Aktualno
cool
Isključi prikazivanje slika07
sri
01/26
Malo snijega - puno drame
toco1980foto.blog.hr
Svake zime ista priča čim padne malo snijega...
Čim se ceste zabijele, u medijima obavezno osvanu slike zasnježenih cesta sa HAK-ovih kamera, uz razne, uglavnom negativne opaske novinara, a što posljedično u narodu ostavlja dojam kako "zimska služba ništa ne radi" .
Slične snimke postavljaju i korisnici društvenih mreža koji snimaju mobitelima dok voze po snijegom ili bljuzgom pokrivenim cestama, no, nekim čudom, u tim "nemogućim uvjetima za vožnju" bez problema prolaze automobilom i još imaju vremena jednom rukom držati mobitel, a drugom voziti.
Svi oni poput pokvarenog gramofona ponavljaju da je "snijeg iznenadio zimsku službu". Jer ti dežurni ponavljači napamet naučenih fraza, kao i većina prozorsko-balkonsko-birtijskih stručnjaka i sličnih "prepametnih" gotovana, smatraju da bi se ralice trebale stvoriti na cesti istog trena kad snijeg počne padati, hvatati pahulje u zraku i prolaziti svake 2 minute baš kroz njihovu ulicu, koliko god da je ta ulica sporedna, zavučena i teško dostupna.
Među njima ima i dosta onih kojima nije problem iskeširati popriličnu svotu za skupa kola, ali im je "preskupo" nabaviti dobre zimske gume, lance i lopatu, te naučiti kako se koriste. I tu zapravo nije toliko problem što na cesti ima malo snijega, već je problem što zbog svog gotovanstva i komocije očekuju da bi cesta, bez obzira na količinu snijega, u svakom trenutku, samo za njih, trebala biti "crna", da mogu "po gasu", jer "zašto bi se oni trebali nekome ili nečemu prilagoditi...?"
Koga snijeg zapravo iznenadi?
Snijeg uglavnom iznenadi neodgovorne vozače koji snijeg i zimu dočekaju na ljetnim gumama. Uglavnom zbog rezoniranja kako "vremenska prognoza nikad nije točna" ili pak zato što "dugo kod njih zimi nije bilo snijega". Pa namjerno ignoriraju, kako meteorološke izvještaje koji najavljuju sniježne padaline, tako i zakonske odredbe o obaveznoj zimskoj opremi. No, kada snijeg ipak padne i kada na ljetnim, često dotrajalim, gumama izvrte ili zapnu već u 2-3 cm snijega, naravno da im je za vlastiti idiotizam, neodgovornost i nesposobnost lakše je okriviti nekog drugog - u ovom slučaju zimsku službu.
Ljudi koji po inerciji pljuju po zimskoj službi ne shvaćaju da...
...upozorenja o lošim vremenskim uvjetima i savjeti da se ne ide na put nisu nekakva "usputna razonoda meteorologa", pokušaj da se nekoga uznemiri ili mu se napakosti, već upravo služe za to da ljudi (od kojih dobar dio nema zimsku opremu) ne idu na put ako nije nužno i ne zapnu u snijegu i mećavi.
...automobil sa dobrim zimskim gumama i nježnom nogom na gasu bez problema ide kroz 5-10 centimetara snijega. Automobil s ljetnima kliže, teško kreće, slabo koči i loše drži pravac. (VIDEO)
...cesta je vizualno bijela kad na njoj ima 2-3 cm snijega, pa se na slikama čini da je "zametena" i "neprohodna", no to ne znači da se po njoj s zimskom opremom ne može voziti i da je nužno potreban prolazak ralice.
...ralice ne mogu hvatati pahulje u zraku, već mogu čistiti ceste tek nakon što snijeg padne na kolnik, a i to kada ga se ima što čistiti (kada ga ima barem 10 cm - sve tanje od toga više uništava nož ralice i asfalt nego što služi nekoj svrsi čišćenja ceste).
...kad snijeg pada u velikim količinama, a pogotovo ako je žestoka mećava, nakon prolaska ralice već nakon 5-10 minuta cesta će izgledati potpuno jednako kao i prije prolaska ralice.(LINK)
...ralice nisu svemoguće i imaju limit debljine snijega koji mogu raliti. Ne mogu probijati zapuhe snijega od metar ili više. Sve što je za običnu ralicu predebelo uklanja tzv. freza za snijeg, no ona je u čišćenju puno sporija od ralice.
