Aktualno
cool
Isključi prikazivanje slika02
pet
01/26
Kodak Charmera
toco1980foto.blog.hr
Kodak Charmera je minijaturna Kodakova kamera, veličine privjeska za ključeve, koja, unatoč malim dimenzijama, omogućava snimanje fotografija i videa u, za današnje pojmove smiješno maloj, rezoluciji od 1.6 megapixela, na microDS memorijsku karticu.
The Kodak Charmera is a Tiny Digital Keychain Camera Sold in Blind Boxes
Nakon što je puštena u prodaju, rasprodana je u roku 24 sata...
The Kodak Charmera Blind Boxes Sold Out in Just 24 Hours
Iako ta minijaturna kamerica izgleda zgodno zbog "retro" dizajna, zbog niske kvalitete izrade i male rezolucije snimaka, prilična je vjerojatnost da će nakon početnog zanosa, a upravo zbog svoje nekavlitete, postati samo još jedan novi komad elektroničkog otpada
Kodak Charmera Review: Reto Makes a Retro Redo
No bez obzira na to, nedavno je jedan čovjek, na tu minijaturu, štosa radi, odlučio nakalemiti pravi objektiv...
What Happens When You Put Big Lenses on the Tiny Kodak Charmera?
30
uto
12/25
Iz Istre: DA BIMO I K LETU....
agava505.blog.hr
Zdrovlja vrećo,
sreći pol vreći,
amora saki don porcijon i pol...
se drugo će prit pomalo...
i va 2026. budimo skupa,
tako ćun i ja bit s vami mlaja ...
sada portin
vidimo se k letu,
ku Boh do zdrovlje... 
za one moje drage koji ovu moju kompliciranu
ali šarmantnu materinju riječ ne razumiju
evo prijevod na r v a c k i
*** Zdravlja punu vreću,
sreće pola vreće,
ljubavi svakog dana porciju i još pola
sve drugo polako će samo doći...
i u 2026. budimo zajedno
tako ću se i ja s Vama podmladiti ...
sada odlazim
vidimo se sljedeće godine
sretni, veseli i zdravi mi bili...
Sretna svima nadolazeća 2026. godina Nova!
29
pon
12/25
Kao agava
agava505.blog.hr
Učenje je kao agava: raste polako,
ali kad procvjeta, ostavi trag koji se pamti
***
proces učenja je kao rast agave,
biljke koja sporo raste,
ali kad napokon procvjeta,
stvara impresivan
i trajan dojam
na sličan način,
učenje može zahtijevati
puno vremena i strpljenja,
ali kada se steknu nova znanja i vještine,
ona postaju značajan dio našeg života
koji ostavlja dugotrajan utjecaj....
ukratko,
ako učenje može biti spor proces,
njegovi rezultati su
vrijedni i
nezaboravni
28
ned
12/25
SVETA OBITELJ
potok.blog.hr
Danas se u Crkvi spominjemo obitelji Isusa, Marije i Josipa.
Na čudesan način Marija je Djevica i Majka, moćna zagovornica ljudi i ponizna službenica Gospodnja.
Josip, njen zaručnik, tiha joj je potpora u izvršenju Božjeg nauma.
On je svojim pristankom postao Isusov zakoniti otac iz plemena Davidova.
Tako može biti uzor ne samo očevima, nego i svim poočimima.
Kad je bio u dvojbi glede stanja svoje zaručnice nije je htio sramotiti javnim napuštanjem i poslušao je glas Anđela te povjerovao u čudesni Božji zahvat u njenom životu.
Štitio je svoju obitelj od Herodova progona i prehranjivao je žuljevima svojih
tesarskih ruku.
Danas se molimo za naše obitelji da budu poslušne Božjem naumu te budu toplo utočište novim životima i prava žarišta ljubavi.
Kao i uopće u životu, ideali su teško dostižni, ali vrijedi nastojati, unatoč teškoćama.
Intervju sa Stankom Abadžićem
toco1980foto.blog.hr
Stanko Abadžić je nedavno objavio novu knjigu fotografija, te je povodom toga dao intervju za jedan tjednik...
STANKO ABADŽIĆ ‘Odabrao sam najbolje što sam snimio u 20 godina, želim ostaviti pošten trag’
26
pet
12/25
91-godišnji fotograf
toco1980foto.blog.hr
David Hurn je 91-godišnji fotograf, koji je zaslužan za neke od prepoznatljivih fotografija iz prošlog stoljeća, ne namjerava prestati sa fotografiranjem...
