TE ČUDNE TAMNE NOĆI

19.02.2021.


slika: digital art

Postoje te neke strune koje vibriraju nekim posebnim frekvencijama ispod našeg slušnog sustava. Postoje te neke čudne noći kad se izgubljene duše skupljaju pa lutaju među živima i to su te neke noći kad se čudna bića pojavljuju s One strane pa u živi svijet zakorače i javljaju se živom čovjeku.


slika: digital art

To su te manifestacije koje se kriju, ali se ipak nekima i objavljuju. Možda nekima tek kroz snove, jer “snovi su neotvorena Božja pisma”, a kroz njih može biti protkana latentna bol koja nekad čovjeka prati i u stvarnosti.



slika: digital art

Ponekad se na licu pojave neke čudne nijanse čak i po bijelom danu pa kad se pogledam kao da vidim onu neku mene iz nekog prošlog života kako me gleda iz mene same ove koja sam danas.


slika: digital art

Ponekad se u očima pojave neke sjene, dok se šminkam pa se zagledam dublje u te moje oči i kao da propadam negdje duboko, u neki drugi svijet, onaj neki tamni svijet dubokih šuma gdje se ne čuje ni ptičji pjev niti se čuje šum lišća.


slika: digital art

U toj tamnoj šumi je sve tako mirno i sablasno tiho, ali vidim sjene kako lelujaju prema jezeru straha otkud ne odlazi nitko, već mu se vraćaju samo lutajuće duše koje nastanjuju tlo gdje bi trebale biti zakopane.


slika: digital art

Izgubljena duša ide polako kroz šumu prepunu magle i ogoljelog drveća noseći u ruci svjetiljku, da joj pokaže put, ali put ne nalazi, već inercijom ide prema jezeru straha otkud se više nitko ne vraća.



slika: digital art

Ponekad mi se u mislima pojave slike nekih događaja u kojima nisam bila, ali sam sudjelovala u nekom od života: visoka stijena pada duboko u ocean koji šumi ispod nje svojim velikim valovima, a iz njih me zaziva sirena zelene kose i dubokih plavozelenih očiju gledajući me svojim opčinjavajućim pogledom i mameći me da joj se pridružim.


slika: digital art

Nije mi jasno zašto sirena želi, da joj se pridružim kad je poznato, da sirene svojom zavodljivom pjesmom zovu samo mornare, a ne žene koje stoje na visokoj stijeni i gledaju u oceanske dubine.


slika: digital art

…a ponekad vidim nju… tu čudnu i prelijepu ženu, pun Mjesec je iza nje, tamnoplava noć je prekriva kao najljepši baršunasti plašt, a njene oči tako zagonetno plave govore, dok joj usne šute i pozivaju me.

To je vila noći koja leprša u ljetnim tamnoplavim noćima puštajući vesele krijesnice i mameći ljude da joj se pridruže, ali samo šutnjom i tišinom.

KAKO JE POČELA MOJA TAJNA BIJELIH SNOVA?

17.02.2021.


slika: digital art

Naslov moje 11. zbirke poezije je „TAJNA BIJELIH SNOVA“
http://www.digitalne-knjige.com/varga11.php
to je nešto što me zaokuplja od 17.2.1992. pa nadalje i poezija u toj knjizi je „obojena“ mistikom i snovima i ta poezija priča umjesto mene.



Od 17.2.1992. kad sanjam bijelu boju, čujem da je umro netko koga osobno poznam ili netko od nekog koga osobno poznam. Te tzv. "bijele snove” sanjam od 17.2.1992. kad sam bila taj dan pod strašnim stresom i tu noć sam sanjala sam jedan takav “bijeli san”, da bi 2 dana nakon toga, 19.2.1992., moj tata izgorio u požaru u kući, umro je teškom brzom i nasilnom smrću. Stigle su sve nadležne službe policija, hitna i vatrogasci. U toj kući se više nije moglo stanovati, uredila sam je nekako i prodala 1.8.1992. i preselila sa mamom u Gajnice.


slika: digital art

Kad sanjam neki san kroz koji se proteže bijela boja (znači bilo što da je bijele boje: bijela marama, bijelo cvijeće, bijeli snijeg itd) i probudim se pa se sjetim te sanjane bijele boje, nisam uznemirena... samo čekam i ništa se u meni ne događa - samo čekam. Kad mi dođe vijest o nečijoj smrti, tad prorade emocije žalosti. Ne mogu na to utjecati, to me ne smeta, za divno čudo, jedino mi je tužan taj trenutak saznanja o identitetu osobe koja je opet otišla svojim putem.


slika: digital art

Moja duša uopće ne želi sanjati te “bijele snove”, ali na to ne mogu utjecati, naravno, jer na snove ne možemo utjecati svjesno, nesvjesno možemo, ali ja to još ne znam i od tad je tako. Mamin i tatin odlazak su pratili “bijeli snovi” i tako to traje do danas, svačiji odlazak u Nebo (nekog koga osobno poznam ili netko od nekog koga osobno poznam) predviđaju moji “bijeli snovi”.


slika: digital art

Pisala sam o tome i na portalu Magicus:
http://www.magicus.info/hr/magicus/index.php i na još nekim portalima kao i ovdje na blogu.


slika: Realengo

“Bijeli snovi” su intenzivno trajali od 17.2.1992. do 15.7.2014., da bi lagano prestajali od tog 15.7.2014. i nisam sanjala nešto bijelo niti sam čula, da je neka duša otišla putem Neba.