...cestarske službe nemaju neograničen broj ralica koje se istog trena mogu stvoriti u svakoj ulici ili na svakoj cesti onog momenta kad počne padati snijeg i cesta se zabijeli.
...ceste se dijele prema prioritetima čišćenja, ovisno o tome koliki je inače na njima promet - gradske avenije, državne ceste, te linije javnog prijevoza su viši prioritet za čišćenje od nekog zavučenog slijepog odvojka neke ulice kojim dnevno možda prođu 2 auta.
...i ralice se kvare te, usred teških uvjeta na cesti, mogu ponekad zapeti u nanosu snijega, ili završiti u jarku. Kada se to dogodi, uglavnom o "nesposobnosti vozača ralice" likuju oni koji iza sebe imaju manje kilometara vožnje po suhom (ako uopće i voze) nego što profesionalni vozači imaju u ralici.
Na kraju, snijeg je normalna, sezonska pojava, a zimska služba nije tu da bi zadovoljavala nečiji komfor ili nerealna gotovanska očekivanja, nego da omogući osnovnu prohodnost cesta u realnim, a ne idealnim uvjetima.
Sve ostalo je odgovornost vozača koji, ako zimu dočekaju s propisanom zimskom opremom, malo strpljenja i zdravim razumom, mogu se po snijegu voziti bez dramljenja po društvenim mrežama i traženja krivca u ralicama, cestarskim službama ili meteorolozima. Iznenađeni su, i zapravo jednini problem u čitavoj priči, samo oni koji svake godine uporno odbijaju prihvatiti tu činjenicu.
30
uto
12/25
Iz Istre: DA BIMO I K LETU....
agava505.blog.hr
Zdrovlja vrećo,
sreći pol vreći,
amora saki don porcijon i pol...
se drugo će prit pomalo...
i va 2026. budimo skupa,
tako ćun i ja bit s vami mlaja ...
sada portin
vidimo se k letu,
ku Boh do zdrovlje... 
za one moje drage koji ovu moju kompliciranu
ali šarmantnu materinju riječ ne razumiju
evo prijevod na r v a c k i
*** Zdravlja punu vreću,
sreće pola vreće,
ljubavi svakog dana porciju i još pola
sve drugo polako će samo doći...
i u 2026. budimo zajedno
tako ću se i ja s Vama podmladiti ...
sada odlazim
vidimo se sljedeće godine
sretni, veseli i zdravi mi bili...
Sretna svima nadolazeća 2026. godina Nova!
29
pon
12/25
Kao agava
agava505.blog.hr
Učenje je kao agava: raste polako,
ali kad procvjeta, ostavi trag koji se pamti
***
proces učenja je kao rast agave,
biljke koja sporo raste,
ali kad napokon procvjeta,
stvara impresivan
i trajan dojam
na sličan način,
učenje može zahtijevati
puno vremena i strpljenja,
ali kada se steknu nova znanja i vještine,
ona postaju značajan dio našeg života
koji ostavlja dugotrajan utjecaj....
ukratko,
ako učenje može biti spor proces,
njegovi rezultati su
vrijedni i
nezaboravni
23
uto
12/25
Digitalna diktatura
toco1980foto.blog.hr
Zadnji hir EU birokracije jest nametanje digitalizacije svega i svačega.
U posljednje vrijeme sve češće se u medijima spominju digitalne vozačke dozvole, digitalni novac, digitalna naplata cestarina, digitalna kontrola na granicama i slična digitalna "moderna rješenja", a pri tome se govori i o bezrezervnom oslanjanju na "umjetnu inteligenciju", koja se u praksi do sada vrlo često pokazala - prilično neinteligentnom.
Problem ovdje nije tehnologija sama po sebi, već slijepo, gotovo fanatično vjerovanje da je digitalizacija nečega automatski sinonim za napredak. Ta današnja fah-idiotska opsjednutost digitalizacijom svega vrlo često ignorira stvarni fizički svijet, stvarne ljude i stvarne probleme koje digitalizacija može uzrokovati.
