Aktualno
cool
Isključi prikazivanje slika19
pet
04/24
htjeli
andrea-bosak.blog.hr
smo promjene, dobili smo isto, samo neka druga lica manji broj uživati će blagodati visokih primanja. Nisam sretna što se promjena desila nije.
18
čet
04/24
TREBAO JE DATI OSTAVKU
andrea-bosak.blog.hr
Pratila sam sve do kraja izborne rezultate i ostala šokirana da je na kraju dobio HDZ prvi pravo da sastavi vladu jer ima 60 zastupničkih mjesta.
Naravno neki će reći da je za to kriv Milanović jer je bahat i nije napravio dobar potez, a po meni je iz jednog razloga što je probudio uspavanu oporbu koja u osam godina mandata nije napravila ništa osim što se probudila u zadnje dva mjeseca prije ovih izbora u kojima je SDP zbog njega dobio 41 mandat a ne zbog Grbina.
Grbin je trebao u ponoć dati ostavku na mjesto predsjednika stranke jer ovaj rezultat koji su postigli je poražavajući s obzirom da su građani RH jasno pokazivali da nisu zadovoljni sa politikom koju nam pruža HDZ (ali oni su relativni pobjednici izbora) a glavno uporište SDP-a je Grbin izgubio glatko (Zagreb) što mu je neoprostiva pogreška s obzirom da glavni grad Hrvatske nikada nije glasao i nadjačao HDZ osim kada je prvi predsjednik bio glavni lider sviju.
Rezultati ovih izbora poražavajući su za SDP i mi svi koji smo željeli promjene, osjećamo se prevareno jer SDP sa koalicijom nije dostigao ni relativni pobjedu a za 41 mogu zahvaliti Milanoviću koji ih je probudio iz dubokog sna koji je trajao osam godina, ali i uz njegovu pomoć kasno su se probudili.
Čovjek u postojanju ili nestajanju..
star-rose-bloger.blog.hr
Kad sve čitam analiziram i vidim pitam se zašto je sve tako.. što radimo, gdje smo tako zakoračili i zaglibili. Puno je potrebe nekog neprestanog iskazivanja i dokazivanja a svatko je opet svijet za sebe. Različit po svojoj ljudskoj vrsti. Kao i cvijet ono samo raste a ne treba neko neprestano dokazivanje i takmičenje s drugim cvjetovima. Budi svoj po svojoj vrsti, u svom posebnom svijetu i izdanju. Jer u tome je bit i ljepota, nitko nema baš isti kao ja, ti i sl. Svatko je različit i jedinstven ističe se samim tim svojim postojanjem a ne zato što radi ovo ili ono. Zato nije mi jasno gdje idemo takvim načinom.. samo da malo promijenimo pogled i način već bi bilo nekako barem malo bolje. Kako vratiti ono dobro staro vrijeme, onaj osjećaj prijateljskog dobronamjernog pogleda, ruke pravde i bar malo više mira, osjećaja da je taj netko tu za tebe i ti za njega. Gdje se izgubilo ono istinski, iskonsko empatično srce i duša, pravi čovjek. Možda ih je malo pravih ali nekako se i to lagano gubi. Zašto je puno one druge strane, što je to ružno zavladalo ljudskim bićem, čemu.. 1000 zašto, a moglo bi biti i puno bolje jer svi smo samo krhki ljudi, potrebni malo suosjećanja i nekoga tko će nas vidjeti i osjetiti da jedna riječ, stisak ruke, zagrljaj ili takvo što ima moć, a osmijeh sve govori. Negativno razara, pozitivno novog čovjeka stvara. Hoće li se vratiti opet ili otići toliko daleko pa i u nepovrat. Biraj što ćeš i što si..:)))
Što je čovjek ako se ne ophodi dobrim i lijepim, da stvara vrijednosti koje grade, u koje vjeruje?! Što učimo i kakav smo primjer novim generacijama koje stasaju?! I kakav je svijet, boljitka ili raspada... U ovoj nametljivosti učimo o takmičenju a ne nekom stvaranju, i raditi nešto s užitkom. Što je u biti smisao..
Možda malo oštro ali sve je tako nekako nametljivo u zadnje vrijeme, da baš gledam a kamo to sve ide... *&* šta mislite vi o tome?
OD DANAS...
donabellina.blog.hr
Pobijedio je HDZ
Zapravo, pobjeda je Plenkovićeva osobna zasluga , jer nitko osim njega ne bi u Briselu polučio ono, što on može.
Draga Ursula i dragi Michael su vjetar u leđa svemu ovome što imamo.
Još jedan mandat, treći uzastopni , kako umilno sinoć govori Nina Obuljen ne bi dobili, da nam narod ne vjeruje da radimo dobro!
Izašli smo iz Titove vladavine " dok je živ", znači iz jednoumlja, ali ovo višestranačje i eventualna "promjena serve" je izmjena na terenu HDZ i SDP.
To ti dođe kao da igra Nole koji stalno pobjeđuje a drugi tenisači - ma koliko spremni - pred njim su uvijek sitnež.
Zaboravimo na aferu Borg, na 30 promijenjenih ministara , na lex AP i Turudića - od sastavljanja Nove Vlade od starih članova ne očekujmo ništa, ali nadajmo se boljemo.
To je jedino što nekorumpirani, obični Hrvati mogu učiniti.