Nisam htjela te snove, sami su mi nametnuti tog dana, 17.2.1992., a sada evo opet sam ih počela sanjati i opet se duše javljaju kroz bijelu boju najavljujući svoj odlazak u Nebo.

Danas je 29 godina (17.2.1992.) otkad sam sanjala taj moj prvi "bijeli san".




„Nepoznatoj prijateljici,

Periodično sam pratila tvoj rad. Ne zato što mi se ne dopadaju stihovi, nego što sam u njima osjetila dio sebe.

Stihovi nisu moj fah, često ih ne razumjem, ali tvoji su mi nekako bliski. Dočaravaš situacije u kojima je svatko nekad bio, vrijeme koje je prošlo i izaziva sjetu, a možda i obećanje da će se nešto ponovo nekome dogoditi.

Mnogi štancaju stihove kao da su to samo zvučne nabacane riječi koje pašu jedna uz drugu, osjećanja koja su nekome sveta bacaju pred noge svima gazeći ono najintimnije.

Po meni to nije pjesma, nego izljev trenutnog hira. Kod tebe toga nema. Uvijek osjetim da je bilo još nečega, nešto tajnovito skriveno što izaziva maštu.“

napisala: nepoznata prijateljica

/ovaj tekst se nalazi u mojoj 11. zbirci "TAJNA BIJELIH SNOVA"/

http://www.digitalne-knjige.com/varga11.php

slika: digital art

KAKO JE SVE POČELO?

08.02.2021.


slika: Josephine Wall


PRIČA O ČAROBNOJ LJUBAVI DVIJE NEROĐENE DUŠE – SVE JE POČELO NA NEBU, DA BI SE PRELIJEVALO NA PLANET ZEMLJA

Zatvorila su se vrata njene male sobe i mama je otišla, zazivajući tatu da je pričeka.

Otputovali su na par dana, bit će sama cijeli vikend i duže. Bio je 3. svibnja, imala je 18 godina. Udobno se namjestila u svom krevetu, uzela “Gričku vješticu” i nastavila je čitati.


slika: internet

Sve je bilo baš onako kako treba: mir, vani sunce, maj u svom kraljevsko proljetnom ruhu caruje planetom, a Sjena leži u svojoj sobi, sama, sa knjigom u rukama i dok je čitala kako Nera, prerušena u vješticu, prvi put susreće Sinišu i dok je čitala sve te vatrene riječi, krilati prijatelj se polako spustio i pomilovao njene lijepe zelene oči.


slika: Kagaya

Između tihog uzdaha, između tanke crte stvarnosti i sna, ušla je u plavu šumu neobičnih cvjetova, neobičnog drveća i neobičnih bića. Još uvijek držeći u ruci ''Gričku vješticu'', magično ju je privlačilo cvijeće koje je svijetlilo. Zadržala se kraj jednog, dotaknula ga, ali je isti tren nestao. Dotaknula je i drugi cvijet, i on je nestao, a Sjena se nasmiješila osjetivši kako joj dah miluju zlatne zvjezdice što su se odjednom počele spuštati na njenu dugu plavu kosu.

Zapitala se:
.- Gdje se nalazim?,

a odgovor je stigao isti tren:
.- Nalaziš se u svom snu.

Osjetila je da treba krenuti dalje, a neobično plavo lišće doticalo je tlo, njene ruke, odjeću, kosu. Iz nebeskih sfera su dopirali zvuci harfe, a kroz Sjena je prostrujala milina osjećaja da baš tamo pripada, u tom svijetu svog sna i dok je polako hodala plavom šumom, nailazila je na drveće neobičnog oblika i ploda, oko nje su oblijetali šereni leptiri, veliki kao ptice, a ptice su sjedile na srebrnim granama i pjevale ljepše od anđela, ljepše od morskih sirena, a najljepše što je u životu ikad čula, bila je udaljena glazba iz harfe.


slika: digital art

Iz tog božanskog instrumenta se čula toliko zanosna glazba da je Sjena u tren zastala kako bi što bolje čula prekrasnu melodiju i kao da je razumjela taktove glazbe bez riječi, koji su govorili o čarobnoj ljubavi dvije nerođene duše.


slika: digital art

Iz tog magičnog trenutka probudio ju je šum, okrenula se i pogledala: ispred nje su stajale dvije nerođene duše, dva astrala, nježno se držeći za ruke i smiješeći se međusobno jedno drugom i njoj.