From Beatlemania to Local News, 91-Year-Old Photographer David Hurn Won’t Give Up His Camera
25
čet
12/25
BOŽIĆ
tignarius.blog.hr
Sretan, radostan i blagoslovljen Božić, svima!!!
Pa i onima koji ne vjeruju, onima koji sumnjaju, onima koji ne shvaćaju, pa i onima koji "odbijaju"!
U otajstvu Božića i trudnoći jedne zaručnice visi sav svemir i oni Mudraci (koje Geo ispituje) i oni iz pučke kuhinje i oni sa skupocijenih jahti, oni s "visokog položaja", grimizni kler i oni koja nemaju što izgubit...
Rođenog, ne Stvorenog!!!
DIJETE NAM SE RODILO
potok.blog.hr
Zaharijin hvalospjev
“Blagoslovljen Gospodin Bog Izraelov, / što pohodi i otkupi narod svoj! / Podiže nam snagu spasenja / u domu Davida, sluge svojega, / kao što obeća na usta svetih proroka svojih odvijeka: /spasiti nas od neprijatelja naših / i od ruke sviju koji nas mrze; / iskazati dobrotu ocima našim / i sjetiti se svetog Saveza svojega, / zakletve kojom se zakle Abrahamu, / ocu našemu: / da će nam dati / te mu, izbavljeni iz ruku neprijatelja, / služimo bez straha / u svetosti i pravednosti pred njim / u sve dane svoje. / A ti, dijete, prorok ćeš se Svevišnjega zvati / jer ćeš ići pred Gospodinom / da mu pripraviš putove, / da pružiš spoznaju spasenja narodu njegovu / po otpuštenju grijeha njihovih, / darom premilosrdnog srca Boga našega / po kojem će nas pohoditi / Mlado sunce s visine / da obasja one što sjede u tmini / i sjeni smrtnoj, / da upravi noge naše na put mira”.
Danas slavimo rođenje Djeteta Isusa, našeg Božića.
Ne znam postoji li u ijednom drugom jeziku ovaj, naoko paradoksalan naziv blagdana, ali u njemu je izražen veliki misterij, spuštanje Boga u našu zemaljsku stvarnost, u ljudsku malenost, da bi nas izdigao iz blata grijeha i uveo u svjetlost svoga zajedništva.
Naš veliki-mali Bog kojemu nije bilo mjesta u svratištu, ali, ako mu se otvorimo, može biti u našem srcu.
Ne znamo datum njegova rođenja, ali znamo da je on naše "Mlado sunce s visine", kako je nazvan u Zaharijinom hvalospjevu.
Ljudi su davno zapazili da se iza zimskog solsticija, krajem prosinca, dan polako produžava, kao da sunce "prosine" pa se je u Rimskom carstvu tada slavilo rođenje Mitre, boga sunca.
Kao što ništa iskoristivo ne treba odbaciti ako se može reciklirati, i kršćani su preuzeli taj dan kao blagdan rođenja Spasitelja.
Kroz povijest su tako kristijanizirali i neke druge poganske običaje, kao naprimjer sijanje pšenice, simbol rodnosti, klijanje novog života, koji je za nas Isus.
Od protestanata smo preuzeli kićenje božićnog drvca, a ono također ima dublje korjene. Istočni kršćani su kitili,( ili još kite?) hrastovu granu s jabukama i sl., što također simbolizira plodnost.
Badnjak označava svjetlo u tami, običaj također preuzet iz davnih vjerovanja...
Izvorno kršćanski običaj je pravljenje "Jaslica", uprizorenje božićne noći, kako nam je opisuje evanđelist Luka.
Prve "žive jaslice" priredio je sveti Franjo Asiški.
Božić je dan kad se okupljaju obitelji i druge zajednice bliskih ljudi.
Pozvani smo osvrnuti se oko sebe, pomoći siromasima, bolesnima, usamljenima, da se osjete dijelom zajednice ljudi dobre volje i tako dožive
duh Božića.
To je duh topline, tišine sabranosti, solidarnosti, duh LJUBAVI!
NA DOBRO VAM DOŠAO BOŽIĆ!
Božić je...
agava505.blog.hr
Na dobro nam došao
B o ž i ć u !
