Stil
cool
Isključi prikazivanje slika11
ned
01/26
11.01.2026 !!
torakvokun.blog.hr
Dobro jutro, dobar dan, sretna Nova godina svima koliko Vas jos ima !!
Kao sto primjecujemo opet me.nije bilo stoljecima ali zivot se dogada kako se dogada. Neke nove rutine su usvojene neke nove mavike pisanja ... pa nikako svratiti ovdje i ponesto natipkati. Ali evo me !!
Pisem vam iz bolnice !! Daaa evo 6. Dan u bolnici, prikljucena na infuzijj !! Kortikosteroidi!
Ptosle godine imala sam jedan jaci napad tzv. Šub koji je pogodio desnu mogu i desnu ruku te mi oslabio finu motoriku na 2 tjedna ubog cega sam se realno usrala ko grlica i odlucila otici kod neurologa i traziti terapiju za MS napokon ! Sve se to jako brzo izrogadalo .. u roku 2 mjeseca sam imala odradena 2 magneta i osvjezena neka cjepiva jer ovdje je to neki đir osvjezavat cjepiva.
Magnet mi na zalost ili bolje srecu nisu napravili s kontrastom (ubrizgava se u vene da se vide aktivne lezije kod MS-a) i moja neutologinja je ipak odlucila poslati me nu kliniku specijaliziranu za MS gdje ce mi napraviti onda kompletnu dijagnostiku kao i lumbalnu pinkciju!!
Koliko uzasno zvuci heeeej!! Usrala sam se ... ali ja kakva jesam sam istrazula sve. Kako ide lumbalna sta je vazno kako se pripremiti fizicki psihicki koje su procedure koliko traje .. sve! Bila sam spremna! Tako da kad smo dosli do toga je bilo zbilja kao da mi vade krv! Nit bol nit strah iako necu lagat uzela sam tabletu za smirenje za svaki slucaj da me ne pukne panicni napad negdje na pola ... ali osim togaa odradeno je sve za 5 minuta. Moje oblokavanje vidim prije pomoglo je da ta tekucina brze iscuri van i stvarno je sve bilo savrseno !!
Definitivno nakgluplje je lezati 2h nakon bez ustajanja szo ja nisam mogla zbog kolicine vide koje sam popila pa sam ustala 2 puta na wc sto je izazvalo glavobolje koje su s Ibuprofenima bile podnosljivije iakoo ja i bez punkcije znam imazi uzasene glavobolje ovo nije bilo nista specijalno !!
Kasnije na magnetnoj rezonanci su mi ptonasli 2 aktivna šuba. Sto znaci dva aktivna unistavanja mijelinske ovojnice oko zivca. Naravno da ja nisam imala pojma da se to dogada. Iskreno mislila sam sa sam se malo pokocila na poslu i da me uhvatio išijas ... ali ispostavilo se da je to moja draga MS prinateljica. Također se ispostavilo da je u pozadini poskrivecki radila i druga sranja ali tako da ja ne znam. ... i tako ova osoba sad 2 tjedna mora lezat u bolnici prikopcana na divoticu od kortikosteroida!!
Prije sam primala kortiće ali neke zestoke ... ubili mi stomak ubili mi kozu, satrali me. Ali sada sam dobila neke blaze koje onda moram duze primatj. Sto koliko god tesko mozda zvucalo bolje je! Stomak mi je oke, koza ne pece ... sve su mi to ogromni plusevi !!
Cekam jos rezultate lumbalne punkcije. Moja neurologinja je u jednom trenu bila posumnjala na jednu drugu autoimunu bolest koja se meni ucinila jos opasnija i strasnija.... ali bi se to sada sa rezultatima lumbalne trebalo sce 100% razjasniti !! I jedva cekam. Znati napokon na cemu sam i krenuti sa svojim procesom !!
Ponudili su mi terapiju za MS - Ocrevus !!
Ako netko nesto zna, ima iskustva, pisite mi molim vas. Sto vise info imam to bokje!! Hvala sto citate !!
Budite mi dobro i nadam se da je vama Nova dobro krenula!!!
