Aktualno

R.I.P. Martin Parr

toco1980foto.blog.hr

Preminuo je britanski fotograf Martin Parr (1952-2025).

Smatran za jednog od najznačajnijih dokumentarističkih fotografa svoje generacije...

Acclaimed British Photographer Martin Parr Dies at 73

Zanimljive greške na “Kuprešanki”

hrvatskanumizmatika.blog.hr

Novčanice s iste pozicije na arku nose obilježja klišeja kojim su tiskane. Česti su slučajevi da pojedini klišei imaju neku, veću ili manju, grešku, pa sve novčanice tiskane na poziciji takvog klišea u svom konačnom izgledu imaju i tu posebnost. Ovisno o tome gdje se točno greška nalazi na crtežu novčanice, ona može biti više ili manje zanimljiva. Ponekad su i sitne anomalije vrlo zanimljive, samo zato što se nalaze na “pravom mjestu”.

Dvije takve male, ali zanimljive greške mogu se uočiti na novčanicama od 5000 kuna s datumom 15. srpnja 1943., u seriji slovne oznake E, s brojevima od 200001 do 300000. Novčanice u tom rasponu serijskih brojeva izrađivane su u drugoj, zasebnoj seriji tiska, pa te dvije greške nisu prisutne na ranije tiskanim i numeriranim novčanicama s rasponom serijskih brojeva od 000001 do 200000. (...)

Link cijeli članak: Zanimljive greške na “Kuprešanki”

PRAVEDNI GNJEV

tignarius.blog.hr

Supatnik me ponukao sa svojom ljubavnom lirikoma na post o "pravednom gnjevu" koji nam ova civilizacija "zabranjuje".
U glupim poštašpalicama...mir, mir nitko nije kriv, ko nas zavadi, krivi su drugi, ja sam za mir, ja sam za ljubav...ja sam za ..!!!

U mjesecu studenoma nam je kulturološka bratija iz Srbije, s domaćim izdajnicima, priredila nekoliko novembarskih predstava.
Naravno, uz obilatu financijsku pomoć "našeg zlata" i "pljesak" raznih Dežulovića, Tomića, Lalića ..i ostale psihopatske žgadije.
Vrhunac je bio "marš" kurvinih sinova iz šuma i gora s prijetećim 29.novembrom, na sjećanje kad su se od Vardara sve do Triglava prinosile žrtve satrapu iz Kumrovca (eno mu odsjeklo glavu u Velenju...:)))

Ima i nekih neukih pokušaja na blogu "restauracije" zvezde petokrake ali to je toliko jadno da se čak i ovi "ozbiljniji" marxisti, smiju!!!

Htio sam reć da im je propa kurbin pir!!!

Još kad im Marko od Čavoglava zapiva u crvenom Zagrebu, bastionu komunizma i jugoslovenstva, u Zagrebu koji je crven i zbog gnjeva nepartizanske i nekomunističke djece..!

Rađaju se nova dica.....bit će opet "posljedica"

I Makabejcima 2.23.

Tek što je on to kazao, a Židov neki priđe pred očima sviju da prema kraljevoj zapovijedi žrtvuje na žrtveniku u Modinu. 24 Vidje to Matatija, razgnjevi se i srce mu zadrhta, obuzet pravednim gnjevom, potrči i zakla ga na žrtveniku. 25 U isti čas ubi i kraljeva čovjeka koji je silio na žrtvovanje i obori žrtvenik. 26 Tako provali njegova gorljivost za Zakon kao nekoć Pinhasova protiv Zimrija, sina Šalumova. 27 Matatija tada stade vikati gradom iza glasa: »Svaki koji gori ljubavlju za Zakon i stoji uza Savez, neka ide za mnom.« 28 I pobjegoše u gore on i njegovi sinovi, ostavivši u gradu sve svoje.

Zen Tigar - priča (4. i 5. dio)

whiskybar.blog.hr

Četvrti dio

„Ti si mislio da cilj opravdava sredstva.
Ja sam shvatio da je sredstvo – cilj.
A ti si sredstvo.“
(Drevno proročanstvo čarobnice Agathe o dolasku Zen Tigra i stvaranju zlatnog doba)

Zen Tigar je na putu susreo Budu.
Buda je bio sav sređen, svježe obrijane glave odjeven u narančasti sari.
Debelog lica srdačno se nasmije Zen Tigru i kaže mu:
"Zdravo Tigre."
"Ja sam Zen Tigar!" reče on i pojede Budu
Tko je ovdje zdrav?

Nakon što je pojeo Budu, Zen Tigar se zamisli:
"Čini mi se kako u zadnje vrijeme jedem previše. Koraci su mi postali sporiji, a skokovi kraći.
A taj Buda! Imao je slatkast okus, kao svi oni što se smatraju božanstvima, pa ih njihovi sljedbenici hrane slatkim voćem i medom.
Uh previše šećera, moram paziti što jedem i .....ne mogu vjerovati, morat ću početi trčati....bez da lovim!"
Zen Tigar je odlučio svaki dan trčati, iako se to protivi cijelom njegovom etosu.
"Inače trošim energiju samo za potrebe aktualizacije snage. Samo za lov. Ali..." mišljaše dalje "Previše hrane ovih duhovnjaka, vođa kultova, koje sljedbenice hrane slatkišima me usporava i otežava aktualizaciju snage. Pa tako i trčanje samog trčanja radi nikako nije bezrazložno. Svrha mu je poboljšanje aktualizacije snage i vježbanje volje za moć." ispravno zaključi.
Tako je Zen Tigar započeo s treninzima i pazio je koje meso jede.
Radi toga se u određenom trenutku povečao broj kultova, budući je Zen Tigar sećer jeo samo sedmog dana u tjednu kada se opuštao. Ostale dane je trčao noću, danju, s osmjehom ispod njegovih mačjih brkova. Osmjehom koje je pomalo bio i zastrašujući jer je otkrivao njegove srebrne očnjake koji su blistali na mjesečini i sjali na suncu.
Zen Tigar je postao sve moćniji i ubojitiji.
Kažu kako se sam demon Kali prepao od pogleda na nj i nije zaigrao partiju karata danima.
Stisnuo se u mračnoj sobici i zazvao svoju imenjakinju božicu Kali. Ona je promatrajući Zen Tigra, opsjednuta njegovom energijom mahnito počela plesati, i u tom plesu potpuno je izgubila svoj ego pa si je tako raspamećena sabljom odrezla glavu. Kako je bila u transu kozmičkih dimenzija, nije umrla, već je u ruku uzela svoju glavu. Crna Kalina glava je širom otvorila usta i isplazila crveni jezik te počela piti krv što je šikljala iz vrata.
"Tko je ovdje zdrav?" nasmije se Zen Tigar promatrajući bizaran prizor.
"Pa ja Zen Tigar!" ispravno zaključi.