Od danas ili sutra
QUO VADIS EPISCOPI ?
marinjurjevic.blog.hr
Hrvatski biskupi su izazvali dosta kontroverzi svojim javnim oglašavanjem o predstojećim izborima smatrajući kako je “ovo prlika kada moramo progovoriti”. I zaista, biskupi su “progovoriil” i to putem tzv Izjave Komisije HBK “Iustitia et pax” pod naslovom “Očuvati dostojanstvo politike i ustavnopravni poredak države”. Velik broj analitičara ocijenio je ovu njihovu inetrvenciju kao pokušaj političkog “usmjeravanja birača” i miješanje u predizbornu kampanju s jasnim svrstavanjem uz interese desne političke opcije. U nekoliko navrata tijekom samog izlaganja članova Komisije HBK “Isutitia et pax” kao i u kasnijim javnim nastupima njenih predstavnika (“Otvoreno”, HRT - 3.0.2024.) iznesena je teza kako “vjera nije privatna stvar” nego ima i svoju “javnu”, “društvenu” funkciju - izjednačavajući i brkajući tako institucionalnu ulogu i poziciju Crkve u zajednici, njene partikularne ali i javne interese s zasebnošću, autonomijom, intimnim duhovnim potrebama i privatnošću kao i osobnim političkim integritetom građana vjernika. Biskupi kao da “zaboravljaju” kako u Hrvatskoj ne postoji nikakva “državna vjera” niti Crkva i da činjenicu većinski “katoličke određenost” građana Hrvatske treba uvažiti kao važan dio društveno-kulturološkog ambijenta ali i njihove privatnosti. Zato su mnogi zaključili kako ova biskupska Izjava nije napisana “u duhu Evanđelja i socijalnog nauka Crkve” kako to njeni autori navode a još manje zbog “očuvanja ustavnopravnog poretka države”. Sasvim obratno - sve je prisutnija tvrdnja da je ona napisana “u iskrivljenom duhu” antisekularne interpretacije Ustava RH - s jasnom namjerom instrumentaliziracije vjere, duhovnih potreba i uvjerenja vjernika u političke svrhe. Radi li se zaista o pokušaju biskupa da “građane-vjernike”, ovog puta primarno u svojstvu glasačke mašinerije, upregnu u kola jedne partikularne, vladajuće politike ili se, možda, ipak radi o nečem sasvim drugom ?
Često se vjernici izjednačavaju s konzervativnim političkim predznakom nasuprot “onih drugih”. Ukoliko pri tome ljevicu primarno poistovjećujemo s vrijednostima socijalizma ubrzo ćemo se nači u zamci koju nerijetko ne vide oba suprostavljena politička pola - zamci nužnosti objašnjenja povijesne i aktualne relacije između kršćanstva, morala i socijalizma. Nekima će možda zvučati nevjerojatno da dio lijevih mislioca baš današnje vrijeme određuje nužnošću traganja za čvršćim moralnim pozicijama na kojima bi se pokrenuo novi socijalistički politički program na temeljima “uskrsle kršćanske etike”. Naizgled apsurdno ali na taj način kršćanstvo zahvaljujući ljevici doživljava svoj povratak i mogućnost nadilaženje duboke krize u koju je zaglibilo a, s druge strane, ljevica u aktualiziranju svog odnosa prema kršćanstvu i “šotobraco” s izvornim kršćanskim vrijednostima - pokušava pronaći “svjetlo na kraju tunela” u kojem je i ona beznadno zaglavila. Neki bi rekli : “Dva brata rođena u istoj nevolji nađena !”
S druge strane, hrvatski filozof i bivši dekan Teološkog fakulteta u Zagrebu Pavel Gregorić, razočaran napuštanjem izvornog kršćanstva i njegove poruke smatra kako danas Isusov moral bolje predstavlja ateizam nego Crkva. Po njemu: “Kršćanstvo je danas samo zapelo u zamku koju je izvorno kritiziralo, a to je da čovjeku pristupamo kroz ideologiju, a ne kao čovjeku. U ateizmu se nalazimo kao čovjek s čovjekom”……”neovisno o rasi, vjeri, nacionalnosti i drugo…to je izvorna Isusova misao. Smatram da je ateizam danas jedini sposoban za takvu radikalnu etiku”, zaključuje on.
Hrvatska crkvena elita, uz časne izuzetke, gotovo je uvijek koračala na začelju kolone progresivnih kretanja u vlastitim redovima onda kada je do njih dolazilo. Teško je, na žalost, naša biskupska vrhuška mogla prepoznati bilo kakve dodirne točke a još manje “bratstvo” između njihovog poimanja kršćanstva i lijevih političkih pozicija. Pa zašto bi sada od njih očekivali nešto drugo ? Očito biskupima i inače teško ide razlikovanje javne od private, državne od građanske sfere. Odavno je religija “protjerana” iz javnog u postor privatnog prava. Ona više nije “duh države” nego “duh građanskog društva”. Ali je naši biskupi očito i dalje u velikoj mjeri poistovjećuju s kompletnom zajednicom ne prihvačajući njeno “preseljenje” u sferu “privatnih interesa” što je inače preduvjet političke emancipacije zajednice ali i pojedinaca.
Naravno da se djelovanje ali i interesi Crkve kao važne i utjecajne institucije ne mogu odvojiti “od ostatka društva” i da je međusobno ispreplitanje pa i ono političke naravi naša stvarnost. Ali u tom ispreplitanju, priznali to ili ne, postoji niz dodirnih točaka između kršćanstva i raznih oblika, pojava i fenomena ljevice. Ne radi se tu samo o općepoznatim “teolozima oslobođenja” koji su u marksizmu pronašli snažno sredstvo za analizu postojeće stvarnosti nudeći jedan kršćanski, opće etički, svjetonazorski pa i metafizički okvir koji je kompatibilan s marksističkom analizom društva ali i smisla ljudskog života uopće. Radikalniji dio “teologa oslobođenja” koji u centar svog djelovanja stavlja problem slobode i ostvarenja dostojanstvenog života najugroženijih čak smatra kako je marsksistički prijedlog revolucionarnog rješenja kompatibilan s onim što u kršćanstvu samom već postoji. U toj optici gledanja Isus Krist je u samoj suštini njegove pojave i djelovanja prije svega - revolucionar. Za karizmatičnog kolumbijskog svećenika-gerilca Camila Torresa koji gine s puškom u ruci boreći se za obespravljene i sirotinju neupitno je da Krist koji poručuje: “Ljubi bližnjeg svog kao samog sebe”, a bližnji naš jeste svaki čovjek na svijetu - pripada “taboru socijalista” i da je poruka kršćanstva istovremeno poruka za oslobađanje “zemaljskog roblja”. “Teolozi oslobođenja” poput Gustava Gutiérreza i Leonarda Boffa smatraju kako je Isusova borba za marginalizirane, diskriminirane i obespravljene artikulirana upravo u socijalizmu. “Teolozi oslobođenja” nisu puki teoretičari. Oni su aktivisti koji praktički djeluju u latinskoameričkim favelima među najsiromašnijima, najugroženijima i prezrenima u bešćutnom svijetu koji stalno reproducira nejednakost i nepravdu. Do svojih teorijskih pozicija i osmišljavanja svog svećeničkog poslanja i izgradnje “Narodne Crkve” nasuprot “Crkve Elita” oni dolazi “odozdo” iz jezgre realnog života, iz samog epicentra reprodukcije nepravde. Neki od njih ulaze i u revolucijonarne vlade poput Ernesta Cardenala koji postaje ministar sandinističke vlade Nikaragve. Ubrzo će doći do reakcije službenog Vatikana i pape Ivana Pavla II koji će, na žalost, uraditi sve da “disciplinira” pobunjene latinoameričke svećenike oduzimajući im pravo javnog govora i služenja. Aktualni papa argentinac Franjo radikalno mijenja vatikanski službeni diskurs primivši u audijenciju oca teologije oslobođenja Gustava Gutiérreza što je jako uznemirilo hrvatskog radikalno konzervativnog publicistu i teologa Ivicu Šolu koji papu Franju zbog bliskosti argentinkoj “teologiji naroda” proglašava “neomarksistom”, “ljevičarem” i “plagijatorom sekularne ljevice”. Ništa čudno za njega. S njim bi i sam Isus Krist danas vjerojatno imao problema zbog koketiranja “s lijevim idejama” ali mnogi članovi HBK očito ne bi.