Sonce vedno najde pot
modrinaneba.blog.hr
Žari z nekom, ki žari od sreče,
Je naročje, ko nekoga boli in luč v temi
Foto: Stanislav-Stanley-Jelinek (dovoljenje autorja)
10
sub
01/26
Malo topline.....
luki2.blog.hr
Danas sam baš sa zadovoljstvom kuhala. I to ono ono što mi se najviše jelo: povrtnu juhu. Mali krumpir, luk, rajčice, čak i sir, mrkvica, malo češnjaka, pa poriluk, paprika. ljuta papričica....Mljac!
Evo fotkice da govore za sebe:
I za kraj: zapekla sam tost, malo prelila maslinovim uljem i stavila malo crvene paprike. Savršeno!
Ljubim!
Marjanska skalinada
komentatoricamicaa.blog.hr
- Marjanske skale, skaline, skalinada kako vas je volja idu od podnožja sa Solurata do Prve vidilice (odakle puca prekrasan pogled na Split i otoke) ima ukupno 314.skalina ...koje smo nas dvoje "odhodali" dolje-gore jedne prekrasne nedjelje popodne jednog proljetnog mjeseca pri kraju moje prve trudnoće lakoćom, poput lepeta leptirovih krila, nakon čega odthodali oko tri kilometra do stana.jer naravno, da u to vrijeme i godinama poslije nismo imali auto
Lakoćom koja mi u ovom trenu izgleda kao nemoguća misija ravna podvizima Stipe Božića, u najmanju ruku
Da ne zaboravim dodati : taj pothvat nikad više nisam ponovila i neću sigurno
Ali - rodila sam dva dana kasnije
I to je vjerojatno " pomoć " ove skalinade
foto: Joško Gudić, facebook
Rozi kapatojo
bubuleja.blog.hr
Ne mogu se odlučiti volim li zimu ili ne.
Ne volim ju zbog hladnih ruku i kratkog dana.
Volim ju zbog topline doma i kratkog dana.
Očito su dani koji rano prelaze u noć ti koji mi stvaraju nedoumicu.
Subotnje je predvečerje. Ležim na kauču ušuškana u rozi kućni ogrtač i u rukama držim knjigu. Čitam Andrića i njegove Travničke kronike. Vračam se na srednju školu i ono što je davno trebalo biti pročitano. Misli mi bježe na sto strana. Knjiga samo isklizne iz ruku, a pogled mi padne na čupavi kapatojo. Iako je prošlo već pet godina da si mi ga darovao, još uvijek je kao nov. Rekao si da ne voliš rozu boju, ali privukle su te ove bijele točkice razbacane po cijelom ogrtaču. „Kad ih uspiješ prebrojati, tad će naša ljubav prestati.“, pamtim tvoje riječi. Nikada nisam saznala koliko mantil ima točkica, ali znam da naše ljubavi više nema. Nestala je kao da ju nikad nije ni bilo. Pitam se što se to dogodilo između nas. Prava ljubav zasigurno ne!
Nepobrojane točkice su trebale biti znak našeg trajanja, a one su mi samo podsjetnik na jedno nedostajanje. Opet uzimam Kronike i čitam. I u Travniku je zima, ali tako lijepo opisana da mi je oko srca toplo. Lijevom rukom stišćem mekanu tkaninu ogrtača. Bar četiri točkice mi stanu u šaku. Ne brojim ni sad, ali znam. Trenutak je želje i čežnje. Kapatojo je sve što mi je ostalo od tebe. Grije me.
Ne mogu se odlučiti volim li zimu ili ne.
Volim ju zbog topline srca kad su i nedostajanja lijepa.
Totalni kaos, moj kaos
agava505.blog.hr
Drage moje blogerice/ blogeri i vi, slučajni prolaznici i
vi koji ste ovdje samo zato što ste krivo kliknuli
dobro došli, danas je Dan smijeha i još jedan moj pokušaj pisanja...
da, pokušaj, proba… ovo je objava koja je krenula krivo,
a pravi se da je baš tako planirana…
ako očekujete remek-djelo, slobodno se vratite na upute za perilicu rublja,
tamo je više smisla…
post je da je pisan dok sam ja jurila okolo po vašim blogovima bez kacige,
bez kočnica i bez ikakvog plana.
totalni kaos, moj kaos.