Peti Dio

(Gdje ćemo rasčarati kult koji zarobljuje ljude u spiljama. Oni su sledbenici boga laži Dolosa, zovu se Pseudologoi, po demonima koji im opsjednu dušu. U slobodno vrijeme su filozofi stioci, koji služe kao odvjetnici i ekonomi bogatašima. Za svoje usluge, osim novca, traže i prvorođene od bogataša, koje u čast boga Dolosa zarobljuju u spilji uvjeravaju kako je igra sjenki stvarni svijet. Takva epska prevara, iluzija, obmana, hrani boga Dolosa, a kada zarobljenici umru u spilji nihove iskvarene duše postaju demoni pseudologoi, koji opsjedaju ambiciozne filozofe što više cijene slavu i bogatstvo nego istinu.)
Zen Tigar pročita gore napisano i kaže:
"Ah kult Dolosa. Otkrio sam o čemu je riječ nakon desetog lova u spilji. Počeo sam se pitati, zašto ima toliko spilja i čemu cijeli taj igrokaz?
Tako sam jednom krenuo u lov. I u potrazi za plijenom ugledah spilju.
"Možda opet ima ljudi?" pomislih i spustim se.
I zbilja, bilo je ljudi. Imali su su neki ritual. Obično bih skočio i sve ih pojeo, ali ovaj put me zanimao odgovor na ta moja pitanja. Pritajio sam se i slušao što pričaju.
Jedan od otmičara se izdvojio, imao je masku, pola lica maske je imalo grimasu smijeha, druga polovica tuge.
U ruci je držao ogledalo.
Drugi su ga okružili, nosili su šarene toge i lica su im bila ofarbana bijelo sa crnim kapcima i usnama.
Osoba u centru, koji im je vjerojatno bio vođa, podigne ogledalo u zrak i započne govor:
"O Pseudologoi. Okupili smo se u ovom našem svetom mjestu, teatru sjena, gdje obmanom nad zarobljenicima hranimo boga Dolosa. Boga našeg, boga laži, boga obmana. Glavnog iluzionistu i prevaranta. Pozivamo te bože Dolose, dođi!"
Ostali su počeli pjavati:
"Dođi bože Dolose!" dok su u pozadini muzičari počeli udaraljkama davati ritam. Ritam je postajao sve brži, a Pseudologoi su sve brže pjevali dok je vođa poče vrištati.
Kada je pjesma, ritam i vriska dostigla vrhunac uz bljesak u centru kruga stvorilo se još jedno biće.
Reklo bi se slično čovjeku samo veći, recimo tri i pol metra, do čletiri. Mogao bi biti titan.
Nosio je masku iskrivljenog lica i raznobojnu togu.
Jedino po ćemu se razlikovao od vođe je bila visina.
Svi Pseudologoi su tada pali ničice, a vođa je klečući titanu ponudio ogledalo. Titan uzme ogledalo, podigne ruke u zrak i kaže:
"Prizvali ste me tajnom invokacijom što otvara vrata astrala i nesvjesnog u vama. Ja sam vam se eto sada objavio. Evo me, vaš bog Dolos. Kažite koje darove ste mi pripremili?"
Plamen koji ga je u mraku spilje obasjavao činio ga je još većim i zlokobnijim.
Vođa Pseudologoia, klećeći bez da pogleda Dolosa odgovori:
"Imamo mrtve zarobljenike čije duše možete, o bože Dolose, transformirati u demone pseudologoia. A za njih imamo spremna tri ambiciozna filozofa koji više cijene bogatstvo nego istinu. Spremni su otvoriti se i biti opsjednuti od demona pseudologoia i postati jedni od nas."
"Ništa drugo nisam niti očekivao." prezrivo odgovori Dolos.
"Donesite mrtve." gromkim glasom naredi.
Nekolicina Pseudologoia ustane i donese tri mrtva zarobljenika.
Iz mraka izađe još jedna velika osoba poput Dolosa. Nosila je istu masku i raznobojnu togu.
"Padnite ničice Pseudologoi, evo je moja sestra Apate! Apate, ona koja vas laže šutnjom, ona koja dodirom mržnju pretvara u ljubavnu požudu, a ljubav u vječnu apatiju."
Svi pseudologoji padoše ničice. Apate stane pored Dolosa.
Tada su donjeli tri leša i položili ih pred titanima.
Apate klekne kraj njih i rukama prvome dodirne čelo.
Iz tijela počinje izlaziti nešto što je ličilo na crni dim. Tužno se glasalo.
Dolos je stajao iznad leša sa ogledalom i crni dim je uz jecaje ušao u ogledalo. Istti ritual su ponovili kod ostala dva leša.
Kada je napunio svoje ogledalo nečim što sam kao Zen Tigar ispravno zakljiučio da su duše mrtvih ljudi, Dolos se obrati pseudologoima.
"Donesite mi troje ambicioznih filozofa što više cijene bogatsvo nego istinu!"
Uz zvuke bubnjeva i dipli troje mladića u bijelim togama dovedeno je ispred Dolosa i Apate.
Nisu nosili maske. Dvoje su imali dugu crnu kosu, treći kratku žutu. Lica su im bila napeta. Dolos se nadvije nad njih i započne.
"Vi bi ste po svojoj uzvišenoj vokaciji filozofa trebali biti tragatelji za istinom i ljubitelji mudrosti. Ali u svojoj ljubavi prema mudrosti uvidjeli ste kako je istina samo niži stupanj, dok je vrhunska, vrtuozna mudrost zapravo laž. Potrebno je vrhovno umijeće kako bi se drugu osobu uvjerilo da ono što vidi nije stvarno. Potrebna je iznimna virtuoznost i vještina kako bi je uvjerili da je zapravo sjena stvarna a ne ono što je stvara.
Nadalje, u potrazi za mudrošću uvidjeli ste kako takva vrhovna mudrost vama pruža sigurno bogaćenje jer izvrćete stvari u svoju korist, dok zagovarajući istinu padate u nemilost raznih priglupih tiranina.
Zašto biti u nemilosti gorih od sebe, zašto ne vladati nad gorima od sebe? Zašto ne bolje od sebe uvjeriti da su gori od vas i zagosopdariti njima. Time i postajete bolji od boljih od sebe.
Drugim riječima-najbolji!
Vi ste spoznali pravu istinu mudrosti, a to je laž"
"Jesmo." trojica potaknuti podizanjem štapa vođe pseudologija odvrate unisono.
"Dobro, vi štovatelji bogatstva nad istinom, spremite se u svoje srce primiti demone laži pseudologoije. Tako ćete i sami postati Pseudologoi.
Ti demoni će u trenutcima moralne nedoumice usmjeriti vaša djelovanja ka obmani i laži. Umnogostručiti vaše moći iluzije, govorništva i sposobnosti uvjeravanja.
Biti ćete odvjetnici i ekonomi bogatašima. Za svoje usluge zahtjevati ćete veliku plaću, koju će vam demoni pseudologoi i omogućiti. Zauzvrat, svaku godinu ćete dovoditi prvorođeno dijete vaših klijenata i okovanog držati u spilji. Uvjerit ćete ih kako je ples sjena na zidu jedina stvarnost, a sve kako biste tom konačnom, vrhunskom obmanom nahranili moju božansku moć."
Apate dodirne Dolosa
"I božansku moć moje sestre Apate koja će vas sada dodirnuti i učiniti vaše tijelo domom demonima pseudologoima."
Apete dodirne prsa trojice filozofa, a iz ogledala se sjuri crni dim, vrišteći svaki u svoje tijelo.
Filozofima zasjaju oči i zlobni osmjeh im se pojavi na licima.
"Dobrodošli braćo." progovori vođa Pesudologoia i naredi im neka svuču crne tunike i pruži im šarene neka ih odjenu.
Ispravno sam tada zaključio kako sam dovoljo vidio i razotkrio misterij splja i igri sjeniki.
Ta spoznaja me učinila gladnim. A kada sam gladan lovim.
Izašao sam i svog skrovišta i počeo ubijati jednog po jednog od ovih podlih obmanjivača. Odlučio sam ih sve poubijati i onda se najboljim komadima mesa počastiti.
Dio ću odnijeti kao poklon Rozaliji i malim zen tigrićima, o kojim a ću vam kasnije nešto više ispričati.
Sada, pričajmo o napadu u spilji.
Prvih desetak ubio sam, a da oni nisu bili niti svjesni. Tada ih je ostalo još negdje dvadesetak i počeli su u panici bježati po siplji. Dolos i Apate, veliki titani, nisu djelovali uplašeno pa sam krenu prema njima. No u trenutku kada sam skočio na njih nekako su se uvukli u Dolosovo ogledalo i nestali. Ogledalo je palo na pod i razbilo se.
"Drugi put ću vas riješiti." obećao sam sam sebi i prihvatio činjenično stanje. Odlučio izvući najbolje iz date situacije.
Krenuo sam poubijati ostale podle obmanjivače koji sebe Pseudologoima zovu. Neki su uzeli i koplja i štitove. Kao da im to što pomaže u borbi protiv mene Zen Tigra.
Mene piči satori sto na sat i pruža mi sposobnost usporavanja i ubrzavanja vremena.
Nisu ni znali gdje sam, padali su pokošeni dok sam se ja kretao.... ne kretao, već pojavljivao i nestajao.
"Vjerojatno je i Dolos tako nestao, iako ga nisam vidio u među fazi.
Možda je ipak ogledalo portal astrala. Sam je to spomenuo kada su ga prizvali." Razmišljao sam tako dok sam bio u fazi usporenog vremena. Na koncu odlučio sam kako su to pitanja za moju večernju meditaciju. Sada, riješimo se neprijatelja.
Tako sam manipulirajući vremenom riješio jednog po jednog pseudologoia. Nakon toga sam se dobro najeo njihova mesa. Uzeo odlične komade za Rozaliju i vratio se kraj svojeg potoka. Oprao se i meditirao o nestanku Dolosa i Apate.
"Oni jesu mjastori obmane i mogli su se samo pričiniti kako su nestali, međutim isto tako su bogovi i imaju pristup božanskim portalima. Ogledalo jest takav portal. Dolos je rekao kako je došao kroz astral, ali zašto vjerovati bogu laži. Kako god onaj portal im je sada ležao razbijen, ali sigurno će se opet pojaviti na jednom od rituala. Bez obzira putuje li astralom ili obmanjuje kako putuje astralom, spilje pseudologoia će postati moje glavno lovište, a oni moja lovina." ispravno sam zaključio i od tada sam si zadao cilj. Riješiti svijet Dolosove obmane i isprazniti svaku njegovu spilju, kao što se rješavamo napasti štetoćina.
To je korak ka zlatnom dobu!
"Da tako se to odvilo. Od tada sam napao još 47 spilja. Vidio sam Dolosa i Apate nekoliko puta. Oni obmanjuju kako putuju kroz astral, ogledalo je samo rekvizit obmane. Jednom samo ih bio i pratio. Ali nisam ih uspio uloviti jer imaju jednog moćnog zaštitnika. Velikog tvorca ljudske rase, titana Prometeja.
Ako mi stane na put, pojest ću i njega!"ispravno je zaključio Zen Tigar.

