni Svećenici“ koji, doduše, nemaju crkvu ali imaju svoju pastvu koja, „prav za prav“, nema ama baš nikakav integritet. Baš se jedan takav Nepogrešivi ukazao u nas usred Zagreba u Banskim Dvorima odakle redovito propovijeda i odašilje „enciklike“ svoje.

"TO SE OVDJE NE MOŽE DOGODITI“

Američki nobelovac Sinclaire Lewis 1935.g. objavljuje roman “It Can't Happen Here“ ( “To se ovdje ne može dogoditi“ ). Odmah je postao bestseler a njegova kazališna adaptacija premijerno je izvedena samo nekoliko dana prije ključnih predsjedničkih izbora 1936.g. - za vrijeme vrhunca fašizma u Europi.
Radnja je jednostavna: predsjednik Franklin Roosevelt ne uspijeva osigurati demokratsku nominaciju za reizbor otvarajući tako put senatoru Berzeliusu “Buzzu“ Windripu, karizmatičnom demagogu, populistu i vatrenom nacionalistu žestoke retorike koji obećava zaštitu „malog čovjeka tradicionalnih vrijednosti“, drastične ekonomske i društvene reforme uz patriotsku retoriku. Windrop se na kraju, vješto iskoristivši najdublje strahove svog naroda u vremenu velikog razočarenja političarima i oporavka Amerike od Velike Depresije, domogao Bijele Kuće postavši predsjednik. „Moramo maknuti njihove prljave ruke s banaka i burze“, kaže jedan lik govoreći o političarima. Imigranti su, naravno, bili meta narodnog gnjeva, tada kao i sada „rješenje“ je bilo njihovo protjerivanje iz Amerike.

Svojom distopijskom satirom Lewis je želio upozoriti svoju zemlju na neposrednu prijetnju vještih demagoga, populističkih prevaranta i lažnih Spasitelja koji se nakon dolaska na vlast „obogotvore“ gledajući samo svoj osobni interes, uništavajući demokraciju promovirajući autokraciju. Njegova supruga Dorothy Thomson bila je prva strana novinarka koja je istjerana iz Trećeg Rajha. Njegov roman „To se ovdje ne može dogoditi“ postigao je svoju svrhu. Franklin Delano Roosevelt postao je demokratski kandidat, pobijedio je na predsjedničkim izborima i postao jedan od najzaslužnijih ljudi poraza fašizma.
A da li se ovdje, kod nas, to ipak dogodilo ? Je li hrvatsko društvo postalo žrtva vrhunskog političkog mađioničara čija se tehnika među takvima kao što je on naziva „zavaravanje“, gdje jednom rukom ti spretni prevaranti rade nešto naizgled važno kako bi odvratili pažnju od one „prave stvari“ dok drugom rukom izvode svoj trik ( tehniku ) osvajanja i održavanja vlasti ? I nije ovdje riječ o nikakvom naivnom baronu Munchausenu koji nas uvjerava kako je sam sebe ( skupa s konjem ) izvukao iz močvare povlačeći se za vlastitu kosu. Ne, ovdje je riječ o hrvatskoj varijanti Ostapa Bendera čija je čuvena parola: „Benzin vaš - ideje moje“ !

