Aktualno
cool
Isključi prikazivanje slika17
uto
02/26
16
pon
02/26
Žao mi
andrea-bosak.blog.hr
Što Nova tv gasi najbolji blog servis u kojem ima divnih blogera, stvarno mi je žao jer tu sam stekla prijatelje koji su voljeli moje pisanje, koji su me kritizirali sa dobrom namjerom i sada se pitam
Zašto se najkvalitetni blog servis gasi nakon toliko divnih godina?
Riječki karneval
mcind.blog.hr
Točno u podne, u nedjelju 15. veljače, ulicama Rijeke krenula je 43. Međunarodna karnevalska povorka Riječkog karnevala a u utorak i srijedu osudom i paljenjem Pusta koji je kriv za sve nedaće završit će i ovo 5. godišnje doba na Kvarneru. Bilo je više od 11000 maškara u 100 grupa, iz inozemstva po običaju najviše iz Italije. Veselje, šušur i glazba nije izostalo i ovog puta ali bilo mi je u dosta prijašnjih karnevala originalnijih maski i više osvrta na aktualna događanja. Bila je maketa aviona Rafale, gradonačelnik Zagreba je došao iz Kaštela (ne zna se što je radio tamo), ukazalo se na zagađenje mora i planete a većinom samo šarene vesele maske.
Evo par sličica. Cvijeće u vazama koje hoda.
Mislim da su ovo Puležani iz Velog vrha, pokazuju što sve more izbaci.
Ovi su vjerojatno bili i na dječjem karnevalu.
Dvije na rivi pripremaju se za nastup. Iza desno na Mololongo brod Galeb kojeg je ogrebao turski brod kod isplovljavanja.
Klanjske mačkare su došle sa kućom.
Ne znam što predstavljaju ali bili su veseli.
Na mjestima velika gužva dok se ne pregrupiraju u skupine.
Tu je i avion Rafale.
Križaljkica 'srdašce' u koje treba upisati slova od riječi MASKERADA.
MANJE ŠKARA
KLEN VARA
BANJA LUKA
tignarius.blog.hr
Bio sam u subotu na utakmici u Banjoj Luci (Borac : Zrinjski, popušili smo 3:0) i malo razgledao grad.
Unatoč grozomornom forsiranju ćirilice (oficijelno) svi kafići, restorani i ćevapi su na latinici.
Grad je, unatoč popriličnoj srbizaciji, zadržao konture miteleuropskog grada, gdje su nekad živjeli i Hrvati a i tatina sestrična, kojoj sam izgubio trag (udala se za muslimana..nekog pijanistu, pa smo je rjeđe viđali) bilo je i govora o glavnom gradu.
Ćevapi, nekad "Kod Muje" a sada A@D, odlični i duplo jeftinije nego u Cvjetnom.
Grad bezprijekorno čist, iako skoro da i nema kanti za otpad a o kontejnerima da ne govorim.
Mogao bi ovaj naš bosanac TT otić malo kod Mile na edukaciju (eno se nešto raspituju za tu Tomičinu "diplomu" za recikliranje bezopasnog otpada i održivi smrad komunizma) ja bi ga i pitao za fiktivni brak ....
Kak sam zločest, ali moram izkoristiti ovo vrijeme prije Korizme za profane teme..
Eno je Marko zapiva i u Širokom, na opće zgražanje cijele Bosne a pogotovu je šokantna bila snimka gdje "tete" iz vrtića malim povampirenim širokobriješkim ustašama puštaju "Ako ne znaš šta je bilo"
schiroki Kindergarten
Linč putem Facebooka?
toco1980foto.blog.hr
Nedavno se u jednoj javnoj kvartovskoj Facebook grupi pojavila objava u kojoj je jedna žena podijelila nekoliko fotografija tamnoputog muškarca kako sjedi na klupi i drži mobitel u ruci. U opisu objave autorica tvrdi kako "Pakistanac sjedi ispred vrtića i snima malu djecu mobitelom."
Na njenim fotografijama se vidi samo muškarac na klupi s mobitelom u ruci. Ne vidi se vrtić. Ne vide se djeca. Ne vidi se ekran njegovog mobitela. Ne vidi se ništa što bi potvrdilo takvu optužbu. (I po čemu zna da je baš Pakistanac, a ne neke druge nacionalnosti?) (screenshot)
Ispod objave su se u komentarima brzo stvorila dva tabora.
U prvom taboru oni koji su odmah, samo na temelju fotografija i njene tvrdnje, počeli pisati kako bi oni njega razbili, istukli, masakrirali, deportirali itd... ukratko - linčovali.