***
Moje pisanje je kao moj život: počeo je vrlo ambiciozno, završava zbunjeno…
negdje usput se pitam tko je uopće sve ovo naručio.
Komentatori su meni kategorija dragih ljudi koje posebno cijenim:
jedni me podržavaju jer me vole,
drugi jer im je mene žao,
treći misle da sam solidna stranica,
a četvrti samo dođu napisati “haha”
i nestanu kao da su u šou programu
hvala pogotovo onima koji komentiraju “bravo”
iako je jasno da nisu pročitali ni tri riječi.
Svi ste moji tihi heroji skrolanja
…
Ako vam se sviđa ovo što radim, ok
Ako vam se ne sviđa… svejedno je ok
smijete se ljudi
smijanje je zdravo...
.png)
fotke mi je posudila net planeta
Unatoč svemu
dusakojaluta.blog.hr
Postoji jedna stvar koju ljudi stalno krivo čitaju: moj optimizam.
Ne onaj plastični, motivacijski, s posterima i uskličnicima. Nego onaj tihi, tvrdoglavi optimizam koji ostane nakon što prođeš svašta i ipak ne odustaneš od ideje da može biti bolje.
Moj optimizam nije glasan. Rijetko je sladak. Četo ga skrivam iza sarkazma, crnog humora i unaprijed postavljenog kontra-stava.
Ne zato što uživam u mraku,
nego zato što čuvam svjetlo.
Davno sam naučila jedno: pesimizam ljudi poštuju. Optimizam pokušavaju ispraviti.
Pokažem trunku nade i to se ne doživi kao snaga, nego kao greška u procjeni. Kao slabost, naivnost. Kao nešto što treba „prizemljiti“, „popraviti“, ismijati ili testirati. Kao da postoji nepisano pravilo koje kaže: nakon svega što znaš, nemaš pravo vjerovati da može biti bolje.
I zato obrana ide prva.
Sarkazam kao ograda. Crni humor kao štit. Kontra-stav kao dimna zavjesa.
Ne da bih negirala težinu stvarnosti nego da ne bih morala objašnjavati zašto još uvijek biram nadu.
To nije vesela strategija. Ali je pametna. Naučena. Provjerena, jer optimizam nije beskonačan resurs. Moj pogotovo.
Troši se svaki put kad ga netko pokuša slomiti, ispraviti ili pretvoriti u predmet rasprave. Kad moram braniti zašto nisam ogorčena. Zašto nisam cinična. Zašto nisam „realnija“.
Zato nemaju svi pristup.
Zato što sam selektivna.
Neki ljudi dobiju moj humor. Neki dobiju moj mrak. A samo rijetki dobiju moje svjetlo.
Ne zato što su posebni.
Nego zato što su sigurni.
Jer optimizam razotkriva tuđu ogorčenost. I to zna izazvati agresiju.
Zbog toga, moj optimizam ne mora biti javan.
Ne mora biti objašnjen. Ne mora biti branjen. Ne mora biti dijeljen. Čuvam ga i njegujem unatoč svemu.
09
pet
01/26
MISAO
onaodprije.blog.hr
Da li znate priču o dvije kutijice?
Crnu otvori kad ti je teško, a bijelu kad ti bude najbolje.
A znate šta je u njima pisalo?
I u jednoj i u drugoj isti tekst: "Proći će."
Odprto srce in oko
modrinaneba.blog.hr
Nežna bitja, ki s svojimi učkami očarajo
začarajo, res jih ni težko ljubiti.
Oni vračajo ljubezen brez besed
Foto: Sandrine Di - fraja Garcia (dovoljenje autorja)
2025.
mcind.blog.hr
2025. Prisjećanje na prošlu 2025. godinu sa nekoliko događanja na kojima sam bio.
Krajem siječnja 'Noć muzeja' uz posjet Pomorskom i povjesnom muzeju i Muzeju grada Rijeke. Stara slika sa Trsata.
Velika karnevalska povorka na Riječkom karnevalu 2. ožujka.
Za Praznik rada vožnja za Glavaš kod Kijeva i poslije uspon na Dinaru (1831 m.) i posjet slapu Krčić u Kninu.