“NA ČEG BI TA DRŽAVA SLIČILA“

Hrvatska je ovih dana prepuna čuda. Andrej Plenković (AP), čovjek očitih ambicija sekularnog Pontifexa Maximusa - još uvijek bez oblikovane Crkve ali s organiziranom sljedbeničkom pastvom trenutno predstavlja nekakav mix između paganskog Maga i Vrhovnog Svećenika u nastajanju u dva dana je izvršio prijelaz s „meke diktature“ (dictablanda) do „samopuča“ (autogolpe, self-coup ) uzdignuvši se poput kljucavog političkog bijeloglavi supa iznad Ustava RH, parlamentarne demokracije, lokalne samouprave i „pišljivih zakona“. Koja gnjavaža za takvog Titana da još mora nekome objašnjavati ili (ne daj Bože ) polagati račune za to što radi ! Pa zar je moguće da za njega, kao poglavara hadezeove „apističke crkve“ u nastajanju, ne važi dogma o nezabludivosti kao kod onog pravog Pontifexa Maximusa ? Ako slučajno ne važi to pod hitno treba ispraviti.
HDZ je oduvijek imao problem s urbanokm kulturom i mentalitetom moderniteta pa je na svoj politički nišan već odavno naciljao hrvatske gradove a posebno Zagreb kao svoju nedohvatljivu (neubranu) jabuku. Banskodvorski Pontifex Msximus to je samo podigao za jednu potenciju više. Slično kao što Trumpu cure političke sline kada mu se spomene New York tako i AP-ova „unutarnja busola“ podivlja na spomen Zagreba. Kada ga već ne može politički pobjedti i vlast u njemu doboti odlučio ga je orobiti. Zasad, oteo mu je svečani doček brončanih hrvatskih rukometaša. Očito, svatko ima „svog Mamdanija“. Trump onog pravog a AP Tomaševića. Apistička optika je optika proizvodnje „paralelnih kultura“ - „naše“ ognjištarsko-antiurbane i „njihove“ građanske ( liberalno-univerzalističke ). Apizam politiku shvaća kao kontinuirani rat između „dvije moći“, „naše“ i „njihove“. Podjela je temelj filozofije njihovog razarajućeg političkog uma koji napreduje jedino kroz perpetuiranje tog sukoba. Žrtva je kompletno hrvatsko društvo (ali, koga briga za to ) a „zarada“ je njihov sitni apistički politički interes. Pretpostavlja se da će do 2050.g. dvije trečine našeg globalnog stanovništva živjeti u urbanim područjima. Gdje će tada apizam pronalaziti mrvice svoje hranjive supstance za produženje svog političkog života ? Još od starogrčkih polisa preko aztečkih altepetla ( gradskog središta ) pa do suvremenih gradova kao jezgri otpora barbarizaciji života i kulture života odvijao se sličan konflikt.
Konzervativni tradicionalizam je uvijek pokušavao potpaliti sukobe i iracionalne strasti između ljudi ne bi li iz toga izvukao kakav svoj sebičan politički profit. Zato i je AP, otimajući od grada Zagreba svećani doček hrvatskih rukometaša, pribjegao receptu tzv „emotiokracije“, odnosno pokušaja manipulacije emocijama ( očekivanja ) građana. Stalna proizvodnja i plasiranje hrpe laži temelj je takve vrste političke pameti. Banskodvorski Pontifex Maximus je umislio da u svojim „tvornicama svijesti“ dnevno može proizvoditi, izmišljati „apističkog čovjeka“ kao budućeg sljedbenika njegove crkve u nastajanju. Ta filozofija ispunjavanja „beskrajne praznine vremena“ ( Leonid Andrejev ) apističkim sadržajima pretvorila se u golo nasilje, bullying, pirateriju, kidnapiranje „istine“ pa čak i otimanje nepripdajućih ovlasti nikad (na izborima) osvojenog grada Zagreba. Tako se gornjegradski lažni Pontifex Maximus pretvorio u silovatelja Ustava, zakona i volje građana. Spao je čak ispod razine možda i najpoznatijeg „autogolpiste“ Napoleona III ( „Osmanaesti brumaire Luisa Bonaparte“ ). Lažna veličina iz Banskih Dvora se do kraja odmetnuo neskromno umišljajući da sam na sebe može primiijeniti onu poznatu De Gaullovu izreku: „Kada poželim da znam što misli Francuska upitam sam sebe“. Tako i on s Hrvatskom. Jako se prevario. Jedino što je u njemu ostalo od svega „francuskog“ su njegove uspomene na hrvatsko veleposlanstvo u Parizu u kojem je radio još onda dok je najiskrenije HDZ smatrao najvećom opasnosti po interese demokratske budućnosti Lijepe Naše. Danas se kompletno njegovo „slavno europejstvo“ može sažeti u nedavno izgovorenu rečenicu jednog od najistaknutijih apostola apizma Stipe Mlinarića Ćipe koji je, u skladu s Zakonom o hrvatskom jeziku, direktno u TV kameru izgovorio: „Na čeg bi ta država sličila“ kada bi SDP i Možemo došli na vlast. Današnja Plenkijeva Hrvatska zaista je slika i prilika Ćipe !