U drugom taboru su se našli oni koji su postavili racionalna pitanja: "Zašto nije odmah pozvala policiju?" "Kako može biti sigurna što čovjek radi, i da li uopće snima, ako nije vidjela ekran njegovog mobitela?" i slično... I dok su njeni odgovori bili u stilu da je "sigurna da on snima djecu zbog načina na koji drži mobitel", te da je pobjegao kad je počela vikati na njega, predstavljajući to kao "dokaz njegove krivice", pojedinci koji su stali na njenu stranu optužili su skeptike iz drugog tabora da "brane pedofile" i da su "isti kao oni".
Autorica objave je kasnije onemogućila komentiranje. No posebno je zanimljivo da, dok s jedne strane tom objavom pokušava ostaviti dojam brige i zaštitnice djece, na profilu u profilnoj i naslovnoj slici ima fotografije svoje vlastite djece.
Ovo je zapravo školski primjer kako se NE postupa u takvim sumnjivim situacijama!
Ne prijavljuje se Facebooku i društvenim mrežama, i ne traži se sud od komentatora. Prijavljuje se policiji. Ako postoji stvarna sumnja na neko kazneno djelo, jedini ispravan način je prijava nadležnim institucijama, a ne javno prozivanje putem društvenih mreža, bez stvarnih dokaza, samo na temelju vlastite interpretacije viđenog. Policija je tu da istraži, prikupi eventualne dokaze, i ako treba zadrži i privede sumnjive osobe.
Štoviše, ovakve objave po Facebooku i društvenim mrežama, ako se ustanovi da su neosnovane, mogu rezultirati prijavama protiv autora takvih objava - od klevete, pozivanja na nasilje, pa do zahtjeva za odštetom zbog narušavanja časti i ugleda.
Primjera radi, može se navesti jedan slučaj gdje je žena proglasila muškarca "manijakom koji snima njenu djecu", da bi se kasnije ustanovilo da je čovjek snimao selfie isped plakata sa Darth Vaderom dok su njena djeca stajala ispred njega. Unatoč kasnijoj ispravci, ovaj je dobivao prijetnje smrću.
‘Creep’ Shamed for Taking Photo of Kids Was Actually Snapping a Selfie with Darth Vader
Slična situacija se dogodila i kad je i jedna poznata glumica prije nekoliko godina verbalno napala i proglasila manijakom jednog (tamnoputog) fotografa jer je u javnom parku fotografirao dječju nogometnu utakmicu.
Hilary Duff Calls Photographer ‘Creep’ for Shooting Her Kid’s Football Game.
Ovakvi primjeri jasno pokazuju koliko opasno može biti ako se odmah povjeruje paušalno iznesenim optužbama bez stvarnih dokaza.
15
ned
02/26
Zid medalja
alexxl.blog.hr
I jedna roditeljska iluzija.
PROLOG
Nedavno, nakon dugog vremena sam se čuo sa našim "NF" - om
daaa, kak su deca, jel još veslaju, jel stariji još sa curim Riječankom...
Koincidencija je bila što ju je NF uslikao na korzu i objavio na Blogu, he, he.
Ne znajući za nju!
I tak mi se ovih dana vrte flashback-ovi,
zimska olimpijada u Milanu, zajebancija sa Chat GPT-om.
Cilj su mi bile generirane fotke mene sa OI, i u spiki sa AI,
On meni otkriva, da sam i ja zaslužan za medalje Sinova.
-pa nisam ja veslal!
Pa mi je objasnil.
Palo mi na pamet da imam dosta materijala za novi post.
*************************************************************************************************
U našoj kući zidovi nisu za umjetnost.
Oni su za metalurgiju.
samo dio
Oko 300 medalja. Dva sina.
Skif, dvojac, četverac, osmerac.
Ako postoji nešto što pluta i ima vesla — oni su to probali.
Mlađi – soler u skifu.
To je disciplina “sam si pa se misli”.
Ako brod ide krivo — ti si kriv.
Ako ide savršeno — isto si ti kriv.
Psihologija s veslom.
Stariji?
On se, kako ja volim reći, “švercao” u osmercu.
Ali osmerac nije šverc.
Osmerac je Stroj.
Osam ljudi koji moraju disati kao jedan organizam.
Ako jedan zakasni pola sekunde, voda to zapamti.
ROWING "INCHES"
Živimo blizu jezera.
To znači da su u pauzi znali doći doma.
To također znači da kuhinja nikad nije bila samo kuhinja.
Prehrana je bila znanstveni projekt.
Treneri su nam diktirali recepture.
Jednog dana poruka:
“Danas samo lagano. 120 grama riže. Bez umaka. Piletina na pari. Bez soli.”
Bez soli.
Mama je pogledala mene.
Ja sam pogledao vagu.
Vaga je pogledala rižu.