Ogromna važnost kršćanstva za “zapadnokršćansku civilizaciju” kako je nazvao veliki Miguel de Unamuno je neupitna. Ljevica nije nikakva “robinzonska pojava” nego je dio te civilizacije i to u rasponu od Krista pa do Marxa….Tolstojevog “kršćanskog anarhizma” ili suvremenih socijalističkih, socijaldemokratskih i komunističkih pokreta.To ne znači kako ljevica i desnica najčešće ne artikiliraju radikalno različite vizje budućnosti. Ali, danas se izgleda kompletan politički spektar osvrće unatrag s ciljem vraćanja u prošlost. Kao da je došao “kraj budućnosti” pa se smisao onoga što tek treba doći traži u onomu što je već bilo. Međutim, razlike u doživljaju i interpretacije prošlosti izgleda da su još veće nego u procjenama težeće sutrašnjice. Pa zar se to u Hrvatskoj najzornije ne ogleda u dijametralmo suprotnim interpretacijama drugog svjetskog rata kao nekakve političke ulaznice za ulazak u prostor desnice ili ljevice ? Kako naši “ognjištarski desničari” objašnjavaju da je u razvijenoj Austriji u Grazu danas na vlasti Komunistička partija i da je gradonačelnica Graza upravo proglašaena “najboljim gradonačelnikom na svijetu” ? Ista ta KP Austrija (koja je 2019.g. osvojila manje od 1% na izborima u Salzburgu.) u ožujku ove godine postala je druga politička snaga u Salzburgu osvojivši 23% glasova što je 500% više u odnosu na 2019.g. Najviše glasova (26%) osvojila je Socijaldemokratska. Istovremeno je u nekim sredinama Hrvatske još uvijek opasno izgovoriti riječ “drug”. Zato barem od članova Hrvatske biskupske konfernecije očekujemo da se ne vraća u 16. I 17. stoljeće dijeleći hrvatsku političku scenu i hrvatske građane na Benandante (one koji se bore kontra “zlonamjernh vještica”) i na Malandante (“zle vještice”) jer su i jedni i drugi na kraju nastradali. Prvi od Inkvizicije a drugi od Benandanata.
Katolički socijalni nauk temelji se na Bibliji. Inicirao ga je papa Lav XIII enciklikom Rerum Novarum (1891) u kojoj se osuđuje liberalizam i socijalizam ali se potiče intervencija države u usmjeravanju pravde i traženju balansa između poslodavaca i radnika s izrazitom sklonošću prema radnicima za koje se traži poštena plaća, bolji uvjeti rada, odmor, pravo na vlastite udruge ali ne i pravo na štrajk. Bez obzira na vrlo oprezne korake Crkve - u tom “miksu” itekako nalazimo i neke ideje “ukradene” od ljevice. S druge strane, popularni britanski povjesničar Tom Holland napisao je 2019.g. knjigu “Domination: How the Christian Revolution Remade the World” u kojoj na 624 stranice obrazlaže tvrdnju da je gotovo sve što shvaćamo kao dio racionalnog, znanstvenog i progresivnog svjetonazora, uključujući i sam pojam sekularizma, izravan proizvod “kršćanske revolucije”. Hvalospjeve ovoj knjizi pišu ljevičarski kritičar Ed Simon i u “Guardianu” kršćanski marksist Terry Eagleton a čak i siva eminencija američkog liberalizma “New Yorker” hvali knjigu. Holland inzistira na tezi da je “komunizam koji je prakticirala najprimitivnija Crkva služio kao nadahnuće radikalima”. I zaista, svi prvi socijalisti vjeruju u svoje “božansko nadahnuće”: u rasponu od “levellers-a”, “diggers-a”, “sans-culotess-a”, Saint Simonians-a pa do određenih Foruierističkih i Owenistučkih zajednica itd. Čak i “kumovi marksizma” Marx i Engels, bez obzira što svi socijalisti dolaze u sukob s Crkvom kao institucijom, smatraju kako je kršćanska misao označila ideološki stupanj rasta čovječanstva a Karl Kautsky govori da je kršćanstvo prosocijalistička ideologija dok Lenjin izražava divljenje prema radikalno egalitarističkim anabaptistima koji vode pobunu u Munsteru. U ljeto 1918.g. kada se približavala prva godišnjica Oktobarske revolucije Lenjin poduzima mjere provođenja jednog od njegovih omiljenih projekata. Bio je to monumentalni propagandni plan. Prema dekratu od 12. travnja preživjeli simboli carističkog režima trebali su se sustavno uklanjati a spomenici revolucionarnih mislilaca i aktivista postavljati. Među carističkim simbolima bio je i golemi granitni obelisk u Aleksandrovim vrtovima pokraj Kremlja podignut 1913.g. u znak sječanja na 300 godina vladavine Romanovih. Dvoglavi orao Romanovih je maknut, imena careva su izbrisana a umjesto njih su ispisana imena 19 istaknutih revolucionarnih mislilaca. Pored Marxa i Engelsa na osmom mjestu našlo se ime kršćanskog komuniste Gerrarda Winstanleya, vođe engleskih “diggera”. On je smatrao da je svako kršćanstvo koje se usredotočilo isključivo na individualno spasenje bilo neutemeljeno. Po njemu je Kristova poruka bila revolucionarna doktrina koja je zahtjevala ponovnu izgradnju duštva za zajednički interes. Tako su se na simboličan način kršćanstvo i ljevica još jednom susreli na ovom obelisku 1918. godine. S druge strane spektra Nietzsche smatra da je socijalizam prezira vrijedan “ostatak kršćanstva”, Oswald Spengler tvrdi da je “kršćanstvo baka boljševizma” a samoproglašeni “superfašista” i idol današnje ekstremne desnice Julius Evola napada socijalizam i kršćanstvo zbog njihove zajedničke predanosti “napretku”.