Svim na Zemlji mir veselje
slika: net planeta
24
sri
12/25
Božić iz Zamunde
kojotica.blog.hr
Slušala sam ovih dana Božićni radio i krene Do they know it’s X-mas? I mislim kako su zapadnjaci veselo pjevali o tome znaju li Afrikanci šta je Božić a sad kad su konačno došli slaviti sa njima, e sad bi ih uglavnom slali nazad otkuda su došli.
Ne znam kako drugi narodi ali nema naroda koji više sere o toleranciji i borbi protiv rasizma od Nijemaca a koji je manje spreman pozvati nekog stranca da slavi sa njima. Ne mora biti crn, evo s Poljacima ili Bugarima bi se dalo početi. Onda se čude da se stranci ne integriraju a šta za njih znači ta famozna integracija, kako je oni zamišljaju?
Nekako ovako: Stranac bi trebao doma govoriti njemački, kititi drvo za Božić i kupovati poklone. Poželjno je da njima donese nešto da požderu, tu su odmah spremni za integraciju sa slasticama ali onda nek se lijepo vrati nazad u svoj stan, zatvori vrata na kojima visi neki božićni visuljak i dalje se jebe kako zna i umije. Na njemačkom, kako bi dokazao da je integriran, naravno.
Po firmama to pak izgleda ovako: Na božićnoj zabavi okupe se domaći (ja ih zovem “gukomoli” jer ne kažu “kuck mal” nego “guck a mol”) i onda na gukomolskom (lokalni dijalekt, kako ga ja zovem) komentiraju neku lokalni pojavu ili osobu, tako da stranci ne razumiju što govore niti o kome. No dobro, evo baš neki dan pročitah (ne sjećam se više gdje točno) šta je Isus mislio o zabavama za kraj godine sa firmom, naime: Čuvajte se tih posljednjih večera, imam loša iskustva!
***
Nego, ispekla ja prekjučer šubare. Preljev je malo nesimetričan no to nikoga ne jebe, sve će se to pojest.
Od ostataka biskvita zamijesila sam dvije vrste pralina.
Isprobala sam i recept za nutella kuglice koje je neki dan @Modrina neba stavila na svoj blog. Malo sam eksperimentirala sa kojekakvim kremama koje mi se motaju po kuhinji a nikako da se iskoriste, pa su od jednog recepta ispale tri vrste - jedni od nutelle, jedni od pistacije i jedni od kikirikija.
Uglavnom, nema ih više.
***
Nikako ne mogu prestati gledati onu američku seriju o vatrogascima.
Evo mene na primjer. Pala usred dnevnog i ostala invalid.
Otišla frizeru i evo već peti tjedam izgledam ko križanac stare lezbe i Crne guje iz prve sezone.
A vatrogasci?
Chimneyu prošla metalna šipka kroz čelo - ostao mu manji ožiljak na glavi nego moja rupica na čelu, koju imam od infuzije kad sam kao beba preživjela meningitis.
Istog lika bivši muž nove cure priklao u dvorištu, ležao tri epizode sav u krvi i preživio.
Klinički mrtvi su kad tad bili skoro pa svi likovi, neki i više puta.
Nitko nema posljedice.
Povremeno netko dobije simptome PTSP-a ali sve se riješi u tri epizode s dva odlaska psihijatru i tri zagrljaja od kolega.
Sad su eto svi skupa s kamionom pali s mosta i šta da kažem - sve ih pospašavalo, frizure su, osim nešto malo prašine postojane.
Meni je opasnije rezati krastavce za francusku nego njima kad ih strefi tsunsmi ili pogodi grom.
U drugom životu obavezno ću biti vatrogasac u L.A. , nema više labavo.
***
Cijeli svijet za Božić gleda božićne filmove od Divan život preko Griswolda do Kevin sam u kući ili Actually Love.
Moj je omiljeni ovaj stari sa James Stewartom a rado bi pogledala još jednom Pisma Svetom Nikolaju, poljsko slovensku verziju Actually love, kad bi na nekom streamu bila dostupna.
Može i Kolo sreće ili Umri muški, bitno da se odvija u vrijeme Božića.
Nijemci za Božić gledaju maškare tipa 3 oraha za glupu Pepeljugu, malog iritantnog lorda u tajicama i najgore od sveg - princezu ili što je već bila Sisi (moj muž ju zove Siši). O tome da na badnje veče jedu hrenovke i krompirovu salatu da ni ne govorim.
***
Malo sam se igrala danas. Za prvi put sam zadovoljna rezultatom, baš sam se zabavila mažući kekse i sve oko sebe ali ne smijem staviti na stranice na kojima sam gledala kako se to radi jer bi me popljuvale savršene domaćice.