Riža je izgledala kao kazna.
Klinci sjede za stolom.
Gledaju tanjur.
Gledaju mene.
Kao da sam ja potpisao pravilnik o prehrani reprezentacije.
Naravno da su pojeli.
Naravno da su poslije pitali:
“Može li barem malo… nečega?”
Ne može.
Jer Stroj mora biti podmazan.
A podmazivanje u veslanju nije slanina.
I onda jedno jutro.
Magla.
Onaj tip magle kad ni jezero ne zna da je jezero.
Pet ujutro.
Minus tko-zna-koliko.
Stojim na obali, ruke u džepovima, pravim se da mi nije hladno.
Start.
Zaveslaji.
Tišina.
Samo zvuk vesla i vode.
To treba čuti uživo i doživjeti.
Na...sad se ježim.
I tad shvatiš —
nije stvar u medalji.
Nije ni u vremenu na 2000 metara.
Stvar je u tome da si tu.
Da gledaš.
Da šutiš.
Da vjeruješ.
Prvu medalju donijeli su doma mokri, promrzli i ponosni.
Stavili je na stol kao da su donijeli Nobelovu nagradu.
Mi smo je gledali kao da je zlato.
A bila je bronca.
I tako je krenulo.
Danas na zidu visi oko 300 komada metala.
Ljudi kažu:
“Bravo dečki!”
Ja gledam zid i mislim:
“Dobro je. Preživjeli smo i rižu bez soli. I maglu. I startove. I živce.”
A ja nemam ni jednu medalju.
Ili možda imam.
Ako postoji disciplina:
Dizanje u 5:00 bez komentara
Vožnja po magli
Logistika bez greške
Povjerenje bez uplitanja
…onda sam barem veteran.
I zato ću među tih 300 medalja staviti i svoj plakat.
Ne zato što sam nešto osvojio.
Nego zato što sam bio dio ekipe.
Još malo o Sv. Valentinu i ruźama - za Kojoticu i Žive slike
luki2.blog.hr
SIMBOL LJUBAVI
Priča o ljubavi i boli: Zašto za Valentinovo poklanjamo crvene ruže?
Večernji list
Autor:
Ana Hajduk
14.02.2026.
Potječući od drevne mitologije i rimskog osvajanja do tajnih brakova i diskretnih poruka, simbol ruže prošao je dug put kako bi postao glavni dio buketa.
Stoljećima je crvena ruža bila simbol ljubavi, strasti i romantike. Nježni, ali trnoviti cvijet ima bogatu povijest kada je u pitanju njegova povezanost s dubokom intimnošću - osobito na Valentinovo. Ali, to je također amblem tajnovitosti. Potječući od drevne mitologije i rimskog osvajanja do tajnih brakova i diskretnih poruka, simbol ruže prošao je dug put kako bi postao glavni dio buketa za Valentinovo, piše Discover. Fosilni zapisi pokazuju da je ruža iznimno star cvijet, vjerojatno potječe iz središnje Azije od prije nekoliko desetaka milijuna godina. No, za poetičniju verziju njezina nastanka, pročitajte jednu od nekoliko drevnih priča koje govore o tome kako su ruže postale povezane s ljubavlju. Neke od najpoznatijih potječu iz grčke mitologije.
Prema grčkom pjesniku Anakreontu, bijela se ruža prvi put pojavila tijekom rođenja Afrodite, božice ljubavi; a od njezine su krvi ruže kasnije postale crvene. Boginja je otkrila zavjeru protiv svog ljubavnika Adonisa, kojeg će tijekom lova okrznuti vepar. Zasjekavši nogu na nekoliko ružinih trnova dok je trčala da ga upozori, mrlje krvi poprskale su bijele latice i obojile ih u crveno. Nažalost, stigla je do Adonisa prekasno i on je umro od rane na nozi. Druga legenda kaže da je Afroditin sin Eros — po kojem je ona nazvala cvijeće promijenivši samo jedno slovo njegovog imena — kasnije poklonio ružu Harpokratu, bogu šutnje, kako bi podmitio njegovu tajnovitost zbog Afroditine indiskrecije.
Zašto poklanjamo crvene ruže na Valentinovo?
Dok je ruža uvijek bila simbol ljubavi, priča o Erosu koji je podmitio Harpokrata da šuti o Afroditinim poslovima također ju je povezivala s tajnom. Zapravo, mit je postao toliko popularan u starom Rimu da su vlasnici kuća slikali ruže na svojim stropovima kao pokazatelj da 'ono što se kaže u ovoj kući ostaje u ovoj kući'. Od gostiju se očekivalo da budu diskretni u vezi svega što se izgovori sub rosa, latinski za 'ispod ruže'.