Zbog svega toga sam uvjeren da se hrvatski biskupi moraju odmaknuti od bilo koje vrste politizacije Crkve kao i svoje uloge u društvu. Njihovo poslanje je duhovno a ne političko. Svaki pokušaj klerikalizacije društva vodi ih u direktan sukob s onim što naučava Pontifex maximus, papa Franjo koji govori da je klerikalizam “zlo koje i danas postoji u Crkvi” a čija je žrtva “odbačeni i ugnjetavani narod”. Papa smatra da klerikalizacijom društva narod postaje žrtva “intelektualaca religije” čiji je moral “udaljen od Božje objave”. O tome je među Hrvatima najjasnje govorio Stjepan Radić kada se kao uvjereni vjernik suprostavljao pogubnoj klerikalizaciji Hrvatske. Aktualni trenutak u Hrvatskoj ponovo nas na dramatičan način upozorava na tu opasnost.
Izbori
luki2.blog.hr
Radila sam u biračkom odboru na današnjim izborima. Mladost, pa srednja dob i oni najstariji....Izuzetno mi je drago da sam zavirila iza kulisa izbornog procesa. Zaključila sam da na rezultat može utjecati ukoliko odlučiš npr. kuttije pripremiti navačer, da bi ujutro sve bilo spremno. Zatim, jesi li izašao raspoložen ili neraspoložn iz kuće kao glasač (pa ti sve smeta) itd. Mlade studentice s kojima sam radila - bilo ih je zadovoljstvo slušati i pričati s njima o njihovim planovima. Rezultat - zadovoljna sam, jer će se Plenković imati težak zadatak - prikupiti 76 mandat, tj. glasova. Nitko s njim / HDZ-om ne želi koalirati. Nadam se da će sve stranke ostati pri svojim predizbornim stavovima.....
Vrlo je moguće da će HDZ - SDP saga podijeliti i manjince.
Kod manjina je došlo do promjene kod albanske, bošnjačke, crnogorske, makedonske i slovenske maanjine, gdje je pobijedio Armin Hodžić, pa će zamijeniti dosadašnju zastupnicu Erminu Lekaj Prljaskaj. Mađar Robert Jankovicz nije ni imao protukandidata, Furio (talijanska manjina), Kajtazi (romska manjina) te SDDS-ov Pupovac ostaju i u ovom sazivu, kao i Čeh Vlaimir Bilek, koji će zastupati češku i moju, slovačku manjinu. Hodžić i Mađar bi mogli pružiti podršku SDP-u, a Furio i Kajtazi HDZ-u. Pupovac će imati veliki problem - vrlo je moguće da ga se Plenković zbog važnoti koalicije odrekne...Vidjet ćemo....
(Kod mene je HDZ dobio 198 glasova, SDP 146 i Možemo 129.)
Kao da živimo ili gledamo neki triller :))))
"Možemo" je do sada izgurao bez koalcije - i pogodio. Dobili su deset mandata. I više nisu "samo" zagrebačka stranka.
HDZ je kažnjen i upozoren od strane birača, jer ne mogu sami sastaviti vladu. Ali, što zabrinjava- porast je desnih stranka. To se obično događa kada postoje ekonomski problemi u nekoj zemlji, pa se jedan problem pretvara namjerno u drugi - pokušavaju sve riješiti nacionalizmom.
Ne bih voljela da postanemo Mađarska....
Toliko - jer idem hitno na spavanje.
Ljubim!
17
sri
04/24
Bogati i humani
donabellina.blog.hr
Kada je Titanik potonuo, nosio je milijunera Johna Jacoba Astora IV.
Novac na njegovom bankovnom računu bio je dovoljan za izgradnju 30 Titanika.
Međutim, suočen sa smrtnom opasnošću, izabrao je ono što je smatrao moralno ispravnim i odrekao se mjesta u čamcu za spašavanje kako bi spasio dvoje uplašene djece.
Milijuner Isidor Straus, suvlasnik najvećeg američkog lanca robnih kuća "Macy's", koji je također bio na Titaniku, rekao je: "Nikada neću ući u čamac za spašavanje prije drugih muškaraca." Njegova supruga, Ida Straus, također je odbila da se ukrca u čamac za spašavanje, dajući svoje mjesto svojoj novoimenovanoj služavki Ellen Bird. Odlučila je da svoje posljednje trenutke života provede sa suprugom.
Ovi bogati pojedinci radije su se rastali od svog bogatstva, pa čak i života, umjesto da kompromitiraju svoja moralna načela. Njihov izbor u korist moralnih vrijednosti istakao je briljantnost ljudske civilizacije i ljudske prirode. ..............................................................................................
Ovaj tekst s jedne stranice na facebooku prenijela sam iz dva razloga
- jer ga do sada nisam znala,a možda ni neki među vama
- jer pojam njihova bogatstva se veže uz plemenitost
Razmišljajući o današnjim bogatašima i današnjem ( njihovom ) poimanju plemenitosti vjerojatno ćemo biti u koliziji sa svim našim saznanjima kojima svjedočimo , pa mi čini zadovoljstvo podsjetiti, da bogatih je bilo oduvijek - samo humanost je zatajila.