Kineskom fotografu prijeti zatvor?

toco1980foto.blog.hr

Kineski fotograf Du Bin, koji je u Kini dokumentirao narušavanje ljudskih prava od strane državnog aparata, uhićen je u Pekingu i prijeti mu do 5 godina zatvora.

Chinese Photographer Known for Human Rights Reporting Faces Five Years in Jail

China: RSF calls for the release of independent photojournalist Du Bin

Koja je to zastava?

toco1980foto.blog.hr

U medijima se zadnjih dana vrlo izdašno piše o velikim marševima antifašista koji su se održali u Zagrebu, Zadru, Rijeci i Puli, a u tim istim medijskim napisima, kao i na društvenim mrežama počele su kolati fotografije i objave sa tvrdnjama da je netko mahao "četničkom zastavom".

Međutim, onima koji šire takve dezinformacije su ili slučajno promaknuli, neki sitni, ali vrlo bitni detalji, ili su namjerno ignorirani.

Na zastavi četničkog pokreta iznad lubanje na ćirilici piše "Za kralja i otadžbinu", a ispod "Sloboda ili smrt". Na ovoj koja je snimljena na antifašističkom maršu ne piše ništa, a i lubanja je drugačija.

Štoviše, zastava s lubanjom koju je netko nosio na prosvjedu zapravo je iz japanske mange i anime serije "One Piece", a koriste ju na prosvjedima pripadnici tzv. "Generacije Z" kao svojevrsni simbol svojeg otpora prema tiraniji i ugnjetavanju.

Zastava s nasmiješenom lubanjom na maršu u Zagrebu nije četnička, radi se o simbolu otpora generacije Z

Zastava s lubanjom na zagrebačkom prosvjedu nije četnička, već prepoznatljiv simbol Generacije Z

What the 'One Piece' pirate flag means in Gen Z protests

A čini se da je već i prije bilo problema iz sličnih razloga, da je netko u običnoj piratskoj zastavi (Pirata s Kariba), vidio "četničku"...

'Ma kakva četnička zastava. Nisam želio nikoga uvrijediti'

Inače, (ne)sposobnost razlikovanja detalja, je jako dobar pokazatelj (ne)inteligencije... a kada netko u nečemu vidi nešto što ne postoji, ili sve tumači kao nekakve "opasne i skrivene namjere", to već spada u područje medicine koje se bavi mentalnim zdravljem.