Kad se kršćanstvo počelo širiti, biblijske priče uključivale su ruže. Za Djevicu Mariju, simbol ljubavi i čistoće, kažu da je okrunjena ružama bez trnja jer je bez grijeha. I Katolička crkva često kiti ispovjedaonice ružama kao znak povjerljivosti tijekom ispovijedi.
Od kršćanskog mučenika, svetog Valentina, dobili smo moderniziranu verziju Valentinova. Legenda kaže da je rimski svećenik prkosio caru Klaudiju II. i vjenčao mlade parove na tajnim kršćanskim vjenčanjima kako bi muškarci mogli napustiti vojsku. Sveti Valentin je osuđen na smrt - ali prije nego što je umro, napisao je poruku tamničarevoj kćeri u kojoj je pisalo: 'Od vašeg Valentina'. Iako postoji nekoliko povijesnih referenci na svetog Valentina, ideja o Valentinovu kao proslavi ljubavi postoji još od 14. stoljeća.
Kako se slavlje Valentinova udaljavalo od svojih vjerskih korijena, ruže su se i dalje koristile kao oblik tajnog jezika. Tijekom viktorijanskog doba cvijeće je poprimilo različita značenja i poruke. Boja ruža također je bila važna - a ti simboli vrijede i danas. Crvene ruže su simbol ljubavi i strasti. Žute ruže simboliziraju prijateljstvo. Narančaste ruže simboliziraju želju. I ružičaste ruže simboliziraju zahvalnost.
Ali, boja nije jedina stvar koja je važna kada poklanjate ili primate ruže. Tipičan buket ruža sadrži dvanaest ruža jer one simboliziraju 12 mjeseci godine i 12 znakova zodijaka. Broj 12 je simbol savršenstva i potpunosti.
Od Afrodite i njezine izgubljene ljubavi do viktorijanskog jezika cvijeća, crvena ruža je i dalje simbol strasti i duboke intimnosti - i razlog zašto su crvene ruže za Valentinovo postale neizbježan izbor. To pokazuje da ljubav može biti lijepa i bolna, poput crvene ruže i njezinog trnja, ali također može izdržati test vremena.
Eto, sada je jasna simbolika Crvene ruže za Valentinovo. Eto, draga Kojotice.
Danas sam bila u Muzeju grada Zagreba. Naime, jučer i danas je u Muzeju manifestacija Žive slike. Likovi iz Hrvatske povijesti oživljavaju pred očima nas, posjetitelja i svatko od njih priča svoju priču. Jako zanimljivo, ali i zahtjevno vremenski....Izabrala sam zaista samo nekoliko fotografija kojima ću pokušati dočarati vam atmosferu. Meni osobno se jako svidjelo. Tko nije iskoristio iz raznih razloga jučerašnji i današnji dan, ima mogućnost iduće godine vidjeti prekrasne prizore i čuti povijesne priče i likove, koji ih pričaju.
Lijepa Manda, po kojoj je nazvan Manduševac....
Meni jako važna tema: Česi u Zagrebu.....Naravno, svaka od ovih tema zaslužila bi poseban pist, ali to bi bila neverending story......:)))))
Ovo je Crna kraljica....
I na kraju:
Blisko današnjem vremenu, glazba, i gostionice....Posjetitelji su počašćeni gorkim pelinom.....
Tu sam naišla i na Žuzi Jelinek, koja je pričala o tome kako je bilo šivati za Jovanku i što je Tito komentirao za Žuži.....
Ponijela sam i suvenir za Teatralnog, šalicu na kojem je prikazano Hrvatsko narodno kazalište, koje neizmjerno voli.
Ovo je moj 1400. post, i to samo od brisanja bloga, na kojem sam imala negdje oko 1000 ili 1200 postova, nisam više sigurna.
Ljub!
MISIJA
whiskybar.blog.hr
Quomodo.
Kako to da smo stvari koje su smisleno povezane, počeli tumačiti kao slučajnosti?
Zbog Okamove britve. No, je li ekonomičnije tumačiti stvarnost slučajem umjesto svrhom? Možda je samo jednostavnije? Jednostavnije u smislu kao što se nekada iz pristojnosti za budalu govorilo da je jednostavan-priprost.
Da, tumačiti svrhovitu vezu kao slučajnost zbog Okamove britve je glupo.
Okamova britva nas degradira na status životinje. Smatra se kako je životinjama sve slučajno.
Postoji samo nagon. Naučeni potezi, urođeni potezi, koji se ponavljaju mehanički, bez nekog većeg smisla.
"Tako je uvijek bilo i biti će, sve dok nas glad vodi." mogle bi neku vrste misli smisliti životinje.