Digitalizacija bez mogućnosti izbora
Jedna od stvari koja se uporno prešućuje i ignorira je činjenica da ne koriste svi ljudi pametne telefone! I to nije nikakav zločin, jer ne postoji ni zakon ni zakonska obveza koja propisuje da svatko mora posjedovati i koristiti pametni telefon, instalirati određene aplikacije, imati mobilni internet ili stalno biti "online".
Neki ljudi jednostavno to ni ne žele, već radije koriste starije, prokušane i pouzdanije tehnologije. Ima ljudi koji radije koriste starije "obične" mobitele. Jednako kao što ima ljudi koji i danas radije fotografiraju klasičnim fotoaparatima na film, umjesto da koriste isključivo moderne digitalne.
Unatoč tome, ide se u smjeru da se sve više osnovnih usluga za građane planira učiniti dostupnima isključivo u digitalnom obliku, bez onog fizičkog i materijalnog, i zapravo se pokušava građane prisiliti na korištenje tehnologije koju možda ne žele, ne razumiju, ili si je ne mogu priuštiti.
To pak najviše može stvarati probleme starijim ljudima koji su često slabije računalno pismeni jer su živjeli i odrastali u nekim drugim vremenima; ponekad im je već i samo osnovno korištenje pametnog telefona (poziv ili SMS poruka) veliki izazov, a kamoli prijavljivanje u razne on-line sustave, pamćenje PIN-ova i zaporki, korištenje aplikacija, autentifikacija u dva koraka, te stalna ažuriranja aplikacija i sustava koje često za sobom vuku i zbunjujuće promijene izgleda korisničkog sučelja... Štoviše, čak i mlađi korisnici ponekad imaju problema sa time.
Nametnuta digitalizacija koja bi isključivala i marginalizirala dio društva koji ju ne zna ili ne želi koristiti, nije napredak već diskriminacija.
Osjetljivi sustavi i stvarni rizici
Još jedan problem koji se uporno i sustavno ignorira jest potpuna ovisnost digitalnih sustava o računalnoj i komunikacijskoj tehnologiji koja nije apsolutno pouzdana, te o dostupnosti električne energije.
Što ako mobitel bude izgubljen, ukraden, ili padne pa bude oštećen do neupotrebljivosti? Što ako se isprazni baterija na mobitelu, a nema dostupnog punjača? Što ako negdje nema signala ili nestane internetske veze? Što ako padne centralni računalni sustav? Što ako dođe do kibernetičkog napada, pa procure osobni podaci milijuna građana?...
To nisu nekakvi hipotetski "najgori mogući scenariji" - to su realne situacije koje se već događaju, i to sve češće! I svaki put kada se dogode, ljudi se ni krivi ni dužni nađu u problemima.
S druge strane, papirnata vozačka dozvola ne treba ni mobitel ni internet. Gotovina ne treba server. Fizički dokument ne može se "hakirati", ukrasti ili izmjeniti s druge strane svijeta.
No bez obzira na to, digitalna rješenja se pokušavaju na silu nametnuti uz izliku veće sigurnosti, učinkovitosti i kontrole. U stvarnosti, kontrola se sve više centralizira, a građani gube autonomiju, jer kada sve postane digitalno, postaje i uvjetno - može se isključiti, ograničiti, suspendirati, ili nadzirati jednim klikom.
I tu više nije pitanje "hoće li se to zloupotrijebiti", nego kada i do strane koga.
Zaključak
Digitalizacija bi trebala biti opcija, odnosno alat koji olakšava život onima koji je žele koristiti, a ne nametnuta prisila od strane birokratskog sustava koja bi marginalizirala one koji ju ne žele. Jer dokle god se radi o nametanju bez alternative, bez slobode izbora, bez ozbiljne rasprave i bez uvažavanja stvarnih problema, ne radi se o napretku, već samo o još jednom birokratskom iživljavanju i eksperimentiranju koji se provodi na leđima običnih građana.
- Statistika
Zadnja 24h
6 kreiranih blogova
148 postova
383 komentara
170 logiranih korisnika
Trenutno
3 blogera piše komentar
15 blogera piše post
- Blog.hr