Koja je to zastava?

toco1980foto.blog.hr

U medijima se zadnjih dana vrlo izdašno piše o velikim marševima antifašista koji su se održali u Zagrebu, Zadru, Rijeci i Puli, a u tim istim medijskim napisima, kao i na društvenim mrežama počele su kolati fotografije i objave sa tvrdnjama da je netko mahao "četničkom zastavom".

Međutim, onima koji šire takve dezinformacije su ili slučajno promaknuli, neki sitni, ali vrlo bitni detalji, ili su namjerno ignorirani.

Na zastavi četničkog pokreta iznad lubanje na ćirilici piše "Za kralja i otadžbinu", a ispod "Sloboda ili smrt". Na ovoj koja je snimljena na antifašističkom maršu ne piše ništa, a i lubanja je drugačija.

Štoviše, zastava s lubanjom koju je netko nosio na prosvjedu zapravo je iz japanske mange i anime serije "One Piece", a koriste ju na prosvjedima pripadnici tzv. "Generacije Z" kao svojevrsni simbol svojeg otpora prema tiraniji i ugnjetavanju.

Zastava s nasmiješenom lubanjom na maršu u Zagrebu nije četnička, radi se o simbolu otpora generacije Z

Zastava s lubanjom na zagrebačkom prosvjedu nije četnička, već prepoznatljiv simbol Generacije Z

What the 'One Piece' pirate flag means in Gen Z protests

A čini se da je već i prije bilo problema iz sličnih razloga, da je netko u običnoj piratskoj zastavi (Pirata s Kariba), vidio "četničku"...

'Ma kakva četnička zastava. Nisam želio nikoga uvrijediti'

Inače, (ne)sposobnost razlikovanja detalja, je jako dobar pokazatelj (ne)inteligencije... a kada netko u nečemu vidi nešto što ne postoji, ili sve tumači kao nekakve "opasne i skrivene namjere", to već spada u područje medicine koje se bavi mentalnim zdravljem.

A gdje ste vi bili dok je svir'o

aniram.blog.hr

Evo, mi smo onomad na dan onog strašnog koncerta bili doma u zgb, to popodne točnije na Jarunu, sjećam se jer taj smo put svo troje došli biciklima, dijete se nakraju smorilo i nepodnošljivo neutješno plakalo i histerično zapomagalo na povratku, naravno da je meni to bilo deset puta gore nego što se taj dan događao zloguki koncert kojeg smo s profinjenim gađenjem zaobišli... no, bila je tamo to popodne na plaži neka grupica mladih ljudi slavonskog porijekla, ne pretjerano obrazovanih, pozicioniranih negdje na donjem dijelu ljestvice radne snage, isto su se to popodne kupali na Jarunu i smišljali beskrajne zajebancije na račun dotičnog gospodina koji kombinira srednjevjekovlje s crnokošuljaštvom i sve nekim simbolima o kojima jedva da nešta zna osim onog najvažnijeg, a to je da pali rulju i donosi pare, e, rekao bi čovjek da ta je grupica mladih ljudi kontra tog gospodina, ali ne. Grupica je došla u metropolu upravo radi koncerta, ne da bi dizala desnicu, ne da bi veličala to nešto, nego zato jer im je to izgledalo zabavno. I zabavno im je bilo rugati se onom maču i cijeloj toj koreografiji i onda na kraju u svemu tome sudjelovati. Bio je spektakl, jbg. Ono nešto malo ljudi što znam da je tamo htjelo otić ili zbilja otišlo, otišli su samo radi tog, spektakla, jer nikada toliko ljudi na jednom mjestu, a pitat će te starost gdje je mladost bila kad se na hipodromu događala zbijena gomila i tako to... ili kad ti već vlastiti život nije spektakl, onda odi sudjelovat u tuđem pa budi i ti dio nečega, i tako to već nekako...
S jedne strane gomila, s druge novci i politički poeni. No, ružna i, svi znamo, zabranjena (najslađe voće) koreografija postala je tad malo normalnijom i počela je ozbiljno prijetit postati legitimnom.
Trebali su nam mjeseci e da odučimo dijete koje je iz vrtića donijelo naviku podizati nož u zrak i tako započinjati svaki objed s beštekom. Kao što dotični započinje svoj koncert, eto, dotle je ta iritacija došla. I uglavnom jest takva, većina je uopće ne razumije, isto kao djeca u vrtiću, vide što se nosi i onda to ponavljaju bez ikakvog promišljanja i brige. Nego, eto, u veselju. Jer su vidjeli da to što rade izaziva reakciju. Može li gluplje, naravno sve može više i bolje, pa bi bilo dobro da ne tražimo više i bolje od tog veselja.
Djeca su u međuvremenu prirodno prestala dizati beštek u zrak, potrošila im se fora, našli su nekaj novoga. Six-seven. Gazi taj život. Onaj gospon sa sumnjivom koreografijom naišao je također na zid, nije sretan i nije mu jasno zašto ne volimo da mala djeca podižu tupavi beštek u zrak prije nego navale na pomfri s pohanim sirem. Jer, svi znamo, danas pomfri, a sutra pohani sir.


Six-seven


Btw, počele mi se na fejsu pojavljivati reklame za crne sportske jakete kontra vjetra i kiše a ukrašene ZDSloganom i šahovnicom krivih boja, uredno sam ih prijavila da šire mržnju i da ih zabrane, onda se sjetila kome ja to uopće prijavljujem. Bože mene.

šta da, a?

aniram.blog.hr

Imam i ja tu jednu crnu fantomku, zovem je potkapa, ispala mi je iz ranca i nakon sedam dana sam je našla blatnjavu na parkiralištu, skupa marka, Karibo, oprala je i dalje je imam, a imam i jednu šminkersku crvenu na trokutiće, s njom sam danas išla na pregled sinusa, čekala na pregled sat i po, fantomku nosim jer vozim biciklo po cičoj zimi, biciklo vozim jer nemam gdje parkirati auto i ako išta mrzim radit po rvatskoj metropoli to je vozit auto i tražit parking, zato trebam fantomke, elem, kronična upala sinusa, devijacija jednog septma, drugog ne, gospođo možete ovako doživjeti stotu, želite li operaciju, može ali ne mora, neka hvala, dobro je gospoji i na doživotnom šibanju kortikosteroidima, ionako imam fantomku u koju mogu upuhivati svoje kronične slince, pročitala sam puno toga u čekaoni, sat vremena na nogama, a pola sata na stolici, časna je lagala, i časne lažu, zar ne, riječka gradonačelnica je ispala čka čka, a ovi naš ružnjikavi baš je nekako na našoj strani, "mi" to smo svi mi malo bolje obrazovani što kroz život prolazimo malo bolje od "njih" malo slabije obrazovanih s jako lošim kartama u samom startu i ništa boljim u nastavku, a koji nemaju nego nasilje, nasilje je jedino što su dobro upoznali, jbg, manje ih je, srećom uvijek će ih biti manje, ali ionako su samo lutke na koncu onih zbilja turbo kvarnih koji bacaju kosti psima e ba bi se imali oko čega gložiti, gloženje je riječ koju je hrvatskom prijevodu koristi Pipi duga čarapa namjesto množenje, ne znam dovoljno dobro jezike da bih znala što veli u originalu, ali gloženja je u zadnje vrijeme mnogo i previše, elem, smrzla mi se guzica na biciklu i cičoj zimi, kaže muš da je loš zrak u Bangkoku još uvijek bolji od ovoga u Zagrebu i da valja jednom kupiti pročišćivač, nema veze, meni su kortikoisteroidi sasvim dovoljni e da bih mogla disati, nisam se pohvalila da srušio se sustav bolnice onog trenutka kad su ukucali moje ime jerbo mi dopizidilo čekati i tražila sam novi termin, eto kospočo uništila ste nas, sve je palo, sestra je jedna poslije ustvrdila da im brže ide ovako bez sustava, i da, to je najveća istina, ako išta u ovim krajevima ikamo ide to je, baš i upravo tako, bez reda, pameti, i nadasve sustava.