Dame biraju ;)
dvitririchi.blog.hr
Odmah da vam kažem: izborno mjesto nije mjesto na kojem gospođa u najboljim godinama može upoznati muškarca svog života. Vjerujte mi. Bila, vidjela.
Ustvari, nisam baš pažljivo ni proučavala ljude nego sam samo ušla u prostor, skenirala ga pogledom, par put kimnula glavom nekolicini poznanika i, kako mi nitko nije zapeo za oko, žurno sam ušla u prostoriju za glasovanje. Nije bio neki red, za razliku od druge, gdje su ljudi čekali u redu kao za crni kruh osamdesetih.
Da sam nekim slučajem morala čekati u tom dugačkom redu, okrenula bih se i otišla za kakvim pametnijim poslom.
Da sam ipak možda morala i htjela čekati, možda bih imala malo više vremena za pažljivije pogledati ljude, osobito muškarce, i možda bih uočila nekog fit, visokog, naočitog muškarca kojeg bi mogla preporučiti kakvoj zainteresiranoj gospođi u zrelim godinama.
Ovako ništa.
Svoju dužnost sam obavila, a ovo ostalo, obećavam vam: otvorit ću širom oči dok budem hodala svijetom.
;)
16
uto
04/24
do kada?
andrea-bosak.blog.hr
Svakodnevno kada otvorim mobitel da pročitam tekstove na blogu prije no što otvorim meni najdražu stanicu upadne mi u oko naslov POVLAČI SE, VRAĆAMO KUPCIMA NOVAC BEZ RAČUNA.
To je više apsurdno koliko pokvarenih proizvoda imamo na policama naših dućana a kada čitaš deklaraciju saznaš da su ponuđeni prizvodi talijanski, poljski, ili grčki, ili kineski, naravno prodaju nam sve pod domaći proizvod.
Salame toliko imaju intenzivan miris da ne mogu proći pored tog djela u dućanu jer imam osjećaj da će mi od odurnog mirisa iskočiti želudac koliko me tjera na povraćanje, pakirano meso isto tako, crveni i bijeli luk također, te pojedino povrće. Riba sadrži u sebi plastiku, pojedino tijesto imaju izmet od glodavaca, dostavljači pekarnica gaze po kruhu i tako dalje.
Što jesti a da se ne otruješ od kupljenog proizvoda jer živiš u mjestu gdje nemaš parcelu da sadiš, gdje nemaš prostor da uzgajaš perad ili nešto drugo.
Uvoze sve pred istek roka a mi to kupujemo jer nemamo izbora.
HALO VATROGASCI! DISPEČER DARKO IZ GORIČKE JVP OTIŠAO U ZASLUŽENU MIROVINU
vatrenevijesti49.blog.hr
VELIKA GORICA
Piše: Petra Škrinjarić
Vatrogasci iz goričke Javne vatrogasne postrojbe ispratili su još jednog kolegu u mirovinu. I to dispečera Darka Lendarića iz Okuja, čiji ste glas mogli čuti kada ste zvali vatrogasce u pomoć. Uz to Darko je i koordinirao vatrogasne ekipe na terenu. Učinili su to jučer, ranojutarnjim postrojavanjem ispred postrojbe kako bi mu poželjeli sreću, mir i zdravlje u mirovini. – Darko je u našim redovima dugo i svoje je zadaće odrađivao predano i s veseljem. Kao dežurni dispečer, svoje ulaske u dispečerski centar često je započinjao s onim “kaj ima, starina?”, uz stalnu spremnost na druženje, razgovor i šalu. Uz zahvalu za sve dane provedene ovdje i s nama, želimo mu sretnu, mirnu i dugu mirovinu – istaknuli su kolege vatrogasci uz pozdrav Živio ‘starina’! Darko je u svojoj vatrogasnoj karijeri radio kao vatrogasac čuvar u Gradskoj upravi od 1995. godine, a na radno mjesto u goričku JVP stigao je 2005. godine.…. cityportal
PRIČE IZ VOJSKE
huc.blog.hr
- Tko zna raditi na računalu - upita Blondi.
Šezdeset od devedeset ruku poletjelo je u zrak.
- Tko zna raditi u Wordu, Excellu, Corelu?
U zraku su ostale tri ruke.
- Pođite za mnom …
U zapovjedništvu Blondi iz ladice izvadi uvezani bunt papira.
- Možete li u deset dana izraditi ovo?
Pregledavali smo tekst. Riječ je bila o diplomskom radu s Fakulteta prometnih znanosti.
- Ukoliko uspijete dobit ćete pet dana slobodnog – mamio nas je Blondi.
Bilo je podosta teksta, formula, ali pet dana je pet dana! Nema se tu šta previše misliti. Prihvatili smo posao.
- Onda, sutra nakon himne da ste ovdje. Obavijestit ću vašeg zastavnika – zadovoljno će Blondi.
Bio sam sretan kao malo dijete. Tek treći dan na temeljnoj, a već sam se snašao. Od devedeset mladića u tri voda samo smo nas trojca imali fakultetsko obrazovanje i znanje iskopirati nečiji diplomski rad. Zvone je završio ETF, a Tom igrom slučaja, baš taj nesretni, po korupciji čuven FPZ.
I eto nas idući dan prema dogovoru. Tu smo, u omanjoj, ali lijepo uređenoj i toploj kancelariji. Dok se ostali gušteri zlopate po hladnoći i kamenjaru, ja sjedam u ugodan kožni uredski stolac i tražim Equation Editor, svojevremeni dodatak Office-u 95 koji se ne instalira po defaultu, već ga se mora - Add or Remove Features - doinstalirati ukoliko čovjek ima potrebu za matematičkim i fizičkim izračunima ili kemijskim formulama. Zanimljivo, moji akademski suborci nikada nisu čuli za taj programčić.
Equation nije instaliran na računalu.
- I što ćemo sad – pitam.
- Crtat ćemo u Corelu - veli Zvone samopouzdano.