Sredinom svibnja izlet na Samoborsko gorje u spomen na prvi zvanični izlet Hrvatskog planinarskog društva koji je održan pred 150 godina, 17. svibnja 1875. . Zadnja kontrolna točka na vrhu Plešivice.
31. svibnja i 1. lipnja Dani hrvatskih planinara na Učki u organizaciji PD Opatija.
Ljeti i u jesen nekoliko uspona na planine u bližoj okolici. Ovo je Primorski Klek u Grobniščini a bilo je vrhova i u Vinodolu .
Nekoliko šetnji i po otoku Krku, dijelom i po trasi Camino Krk. Pogled na otočić Košljun sa vidikovca 'Tri križa' iznad Punta gdje se nalazi jedna od KT .ovoga puta.
Lovransku marunadu je šteta propustiti.
Više lakših šetnji oko grada. Slap Žakalj sa novoizgrađenim pješačkim mostom.
Pomicaljka sa tri uzastopna mjeseca.
TVORAC
GAREŽ
KALJUŽA
KIRVAJ
MAČAK
NJAKALO
Premetaljke.
DAJ NET
NADIGO
RED KLANA
08
čet
01/26
Rollercoster
konobarica123.blog.hr
Pozdrav narode!
Ne bijah nešto redovito u zadnje vrijeme ovdje.
Samljeo me prosinac, ne sjećam se kada tako. Ne poradi blagdana i sveopće poznatog ludila koje tad tradicionalno zavlada, a koje jest svakako dalo svoj doprinos kaosu.
Posao, malo klimavo mamino zdravstveno stanje, Bubi, umor, mlin svakodnevice, kratki dani... U 6 ujutro odem, u 6 - 7 navečer sam ponovno doma...
Ukratko - ne ponovilo se.
Glede posla, pomalo se smiruje iako ima još administrativnih radosti koje treba pozavršavati u naredna dva tjedna. Mama je, hvalabogu nadošla, iako ju svako vanredno stanje i boljetica poprilično dezorijentiraju i bace van ravnoteže. Za 2 tjedna ući će u devedesetu. I vrlo sam svjesna svega. Svaki zajednički dan veliki nam je poklon i zahvalna sam na sve i jednom. Ipak, da konfuznih dana nemoći i bolesti bude sve manje, po mogućnosti da ih uopće ne bude, usrdno se molim. Jest, namuči se onaj koji ima zadaću biti njegovatelj i podrška, ali nitko, a osobito kad se zagazi u tako duboke godine, nije zaslužio muke i patnju. Jer dovoljno se kroz taj dugi život napatio.
Bubi više nije s nama. Nakon gotovo mjesec dana strepnje, pokušaja, želje da nam čim duže bude tu - morali smo se od njega oprostiti. Uz infuzije, što kod veterinara, što doma navukli smo još jedan zajednički Božić. Doslovno navukli. Možda malo i sebično. Ali tako smo htjeli da bude što duže s nama. Neću opisivati išta. Bubi je dobio bubrežnu infekciju koja je jako baš eskalirala. U ponedjeljak, dvadeset i devetog prosinca otpratili smo ga na neko mjesto gdje za njega više nema patnje i boli. Odveli ga zadnji put tamo gdje se tako nije volio voziti pa bi uvijek u autu obavio ritualno kakaknje, ali kad bi stigao bio je najbolji pacijent ikada. Ovaj put nije bilo nikakvog protesta. Bili smo s njim do samog kraja. Isplakali dušu. Tko god je prošao nešto slično, zna o čemu pričam.
Do njega imali smo dva mačka koji su nam došli. Njega smo baš htjeli. U međuvremenu nam je spletom okolnosti stigao i Rocky, ali mačka sa takvim karakterom niti jesmo niti ćemo ikada imati.
Kroz kojih tjedan dana trebala bi nam stići urna. Dali smo ga kremirati i bar će na neki način biti uvijek s nama.