Grinčanje i grinčevsko prigovaranje

ffp2.blog.hr

Nisam baš u nekom božićnom raspoloženju. Moji dečki dobili božićnicu, ja nisam. Mi dobijemo kao neku povišicu krajem godine, taman da imam za jelku kupit od toga kad odbiju porez. Ali na kraju, to malo vremena oko Božića je tako depresivno vani a i cijeli svijet je nekako u kurcu pa je najbolje okititi stan, odvrnuti grijanje na maksimum, gledati američke patetične božićne filmove i nikome ne otvarati vrata. U svakom slučaju bolje za psihu nego sve ove filozofije koje bi mogle dobiti Oscara a koje bi kao trebale potaknuti na razmišljanje.



Pun mi je kurac razmišljanja. Razmišljam previše cijeli život. Uspjela sam sama sebi kao dijete sjebati sve bajke koje su mi čitali ili sam ih sama čitala jer meni nije bilo dovoljno da Kay i Gerda sjebu Snježnu kraljicu. Ne, mene je mučilo gdje su im roditelji, imaju li ih uopće. Mene je mučilo koliko će još njihova baka poživjeti, a bogami i za našu sam se brinula najviše od svih. Računala sam uvijek ko mala u glavi, ako dočeka godina kao njena mater, koliko ću ja tada biti stara i kako ću podnesti to da je više nema. Mučilo me to da svi moramo pandrknuti i koliko to još vremena imamo uopće. Koliko sam mogla više u životu uživati na svim područjima, samo da mi mozak nije vječito nešto mljeo na svim frontovima o stvarima na koje baš i nemam nekog utjecaja.



Toliko sam se uvijek mučila i još se uvijek mučim sa strahovima kakvo bi se sranje još mogli dogoditi a na kraju se dogodi nešto na što ni u ludilu nisam pomislila. Kao recimo da ću završiti u Njemačkoj šepajući. Tako mi se sada pod stare dane ne razmišlja o sudbinama imaginarnih likova po filmovima i serijama, koji kurac još njihovim životima da se zamaram, i moj mi je sasvim dovoljna pokora. Neka ti tog plitkog patetičnog američkog konzumerističkog Božića s džinglbelsima i Rudolfom. Život je velikim dijelom šugav i siv, ovo malo šarenila i svjetla, pa makar onih Griswoldovih jednostavno treba barem jednom u godini.



Kao uvijek u predbožićno vrijeme na televiziji vikendom ide Pipi Duga Čarapa. Da se radnja dogadja u današnje vrijeme snimili bi samo jednu epizodu. Pipi bi pobrao Jugendamt, došla bi u neku udomiteljsku obitelj a i ona i ovo dvoje frendova završili bi na psihoterapiji i nafilalo bi ih lijekovima protiv ADHS-a, dok bi roditelji preventivno dobili terapiju Xanax-om i invaliditet zbog burn-out-a u koji su pali tražeći ove debile po drvima i prašumama (po Švedskoj!?)



Pratimo seriju o vatrogascima na Disney . Ustali Amerikanci, piju prvu jutarnju kavu. Počešljani, obučeni ona u bijelu svilenu bluzu, on u plavoj polo majici. Sve ispeglano, frizure postojane, lik obrijan. Nigdje ništa zgužvano, jedne fleke na njoj, njemu a bogami i mašina za kavu sva izglancana.
Onda pogledam nas doma. Meni majica flekana od kuhanja, trenirka razvučena, frizura u kurcu. Izgledam ko ostarjela lezbetina nakon zadnjeg posjeta frizeru (vielen Dank i tvojoj mami takodjer!), mužu se neki dan raspao okvir od naočala a optičar radi u istoj smjeni kad i on, pa sam mu do srijede kad je slobodan i može konačno otići do optičara zalijepila okvir izolirbandom. Stari mačak otresa dlake po kauču, mačka po kuhinji, Gandaf meni po glavi. Njegova omiljena majica se raspada, puna rupa ali nema šanse da završi u smeću jer to je jako bitna majica, ofkors. Da sad netko pozvoni na vrata, pravit ćemo se mrtvi da nas netko slučajno ne vidi.



A nije da se nismo namjeravali barem kulturno se uzdići pogledavši jednog od favorita za Oscara. Neću reći kojeg da i vama ne sjebem večer. Ko većina filmova zadnjih tridesetak godina, zapravo tamo negdje nakon Iskupljenja u ShawShanku koje je još imalo priču, početak, vrhunac i kraj od kojeg ti poteku suze radosnice jer eto glavni negativac si je prosvirao glavu, pravda je pobijedila a stari prijatelji sreli su se ponovno u pripizdini koja je nakon filma uništena masovnim turizmom jer su svi htjeli vidjeti jel postoji taj Zihuatanejo…gdje sam ono stala?



U onim vremenima kad je igrao Pulp Fiction u kinima a ne ove danas filozofske razglednice u kojima cijelo vrijeme u pozadini gudi neka iritantna muzika koja bi kao trebala naglasiti radnju koje nema niti će je biti dok glavni lik bleji malo u nebo, malo u daljinu, kao razmišlja nešto jako veliko a u biti mu se samo prisralo a nigdje grma ni papira. Oko njega trčkaraju čisto za dekoraciju žena i dijete o kojima se ne sazna ništa osim da su tu samo da najebu negdje oko sredine filma da sve bude beznadnije i tragičnije u cjelokupoj dosadi. Razgovor tipa šta ima ovaj tjedan na sniženju u Lidlu, samo što onda nije bilo Lidla pa nešto drobe o drveću i jel mala zaspala prije pet ili deset minuta. Par kosookih i Indijanaca koje više ne smiješ tako zvati, to je ono klasični dodatak filmu danas da bi dobio uz onaj glavni Oscar još pokoji za scenografiju ili neko slično govno koje se danas dobije samo ako ispuniš kvotu svih mogućih manjina na minutu filma. Gledaš pola sata i ništa se ne dogadja, pa onda odeš izguglati hoće li se išta dogoditi.