U duši je osjetila milinu, raskoš boja i toplinu bezvremenske ljubavi kad je vidjela svoju dušu sa voljenom osobom. Točno je znala da je to njena duša i duša voljene osobe, koje je srela u tom čarobnom svijetu plave šume i jedno i drugo su joj se naklonili, pozdravili je i bez riječi uputili rečenicu:
.- Sad nas vidiš, kakvi smo, a bit ćemo takvi i kad dođemo k tebi i njemu. Zato, ostavi ovaj trenutak u svom srcu, tako da možeš prepoznati njega, a da i on po tom tragu može prepoznati tebe!

Znala je da je to poruka za nju, za njenu budućnost, ali i za njenu prošlost. Dva astrala, te dvije nerođene duše, ispričale su joj da će dugo, dugo lutati sama i da već dugi niz stoljeća luta sama, ali i kako je došao trenutak kad su svijetli anđeli odlučili da je došao kraj tom lutanju.


slika: digital art

Iz dubokog mira, otkud dolaze njihove odluke, svijetli anđeli su dogovorno usmjerili put njene sudbine prema sudbini druge duše koja je isto tako dugo lutala sama i koja je tražila nju kao što je i Sjena tražila njega.

Sjena je zadrhtala u sebi na takve neizgovorene riječi, znala je da je to oduvijek spavalo u njenom srcu i znala je da nešto nedostaje u njenom životu. Sjećala se svojih prošlih života, sjećala se svog lutanja, čudnih ljudi sa kojima je dijelila sudbinu i sjetila se svoje duše, kako je u tamnim noćima prolila biserne suze i zarekla se da više nikad, neće lutati, nego čekati.


slika: digital art

Dvije duše su se nasmiješile, jer su točno razumjele njene misli i vidjele njen životni put u kaleidoskopu sjećanja. Nije ih pitala kad će se to dogoditi, hoće li to biti u ovom ili drugom životu, jer joj to nije bilo važno. Bio je važan taj trenutak viđenja, taj trenutak je bio tako blistav i dragocjen, da budućnost uopće nije bila važna, već taj trenutak spoznaje, taj trenutak sjećanja i taj trenutak objave.

Sjena je znala i osjećala tu ljubav koju su dvije duše osjećale jedna za drugu i prema njoj. Zakoračila je, naklonila se lagano prema dušama i krenula dalje, a u tom trenu je začula prekrasnu glazbu harfe što je bila sve jasnija, opojnija i mekša.

Kad je otvorila oči, knjiga “Grička vještica” je ležala na njenom srcu, a Sjena je osjećala da su se sve te divne riječi iz knjige slile u njeno srce i krenula je putem zvijezda do zlatnih vrata svoje sudbine.


slika: digital art

Mislila je da se ne zna se što se dalje dogodilo sa njom i da se ne zna je li srela dušu iz svog sna ni da se ne zna je li živa ili nije. Zna se samo, da je zauvijek ostavila trag u svakome tko je ovo čitao, jer svaki put kad se zakorači u čarobni svijet mašte i snova, može se sresti nju i dvije duše kako pričaju i slušaju nebesku glazbu božanstvene harfe, ali to nije bio kraj priče.

U tom trenutku čovjek se osjeća, da svatko tko zaranja u čarobne dubine svog podzemnog oceana tamo može naći prekrasne trenutke i inspiracije kao što ih je i autorica ove priče našla baš tog dana, 24.11.2010. godine.


slika: internet

Kako je napisano na početku knjige: “Sve je počelo na Nebu, da bi se prelijevalo na planet Zemlju”, tako su duše odlučile spojiti svoje živote, ali ne u mladim danima, već onda kad će biti dovoljno zreli, da bi jedno drugo prihvatili.


slika: digital art

Sjena je lutala životom, zaljubljivala se, udala se dva puta. Imala je velike ljubavi, ali sve je to bilo kratko. Osjećala je da joj nešto nedostaje, osjećala je da su svi ti ljudi samo prolaznici kroz njen život i da čeka “onog pravog” kako ga je u sebi nazivala.

Rastava od prvog supruga bila je bolna, tužna, ali morali su se rastati, Sjena je znala da im nije suđeno, iako je on bio njena prva ljubav. Teško je podnosila to vrijeme nakon rastave 1979. godine, sve više je bila sama, odlazila je na posao, vraćala se kući, čitala je, slušala glazbu, sjedila na ležaljci u svom dvorištu.


slika: digital art

Tako je srela i svog zaručnika, susjeda sa kojim je provela pune 4 godine. Opet je bila zaljubljena, ali nešto je nedostajalo.