Vijesti iz Kardeljeva

sumi.blog.hr

Poduzetnik u Pločama kažnjen (i pušten čim je podvio rep i zacvilio.)

Zanemarimo sad poduzetnika, on se snašao u situaciji.
Čemu ograničavanje cijena uopće? Jel to priliči demokraciji ioli komunizmu?
Hoće li ikada 80% lažnih katolika shvatiti da glasaju za lažnu demokratsku stranku i da nas vraćaju u čisti par/nepar i petoljetka komunizam?
Neće.
Zašto?
Pa zato što su lažni katolici.

Vijesti iz Kardeljeva

sumi.blog.hr

Poduzetnik u Pločama kažnjen (i pušten čim je podvio rep i zacvilio.)

Zanemarimo sad poduzetnika, on se snašao u situaciji.
Čemu ograničavanje cijena uopće? Jel to priliči demokraciji ioli komunizmu?
Hoće li ikada 80% lažnih katolika shvatiti da glasaju za lažnu demokratsku stranku i da nas vraćaju u čisti par/nepar i petoljetka komunizam?
Neće.
Zašto?
Pa zato što su lažni katolici.

Razlikovanje pojmova za idiote #8

toco1980foto.blog.hr

Razlika između cenzure i moderiranja

Na Blog.hr platformi se često može čitati tekstove u kojima se pojedini blogeri bune i optužuju druge blogere za cenzuru jer su im, nakon uzastopnog dodijavanja, podjebavanja ili pokušaja izazivanja svađe, brisali komentare i onemogućili komentiranje. Dotični, čini se, ne znaju, ili iz egoističnih poriva namjerno ignoriraju, razliku između cenzure i moderiranja, i usput dramatično glume žrtvu.

Cenzura je sustavna zabrana ili automatsko uklanjanje nekog "nepoćudnog" sadržaja od strane nekog autoriteta (države, institucije ili platforme) s ciljem gušenja određenih ideja, stavova ili informacija. Kada netko zbog političkog ili ideološkog neslaganja uklanja tuđe mišljenje kako ono ne bi bilo dostupno javnosti - to je cenzura.

Moderiranje je upravljanje vlastitim prostorom komunikacije (tj. komentarima ispod postova) prema unaprijed postavljenim pravilima (počevši od osnovnog bon-tona). To znači uklanjanje uvreda, spama, osobnih napada i prozivanja, trolanja i upornog skretanja s teme. Drugim riječima, moderiranje je "održavanje reda u vlastitoj kući".

Ako netko dođe u tuđi dnevni boravak, radi štetu, razbacuje smeće, vrijeđa domaćina i goste te uporno pokušava izazvati svađu, izbacivanje takve osobe i zabrana ponovnog dolaska nije "gušenje slobode govora" nego elementarna higijena prostora.

Sloboda govora, odnosno komentiranja postova, ne znači beskonačno pravo bez ikakvih obaveza i odgovornosti.

Štoviše, svatko je slobodan otvoriti vlastiti blog i ondje tolerirati kaos, vrijeđanje i beskonačne off-topic tirade. Jednako tako, drugi blogeri kojima takva ponašanja smetaju su također slobodni na svojim blogovima postaviti jasne granice (ne)poželjnog načina komunikacije. To nije cenzura. To je moderiranje.

Razlikovanje ta dva pojma spada u osnovnu pismenost! Otprilike kao razlika između mišljenja i činjenice.