I kaže wikipedija da hoće. William H.Macy će se pojaviti na par minuta filozofirajući o starim drvima a o čemu drugom i onda će mu na glavu pasti grana jednog drva a čega drugog, a glavnom liku će u požaru izgoriti žena i dijete a tko drugi i pred kraj filma evo njega u Washingtonu baš u vrijeme lansiranja prvog Apolla u smjeru Mjeseca, a baš je potrefio dan, da bi na kraju letio avionom i shvatio kako je dio prirode ili čega već i onda pandrknuo i sam tamo negdje jedne davne godine kad sam se ja rodila. Da gledam još sat vremena taj davež da bi od lika i njegovog dosadnog života ostala samo sjekira? Pa da su barem onda astronauti sjekiru odnesli na Mjesec, možda kome tamo zatreba. Nitko više nije u stanju izmisliti jebenu priču, devet od deset filmova završi otvorenog kraja pa si ti misli. Ali najbolja je ekipa koja pohiti prva napisati kako je film genijalan i kako ga svi moraju pogledati. Jedno da ispadnu pametni nakon što su pročitali recenzije filma o tome što je autor htio reći, ono zaboli me kuki, ja nek mislim jer se njemu nije dalo izmišljati priču. A drugo i još važnije - da vam sjebu večer kao i meni jer ste ih poslušali.



P.S. Ipsi vrati se doma, ispekla sam ti keksiće!

Nepokoreni grad

luki2.blog.hr

Dakle, današnji dan je poseban. Fantastičan! Nema predaje! No pasaran! Dragi moj Zagrebe, nepokoreni grade!

Ujutro jedna brza kava s prijateljicom u Španskom. Ničim izazvana, donijela je već blagdanske poklone. Pa da vidimo:



Divna šalica sa malom žlicicom, lavanda - ulje i svježa lavanda, slatka Ferrerova zvijezda, i malo zagrebačko srce.



Posebno me se dojmila mala šalica, na kojoj se nalaze gradovi Hrvatske.

I poslije kave - prosvijed. Protiv fašizma. Iako sam mislila da se ta tema ne može nikada više vratiti - pokazalo se da ipak nije tako. :(((( Žalosno je da se u 21. stoljeću moramo boriti za osnovna ljudska prava.
Ne želim državu u kojoj će me u Preradovićevoj okružiti skupina zakrabuljenih crnokošuljaša, samo zato jer imam Đole kapu na glavi. Srećom pa je policija stigla - odmah. Ne želim se bojati za svoj ni za tuđe živote. Hvala na pitanju, u pedeset i šestoj godini se znam brinuti za sebe. Kad jedem, s kim se družim, zašto posjećujem predstave i promocije knjiga - moja je briga. Imam li dijete ili dvije životinjice - papigu pričalicu i Miju - također je moj problem. U koliko sati idem spavati - može brinuti eventualno moju doktoricu i mene. I nikoga više.

I zato će ovakvih skupova biti i ubuduće, sve dok je situacija kakva već je.

Na svom Facebook profilu profesorica na fakultetu i odlična spisateljica, poetska diva Andrijana Kos Lajtman napisala je na svom Facebook profilu sljedeće:

Danas je bio jedan od onih dana za pamćenje. Zagreb je, ne po prvi put, pokazao svoje pravo, zadivljujuće lice - ono koje pruža jasan i glasan otpor crnilu, mržnji, nasilju, ono koje se ponosi svojom antifašističkom prošlosti i koje je otvoreno cijelom svijetu.
Divno je biti dio zajednice ovakvih ljudi!

Među brojnim sjajnim govorima, najviše mi se svidio onaj koji je napisala spisateljica Olja Savičević Ivančević, a na pozornici pročitao glumac i režiser Damir Markovina.

"Prijateljice i prijatelji,
Danas smo ovdje zato što želimo bolju Hrvatsku, zato što se ne želimo sramiti svoje zemlje, zato što ne želimo da potone u barbarstvo i fašizam.
Ovdje smo danas da mijenjamo budućnost Hrvatske, jer prošlost je nemoguće promijeniti, koliko god to nekima nije jasno.
A u toj prošlosti upravo su antifašisti ispisali najslavnija poglavlja. Odbijamo biti taoci onih kojima odgovara da rat nikada ne završi.
Danas, trideset godina nakon rata mi smo taoci stvarnih mrzitelja Hrvatske:
ratnih profitera, propovjednika mržnje, huligana i nasilnika koji za njih obavljaju prljavi posao.
Hvala svima vama koji perom i djelom branite svoju domovinu od neistine, onim novinarima i novinarkama, režiserima i redateljicama, piscima i spisateljicama, umjetnicima i kulturnjacima koje fašizam danas želi napraviti egzilantima i marginalcima u vlastitoj zemlji;
Vama koji ćete prije dobiti nasilničke prijetnje tog istog fašizma po inboksima i zidovima svojih kuća, negoli državnu nagradu za umjetnost s imenom prvog predsjednika Zemaljskog antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja Hrvatske, Vladimira Nazora - a koji bi danas, da je živ, stajao ovdje uz nas, kao i mnogi drugi antifašisti, velikani naše kulture i književnosti kojima se danas, kada su mrtvi, Hrvatska diči.
Mi smo živa kultura ove zemlje, baština dvadeset i prvog stoljeća. I nitko nam nema pravo reći da mi nismo Hrvatska.
Pretke nitko od nas nije birao, ali biramo ono što jesmo.
Unuci nisu ni krivi ni zaslužni za djela svojih predaka, ali smo itekako odgovorni za svoje postupke danas.
Zato hvala svim mamama i tatama koji su naučili svoju djecu da ne dijele i ne mrze ljude prema porijeklu, vjeri, naciji, boji kože ili seksualnoj orijentaciji. Dali ste svojoj djeci najljepši poklon - ljubav za svijet.
Ta djeca neće s crnim kapuljačama nad očima sijati teror, zastrašivati i mlatiti svoje vršnjake samo zato što su iz Novog Sada ili iz Splita.
Pozdrav svim građanima ove zemlje koji su ni krivi ni dužni na svojim sudbinama osjetili što znači biti pripadnik nacionalne manjine; hrvatskim građanima srpske nacionalnosti kojima bi neki najradije zabranili disati. Ova zemlja se ponosi i Preradovićem i Teslom i brojnim drugim hrvatskim Srbima, sportašima, umjetnicima i znanstvenicima.
Vi ste naši prijatelji, susjedi, kolege i rodbina i ne damo na vas! I vi ste Hrvatska!
Građane Hrvatske uvjeravaju da su im potplaćeni umjetnici i još siromašniji migranti uzeli posao ili onaj jedan posto iz ukupnog budžeta koji se u Hrvatskoj izdvaja za kulturu.
Nas nisu osiromašili ni umjetnici ni migranti nego loše politike i prebogati kriminalci.
Naše bi društvo njih trebalo pozvati na odgovornost.
Oni su pravi krivci za stanje zbog kojeg danas marširamo.
Mi samo želimo umjesto permanentnog rata i poraća živjeti mir i slobodu: a mir i sloboda ne smiju biti povlastica za odabrane.
Za kraj, parafrazirat ću onaj poznati citat Martina Niemollera, koji konstantno i uporno upozorava na pogubnost šutnje:
kada su došli po glumce, mi nismo šutjeli, kada su došli po pisce i novinare, mi nismo šutjeli, kada su došli po folklor iz Srbije, mi nismo šutjeli, kada su došli po antifašiste mi nismo šutjeli, kada su došli na Interliber, ne po knjige, nego po Splićane i Zadrane, mi nismo šutjeli, kada su došli po Nepalce, mi nismo šutjeli, kada su došli po feministkinje, mi nismo šutjeli - i kada dođu po šutitelje, bit ćemo jedini koji neće šutjeti.
Nećemo ušutjeti dok god postoji neravnopravnost i nepravda koja se u našoj zemlji radi u naše ime.
Nećemo šutjeti dok god postoji ijedno mjesto s kojega možemo govoriti i pisati, a u slučaju da to mjesto nestane, mi ćemo ga izmisliti. Ne trebaju nam za to velike pozornice i sjajni mačevi, samo britko pero, čisto srce i ničeg se ne boj."