Dok mi ljudi koje je otkriće smislene veze između događaja A i događaja B dovelo do puta u svemir, sada odbijamo tražiti smisao. Sve što postoji proglašavamo slučajnostima, a svaki pokušaj uspostavljanja veze praznovjerjem ili čak "fašizmom".
Zanimljivo kako je slučajnost omiljena kod politički korektne grupacije ljudi. I tako nastaju nihilističke filozofije koje negiraju bilo koji veći smisao postojanja i obećavaju nam vječno ništavilo, a kratki sjaj koji u ovom svijetu možemo ostvariti je posljedica socijaldarvinističke beskrupuloznosti, lukavstva ili bazičnih sirovih nagova.
Zbilja takav besmislen život nije vrijedan ničega osim prezira. Stoga, vraćanjem smisla između događaja, dobivamo i smisao života. A smislen život čini svijet ljepšim jer su ljudi bolji. Nisu robovi strasti radi kojih bi ubili i varali.
Vratimo smisao u život.
Zaputimo se na misiju za smislom.
Potraga, quest. Misija.
Misija gdje čovjek putem mijenja sebe.
Obično je cilj neko zlato, zlatni vrijedni predmet. Putem do tog zlata se razvija karakter putnika, misionara.
Od tuda dolazi uzrećica "Put je cilj!".
Time ispada kako naša potraga nije za zlatom, već za unutarnjim razvojem. Zlato je samo bonus. Zlato je ono što nas pokreće, naše gorivo.
Kretanjem prema zlatu se razvijamo.
Cinik bi rekao kako je razvoj karaktera samo epifenomen zlatne groznice (naše potrage za zlatom).
Čak ima mit koji povezuje kreaciju ljudi i zlato. Mit o drevnim bogovima/vanzemaljcima Anunakijima koji su stvorili ljude kako bi im radili u rudnicima zlata.
Zlatna groznica nam je ugrađena u DNK. Barem tako možemo protumačiti navedeni mit.
Dakle bez obećanja zlata, nema niti evolucije, razvoja čovjeka.
Razvoj ili unutarnja preobrazba.
Unutarnja preobrazba čovjeka mitom. Mit kroz naraciju o pobjedi heroja, odražava pobjedu čovjekovog novog ja nad starim ja.
To se tumači kao sazrijevanje prikazano u formi fantastične priče - Joseph Campbel "Junak s tisuću lica".
Ali svesti mit na priču o sazrijevanj čini mi se malo prepriltkim, jednostavnim ili priprostim. Posebice što su mitske priče tako epsko, grandiozne duboke, da osim junačke priče kroz nj se isprepliče niz prića o metafizici svijeta, etici. Gotova kao prva univerzalna znanost. Mit nosi sa sobom potpuno znanje o tome kako je svijet uređen.
Svođenjem mita na običnu pedagošku funkciju, razvoj čovjeka, gubi se i svo tumačenje svijeta koje nosi mit. Također se gubi i objašnjenje i poniranja u onostrano, u te fantastične elemente mita.
Opet se koristi Okamova britva kako bi se fantastične elemente mita nazvalo samo ukrasom za privlačenje pažnje slušaoca na koje se želi pedagoški djelovati.
Prava je istina kako je fantastični aspekt mita izraženiji nego pedagoški.
Ulazak u onostrano, komunikacija sa eterskim bićima, kako ih klasificira teozofija i Madam Blavatsky.
Mi doslovno jesmo borci u bitci dobra i zla i biramo strane. Hoćemo li biti krsnici ili štrige i štirguni? Vjećno nadmetanje u onostranom, noću na raskrižju puteva.
Liminalni prostor gdje se mješa prirodno i natprorodno. Raskrižja. U tišini, ispod sivog neba sumkraka, kada se isčekuje dolazak čudovišnih neprijatelja. Stvarnost se pomalo pretvara u fantastiku. Raskrižje postaje arena sukoba suprostavljenih kozmičkih i kaotičnih sila.
Upravo zato junaštvo u mitu ne možemo jednostavno objasniti samo kao metaforu odrastanja; "Evo skupio sam hrabrosti odbaciti staro dječačko ja i postati muškarac.".
Mit nam zapravo opisuje kreaciju i daje nam svrhu, smisao našeg postojanja. Ukazuje na svrhu. Ukazuje kako naše postojanje nije slučajno. Već smo rođeni kako bi doprinjeli borbi kozmosa i kaosa i uz to proživjeli jednu našu sasvim individualnu priču prepunu zagonetki i izazova.
Dok slušamo mit prolaze nas trnci kada shvatimo svoju ulogu. Tada u potpunosti poniremo u mit i shvaćamo važnost i uzvišenost naše misije.
Misija!
