Jadranka Varga, TE ČUDNE TAMNE NOĆI - 5. mjesto za kratku priču

28.07.2021.





"Rezultati 13. međunarodnog natječaja za kratku priču, odlomci iz neobjavljenih romana i misaoni tekstovi i rezultati projekta


IZA PROZNIH VRATA


Završio je 13. po redu međunarodni natječaj za kratku priču, odlomci iz neobjavljenih romana i misaoni tekstovi.

5. mjesto za kratku priču: Jadranka Varga, TE ČUDNE TAMNE NOĆI"



Prijavljujem priču
Autor: Jadranka Varga
Naslov priče: „TE ČUDNE TAMNE NOĆI“
Žanr: fantasy
Grad: Zagreb
Država: Hrvatska
Tekst priče: TE ČUDNE TAMNE NOĆI




slika: digital art

Postoje te neke strune koje vibriraju nekim posebnim frekvencijama ispod našeg slušnog sustava. Postoje te neke čudne noći kad se izgubljene duše skupljaju pa lutaju među živima i to su te neke noći kad se čudna bića pojavljuju s One strane pa u živi svijet zakorače i javljaju se živom čovjeku.


slika: digital art

To su te manifestacije koje se kriju, ali se ipak nekima i objavljuju. Možda nekima tek kroz snove, jer “snovi su neotvorena Božja pisma”, a kroz njih može biti protkana latentna bol koja nekad čovjeka prati i u stvarnosti.


slika: digital art

Ponekad se na licu pojave neke čudne nijanse čak i po bijelom danu pa kad se pogledam kao da vidim onu neku mene iz nekog prošlog života kako me gleda iz mene same ove koja sam danas.


slika: digital art

Ponekad se u očima pojave neke sjene, dok se šminkam pa se zagledam dublje u te moje oči i kao da propadam negdje duboko, u neki drugi svijet, onaj neki tamni svijet dubokih šuma gdje se ne čuje ni ptičji pjev niti se čuje šum lišća.


slika: digital art

U toj tamnoj šumi je sve tako mirno i sablasno tiho, ali vidim sjene kako lelujaju prema jezeru straha otkud ne odlazi nitko, već mu se vraćaju samo lutajuće duše koje nastanjuju tlo gdje bi trebale biti zakopane.


slika: digital art

Izgubljena duša ide polako kroz šumu prepunu magle i ogoljelog drveća noseći u ruci svjetiljku, da joj pokaže put, ali put ne nalazi, već inercijom ide prema jezeru straha otkud se više nitko ne vraća.


slika: digital art

Ponekad mi se u mislima pojave slike nekih događaja u kojima nisam bila, ali sam sudjelovala u nekom od života: visoka stijena pada duboko u ocean koji šumi ispod nje svojim velikim valovima, a iz njih me zaziva sirena zelene kose i dubokih plavozelenih očiju gledajući me svojim opčinjavajućim pogledom i mameći me da joj se pridružim.


slika: digital art

Nije mi jasno zašto sirena želi, da joj se pridružim kad je poznato, da sirene svojom zavodljivom pjesmom zovu samo mornare, a ne žene koje stoje na visokoj stijeni i gledaju u oceanske dubine.


slika: digital art

…a ponekad vidim nju… tu čudnu i prelijepu ženu, pun Mjesec je iza nje, tamnoplava noć je prekriva kao najljepši baršunasti plašt, a njene oči, tako zagonetno plave, govore, a usne joj šute i pozivaju me.

To je vila noći koja leprša u ljetnim tamnoplavim noćima puštajući vesele krijesnice i mameći ljude da joj se pridruže, ali samo šutnjom i tišinom.


https://pisci-i-knjizevnost.webnode.hr/l/rezultati-13-medunarodnog-natjecaja-za-kratku-pricu-odlomci-iz-neobjavljenih-romana-i-misaoni-tekstovi-i-rezultati-projekta-iza-proznih-vrata/?fbclid=IwAR13QQjKDeRutgjNRojOyCnzAh1pihPCmKpmVXi_5D39CM0H3Bir_Fx6Ftg

SUSRETI UKAZANJA

10.07.2021.


slika: Shadow

Interesantno je ovo što mi se događa već jedno 10-tak godina.

Prvi put mi se dogodilo kod japanskog veleposlanstva na Zrinjevcu. Čekala sam u koloni u autu, znam da je bilo hladno i ispred zgrade veleposlanstva vidim ženu – moju mamu. Ista vunena kapa bež boje, tamnosmeđi kaput… prolazi. Smeđa kosa proviruje ispod kape, njen profil – gledam i ne vjerujem: to je moja mama. Otvorim prozor auta, gledam u nju, ona ne gleda u mene i … prolazi.

Od tad je vidim puno puta… nekad je u ljetnoj odjeći, nekad u zimskoj, jesenskoj … vidim je na raznim mjestima. Iz sobe kroz prozor prolazi kraj mog stana, iz auta na cesti … prolazi.

Uvijek prolazi cestom, nikad je nisam vidjela u dućanu ili u nekom zatvorenom prostoru, uvijek samo na cesti.

Vidim da je to živa žena koja prolazi ulicama Zagreba, ali frapantno liči na moju mamu. Znam da možda vidim ono što silno želim, ali – to je moja mama koja prolazi ulicama svog Zagreba.

Jesu li to neka upozorenja za mene, je li ona moj anđeo čuvar koji se prikazuje i njeno ukazanje mi nešto poručuje, da budem oprezna u sljedećim danima ili tjednima – ja to ne znam, ali znam ovo: kad god je vidim, neka milina, blagost i sreća mi obaviju srce i mirna sam.

Mama, tu si… uvijek si uz mene pa te vidim i kad te drugi ne vide.

To je ono neobjašnjivo, ali stvarno prekrasno, drago i milo što mi se događa, meni su ti susreti nešto posebno, uvijek se događaju kad ništa ne očekujem, kad npr. čekam na semaforu i - eto je preko puta ... ide ... ili preko ceste je vidim, stoji i čeka nekog, ali takva ukazanja su da nikad ne gleda direktno u mene.

Volim te naše susrete.


napisano: 10.07.2021. u 12:00h iz neobjavljene knjige priča.

SIVI GOLUB IZ DRUGOG SVIJETA

03.07.2021.


slika: internet

Procjepi između svjetova koji mi se otvaraju u zadnje vrijeme su fascinantni, a ovaj put nije bilo ni krilo anđela ni čudna mršava žena u procjepu između svjetova.

Ovaj put je to bio sivi golub koji je toliko brzo proletio pa mi se učinilo kao da je izašao iz svog svijeta, uletio na sekundu u moj svijet i odmah uletio natrag kroz procjep u svoj svijet s One strane.

To se dogodilo u mojoj sobi, ležala sam na krevetu i gledala TV i sa moje desne strane gdje se nalazi noćni ormarić dogodio se taj – kako bih rekla “događaj” ili taj prelet.

Fascinantno.



slika: internet

Prije tog događaja, dok sam išla u dućan ili sam vodila Mašu, stalno sam nailazila, a i sad nailazim na siva pera – kao da su to pera ispala iz krila sivog goluba ili anđela – ne znam, ali zadnjih tjedan dana ih stalno nalazim na putu kojim se krećem.

napisano: 03.07.2021. u 12:45h iz moje 20. neobjavljene knjige

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.