SVJETSKI DAN BOLESNIKA

potok.blog.hr

Sveti papa Ivan Pavao 2. pismom od 13. svibnja 1992. utemeljio je Svjetski dan bolesnika, koji se od tada obilježava 11. veljače svake godine.
Datum je izabran jer je to spomendan Gospe Lurdske, koja se je tog dana 1858. ukazala djevojčici Bernardici Soubirous u francuskom gradu Lourdesu.
To je najveće svjetsko okupljalište bolesnika koji dolaze u potrazi za duhovnim i tjelesnim zdravljem.
Poznato je po preko 7000 evidentrianih medicinski neobjašnjivih ozdravljenja, od kojih je Crkva priznala, do 2025. godine 72.
Psihička ozdravljenja se ne uzimaju u obzir, a broj duhovnih, koja su najveća čudesa, zna samo Bog i oni koji su ozdravili.
Okorjela srca se najteže otvaraju Duhu.
Tajnu patnje ne možemo proniknuti, ali ako je On patio mora da ima smisla.
Mnoge patnja učini boljim ljudima, suosjećajnima, spremnima pomoći.
Pred Bogom nema neproduktivnih, nema besmislena života, a na svima nama je da bolesnima pomognemo koliko i kako možemo.
Ne kao gospodari života nego kao posrednici Ljubavi.

MARIJO, ZDRAVLJE BOLESNIH, MOLI ZA NAS!

Kanada je gora od nas

sumi.blog.hr

Kanadi min un poslova vodi totalni uškopljenik. Ko i cijelu EU.
Otkad su skoro pa istrijebili vatreno oruž i otežali mu nabavu, seksualni delikti su porasli 76%. Naravno, jer se žrtve nemaju čime braniti.
Žena mu obrazlaže jedan slučaj ubojstva čekićem i tip na jedva mumljajućem engleskom tvrdi kako su za to ubojstvo jednaki krivi i ubojica i čekić, iz čega ostavlja za zaključiti kako sada treba i čekiće zabraniti.
Ovakvi kreteni vode i Europu.
Za kraj videa spominje se slučaj da ta ista "super brižna" vladajuća diktatura pušta već 3x zaredom na djelu uhvaćenog i osuđenog pedofila.





https://youtu.be/FJaQqPH2RFs?si=trvaAxFC3ids09vg

Kanada je gora od nas

sumi.blog.hr

Kanadi min un poslova vodi totalni uškopljenik. Ko i cijelu EU.
Otkad su skoro pa istrijebili vatreno oruž i otežali mu nabavu, seksualni delikti su porasli 76%. Naravno, jer se žrtve nemaju čime braniti.
Žena mu obrazlaže jedan slučaj ubojstva čekićem i tip na jedva mumljajućem engleskom tvrdi kako su za to ubojstvo jednaki krivi i ubojica i čekić, iz čega ostavlja za zaključiti kako sada treba i čekiće zabraniti.
Ovakvi kreteni vode i Europu.
Za kraj videa spominje se slučaj da ta ista "super brižna" vladajuća diktatura pušta već 3x zaredom na djelu uhvaćenog i osuđenog pedofila.





https://youtu.be/FJaQqPH2RFs?si=trvaAxFC3ids09vg

Carnival Run

mcind.blog.hr

(°)§ -Predzadnja utrka Zimske lige Kvarnera „Igor Malešević“ održana je na riječkom lukobranu Mololongo u kojom sam i ja nekad učestvovao kao i u drugim utrkama, pogotovo u Kastvu i Kostreni a i pomagao sam u organizaciji (treba nositi stolove, startne brojeve, voće, kolače a nekad i biti na okretištu gdje se zapisuju startni brojevi). Igor je bio začetnik ove lige gdje se dobivalo medalje i po hendikepu, tj. broju godina i tako sam i ja pokoji put dobio, čak i na kros utrci od Kastva do mjesta Breza i nazad ( 14 km.) i tu sam osim medalje za nagradu dobio i kotizaciju za Riječki polumaraton koji je tada išao od Lovrana preko Torpeda i 3. Maja do centra Rijeke. Igor je bio svestrani sportaš i trener ali ga je nagla bolest uzela i ova Zimska liga se već 7 g. zove po njemu.