Nesreća u Sarajevu
toco1980foto.blog.hr
Prije nekoliko dana dogodila se teška prometna nesreća u Sarajevu. Tramvaj je iskočio iz tračnica, pri čemu je jedna osoba poginula, dok je više osoba zadobilo teže i lakše tjelesne ozljede.
Tramvaj iskočio iz tračnica, jedna osoba poginula, više ozlijeđenih
Vatrogasci morali rezati tramvaj, poginula jedna osoba
Nedugo nakon prvih medijskih objava o ovom tragičnom događaju pojavile su se i dvije značajne snimke.
Prva je videosnimka nastala pomoću auto-kamere (dashcam) vozila koje se u trenutku nesreće nalazilo u neposrednoj blizini (VIDEO). Druga je fotografija vozača tramvaja kako sjedi pognut, lica prekrivenog dlanovima, vidno potresen.
No, kako to obično biva, s obzirom na medijski cirkus koji je uslijedio, na društvenim mrežama pojavio se i "pun kufer i još malo" kvazistručnjaka, takozvanih "Facebook forenzičara" sa svojim interpretacijama događaja - od onih koji kategorički tvrde da je riječ o isključivoj pogrešci vozača, preko onih koji krivnju prebacuju na tehničku neispravnost ili infrastrukturu, pa sve i do nekolicine teoretičara urota koji su odmah "stručno" objasnili da je cijeli događaj - insceniran.
Malotko je u komentarima komentirao i sugerirao da se pričeka kraj istrage, jer dokle god službena istraga nije završena, i dok vještaci ne obave svoj posao, radi se o pukim pretpostavkama. A ne treba podsjećati da se i ranije, nakon sličnih događaja, događalo kako su se od strane Facebook forenzičara "na prvu loptu" donosili zaključci o uzrocima, posljedicama i krivici, a koji su se kasnije pokazali pogrešnima.
Sjetih se
andrea-bosak.blog.hr
kako je jednom jednoj gospođi rekao "uključite se u politiku pa ćete imati dovoljno novaca za život", a ja bih rekla malo drugačije "dobiti ćete inkluzivni dodatak prije sviju".
"Ako nemate novaca jedite crni kruh" rekla je jedna gospođa, ali nije naglasila da je skuplji od bijelog kruha.
200 bogatih a ostali što im ostane
Tako u nedogled jer smo mi ti koji dozvoljavamo takvima da lagodno žive zajedno sa svojim članovima obitelji.
Tomsonovo djete sigurno nije niti će čekati toliko dugo pozitivno riješenje inkluzivnog dodatka jer on je Tomson a ja i meni slični čekati ćemo još barem godinu iako zakon nalaže donošenje riješenja u roku 60 dana od podesenog zahtjeva ili požurujenja istog.
Pravda u "Rvata"
sumi.blog.hr
Vijest:
Kazneno prijavljena boličarka krala putne troškove
Zvuči kao pravda
Retoričko pitanje:
1 kako se zaposlila, bez intervencija ili sa intervencijama, jer ako je sa zaposlila s intervencijom onda je ukrala cijelo radno mjesto a ne samo putne troškove i šteta je puno veća od navedene
2 ovi koji su je prijavili kako su se oni zaposlili? Čisto ili nečisto? Dalje, da li oni, ako već ne kradu (?) putne troškove za koje prijavljuju druge, uzimaju li pacijente preko reda, sređuju li ikome išta, kakve preglede kod specijaliste, preglede s posebnom pažnjom i na koje se manje čeka nego bez veze, uzimaju li "darove" (mito) i sl.
Mislim ne znam tko je optužena ni tko su prijavitelji, ali znam da živim u "Rvackon"
Pravda u "Rvata"
sumi.blog.hr
Vijest:
Kazneno prijavljena boličarka krala putne troškove
Zvuči kao pravda
Retoričko pitanje:
1 kako se zaposlila, bez intervencija ili sa intervencijama, jer ako je sa zaposlila s intervencijom onda je ukrala cijelo radno mjesto a ne samo putne troškove i šteta je puno veća od navedene
2 ovi koji su je prijavili kako su se oni zaposlili? Čisto ili nečisto? Dalje, da li oni, ako već ne kradu (?) putne troškove za koje prijavljuju druge, uzimaju li pacijente preko reda, sređuju li ikome išta, kakve preglede kod specijaliste, preglede s posebnom pažnjom i na koje se manje čeka nego bez veze, uzimaju li "darove" (mito) i sl.
Mislim ne znam tko je optužena ni tko su prijavitelji, ali znam da živim u "Rvackon"
14
sub
02/26
Josipa, Lindsey i spust niz brdo čokolade
kojotica.blog.hr
Evo ga opet. Četrnaesti veljače. Nekada rek rodjendan Josipe Lisac i Miljenka Smoje, danas subota četrnaesti, horor nakon horora.