***
A sad dolazi najbolji dio Božića. Gnjiljenje na kauču uz neki božićni kič od filma. Nekako nam je ove godine gušt na Brucea i Umri muški. Jes da u biti nije božićni film a opet nekako je. Yippee Ki Yay, motherfucker.
Bolja polovica sve kao neće dat šubare nikome a onda ga uhvati neka patetika i sad ih dijeli susjedima. Uvjet je da nisu Švabe, evo ga nazdravlja dolje sa Kameruncima.
Btw, totalno opičena obitelj. Stari radi u jednoj firmi koja proizvodi neke djelove za rakete. Ja ga zovem Astronaut.
Kad smo došli iz dežele poklonio im je bocu terana, otvorili ga večeras i sad traže gdje se može nabaviti. Kome smo god ovdje poklonili nešto od slovenskih vina ili pjenušaca traži još :) Kad odemo u penziju bavit ćemo se distribucijom slovenskih vina i pjenušaca po Njemačkoj.
***
Evo ga, vratio se pjevajući.
Kamerunci pojeli šubare na eks, pasalo im nakon terana :)))
Smije se, kaže pozvani smo na proslavu Astronautovog 50.rodjendana u Stuttgartu skupa sa 400 Kamerunaca.
Ako je barem četvrtina njih kao šarena ekipa koja je prije par tjedana bila kod njih u posjeti, bit će slično vjenčanju princa iz Zamunde.
U svakom slučaju bolje nego kod Dietera i Helge uz hrenovke i karfolelsalat.
***
Sretan B(l)ožić!
https://www.youtube.com/watch?v=j9jbdgZidu8
You're a bum, you're a punk
You're an old slut on junk
Lying there almost dead on a drip in that bed
You scumbag, you maggot
You're cheap and you're haggard
Happy Christmas your arse
I pray God it's our last
The boys of the NYPD choir, still singing "Galway Bay"
And the bells are ringing out for Christmas Day
(The Pogues: The Fairytale od New York)
Badnja večer u tišini
star-rose-bloger.blog.hr
Badnjak mi dođe tiho, gotovo neprimjetno, kao blagi dodir koji ne traži pažnju. U toj večeri sve se smiri – i kuća i misli i srce. Mirisi jednostavne hrane, borove grančice i svjetlost lampica vraćaju me onome što je stvarno važno.
Bog tada ne govori glasno. Dolazi nježno. Kao Dijete koje ništa ne traži, a sve daje. U toj krhkosti učim da ljubav ne mora biti savršena da bi bila stvarna. Dovoljno je da je iskrena. Da oprostim, da zagrlim, da budem tu.
Božić me podsjeti da ne moram imati sve odgovore. Da je dovoljno usporiti i pustiti mir da me pronađe. Svjetla koja palimo nisu samo ukras – ona su tiho obećanje da i mi možemo biti svjetlo jedni drugima.
Jer Bog je ljubav. Ljubav koja smiruje oluje i utišava bure. Ljubav koja dolazi poput kiše da nas osvježi i poput sunca da nikome u srcu ne bude hladno.
U ovoj svetoj noći puštam tišinu da govori, a srce da pjeva. Puštam Boga da djeluje. I vjerujem da Božić uvijek dolazi isto – u miru, u ljubavi, u radosti.
Sretan i blagoslovljen Božić svima, neka se rodi u našim srcima!
23
uto
12/25
Digitalna diktatura
toco1980foto.blog.hr
Zadnji hir EU birokracije jest nametanje digitalizacije svega i svačega.
U posljednje vrijeme sve češće se u medijima spominju digitalne vozačke dozvole, digitalni novac, digitalna naplata cestarina, digitalna kontrola na granicama i slična digitalna "moderna rješenja", a pri tome se govori i o bezrezervnom oslanjanju na "umjetnu inteligenciju", koja se u praksi do sada vrlo često pokazala - prilično neinteligentnom.
Problem ovdje nije tehnologija sama po sebi, već slijepo, gotovo fanatično vjerovanje da je digitalizacija nečega automatski sinonim za napredak. Ta današnja fah-idiotska opsjednutost digitalizacijom svega vrlo često ignorira stvarni fizički svijet, stvarne ljude i stvarne probleme koje digitalizacija može uzrokovati.