Veličanstveno! Jako sam sretna da sam bila na ovakvom skupu. Bilo je tu jako puno "mojih" ljudi, ljudi koji razmišljaju vrlo slično meni i s kojima se rado družim jer su prvenstveno - dobri i pametni ljudi.

Malo fotkica (mojih):



Početak prosvjeda kod spomenika kralju Tomislavu.

Nakon odličnih govora, posebno studentice Lucije, maršira se do Trga Bana Jelačića.






Bubnjari su bili baš posebni.....





Dijana Pleština i ja- snimio Teatralni s mojim mobitelom. Hvala!!!

A tko je Dijana Pleština?

"Večernji list" kaže:

Dijana Pleština magistrirala je na Sveučilištu Carleton u Ottawi. Izvorna je govornica engleskog i francuskog, a služi se i ruskim jezikom.

Rođena je u Zagrebu, 7. ožujka 1950. Dva desetljeća kasnije, a nakon što je s roditeljima preko Njemačke iselila u Kanadu, diplomirala je francusku književnost na Sveučilištu Carleton u Ottawi, gdje je 1973. i magistrirala komparativnu književnost. Na Sveučilištu Kalifornije, Berkeley, SAD 1987. je doktorirala političke znanosti na temu regionalnog razvoja. Izvorna je govornica engleskog i francuskog, a služi se i ruskim jezikom.

Od 1987. do 1992. docentica je političkih znanosti na Sveučilištu Wooster u Ohiu, a 1994. i 1995. Bila je predstojnica Katedre za politologiju. Dijana Pleština je treća žena pokojnog premijera Ivice Račana, on je bio njezin prvi suprug.

Vjenčali su se na Staru godinu 1993. Kad se k njemu u Zagreb preselila 2001. ostavila je u Ohiju radno mjesto šefice Katedre za komparativnu politologiju na sveučilištu Wooster i prodala kuću. U Hrvatsku su je, kako je izjavljivala, vukli ljubav, zajednički život sa suprugom i"zanimljiva situacija u našoj novoj, pomalo autoritarnoj demokraciji".

U Hrvatskoj se, nakon dolaska, angažirala u razminiravanju, pa postala u Ministarstvu vanjskih poslova savjetnica za protuminsko djelovanje.

Nakon što je 2000. godine postala i do danas ostala članica Upravnog odbora Hrvatske udruge za školovanje pasa vodiča i mobilitet, po konačnom preseljenju u Zagreb bila je je 2002. do 2006. članica Upravnog odbora Hrvatske za žrtve nasilja nad ženama.

Skoro cijelo desetljeće, do 2010., bila je i članica Upravnog odbora Međunarodne zaklade za humanitarno razminiranje (ITF) u Ljubljani, preko kojeg prolazi većina sredstava za razminiranje jugoistočne Europe, a koja dodjeljuje SAD.

Dijana Pleština nije se politikom službeno bavila. Pa ipak, kada je 2010. napustila Ministarstvo vanjskih poslova, u kojem je provela više od desetljeća i poslodavce "mijenjala kao na traci", obznanila je da su se u Ministarstvu vanjskih poslova godinama prema njoj ponašali nekorektno i prljavo, što je preraslo u jednu vrstu mobinga. U poslu kojim se bavila, vezanom za razminiranje , željela je "posložiti stvari kako bi se problemi rješavali istitucionalnim putem, a ne ad hoc, kako se to kod nas često radi".

No, kako je izjavila, zbog nedostatka političke volje, kojem su se pridruživali neznanje i korupcija, shvatila je "da u danim okolnostima ništa više bitno neće moći napraviti". Optužila je i bivšeg šefa diplomacije Gordana Jandrokovića, tvrdeći da ju je degradirao nakon 12-godišnjeg uspješnog i međunarodno priznatog rada, smanjio joj plaću za četvrtinu i snizio ocjenu rada. Uložila je žalbu i deset mjeseci kasnije stiglo je rješenje od Ministarstva uprave, kojim se ukida odluka ministra Jandrokovića. No, nekoliko tjedna prije dala je otkaz u MVP-u. Novi šef diplomacije, Tonino Picula, zaposlio ju je kao savjetnicu za protuminsko djelovanje, ali je ona tražila da ne prima plaću.

Dijana Pleština kani napisati knjigu o tranziciji i njenim posljedicama u Hrvatskoj. Ima iscrpnu korespodenciju o političkim temama, koju je vodila sa suprugom Ivicom, i njegove opise ovdašnjih prilika koje joj je slao dok je živjela u Americi.

Sa suprugom je bila do posljednjega njegova dana. Zajednički život uglavnom su proveli razdvojeni poslom i putovanjima, ona je osam godina bila u Americi, on u Zagrebu. Pa i po preseljenju putovala je, mahom poslovno, diljem svijeta.

Živjeli su u neveliku i skromnu premijerovu stanu na Trešnjevci Nisu imali čak ni radnu sobu. Nisu željeli mijenjati stan dok je Račan bio na funkciji. Prodali su ga i kupili novi u središtu Zagreba tek kad Račan više nije bio predsjednik Vlade. Ponajviše su uživali u vikendici na Kupi, u Kamanju, te povremeno u Pučišćima na Braču.

Vijest o suprugovoj teškoj bolesti i neizvjesnu stanju, zatekla ju je u Grčkoj.