Samo što su ovoga neki pametni trgovci zamotali u ružičasti staniol.
Valentinovo.
Još jedno od onih "sranja ka su sa prišla z Merike", kako je to moja pokojna baba tvrdila cijeloga života dok sam je ja čudila o čemu to baba sere, kad je američko sve tako lipo šareno.
A i onaj pinac bader koga je slala njena rodjakinja iz Amerike uopće nije loš.
Sad mi je jasno da je baba u biti htjela reći nešto tipa : Valentinovo je dan kad se kolektivno gubi razum pod krinkom „ljubavi“, a zapravo se samo puni blagajna onim korporativnim lešinarima koji misle da smo svi skupa lobotomizirani.
Dobro, ovo nije rekla baba nego Umjetni u ugodnom razgovoru jutros na zahodu.
Btw, baš jedna korisna funkcija umjetne telegencije. Nekad je čovjek dok ujutro grije zahodsku dasku i čeka da mu govno lagano sklizne čitao ono sitno napisano na gelu za tuširanje i materinom/ženinom laku za kosu.
Danas kreneš u konverzaciju sa Umjetnim.
Koji je, moram priznati, suncokret i ulizica bez premca.
Nema šanse da se posvadjaš sa njim, uvijek se tako okrene da ti se priliže i složi sa tvojim mišljenjem.
Tako smo evo od dana zaljubljenih došli na korporacije i lešinarenje.
Jer ipak, u moru čokolade i pjesmi o ljubavi koje će tek krenuti, mora netko tradicionalno i popljuvati komercijalizaciju Valentinovog.
Što je u biti samo po sebi oksimoron ker je Valentinovo od samog početka i bio praznik konercijale.
No koga briga, glavno da se pljuje.
Žderući čokoladu.
U biti nije danas ni jeftino biti zaljubljen.
Najlipše stvari u životu su džabe, kaže Mara iz Fantastične.
E moj Mara je ne znan di ti na kojen oblaku živiš.
Pogledaj malo u butigi, tamo di ova tvoja radi na kasi.
90 grama cukra sa palminim uljem uz dodatak kakao košta ko pol kile teletine.
Ako ne i više.
Ali dobro, boli tebe kuki, ti si izmislija Sonju pa joj poklanjaš izmišljenu čokoladu.
Da je prava razmišlja bi tri dana jel bolje za Valentinovo joj poklonit čokoladu od Lindta od 90 grama ili zamotat dva šnicela u ružičasti papir.
I pazio bi dobro da ti vrati kusur, momak.
Nego kad sam već spomenula ovih 90g.
Nekad se čokolada prodavala na 100g.
100, 200 a kad se ide po onoj "neka Draga dimi" onda punih 300 grama.
A danas?
A Više nemaš normalnih sto grama da se čovjek pošteno zasladi dok psuje pred televizorom.
Ne, sad su uveli 90g, pa 135g, negdje sam vidjela i 172 i pol.
Možda i nisam, nego me jebe ona siva mrena koju ću morat kaf tad operirat ali tu je negjde, pol grama gore dolje.
Misle ti genijalci iz marketinga da smo mi debili.
Što naravno i jesmo.
Da ne vidimo kako su stanjili tablu, a cijenu napumpali kao da unutra melju dijamante, a ne cukar s dodatkom ulja za podmazivanje.
I još te tjeraju na višu matematiku!
Ajde ti, Mara, podijeli tablu od 135 grama na četiri dijela bez integralnog računa i petogodišnjeg studija matematike.
Kako god prelomiš, netko je zakinut.
Na kraju, da ne bi došlo do obiteljskog rata oko 3/17 prisiljena si pojesti sve odjednom.
Sama.
Za tvoje dobro, naravno.
Da se ne mučiš s matematikom.
Ma mrš.
A sutra će mi onda isti onaj časopis koji je pisao gdje ima čokolade na popustu savjetovati kako da smršavim.
I to dugoročno.
Bez čo-ko efekta.
Jo-jo, moš mislit.
Osim ako nije kratica za još-još (čokolade).
Probudila sam se u devet, što je za ovu subotu čisti mazohizam.
Bolja polovica je već odavno zbrisala na posao.
Pametno.
Pobjegao je sa mjesta zločina prije nego što sam uopće registrirala da je danas "onaj dan".
Stan izgleda koda ga je bomba pogodila.
Zašto svi kupuju čokolade a nitko se ne sjeti naručiti čistačicu kao poklon.
Eto, meni bi to bilo puno više seksi i romantično od bilo koje čokolade i ruže.
I te ruže.
Ne znam šta svi u njima nalaze.
