a n d r i a n o

ponedjeljak, 24.06.2019.

BLOGERSKI EGOIZAM


Egoizam je zapravo prenapuhani osjećaj ponosa koji s vremenom čovjeka
dovodi do ozbiljne mentalne bolesti. Ljudi koji su ispunjeni egoizmom
uglavnom se osjećaju pretjerano samouvjereno i obično nisu svjesni da će
ih ti subjektivni osjećaji odvesti u jedno prilično mračno životno stanje.
Ovo zato jer je teško očekivati da će njihov egoizam biti moguće stalno hraniti
kao gladni želudac. Teško je imati cijeli život u izobilju hrane za one koji imaju
pretjerani apetit. A i razne boleštine vrebaju iza grma takve ljude.
V. Bekus je bio klinički psiholog, a i svećenik, koji se dosta bavio egoizmom
kod ljudi, i u egoizmu prepoznao veliku opasnost za čovjeka.
Takve ljude relativno lako prepoznajemo, a osobito ih uočavamo po tome;
što pokušavaju stalno biti u centru pažnje, i neobično žude za komplimentima,
odnosno u blogerskom smislu užasno žude i pate za što većim brojem
komentara.
Čak njima uopće nije važan sadržaj nego samo da je bilo kakav
komentar i da ih je ako je ikako moguće što više. Stječe se dojam da je njihovo
mentalno i emocionalno samozadovoljavanje usko povezano s brojem
komentara. Vjerojatno im je to ujedno i glavni oblik spolnog života.
Ovo su poznate posljedice koje višegodišnji nabujali egoizam
ostavlja na ljude koji boluju od ove mentalne bolesti.
Ja bih za ovu priliku to definirao kao blogerski egoizam.
Dakle, ti blogeri imaju veliku potrebu biti važni. Osobito odbijaju i pomisao o
priznanju svojih grešaka. Čvrsto brane svoje stavove i ne odustaju od njih pa i
onda kad su svjesni kako nisu u pravu. Stalno i uporno nastoje da uvijek bude
po njihovom.
Posebno uživaju kad mogu kontrolirati druge. Ne vole savjete.
Objektivne kritike doživljavaju kao uvrede.
Osobito se trude pokazati kako oni imaju sposobnosti kakve drugi nemaju.
Takve osobe nisu društveno opasne, ali su sklone sukobu čak i s
najbližima u obitelji. Ljudi im rađe podilaze nego se upuštaju s njima
raspravljati.
Duhom su siromašni pa ih ljudi izbjegavaju jer se uz njih osjećaju kao da se
nalaze uz neku otrovnicu koja bi ih svaki čas mogla ugristi.
Nažalost, i na ovom blogeru, viđamo puno ovakvih osoba.
Po svemu sudeći su to ljudi koji svoj egoizam više nisu mogli
hraniti u svojim sredinama gdje žive pa su pobjegli u virtualni svijet
u nadi da će na taj način prehraniti svoj gladni i bolesni želudac.


- 21:59 - Komentari (7) - Isprintaj - #

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.