I kako to život uvijek poravna, nakon kiše sunce i to, na prvi dan Nove godine stigla nam je predivna vijest. Točno na četvrtu godišnjicu veze Juniorka i njen dragi su se zaručili. Priznajem, nije nas mnogo iznenadilo jer stabilni su i toliko zreli svih ovih godina, on je super dečko i sve je nekako bio logičan slijed. Svu im sreću ovog svijeta i život kakav si požele od srca Zakoniti i ja želimo. Pir još nije u planu, no kako Bog da i kako si oni poslože - bit će.
I tako...Rollercoster.
Iscijedile su me sve te emocije. Iscrpile podobrano.
Naposljetku, blagdan Tri kralja, Badnjak, neradni dan u kojem je prvi snijeg lijepo zabijelo dolove i brijeg, pa tako i ovaj naš brežuljkasti grad spustio je u mene neki mir. Nakon dugo, dugo vremena bio je to dan u kojem sam istinski uživala.
Ne radila ništa osim ručka, izašla na parking na grudanje i slaganje mini snjegovića i onako pravo baš i bezobrazno uživala u miru i ljepoti tog dana.
Eto dragi moji uz nadu na češće druženje ovdje, uz jednu jedinu želju u ovoj friško načetoj godini - zdravlje i isto tako samo jednu novogodišnju odluku - više misliti na sebe, srdačno vas sve pozdravljam ovim prvim, od nadam se mnogih, postova koji će usljiediti.
Jelka
dvitririchi.blog.hr
Nisam je još raskitila.
Stoji još...
Nekada davno bila je radost.
Nekada je bila svečanost.
Bila je pogled na razdraganu djecu koja je kite.
Malene božiće koji griju srce
jer se vesele, raduju životu, bezbrižni.
Sada je bolni podsjetnik na traumu.
Hvala im.
I vječna slava.
Junacima.
...
Alkohol je zlo.
...
Trebat će vremena da je raskitim.
težimo li sreći ili uspjehu?
ehsaznala.blog.hr
kompromisi su uspješni ako se sve dobro odvija dalje, iako ni jedna strana nije potpuno sretna u tom procesu. vodi li sreća neuspjehu?
07
sri
01/26
Famozni snjeg
dusakojaluta.blog.hr
I tako je opet pao taj famozni snijeg. Onaj koji izgleda slatko dok ga gledaš kroz prozor, a onda izađeš van i shvatiš da je to zapravo prirodna katastrofa u bijeloj boji.
Naravno da nemam cipele za snijeg. Jer živim u uvjerenju da mi ne treba
i da snijeg “neće biti baš toliki”.
Ali muž ima cipele. Njegove ne propuštaju. To mi je rečeno s takvim samopouzdanjem da sam povjerovala. Pogreška broj jedan.
Pogreška broj dva bila je što sam zaboravila da ne živimo u bajci nego u snijegu do koljena. Jer nepropusne cipele funkcioniraju samo dok snijeg poštuje granice obuće. A snijeg ih, kao i sve drugo u mom životu, potpuno ignorira i ulazi odozgo kao da plaća stanarinu.
Moje dijete je, naravno, u svemu tome uživalo maksimalno. Sanjke? Nepotrebne. Jer zašto se voziti kad se može baciti u snijeg
i valjati dok te isti taj snijeg ne zakopa cijelu. Svaki put kad bih pomislila da je hladno, mokro i da bismo mogli kući, dijete bi demonstriralo čistu, sirovu sreću, crveno u obrazima, mokro do kože i potpuno spremno živjeti u snježnom nanosu do proljeća.
Dok sam ja stajala smrznuta, hodala kao pingvin u prevelikim cipelama, dubokom snjegu i preispitivala svoje životne odluke, ona je slavila zimu kao osobnu pobjedu.
Šetnja je trebala biti kratka i ugodna. Bila je duga i mokra.
Na kraju nisam znala jesu li mi stopala hladna ili su jednostavno odlučila prestati surađivati.
Pouka dana: Ne pomažu muževe cipele.
Ne pomaže optimizam.
Kad je snijeg do koljena, pomaže samo povratak kući, topli tuš i odluka da danas više ne glumim funkcionalnu odraslu osobu.
- Statistika
Zadnja 24h
6 kreiranih blogova
148 postova
383 komentara
170 logiranih korisnika
Trenutno
3 blogera piše komentar
15 blogera piše post
- Blog.hr