1981. se pojavio jedan mladi čovjek, ukrao joj srce i misli, ali su se brzo rastali. Nakon dvije godine on je nesretno poginuo i Sjena je opet bila sama.

1984. srela je jednog čovjeka, jako sličnog tom poginulom dečku i nakon 3 mjeseca se udala za njega. Ostala je sa njim 7 godina u braku, ali taj brak je bio sve samo ne sretan. U tom braku je zavoljela svog prijatelja sa kojim je provela 11 godina i nakon tog rastanka koji je bio težak, bolan nož u njena leđa, ostala je sama dugih 6,5 godina.

Osjećala je da će se “onaj pravi” pojaviti i počela je pisati veliku knjigu “Sjena duše”. U tu knjigu je pretočila sve svoje misli, svoje stihove je obojila plavom bojom one boli koja se slijevala niz njena leđa kad je dobila nož u leđa.


slika: digital art

U srpnju 2004. srela je na jednom plesu jednog čovjeka plavih očiju. Plesali su i kad ga je pitala zašto je baš nju izabrao od svih, odgovorio je:
.- Neko svjetlo je padalo baš samo na tebe i morao sam ti prići.

Sjena je osjetila nešto u srcu, a na Veliku Gospu 15.8.2004. je počela zajedničkim putem ići sa tim čovjekom.


slika: digital art

Bilo je nešto nježno u njemu: duša mu je bila razlomljena, tužan, blag, dobar, duša mu je bila mekana kao bijelo krilo anđela i Sjena je znala, da ovo nije ništa slučajno i znala je da je to taj čovjek, “onaj pravi” koji je konačno došao u njen život.

Puno godina kasnije spoznala je, da je sve počelo na Nebu i prelilo se na planet Zemlju. Dvoje anđela su se sreli u kasnijim godinama. Jedan anđeo čuva drugog anđela koji se brine o prvom anđelu.


slika: digital art

Oboje su rođeni u istom gradu, oboje su se kretali na istim mjestima gdje se plesalo, a nisu se sreli. Oboje su možda prolazili na tim mjestima jedno kraj drugog, ali se nisu privukli. Sudbina ih je odlučila spojiti onog trena kako su se njihove duše dogovorile na Nebu.

Interesantno je, da je Sjenin dečko poginuo točno ispred hotela gdje je njen dragi sa Neba radio. Kad su kasnije pričali o tome, rekao je da se sjeća tog tragičnog događaja, jer je baš taj dan bio na poslu.

Interesantno je, da je Sjenin zaručnik-susjed sa kojim je bila 4 godine radio zajedno sa prijateljem njenog dragog sa Neba i taj prijatelj se sjeća njenog zaručnika-susjeda kao dobrog i poštenog čovjeka.

Sve su to neke čudne koincidencije koje to i ne moraju biti, ali kad sada gleda unatrag – ništa nije bilo slučajno.

Ništa nije slučajno, sve je to odavno dogovoreno na Nebu, njihove duše su se dogovorile, da će biti baš ovako kako se i dogodilo.

Ispostavilo se, da stvarno ništa nije slučajno, jer se njen anđeo teško razbolio i sad je taj život podređen samo tome.

Sjena je otišla u prijevremenu mirovinu. To je bilo jedno čudno razdoblje: kao da ju je nešto tjeralo da ide baš 31.12.2013. u mirovinu i otišla je. Krajem veljače 2014. stigao je jedan nalaz pa onda drugi, treći… tek 15.7.2014. je dobivena dijagnoza i Sjena je znala, da nije prenaglila time što je otišla u prijevremenu mirovinu, već naprotiv, sve je to tako moralo biti. U studenom 2015. je umrla Šuška, njen psić i ostala im je velika praznina u životu, ali se u međuvremenu 13.2.2016. dogodila druga curica i Sjena je znala, da je kojim slučajem bila zaposlena ne bi mogla nikako odgajati tako malo štene koje joj je donijelo toliko radosti i pomoglo, da šetnjama sa njom više ne osjeća bolove u kukovima koji su je mučili godinama.

Kako god se gleda na te protekle godine, preispitivanja više nema, sve je bilo s određenim razlogom.

Oni su jedno drugo “pokupili” na ovom planetu Zemlja i to onako kako su se dogovorili kao dvije duše o čijoj čarobnoj ljubavi na nebu je i napisana priča.


slika: digital art

Znači, ipak je sve počelo na Nebu, da bi se prelijevalo na ovaj planet Zemlju i često tako Sjena sjedi u sumračju razmišljajući o svemu, a onda čuje tihi šapat anđela koji joj tiho i intuitivno govori, da ne treba ništa preispitivati, jer se sve događa onako kako se trebalo događati.

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.