Jebate šta ja ne volin ruže.
Tulipan, jorgovan, to su cvita dva.
Koja jebena ruža.
I to su izmislili pametni trgovci jer ju mogu prodavati na komad a Let 3 stavljat u šupak.
Da stvar bude bolja, ni od sina nikakve koristi.
On, naravno, slavi Valentinovo s prijateljicom, pa mu ne pada na pamet pomoći oko čišćenja ovog kaosa.
Sad je sigurno i on negdje u redu za onih 90 grama cukra dok ja ostajem sama s prašinom i Gandalfom koji urla kao da je upravo krepao od gladi jer sam ja, eto, odlučila odspavati koju minutu duže.
Mijauče tako dramatično da bi mu u HNK-u dali glavnu ulogu u Hamletu u Mijauši donjoj.
Najmanje.
A sad akcija.
Moja sjebana noga i ja krećemo u osvajanje dnevnog boravka s krpom u ruci. Dok ja balansiram kao pijani pelikan pazeći ds ne završim i opet na kirurgiji, sjetim se Lindsey Vonn.
Slika na krevetu, sva sretna i speglana, s onim fixateurom na nogi koji izgleda kao da je čičak-trakom spojen na plahtu, a ne uvrnut u kost na četiri mjesta kao u mojem slučaju.
Ona s tim željezom na plahti mlati milijune, a ja se sjetim sebe u onoj bolničkoj postelji.
Danima mi nitko od osoblja nije imao vremena oprati kosu jer nisam mogla iz kreveta, a kamoli da sam pozirala.
Izgledala sam kao statist iz Walking Dead-a kojem su ugradili antenu za 5G signal.
A Lindsay?
Počešljana, plahta popeglana, fiksater izglancan, sponzori plaćaju na dnevnoj bazi dok ja sama čistim stan na Dan faking zaljubljenih uz gluhog Gandalfa ko glazbenu pozadinu.
Za to vrijeme, Ivano Balić ima najpametniji plan.
Čovjeka savršeno boli džon za Valentinovo, proizvođače čokolade i ove što mjere gramažu apotekarskom vagom.
A posebno mu puca za Lindsay i onog Norvežanina koji je zaboravio da poslije jebanja nema kajanja pa plače za bivšom curom već pola Olimpijade.
Ivano sjedi negdje u miru i slaže puzzle.
Mir, tišina i par tisuća komadića nečega što treba spojiti.
Ako i ne, ko ga jebe, nebitno.
Bez pritiska, bez glupih mašnica i rozog staniola.
Ja odoh sad mahat metlom i ribat kupaonicu.
I dok Gandalf pada u nesvijest jer svo ovo vrijeme na zahodu pišem post, umjesto da ga nahranim...
Sretno vam Valentinovo!
I nadam se da ste barem dobili punih 100 grama nečega.
Digitalizacija analogije
toco1980foto.blog.hr
Mnogi ljudi kod kuće imaju velike arhive starih fotografija i fotografskih filmova.
Prije ili kasnije se pojavi potreba da se ti materijali prebace u digitalni oblik - najčešće kako bi se mogli dijeliti putem interneta, pohraniti u "cloud" ili jednostavno na takav način sačuvati od propadanja.
Digitalizacija analognih fotografija najčešće se radi skeniranjem.
Skeniranje u foto studiju
Jedna od praktičnih opcija je skeniranje filmova prilikom razvijanja u foto-studiju. Štoviše, u današnje vrijeme foto-studiji koji još uvijek razvijaju filmove pružaju tu opciju. Tada je moguće uz razvijeni film (analogna verzija), dobiti i skenove fotografija na CD-u, USB sticku ili putem e-maila. Ovo je zapravo najjednostavnije rješenje za sve one koji filmove ionako nose na razvijanje u foto-studio.
Kućna digitalizacija
Digitalizacija u kućnoj radinosti je malo složenija. Potrebno je nabaviti skener za film, a što može biti poprilično skupa investicija. te zahtjevaju poznavanje rada u računalnim programima za obradu slika.
Improvizirana rješenja, poput fotografiranja negativa digitalnim fotoaparatom uz pomoć posebnih nastavaka, mogu ponekad dati dobre rezultate, ali proces zna biti spor i vrlo zahtjevan.
No u posljednje vrijeme, vjerojatno zbog povećanog interesa za film, na tržištu su se počeli pojavljivati kompaktni skeneri za digitalizaciju negativa, koji omogućavaju vrlo jednostavno korištenje uz pristupačniju cijenu.
- Statistika
Zadnja 24h
6 kreiranih blogova
148 postova
383 komentara
170 logiranih korisnika
Trenutno
3 blogera piše komentar
15 blogera piše post
- Blog.hr