Digitalizacija bez mogućnosti izbora
Jedna od stvari koja se uporno prešućuje i ignorira je činjenica da ne koriste svi ljudi pametne telefone! I to nije nikakav zločin, jer ne postoji ni zakon ni zakonska obveza koja propisuje da svatko mora posjedovati i koristiti pametni telefon, instalirati određene aplikacije, imati mobilni internet ili stalno biti "online".
Neki ljudi jednostavno to ni ne žele, već radije koriste starije, prokušane i pouzdanije tehnologije. Ima ljudi koji radije koriste starije "obične" mobitele. Jednako kao što ima ljudi koji i danas radije fotografiraju klasičnim fotoaparatima na film, umjesto da koriste isključivo moderne digitalne.
Unatoč tome, ide se u smjeru da se sve više osnovnih usluga za građane planira učiniti dostupnima isključivo u digitalnom obliku, bez onog fizičkog i materijalnog, i zapravo se pokušava građane prisiliti na korištenje tehnologije koju možda ne žele, ne razumiju, ili si je ne mogu priuštiti.
To pak najviše može stvarati probleme starijim ljudima koji su često slabije računalno pismeni jer su živjeli i odrastali u nekim drugim vremenima; ponekad im je već i samo osnovno korištenje pametnog telefona (poziv ili SMS poruka) veliki izazov, a kamoli prijavljivanje u razne on-line sustave, pamćenje PIN-ova i zaporki, korištenje aplikacija, autentifikacija u dva koraka, te stalna ažuriranja aplikacija i sustava koje često za sobom vuku i zbunjujuće promijene izgleda korisničkog sučelja... Štoviše, čak i mlađi korisnici ponekad imaju problema sa time.
Nametnuta digitalizacija koja bi isključivala i marginalizirala dio društva koji ju ne zna ili ne želi koristiti, nije napredak već diskriminacija.
Osjetljivi sustavi i stvarni rizici
Još jedan problem koji se uporno i sustavno ignorira jest potpuna ovisnost digitalnih sustava o računalnoj i komunikacijskoj tehnologiji koja nije apsolutno pouzdana, te o dostupnosti električne energije.
Što ako mobitel bude izgubljen, ukraden, ili padne pa bude oštećen do neupotrebljivosti? Što ako se isprazni baterija na mobitelu, a nema dostupnog punjača? Što ako negdje nema signala ili nestane internetske veze? Što ako padne centralni računalni sustav? Što ako dođe do kibernetičkog napada, pa procure osobni podaci milijuna građana?...
To nisu nekakvi hipotetski "najgori mogući scenariji" - to su realne situacije koje se već događaju, i to sve češće! I svaki put kada se dogode, ljudi se ni krivi ni dužni nađu u problemima.
S druge strane, papirnata vozačka dozvola ne treba ni mobitel ni internet. Gotovina ne treba server. Fizički dokument ne može se "hakirati", ukrasti ili izmjeniti s druge strane svijeta.
No bez obzira na to, digitalna rješenja se pokušavaju na silu nametnuti uz izliku veće sigurnosti, učinkovitosti i kontrole. U stvarnosti, kontrola se sve više centralizira, a građani gube autonomiju, jer kada sve postane digitalno, postaje i uvjetno - može se isključiti, ograničiti, suspendirati, ili nadzirati jednim klikom.
I tu više nije pitanje "hoće li se to zloupotrijebiti", nego kada i do strane koga.
Zaključak
Digitalizacija bi trebala biti opcija, odnosno alat koji olakšava život onima koji je žele koristiti, a ne nametnuta prisila od strane birokratskog sustava koja bi marginalizirala one koji ju ne žele. Jer dokle god se radi o nametanju bez alternative, bez slobode izbora, bez ozbiljne rasprave i bez uvažavanja stvarnih problema, ne radi se o napretku, već samo o još jednom birokratskom iživljavanju i eksperimentiranju koji se provodi na leđima običnih građana.
Digitalna diktatura
toco1980foto.blog.hr
Zadnji hir EU birokracije jest nametanje digitalizacije svega i svačega.
U posljednje vrijeme sve češće se u medijima spominju digitalne vozačke dozvole, digitalni novac, digitalna naplata cestarina, digitalna kontrola na granicama i slična digitalna "moderna rješenja", a pri tome se govori i o bezrezervnom oslanjanju na "umjetnu inteligenciju", koja se u praksi do sada vrlo često pokazala - prilično neinteligentnom.