- Svaki simbol???
- Baš svaki simbol - odvraća on mirno.
Tom šuti.
- Ti si lud. Ti si lud kao Tanđara. Ne dolazi u obzir. Pa znaš li ti koliko će to trajati?
- Ne toliko dugo koliko se čini.
- Ne dolazi u obzir - velim - ako treba drnčiti onda ću radije drnčiti puščanu cijev...
Odlazim potražiti ćatu koji nas je angažirao na ovom zadatku i objašnjavam mu situaciju.
- Slušaj, trebamo taj program, ako ne, ništa od diplomskog. Moramo u potragu, negdje mora postojati instalacijski disk, negdje mora postojati računalo s Equationom koje ćemo konfiscirati zbog višeg cilja...
Blondi, taj istrijanski dežmekasti plavokosi mladac - eklatantan primjerak vječnog uguza - umah shvaća kritičnost situacije.
- Pričekaj tren – veli i odjuri iz kancelarije.
Evo ga natrag za pet minuta.
- Zapovjednik je odobrio – kaže.
Krećemo u potragu, Blondi i ja. Ulazimo u svaku kancelariju i nakon kraćeg objašnjenja časnici i dočasnici spremno ustaju sa svojih stolaca, prekidajući posao, uglavnom rad na Pasijansu, Soliteru, Minesweeperu ili zaustavljaju dvoprstno tipkanje nekog bezveznog izvješća. Mlađe generacije će se zapitati kako to da nisu na Internetu? Pa, vidite, iako se tada modem spajao na svoj dail-up maksimum od 56 kbit/s - sve je to bilo presporo i veza je često pucala, a na Internetu ionako nije bilo toliko kretenskog sadržaja koliko ga ima danas.
Vojarna je ogroman kompleks, zapravo fantastičan vojni grad nevjerojatne povijesti. Hodamo i hodamo. Nikad kraja. Nigdje Equationa. Osjećam zamor materijala. Jedino zadovoljstvo još mi čine desktop wallpaper images, gole žene zakačene na pozadine ekrana kojih zbilja ne manjka: bokaste, sistate, zavodljive – prave droce. Vojna lica očigledno vole taj kurvinski tip fatalne ženke i to je ok.
A onda u jednoj bijednoj polumračnoj kancelariji napokon pronalazim ono za čime tragam. Ali performanse tog uređaja toliko su loše da bi izrada diplomskog na njemu potrajala deset godina. Odlučujem nešto pokušati: otvaram Windows Explorer i spuštam se rootom
C:\Program Files\Microsoft Office\Office\Editor\Equetion.exe
Zipam exe file i pohranjujem ga na diskete.
Vraćamo se u kancelariju gdje Zvone i Tom upisuju tekstualni dio radnje. Raspakiram zipani fajl.
Zatim duble klik i - heureka! Editor se otvorio.
Blondi cvijeta.
Bili su to dobri dani.
I dok su svi ostali novaci, kako sam već rekao, nakon podizanja zastave odlazili da na hladnoći i buri gmižu Dolinom smrti, nas trojca bi smo polagano u toplu kancelariju i taga-daga-daga, sa svih deset prstiju. Imao sam daktilografsko iskustvo s Olympijine pisaće mašine na kojoj sam tipkao svoje prve literarne uratke i vremenom sam postao posve solidan tipkač. Ipak, Zvone-informatičar bio je brži i precizniji što ne čudi s obzirom na njegovu struku i na to koliko je do tada već programskih linija ispisao.
Naš modus operandi, protokol izrade bio je takav da je jedan čitao naglas, a drugi tipkao. Treći je čekao svoj red dremuckajući postrance.
Potom ručak. Imali smo privilegij da više ne čekamo u redu. U prethodnim danima znalo je proteći i sat vremena prije nego što su nas razvodnici pripustili stolu. Sada smo s prvima ulazili u kantinu. Jeli smo se u miru, bez žurbe, odlazili po repete, preživali. Među posljednjim napuštali položaj.
Pa opet izračuni, formule, tipkanje.
Onda večera i nešto slobodnog vremena. Tada smo se potajice iskradali i spuštali do mora, gdje smo slušali valove prisjećajući se civilnog i slobodoumnijeg života. Tek na zadnje vraćali smo se u kasarnu da laštimo cokule prije spavanja.
Jednog dana u kancelariju je ušetao glavom i bradom Naručitelj, general bojnik mr. Aceto Balzamico.
Ustali smo i salutirali.
Bio je to visok, snažan tip krkanskog lica. Začudo nije se previše bahatio.
- Kako ide momci - upitao je nježnom glasom, gotovo zabrinuto.
- Dobro - rekosmo.
- Hoće li biti na vrijeme - zanimalo ga je.
- Hoće - odvratili smo samopouzdano.
Zatim se obratio Tomu.
- Čujem da si ti završio Prometni.
- Jesam.
- Isti smjer?
- Da.
- I kakav je diplomski?
- Ok - rekao je Tom.
Zatim je badavadžija otišao bez riječi.
- A da mu malo ispremješaomo brojčice - našalio sam se.
- Kao da će to netko čitati - uzdahnuo je Zvone racionalist.
Svršili smo prije roka. Bog je stvarao svijet sedam dana, a mi kopirali jednako toliko. Naivno smo vjerovali da će naša revnost biti honorirana još kojim slobodnim danom. Ali ne samo da nismo dobili ekstra dan, već nismo dobili niti pet obećanih dana. Bili smo obmanjeni. Nadigrani! I kažnjeni! Pa neka, jer mi se niti za trenutak nismo zapitali o moralnosti našeg činjenja. Jedno nam je bilo važno da prođemo što lakše i sačuvamo vlastito dupe. A mogli smo odbiti, dakako, istog trenutaka kada nam je Blondi turnuo bunt fotokopiranog papira u ruke i kada smo pročitali: Sveučilište u Zagrebu, Fakultet prometnih znanosti, PROMETNA INFRASTRUKTURA I MEĐUNARODNA POVEZANOST RH, diplomski rad. O da, mogli smo reći: čujte, ovo ipak nadilazi naša znanja i sposobnosti. Mogli smo odustati i sutradan, u trenutku kada sam shvatio da ne postoji Equation Editor na računalu u zapovjedništvu.