Vlada Zorana Milanovića je Dijanu Pleštinu u travnju 2012. imenovala ravnateljicom Ureda za razminiranje.

Jako sam zavoljela Dijanu, upravo preko gospodina Račana, kojeg sam (i još uvijek je tako!) izuzetno cijenila i voljela. Uspio je održati Vladu, usprkos svim interesima. Svaka njemu čast kao čovjeku i kao političaru. Vjerujte, Dijana je jednako vrijedna kao i on!




Prosvjed se nastavlja na Trgu.....




Poruka za kraj!

Bilo je još zgodnih transparenta, na primjer: "Nećete u knjižnice, niste niprije" i sl.

Sve ljudi koji te gledaju u oči, a ne kao crne košulje da im oči jedva i vidiš:(((

Bilo je dosta ljudi s bloga, i u Rijeci i u Zagrebu. Za Zadar još ne znam....

Prijetnje se dobivaju i na blogu.....:(((( Pa vi vidite.....Nikada više nam neće trebati Oluja. Dosta je bilo rata i ratovanja! I fizički i u glavi. Dosta!

Ljubim!

Nema naslova

vatrenevijesti49.blog.hr

Sanjala san... san:

dvitririchi.blog.hr

Da ljudi iz života svi odreda govore engleskim jezikom. Prvo je počela govotiti na engleskom jedna kolegica i zvučala je strašno pametno, kad sam shvatila o čemu priča pitala sam se otkud joj to, samo mi se lijepo nasmiješila, kao i uvijek što se smiješi, i nastavila recitirati na engleskom nestobo o narcizmu. Onda su i drugi ljudi, svi su imali poznata lica recitirali napamet naučen sadržaj sa kratkih videa s fejsa ili youtuba, i u opće im nisam mogla postaviti nikakvo pitanje ni podoitanja. Uspostaviti komunikaciju koja bi imala smisla - iluzija. Ali kad je jedan počeo recitirati Petesona, a trajalo je to i trajalo, htjela sam prekinuti taj monolog... kad je recitator shvatio da ga želim pošto-poto prekinuti pitanjima, gestama,bpogledom... pretvorio se u malog bijelog crva (u pjesmi je bijedni, znam, ali želim biti potpuno istinita) i pokušao pobjeći gmizanjem. I dalje je ljudskim glasom recitirao Petersona, a ja sam ga gledala s nemalim čuđenjem. Na kraju je pobjegao u sifon iz kojeg je i dalje dopirao Petersonov glas. a ja sam tada osjetila već strašan, neizdrživ nemir, na razini svakog atoma.
Ljudi su....poludjeli, mislila sam...
Probudila sam se iz tog sna kao...da bježim iz sanatorija.
Mobitel je ostao upaljen i nizao je razna videa i svi glasovi koje sam čula kroz san poprimili su lica realnih ljudi, ljudi koje znam.
Strašno.

Koje perfidno programiranje uma.

Uvijek sam htjela jednu tipku, ma polugu, kojom se može isključiti sve.
Mislim, barem uređaji.

DOŠAŠĆE-ADVENT

potok.blog.hr

"Sveta Kate, šta si zaprišila,
Još me majka nije opremila?!"
To je jedna narodna vezana uz običaj da se o Svetoj Kati odvijaju zadnje svadbe u tekućoj godini jer krajem studenog slijedi prva nedjelja adventa ili došašća kad se u miru i molitvi pripremamo za Božić.
U crkvi se pjevaju adventske pjesme, na misi se ne pjeva Slava ili Glorija i vjernici ne idu na bučne zabave.
Boja misnog ruha je ljubičasta kao i u korizmi.
Dakle, od sutra počinje nova crkvena godina.
Prva je nedjelja adventa.
Iako se preporučuje uzdržavanje od bučnog veselja, ova četiri tjedna nude nam
obilje tihe, unutarnje i obiteljske radosti.
Svake nedjelje na obiteljskom se stolu pali po jedna svijeća koja simbolično osvjetljava naš put do ponovnog susreta s Božićem.
Četvrtog je prosinca Sveta Barbara kad mnogi, posebno u sjevernim dijelovima Hrvatske, siju božićnu pšenicu.
Na Svetog Nikolu darivamo djecu koja se vesele iznenađenju, a često iščekuju i kostimiranog sveca i Krampusa.
Sveta Luce je popularna u primorskim krajevima. Ona također dariva djecu, a toga se dana u primorskim mjestima sije pšenica.
A i same pripreme za izradu jaslica i bora imaju svoju draž.
Odrasli kršćani raduju se zornicama, ranim misama ispunjenima pjesmom i molitvom, pripremom srca za prijem Spasitelja kojega na poseban način primamo u ovom vremenu.
Isusa trebamo tražiti u siromasima i bolesnima, u osamljenima i napuštenima. Možemo im pružiti materijalnu pomoć, svoje vrijeme, toplu riječ, a to se posebno odnosi na one koji su nam blizu, a često ih ne vidimo zbog "velikih" akcija kojima smo zauzeti. Majka Terezija je dobro rekla da su i mala djela vrijedna ako su učinjena s ljubavlju.
Ovo sam govorila možda više o prošlim vremenima.
Ovakav advent živi manji broj kršćana jer su mnogi postali robovi konzumerizma na koje nas potiču okićeni izlozi i ulice već od početka studenoga.
Sve je puno "djedica", jelena, snjegovića, ponekog anđelčića, a jaslica i malog Isusa jedva igdje.
Za čovjeka potrošača advent traje do kraja siječnja!
Za one koji ga proživljavaju kao pripremu za Božić od sutra do Badnjaka.
Svima želim MIR I DOBRO!

Novi dokumentarni film o Brijunima

goransafarek.blog.hr

Pogledajte novi dokumentarni film o Brijunima – čudesnom otočju divlje prirode, rimske povijesti i skrivenih arheoloških blaga.

Upravo je izašao novi dokumentarni film Gorana Šafareka koji vas vodi u srce Nacionalnog parka Brijuni – jednog od najfascinantnijih prirodno-povijesnih lokaliteta Hrvatske. ?

U samo 33 minute prošetat ćete kroz 130 milijuna godina – od tragova dinosaura i valova drevnog mora, preko raskošnih rimskih vila i kasnoantičkih utvrda, do današnje očaravajuće prirode s jelenićima, uvalama i mediteranskom tišinom.



¬ Film donosi vrhunsku kameru, emotivnu glazbu i znanstvenu autentičnost koju Goran Šafarek vjerno prenosi iz srca prirode. Ovo nije samo dokumentarac – ovo je ljubavno pismo Brijunima.

Pročitajte više o prirodi Brijuna

Í Lokacija: Nacionalni park Brijuni
ŕ Redatelj: Goran Šafarek, biolog i snimatelj prirode
ń Trajanje: 33 minute