Problem ovdje nije tehnologija sama po sebi, već slijepo, gotovo fanatično vjerovanje da je digitalizacija nečega automatski sinonim za napredak. Ta današnja fah-idiotska opsjednutost digitalizacijom svega vrlo često ignorira stvarni fizički svijet, stvarne ljude i stvarne probleme koje digitalizacija može uzrokovati.
Digitalizacija bez mogućnosti izbora
Jedna od stvari koja se uporno prešućuje i ignorira je činjenica da ne koriste svi ljudi pametne telefone! I to nije nikakav zločin, jer ne postoji ni zakon ni zakonska obveza koja propisuje da svatko mora posjedovati i koristiti pametni telefon, instalirati određene aplikacije, imati mobilni internet ili stalno biti "online".
Neki ljudi jednostavno to ni ne žele, već radije koriste starije, prokušane i pouzdanije tehnologije. Ima ljudi koji radije koriste starije "obične" mobitele. Jednako kao što ima ljudi koji i danas radije fotografiraju klasičnim fotoaparatima na film, umjesto da koriste isključivo moderne digitalne.
Unatoč tome, ide se u smjeru da se sve više osnovnih usluga za građane planira učiniti dostupnima isključivo u digitalnom obliku, bez onog fizičkog i materijalnog, i zapravo se pokušava građane prisiliti na korištenje tehnologije koju možda ne žele, ne razumiju, ili si je ne mogu priuštiti.
To pak najviše može stvarati probleme starijim ljudima koji su često slabije računalno pismeni jer su živjeli i odrastali u nekim drugim vremenima; ponekad im je već i samo osnovno korištenje pametnog telefona (poziv ili SMS poruka) veliki izazov, a kamoli prijavljivanje u razne on-line sustave, pamćenje PIN-ova i zaporki, korištenje aplikacija, autentifikacija u dva koraka, te stalna ažuriranja aplikacija i sustava koje često za sobom vuku i zbunjujuće promijene izgleda korisničkog sučelja... Štoviše, čak i mlađi korisnici ponekad imaju problema sa time.
Nametnuta digitalizacija koja bi isključivala i marginalizirala dio društva koji ju ne zna ili ne želi koristiti, nije napredak već diskriminacija.
Osjetljivi sustavi i stvarni rizici
Još jedan problem koji se uporno i sustavno ignorira jest potpuna ovisnost digitalnih sustava o računalnoj i komunikacijskoj tehnologiji koja nije apsolutno pouzdana, te o dostupnosti električne energije.
Što ako mobitel bude izgubljen, ukraden, ili padne pa bude oštećen do neupotrebljivosti? Što ako se isprazni baterija na mobitelu, a nema dostupnog punjača? Što ako negdje nema signala ili nestane internetske veze? Što ako padne centralni računalni sustav? Što ako dođe do kibernetičkog napada, pa procure osobni podaci milijuna građana?...
To nisu nekakvi hipotetski "najgori mogući scenariji" - to su realne situacije koje se već događaju, i to sve češće! I svaki put kada se dogode, ljudi se ni krivi ni dužni nađu u problemima.
S druge strane, papirnata vozačka dozvola ne treba ni mobitel ni internet. Gotovina ne treba server. Fizički dokument ne može se "hakirati", ukrasti ili izmjeniti s druge strane svijeta.
No bez obzira na to, digitalna rješenja se pokušavaju na silu nametnuti uz izliku veće sigurnosti, učinkovitosti i kontrole. U stvarnosti, kontrola se sve više centralizira, a građani gube autonomiju, jer kada sve postane digitalno, postaje i uvjetno - može se isključiti, ograničiti, suspendirati, ili nadzirati jednim klikom.
I tu više nije pitanje "hoće li se to zloupotrijebiti", nego kada i do strane koga.
Zaključak
Digitalizacija bi trebala biti opcija, odnosno alat koji olakšava život onima koji je žele koristiti, a ne nametnuta prisila od strane birokratskog sustava koja bi marginalizirala one koji ju ne žele. Jer dokle god se radi o nametanju bez alternative, bez slobode izbora, bez ozbiljne rasprave i bez uvažavanja stvarnih problema, ne radi se o napretku, već samo o još jednom birokratskom iživljavanju i eksperimentiranju koji se provodi na leđima običnih građana.
- Statistika
Zadnja 24h
6 kreiranih blogova
148 postova
383 komentara
170 logiranih korisnika
Trenutno
3 blogera piše komentar
15 blogera piše post
- Blog.hr