Mogli smo, ali nismo…
Vratili smo se natrag u vod, u paklenu svakodnevicu gdje su nas svi redom dočekali s mržnjom i prezirom: i vojnici i dočasnici, i razvodnici i narednici i nadnarednci.
Tada je započelo klasično maltretiranje:
- Aaaaaaa, intelektualac, jeli?
Tom i Zvone su se brzo prilagodili. Ali ne i ja. Opirao sam se dugo…
(nastavit će se)
PRIČE IZ VOJSKE
huc.blog.hr
- Tko zna raditi na računalu - upita Blondi.
Šezdeset od devedeset ruku poletjelo je u zrak.
- Tko zna raditi u Wordu, Excellu, Corelu?
U zraku su ostale tri ruke.
- Pođite za mnom …
U zapovjedništvu Blondi iz ladice izvadi uvezani bunt papira.
- Možete li u deset dana izraditi ovo?
Pregledavali smo tekst. Riječ je bila o diplomskom radu s Fakulteta prometnih znanosti.
- Ukoliko uspijete dobit ćete pet dana slobodnog – mamio nas je Blondi.
Bilo je podosta teksta, formula, ali pet dana je pet dana! Nema se tu šta previše misliti. Prihvatili smo posao.
- Onda, sutra nakon himne da ste ovdje. Obavijestit ću vašeg zastavnika – zadovoljno će Blondi.
Bio sam sretan kao malo dijete. Tek treći dan na temeljnoj, a već sam se snašao. Od devedeset mladića u tri voda samo smo nas trojca imali fakultetsko obrazovanje i znanje iskopirati nečiji diplomski rad. Zvone je završio ETF, a Tom igrom slučaja, baš taj nesretni, po korupciji čuven FPZ.
I eto nas idući dan prema dogovoru. Tu smo, u omanjoj, ali lijepo uređenoj i toploj kancelariji. Dok se ostali gušteri zlopate po hladnoći i kamenjaru, ja sjedam u ugodan kožni uredski stolac i tražim Equation Editor, svojevremeni dodatak Office-u 95 koji se ne instalira po defaultu, već ga se mora - Add or Remove Features - doinstalirati ukoliko čovjek ima potrebu za matematičkim i fizičkim izračunima ili kemijskim formulama. Zanimljivo, moji akademski suborci nikada nisu čuli za taj programčić.
Equation nije instaliran na računalu.
- I što ćemo sad – pitam.
- Crtat ćemo u Corelu - veli Zvone samopouzdano.
- Svaki simbol???
- Baš svaki simbol - odvraća on mirno.
Tom šuti.
- Ti si lud. Ti si lud kao Tanđara. Ne dolazi u obzir. Pa znaš li ti koliko će to trajati?
- Ne toliko dugo koliko se čini.
- Ne dolazi u obzir - velim - ako treba drnčiti onda ću radije drnčiti puščanu cijev...
Odlazim potražiti ćatu koji nas je angažirao na ovom zadatku i objašnjavam mu situaciju.
- Slušaj, trebamo taj program, ako ne, ništa od diplomskog. Moramo u potragu, negdje mora postojati instalacijski disk, negdje mora postojati računalo s Equationom koje ćemo konfiscirati zbog višeg cilja...
Blondi, taj istrijanski dežmekasti plavokosi mladac - eklatantan primjerak vječnog uguza - umah shvaća kritičnost situacije.
- Pričekaj tren – veli i odjuri iz kancelarije.
Evo ga natrag za pet minuta.
- Zapovjednik je odobrio – kaže.
Krećemo u potragu, Blondi i ja. Ulazimo u svaku kancelariju i nakon kraćeg objašnjenja časnici i dočasnici spremno ustaju sa svojih stolaca, prekidajući posao, uglavnom rad na Pasijansu, Soliteru, Minesweeperu ili zaustavljaju dvoprstno tipkanje nekog bezveznog izvješća. Mlađe generacije će se zapitati kako to da nisu na Internetu? Pa, vidite, iako se tada modem spajao na svoj dail-up maksimum od 56 kbit/s - sve je to bilo presporo i veza je često pucala, a na Internetu ionako nije bilo toliko kretenskog sadržaja koliko ga ima danas.
Vojarna je ogroman kompleks, zapravo fantastičan vojni grad nevjerojatne povijesti. Hodamo i hodamo. Nikad kraja. Nigdje Equationa. Osjećam zamor materijala. Jedino zadovoljstvo još mi čine desktop wallpaper images, gole žene zakačene na pozadine ekrana kojih zbilja ne manjka: bokaste, sistate, zavodljive – prave droce. Vojna lica očigledno vole taj kurvinski tip fatalne ženke i to je ok.
A onda u jednoj bijednoj polumračnoj kancelariji napokon pronalazim ono za čime tragam. Ali performanse tog uređaja toliko su loše da bi izrada diplomskog na njemu potrajala deset godina. Odlučujem nešto pokušati: otvaram Windows Explorer i spuštam se rootom
C:\Program Files\Microsoft Office\Office\Editor\Equetion.exe
Zipam exe file i pohranjujem ga na diskete.
Vraćamo se u kancelariju gdje Zvone i Tom upisuju tekstualni dio radnje. Raspakiram zipani fajl.
Zatim duble klik i - heureka! Editor se otvorio.
Blondi cvijeta.
Bili su to dobri dani.
I dok su svi ostali novaci, kako sam već rekao, nakon podizanja zastave odlazili da na hladnoći i buri gmižu Dolinom smrti, nas trojca bi smo polagano u toplu kancelariju i taga-daga-daga, sa svih deset prstiju. Imao sam daktilografsko iskustvo s Olympijine pisaće mašine na kojoj sam tipkao svoje prve literarne uratke i vremenom sam postao posve solidan tipkač. Ipak, Zvone-informatičar bio je brži i precizniji što ne čudi s obzirom na njegovu struku i na to koliko je do tada već programskih linija ispisao.
Naš modus operandi, protokol izrade bio je takav da je jedan čitao naglas, a drugi tipkao. Treći je čekao svoj red dremuckajući postrance.