Ovako piše na int. stranici grada Rijeke:
-Na riječkom Molo Longu održana je Torpedo Carnival Run, najveća karnevalska utrka u Hrvatskoj i posebno karnevalsko kolo Zimske lige Kvarnera „Igor Malešević“, okupivši 199 sudionika i donijevši spoj sporta, zabave i karnevalskog duha u srce Rijeke. Start utrke označila je gradonačelnica Iva Rinčić.
-U konkurenciji muškaraca pobijedio je Tjaž Dolgan (AK Pivka) s vremenom 16:38, na 3. mjesto popeo se njegov otac Boštjan Dolgan (AK Pivka), a između njih, na 2. mjestu, bio je Rivalov junior Andrija Žic (TK Rival) istrčavši svoj osobni rekord. Kod žena slavila opet Rivalova Aurora Valinčić (TK Rival) ispred Marine Juranić (AK Kvarner) i Urške Korent (AK Pivka).

Na startu utrke bili su i kraljica karnevala i meštar Sandi koji još drže ključeve grada a osim trkača koji su htjeli biti među prvima većina je došla sa originalnim maskama jer su se nagrade dobivale i za maske. Nisam bio među najmaštovitim niti najbržima ali da sam se zainatio mogao sam dobiti nagradu za najsporijeg koju je dobio jedan stariji trkač (stariji od mene) s kojim sam i trčao na prijašnjim Zimskim ligama, bio je jedno vrijeme i na blogu a Igor je kao @Melez bio skoro od početka na blog.hr. sa najavaam i prikazima Zimske lige. I bloger Miško je prije bio na ovoj utrci ali sad je nešto boležljiv, možda navratim do njega.

Trči se uz more i brodove.


Ovdje ne znam tko koga nosi.


Trči se sa srcem.


Evo nas na cilju.


I odbjegle nevjeste su se vratile


Proglašenje pobjednika. Zanimljivo i sin i otac na postolju.


Na ovoj utrci bilo je zanimljivo vidjeti i maskirane trkače, ovo su prema izboru tri najbolje u dječjoj kategoriji.


Tri najbolje maskiranih u seniorskoj utrci. Ptica trkačica mi je oriđiđi.

Eto može i ovakva vesela utrka..

Nagrade i za maskirane grupe trkača.


Križaljkica 'talijanka' 8x7 sa 4 crna polja.
Vodoravno
1. Čest ljetni vjetar koji puše s mora prema kopnu, vole ga jedriličari. 2. Na Kvarneru naziv za gostionicu. 3. Hrv. putopisac i pustolov Davor, došao pješke sa obale Antarktike do Južnog pola. 4. Kratica za čvor. // Iranski nomadski narod sarmatskoga podrijetla. 5. Žitelj mjesta Ike kraj Opatije. // SI jedinica za električnu vodljivost (oznaka). 6. Ćiril od milja, Ćiro. // Organ njuha. 7. ... i piće. // Vrst bezrepog vodozemca.

Okomito
1. Ukrasi i suveniri kvarnerskog kraja, obavezno takve maske i na Riječkom karnevalu. 2. Mali ašov. lopatica. 3. Eu. telefon. sustav. // Najveće papige. 4. Pali anđeo, sotona, šejtan. 5. Gnjili, pokvareni. // Zadnje slovo u abecedi. 6. Poznata pjevačica sa Barbadosa. 7. Uglednik u osmanskom carstvu. // Velika sibirska rijeka. 8. Žen. ime (rukometašica Kalaus)

Za vrijeme poklada idu i pokladnice.


Nije ni kuhano črno bilo za bacit.

Smijenio ministra

andrea-bosak.blog.hr

Sve mi nešto danas misli rade 100 na sat
Umjesto Piletica postavio kirurga za ministra socijalne skrbi pa meni munjenoj treba objasniti kako liječnik može biti ministar tog resora koji je ubiti pravni sektor a ne medicinski

Mjenja ministre "kao iznošene čarape", a ubiti on, da on snosi najveću odgovornost za sve što se događa u bilo kojem ministarstvu.