Potom ručak. Imali smo privilegij da više ne čekamo u redu. U prethodnim danima znalo je proteći i sat vremena prije nego što su nas razvodnici pripustili stolu. Sada smo s prvima ulazili u kantinu. Jeli smo se u miru, bez žurbe, odlazili po repete, preživali. Među posljednjim napuštali položaj.
Pa opet izračuni, formule, tipkanje.
Onda večera i nešto slobodnog vremena. Tada smo se potajice iskradali i spuštali do mora, gdje smo slušali valove prisjećajući se civilnog i slobodoumnijeg života. Tek na zadnje vraćali smo se u kasarnu da laštimo cokule prije spavanja.
Jednog dana u kancelariju je ušetao glavom i bradom Naručitelj, general bojnik mr. Aceto Balzamico.
Ustali smo i salutirali.
Bio je to visok, snažan tip krkanskog lica. Začudo nije se previše bahatio.
- Kako ide momci - upitao je nježnom glasom, gotovo zabrinuto.
- Dobro - rekosmo.
- Hoće li biti na vrijeme - zanimalo ga je.
- Hoće - odvratili smo samopouzdano.
Zatim se obratio Tomu.
- Čujem da si ti završio Prometni.
- Jesam.
- Isti smjer?
- Da.
- I kakav je diplomski?
- Ok - rekao je Tom.
Zatim je badavadžija otišao bez riječi.
- A da mu malo ispremješaomo brojčice - našalio sam se.
- Kao da će to netko čitati - uzdahnuo je Zvone racionalist.
Svršili smo prije roka. Bog je stvarao svijet sedam dana, a mi kopirali jednako toliko. Naivno smo vjerovali da će naša revnost biti honorirana još kojim slobodnim danom. Ali ne samo da nismo dobili ekstra dan, već nismo dobili niti pet obećanih dana. Bili smo obmanjeni. Nadigrani! I kažnjeni! Pa neka, jer mi se niti za trenutak nismo zapitali o moralnosti našeg činjenja. Jedno nam je bilo važno da prođemo što lakše i sačuvamo vlastito dupe. A mogli smo odbiti, dakako, istog trenutaka kada nam je Blondi turnuo bunt fotokopiranog papira u ruke i kada smo pročitali: Sveučilište u Zagrebu, Fakultet prometnih znanosti, PROMETNA INFRASTRUKTURA I MEĐUNARODNA POVEZANOST RH, diplomski rad. O da, mogli smo reći: čujte, ovo ipak nadilazi naša znanja i sposobnosti. Mogli smo odustati i sutradan, u trenutku kada sam shvatio da ne postoji Equation Editor na računalu u zapovjedništvu.
Mogli smo, ali nismo…
Vratili smo se natrag u vod, u paklenu svakodnevicu gdje su nas svi redom dočekali s mržnjom i prezirom: i vojnici i dočasnici, i razvodnici i narednici i nadnarednci.
Tada je započelo klasično maltretiranje:
- Aaaaaaa, intelektualac, jeli?
Tom i Zvone su se brzo prilagodili. Ali ne i ja. Opirao sam se dugo…
(nastavit će se)
15
pon
04/24
Tko sam ja?
star-rose-bloger.blog.hr
“Tko sam ja?” – upita mladić Starca. “Ti si ono što ti misliš.” – odgovori Starac. – “Objasnit ću ti jednom pričom.” “Jednog dana, pored gradskih zidina, u sumrak su se mogle vidjeti dvije osobe koje se grle.”
“To su tata i mama.” – misli nevino dijete.
“To su ljubavnici.” – misli čovjek pokvarene mašte.
“To su dvoje prijatelja koji se nisu vidjeli dugi niz godina.” – misli čovjek koji živi sam.
“To su dva trgovca koji su sklopili dobar posao.” – misli čovjek pohlepan za novcem.
“To je otac koji grli sina koji se vratio iz rata.” – misli žena nježne duše.
“To je kći koja grli svoga oca koji se vratio s puta.” – misli čovjek ožalošćen zbog smrti svoje kćeri.
“To su zaljubljeni.” – misli djevojka koja sanja o ljubavi.
“To su dvojica koji se bore na smrt.” – misli ubojica.
“Tko zna zašto se grle?” – misli uskogrudi čovjek.
“Kako je lijepo vidjeti dvije osobe koje se grle.” – misli čovjek Božji.
“Svatko misli,” – zaključi Starac – “ovisno o sebi šta je, i što nosi u sebi.
Pronikni u svoje misli: ti možeš reći puno više o tome tko si nego bilo tko drugi.
Zanimljiva priča.. :))
Debata
andrea-bosak.blog.hr
Slušam sada debatu sa predstavnicima stranaka koje navodno prelaze prag za sjedenje u mekanim stolicama i opet me nitko ne potiče da svoj glas dam bilo kome od njih.
14
ned
04/24
Nova mjerila dobrog fotografa?
toco1980foto.blog.hr
U ovo današnje doba kada se neprekidno priča o umjetnoj inteligenciji, a koja sve više ugrožava fotografe i fotografiju, do mjere da postaje vrlo teško razlikovati stvarnu fotografiju od kvazifotografije stvorene pomoću računalnih algoritama umjetne inteligencije (i prirodne nesposobnosti da se u ruke uzme fotoaparat i zasita snimi), čini se da će novo mjerilo dobrog fotografa postati upravo sama sposobnost pojedinca da sam fotoaparatom, stvori pravu fotografiju.
I to ne nekakvim ultramodernim aparatom ili "pametnim telefonom" koji je opremljen sa 100 funkcija koje "olakšavaju snimanje" (do mjere da aparat doslovno misli umjeto fotografa i okida umjeto njega), već spravom u kojoj glavnu riječ ima fotograf i njegova sposobnost da sam namjesti aparat na odgovarajuće postavke, sam odabere kvalitetni kadar i sam okine u odlučujućem trenutku.
- Statistika
Zadnja 24h
6 kreiranih blogova
148 postova
383 komentara
170 logiranih korisnika
Trenutno
3 blogera piše komentar
15 blogera piše post
- Blog.hr