Ruža za Dinaju

stella.blog.hr

Mirno spavaj anđele

andrea-bosak.blog.hr

Evo sada sam tek otvorila blog stranicu i ostala u šoku saznanjem da ugodne drage blogeice više nema među nama, ali znam da će ostati u našim mislima .Postovnom gospodinu Zdenku i svim poznanicima ovim putem izražavam najiskreniju sućut.

Mirno spavaj anđele

Kada novinske kuće otpuštaju fotografe

toco1980foto.blog.hr

Kako javlja PetaPixel, novinska kuća The Washington Post nedavno je otpustila gotovo trećinu svojih zaposlenih - fotografe i urednike fotografije.

Staff Photographers at The Washington Post All Lose Their Jobs

Ovo nije prvi takav slučaj masovnih otpuštanja u medijima. Već je i ranije bilo slučajeva da su neke od najpoznatijih medijskih kuća otpuštale fotografe:

Sports Illustrated je 2015. otpustio sve preostale stalne fotografe.
Sports Illustrated Lays Off All Remaining Staff Photographers

News Corp Australia 2021. godine otpustio je svoje posljednje fotografe.
News Corp Australia Has Laid Off the Last of Its Photographers: Report

Štoviše, u zadnje vrijeme, čini se da je novinskim kućama postalo preskupo održavati vlastite "kućne" fotografske timove, pa se radije oslanjaju na outsourcing - angažiranje neovisnih fotografskih agencija i freelancera, već prema potrebi.

Takva praksa prisutna je i u Hrvatskoj, gdje većina medijskih portala i tiskanih novina više gotovo da i nema kućne fotografe, već fotografije pribavljaju od neovisnih foto-agencija poput Pixsell ili Cropix.

POZIV BLOGERIMA

agava505.blog.hr

*** molim blogere
da u ponedjeljak ne pišemo postove,
budimo jedinstveni,
solidarni
i
dostojanstveni

stavimo ružu za našu DINAJU

Razlikovanje pojmova za idiote #7

toco1980foto.blog.hr

Razlika između objave i komercijalne upotrebe

U današnje doba društvenih mreža i GDPR-a, velik broj ljudi ne zna neke osnovne stvari. Jedna od njih je i razlika između objave neke fotografije i komercijalne upotrebe te iste fotografije.

Objava je davanje fotografije na uvid javnosti.

To može biti putem društvenih mreža (kao što su npr. Instagram, Facebook…), on-line portfolija ili tiskovina (novine, časopisi i slične informativne publikacije), i ne znači ništa više od toga da se drugim ljudima, odnosno javnosti, omogući da vide tu fotografiju.

Komercijalna upotreba je iskorištavanje fotografije u svrhu zarade.

To je slučaj kada se fotografija koristi za promociju nečega – nekog događaja, proizvoda ili usluge – ili kada se koristi kao proizvod sam po sebi (npr. razglednice, plakati i slično).

Komercijalna upotreba je uvijek objava.
Objava nije nužno komercijalna upotreba.

Ljudi koji ne znaju (ili ne žele znati) razliku između objave i komercijalne upotrebe, uključujući razne dušebrižnike, pa čak i pojedine „GDPR eksperte“, najčešće se pozivaju na GDPR kao izgovor.

Vrlo se često od takvih može čuti: "Ne smiješ objaviti tu fotografiju! To je osobni podatak! Ljudi na njoj imaju pravo na privatnost! Moraš imati pisanu dozvolu! Moraš cenzurirati lice!“, uz poveću količinu drame i prijetnji sudskim tužbama, a ponekad i nasiljem.

No, model release (potpisani pristanak osobe na fotografiji) nije potreban kada se radi isključivo o objavi dokumentarne ili ulične fotografije, jer u tim slučajevima pravo na slobodu umjetnosti, umjetničkog izražavanja i novinskog izvještavanja nadmašuje nečiju navodnu "osobnu slobodu" i "privatnost" (koja na javnom prostoru, u tom smislu, ne postoji). Potreban je samo u slučajevima komercijalne upotrebe.